Poštovano čitateljstvo,
živimo u svakodnevnoj borbi za očuvanje onih pravila i navada kojima smo se kao društvo, obitelji i pojedinci vodili prije nego što je pandemija uzrokovana virusom corona uzela maha u cijelom svijetu i po kojima je svako društvo bilo prepoznatljivo i samosvojno. S druge strane, zatvaranje i ograničavanje kretanja svuda po svijetu, višemjesečna nemogućnost slanja čak i poštanskih pošiljaka, toliko su duboko zadrli u ono što držimo minimumom u donedavno hiper-povezanom svijetu da je za pretpostaviti da zbog njega pate i zagovornici dojučerašnjega cvjetajućega globalizma koliko i neprijatelji te matrice koja je donedavno bujala.
Osim tog zla Zagreb i njegova šira okolica žive i s posljedicama razornog potresa. Razaranje, odnosno nemogućnost funkcioniranja ustanova važnih na nacionalnoj razini zato što su zgrade u kojima su smještene znatno oštećene ili neupotrebljive, toliko je da taj potres ne možemo gledati kao nesreću na lokalnoj razini.
Stoga smo ovaj broj Revije posvetili našem povijesnom iskustvu s takvim situacijama i načinima na koje (ni)smo prenosili sjećanje na njih: iskustvu s potresima, ponajprije u Zagrebu i Dubrovniku, te iskustvu epidemija kroz povijest. Potonje neizravno naglašava svu težinu održavanja života u graničnim prostorima u uvjetima zaraza, a Hrvatska je cijela praktično granični prostor. Međutim, svi zajedno oni neizravno pokazuju kako smo kao narod sve te nevolje ipak prebrodili.
Nadamo se da i prilozi o baštini i njezinu čuvanju te o recentnom proučavanju toga blaga u ovom broju tvore toliko potreban kontrapunkt u ovom vremenu tako sveprisutna i snažna »rasapa središta«.
S poštovanjem
Mirjana Polić Bobić
Glavna urednica
2, 2020.
Klikni za povratak