Kapitalno izdanje hrvatske znanosti i kulture: Drugi beramski brevijar. Hrvatskoglagoljski rukopis 15. stoljeća

Kao rezultat višegodišnjeg rada članova i suradnika Znanstvenog centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo pri Staroslavenskom institutu u Zagrebu tijekom 2018. i 2019. godine objavljen je Drugi beramski brevijar – hrvatskoglagoljski rukopis 15. stoljeća – u faksimilu i transliteraciji. Naime, Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo – utemeljen 10. studenog 2014. godine od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a na prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj – ima za misiju i programski cilj »uspostaviti i razviti interdisciplinarni teorijski okvir i model za proučavanje glagoljaških pisarskih centara« – u našoj medievistici do sada uglavnom zanemarene teme – tj. »stvoriti model istraživanja koji bi kasnije mogao biti primijenjen i na ostale glagoljaške pisarske centre i rukopise za koje nije utvrđeno u kojem su skriptoriju napisani«.

U Centru su okupljeni mnogobrojni znanstvenici i stručnjaci različitih profila kako iz matičnoga Staroslavenskog instituta tako i s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, Sveučilišta u Zadru i Državnoga arhiva u Pazinu odnosno iz Instituta za slavistiku Sveučilišta u Beču, Slavističkoga instituta Češke akademije znanosti u Pragu te Fakulteta za slavistiku Sofijskoga sveučilišta Sv. Kliment Ohridski.

Glavna – noseća tema istraživanja Centra jesu rukopisi iz istarskoga srednjovjekovnog Berma, a koji su i(li) nastali i(li) se koristili u bogoslužju u tom gradiću/kaštelu – iznimno važnom centru hrvatskoga glagoljaštva i kulture. To su sljedeći rukopisi koji se danas čuvaju u Sloveniji, u Zbirci rukopisa, rijetkih i starih knjiga Narodne i sveučilišne knjižnice u Ljubljani (Zbirka rokopisov, redkih in starih tiskov Narodne in univerzitetne knjižnice – NUK), a nalazili su se u knjižnici slovenskog prosvjetitelja i kolekcionara Žige Zoisa pl. Edelsteina (1747–1819) u Ljubljani: Ljubljanski (beramski) homilijar, 13. st. (sign. Ms 368/5), Prvi beramski (ljubljanski) misal, dvadesete godine 15. st. (sign. Ms 162), Drugi beramski (ljubljanski) misal, 15. st. (sign. Ms 164), Prvi beramski (ljubljanski) brevijar, kraj 14. st. (sign. Ms 161) i Drugi beramski (ljubljanski) brevijar, u dva dijela, 15. st. (sign. Ms 163).

U prvom petogodišnjem planu istraživanja Centra postavljeno je kompletno i kompleksno istraživanje dvosveščanoga hrvatskoglagoljskog rukopisa iz 15. stoljeća Drugoga beramskog brevijara i to kroz jezični, tekstološki, književnoteorijski, paleografski, liturgički i povijesno­umjetnički aspekt te davanja povijesnoga konteksta Berma u srednjem i ranom novom vijeku.

Brevijar ili časoslov u Katoličkoj crkvi propisana je liturgijska knjiga svakodnevnih molitava za klerike i redovnike kao njihova »božanska služba« (officium divinum) u kojoj se nalaze čitanja iz Biblije, homilije, hagiografije i molitveni tekstovi, a s glavnom svrhom da cjelokupno vrijeme bude prožeto molitvom, tj. molitvenim časovima: Noćna služba, Jutarnja, Srednji čas, Večernja i Povečerje. Dakle, tu se nalaze »sustavno poredani molitveni tekstovi i čitanja za sve dane u godini i za sve sate u danu« (fra Anđelko Badurina). U pogledu liturgijske godine temeljni dijelovi brevijara su: ordinarij, psalterij, temporal, sanktoral i komunal.

Svojom pak kulturnopovijesnom i umjetničkom baštinom iz srednjega vijeka Beram nadvisuje brojna druga mjesta i gradove ne samo u svome okruženju nego i puno šire jer se – unatoč brojnim neprilikama – to spomeničko pisano, umjetničko i graditeljsko blago uspjelo sačuvati i očuvati kako in situ tako i u knjižnim i arhivskim institucijama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Tako je, uzmimo kao primjer, glasovita gotička crkva sv. Marije na Škrilinah sa zidnim slikama (freskama) koje je oslikao 1474. majstor Vincent iz Kastva, a koje su jedne od najvrjednijih radova domaće istarske odnosno hrvatske srednjovjekovne umjetnosti.

Tako je prema planu rada Centra 2018. godine objavljen prvi dio Drugoga beramskog brevijara i to kao fototipsko izdanje kodeksa s transliteracijom njegova teksta na latinicu prema ustaljenim pravilima koja se primjenjuju u Staroslavenskom institutu u Zagrebu (npr. oponašanje redaka i stupaca kao i u izvorniku, slovo za slovo, znak za znak, razrješavanje kratica, rekonstrukcija teksta, itd.). Upravo za tu svrhu izrađen je i poseban računalni program koji potpisuje Antonio Magdić. Taj program sa svojim bazama podataka omogućuje jezično, paleografsko, povijesno, povijesnoumjetničko, liturgijsko, tekstološko i književnoteorijsko istraživanje brevijara.

Prvi svezak čini prvi dio Drugoga beramskog brevijara, tj. njegov faksimil u izvornoj veličini koji kao glavni urednik potpisuje profesor Milan Mihaljević, voditelj Znanstvenog centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, a publiciran je unutar niza »Biblioteka Spomenici« (knj. 2) Staroslavenskog instituta.^[1]  Prvi dio brevijara ima 264 pergamentna lista veličine 30 x 21 cm raspoređenih u 27 kvaterniona. Tu se nalazi temporal – ono što se odnosi na vrijeme (Proprium de tempore), tj. ono što se čita za pojedine nedjelje i Gospodnje blagdane u liturgijskoj godini.

Drugi dio ovog izdanja čini transliteracija Drugoga beramskog brevijara koju su vrlo pedantno izradili Vesna Badurina Stipčević, Ivan Botica, Margaret Dimitrova, Marija-Ana Dürrigl, Iskra Hristova Šomova, Kristijan Kuhar, Milan Mihaljević, Sandra Požar, Andrea Radošević, Ana Šimić, Marinka Šimić, Jozo Vela, Jasna Vince, Josip Vučković, Sanja Zubčić i Mateo Žagar. Kolacioniranje navedenog teksta obavili su Milan Mihaljević, Sandra Požar, Ana Šimić, Marinka Šimić i Jasna Vince. Ovaj je svezak priredio Milan Mihaljević, a zajednički s prvim objavljeni su u zaštitnoj kutiji (faksimil u tvrdom, a transliteracija u mekom uvezu).

U »Predgovoru« (str. 6–7), koji se nalazi u drugom svesku, ističu se utemeljenje i glavne smjernice rada Znanstvenog centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo, pristup i problematika predmetnih rukopisa te upućuje na autorske prinose i druge okolnosti priređivanja ove edicije. Potom slijede »Načela transliteracije« (str. 7–8) te – a što posebno treba istaknuti – marginalne i druge bilješke iz ovoga kodeksa: »Naknadni zapisi u prvom dijelu Drugoga beramskog brevijara« (str. 9–11) koje je transliterirao i priredio Ivan Botica. Upravo ti sekundarni zapisi u beramskim kodeksima ne­dvojbeno upućuju na njihovu liturgijsku uporabu u Bermu i za istraživača su upravo dragocjeni – iznimno vrijedni upravo iz historiografskog očišta.

U nastavku se donosi »Bibliografija« (str. 13) te deskriptivni sadržaj brevijara, tj. temporal i popis biblijskih čitanja, homilija i sermona s naznakom njihove folijacije i oznakom stupaca (a, b, c, d) – a koja je provedena i u faksimilu: Proprium de tempore (str. 14–43), Lectiones Biblicae (str. 44–46), Homiliae (str. 47–48) i Sermones (str. 49). Takav opis sadržaja brevijara i njegovu usporednu crkvenoslavensku i latinsku identifikaciju s priloženim incipitima izradili su Vesna Badurina Stipčević, Marija-Ana Dürrigl, Kristijan Kuhar, Ljiljana Mokrović i Andrea Radošević. Nakon toga dolazi transliterirani tekst (str. 53–580) u kojem su crvenom bojom oponašani izvorni inicijali, dijelovi teksta ili rubrike.

Iduće godine (2019) objavljen je drugi dio Drugoga beramskog brevijara koji također čini faksimil, čiji je glavni urednik Milan Mihaljević, a drugi dio transliteracija te jedno i drugo u nizu »Biblioteka Spomenici« (knj. 3) i u zaštitnoj kutiji. Faksimil također u tvrdom, a transliteracija u mekom uvezu. Taj drugi dio brevijara sadrži 176 pergamentnih listova veličine 30 x 21 cm raspoređenih u 17 kvaterniona. U njemu se nalazi sanktoral (Proprium sanctorum) – ono što je svojstveno/što pripada svecima, a to su službe tijekom liturgijske godine na blagdane pojedinih svetaca i mučenika.

Kao i prvi dio Drugoga beramskog brevijara i ovoj drugi dio (u drugom svesku) ima svoj »Predgovor« (str. 5) i »Načela transliteracije« (str. 7–8), te »Naknadne zapise u drugom dijelu Drugoga beramskog brevijara« (str. 9–10), koje je također priredio Ivan Botica. Slijedi »Bibliografija« (str. 11) te deskriptivni sadržaj brevijara, tj. sanktoral i popis biblijskih čitanja, homilija i sermona s naznakom njihove folijacije i oznakom stupaca (a, b, c, d) provedenom i u faksimilu: Proprium sanctorum (str. 12–26), Lectiones Biblicae (str. 27), Homiliae (str. 28) i Sermones (str. 29). Tu su identifikaciju usporedno na crkvenoslavenskom i latinskom jeziku s incipitima izradili Vesna Badurina Stipčević, Marija-Ana Dürrigl, Kristijan Kuhar, Ljiljana Mokrović i Andrea Radošević. Potom dolazi transliterirani tekst (str. 33–383) u kojem su također crvenom bojom oponašani izvorni inicijali, dijelovi teksta ili rubrike.

Tekst drugog dijela Drugoga beramskog brevijara transliterirali su Vesna Badurina Stipčević, Ivan Botica, Marija-Ana Dürrigl, Milan Mihaljević, Sandra Požar, Andrea Radošević, Ana Šimić, Marinka Šimić, Jozo Vela, Jasna Vince, Josip Vučković, Sanja Zubčić i Mateo Žagar. Preslovljeni dio priredio je Milan Mihaljević, dok su kompletan tekst kolacionirali Milan Mihaljević, Sandra Požar, Ana Šimić, Marinka Šimić, Jozo Vela, Jasna Vince i Sanja Zubčić.

Oba izdanja, tj. sva četiri sveska recenzirali su akademik Stjepan Damjanović i Tanja Kuštović, dok su stručni suradnici na ediciji bili Antonio Magdić i Ljiljana Mokrović.

U grafičkom pogledu (Milan Pelc), računalnoj obradi (Franjo i David Kiš), likovnoj opremi naslovnice (Frane Paro) te najzad kvalitetom tiska i uveza u nakladi od 300 primjeraka (Tiskara Zelina d. d., Sveti Ivan Zelina) ovo je izdanje izvrsno napravljeno.

U današnje digitalno doba sasvim je razumljiva odluka Centra da transliteracija Drugoga beramskog brevijara bude dostupna on-line na https://beram.stin.hr/hr/transliteration, a izvornik digitaliziran i dostupan na platformi Hrvatska glagoljica: digitalizacija građe i uspostava digitalne zbirke (https://glagoljica.hr) odnosno na https://www.dlib.si (Digitalna knjižnica Slovenije).

Spomenimo da je ubrzo nakon izlaska kako prvog tako i drugog dijela Drugi beramski brevijar. Hrvatskoglagoljski rukopis 15. stoljeća uručen svetom ocu papi Franji.

Prvi je dio tijekom opće audijencije 14. studenoga 2018. godine papa Franjo primio iz ruku ravnateljice Staroslavenskoga instituta Vide Vukoja i članice Znanstvenoga odbora Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo Vesne Badurina Stipčević.

Drugi dio brevijara u faksimilu i transliteraciji papi Franji je uručio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković tijekom njegova drugog službenog posjeta Svetoj Stolici (6. veljače 2020). Tada je papi darovano i umjetnički izrađeno raspelo »Raspeti Krist« Damira Mataušića.

No, kao kuriozitet treba navesti činjenicu da su naše glagoljske knjige – osim papi Franji – bile u raznim prigodama darovane i papi Pavlu VI., papi Ivanu Pavlu II. – sv. Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI. kao izraz zahvale hrvatskoga naroda za privilegij »koji je uživao oko tisuću godina kao jedini katolički narod s liturgijom na svome narodnom hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku« (Marica Čunčić).

Sve to nedvojbeno upućuje na važnost, ali i izvornost te jedinstvenost hrvatske glagoljaške kulture – i one srednjovjekovne i one ranonovovjekovne – u ukupnom hrvatskom kulturnom identitetu, a ovakva kapitalna izdanja to dodatno potvrđuju.

^[1]   Oznaku Knjiga 1. – prve u nizu »Biblioteke Spomenici« nosi vrijedno izdanje Akademijina brevijara koje je priredila Marinka Šimić: Akademijin brevijar HAZU III c 12. Hrvatskoglagoljski rukopis s konca 14. stoljeća. Jezična studija. Transliteracija. Faksimil, Zagreb: Staroslavenski institut, 2014., 268 str. + faksimil.