Poslijediplomsko središte Dubrovnik Sveučilišta u Zagrebu

Zgrada u kojoj se danas nalazi Poslijediplomsko središte Sveučilišta u Zagrebu, na adresi Ulica don Frane Bulića 4, sagrađena je 1901. godine. Ona je od početka bila namijenjena obrazovnoj djelatnosti. U njoj su najprije bile pučka i niža gimnazija, pa glazbena škola te učiteljska škola ili – po starinsku – preparandija. Sveučilište u Zagrebu dobilo ju je na uporabu 1970. godine i iste je godine u njoj osnovalo Sveučilišni centar za postdiplomski studij. Sljedeće godine (1971) osnovalo je u njoj i Interuniverzitetski centar. Tako je počela najplodnija nastavna i međunarodna aktivnost Sveučilišta u Zagrebu zemljopisno izmještena iz njegova sjedišta, koja od tada do danas djeluje u nizu koji je u fizičkom smislu nakratko prekinut u vrijeme u kojem je zgrada zapaljena i gotovo do temelja uništena 6. prosinca 1991. godine, u najgorem bombardiranju grada što ga je s planina uokolo Dubrovnika izvodila Teritorijalna obrana Crne Gore i Trebinja. Od tada do listopada 1993. godine Centar za poslijediplomske studije radio je u sjedištu ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku. Njegova je zgrada obnavljana u dugačkom razdoblju od 1992. pa sve do 2016. godine i danas se u njoj (ponovno) nalaze uredi Poslijediplomskoga središta, kongresna dvorana za skupove sa 110 mjesta, 12 manjih i većih predavaonica, računalna predavaonica, kabineti, dio za smještaj koji se sastoji od sedam dvokrevetnih apartmana i 39 jednokrevetnih i dvokrevetnih soba te prostora za dnevni boravak.

Centar za poslijediplomske studije (1970. godine osnovan pod nazivom Sveučilišni centar za postdiplomski studij) ustrojio je i izvodio pet dvogodišnjih interdisciplinarnih poslijediplomskih studija. Studenti su završetkom tih studija dobivali znanstveni stupanj magistra znanosti iz različitih područja Sveučilišta u Zagrebu. Bili su to uglavnom studiji iz društveno-humanističkog područja: Povijest hrvatske književnosti (studij je trajao od ak. god. 1971/1972. do 1978/1979., kada je promijenio program i naziv u Povijest i teorija književnosti i upisivao studente do 1989/1990. godine), Kulturna povijest istočne jadranske obale (od ak. god. 1971/1972., a 1993/1994. promijenio je naziv u Kultura istočnojadranske obale, pod kojim nazivom je djelovao samo te akademske godine), Filozofija znanosti (od ak. god. 1972/1973., a od 1977/1978. do 1989/1990. izvođen je pod nazivom Povijest i filozofija znanosti), Lingvistika (od ak. god. 1981/1982. do 1987/1988), Amerikanistika (od ak. god. 1986/1987. do 1990/1991).

U tijeku dvadesetak godina tih je pet studija, nejednake duljine i intenziteta, upisalo ukupno 653 studenta. Studenti su bili iz Hrvatske i ostalih republika i pokrajina tadašnje države Jugoslavije, a predavači, osim rijetkih, sa Sveučilišta u Zagrebu i drugih hrvatskih sveučilišta. Jedino su na studiju Amerikanistike gostovali predavači iz Sjedinjenih Američkih Država koji su u to vrijeme boravili na Sveučilištu u Zagrebu kao stipendisti programa Fullbright. Na svim su studijima gostovali i pripadnici hrvatske dijaspore koji su izgradili karijeru na europskim sveučilištima.

Sveučilište u Zagrebu samo je tri mjeseca nakon uništenja svoje dubrovačke zgrade donijelo odluku o znatno ambicioznijem sadržaju za nju, razmišljajući kako će ju obnoviti i pretvoriti u sjedište i mjesto izvedbe raznovrsnih akademskih programa s jakom međunarodnom komponentom. Osnovalo je Međunarodno središte hrvatskih sveučilišta (MSHS), za koje je bilo zamišljeno nekoliko organizacijskih jedinica: Centar interdisciplinarnih poslijediplomskih studija, Istraživački centar Rožat, Kongresni centar, Znanstveno-nastavni centar Lokrum i Reprezentativni centar Sveučilišta. Interuniverzitetski centar (IUC), koji se uz prethodni Centar za poslijediplomske studije prije Domovinskoga rata jedini koristio zgradom, time je dobio status jedne od organizacijskih jedinica Međunarodnoga središta hrvatskih sveučilišta.

Međunarodno središte hrvatskih sveučilišta od 1995. se u potpunosti okrenulo međunarodnim programima iz svih područja i znanstvenih disciplina u obliku konferencija, kongresa, seminara, simpozija, ljetnih škola i radionica. U skladu s tim ono je preimenovano u Poslijediplomsko središte Dubrovnik Sveučilišta u Zagrebu (PSD) (engleski naziv: Centre for Advanced Academic Studies, CAAS), koje i danas nosi.

Najčešći organizatori ili suorganizatori skupova u Poslijediplomskom središtu u Dubrovniku sastavnice su Sveučilišta u Zagrebu, no i druga sveučilišta, znanstvene i kulturne institucije iz Hrvatske i svijeta. Tako su od kraja 1993. do kraja 2018. održana 754 skupa s ukupno 36.450 sudionika, od čega su 11.939 bili predavači, a 24.511 polaznici. Ta se aktivnost u neprekinutu nizu odvija od svečanoga otvorenja obnovljene zgrade 11. listopada 1993. u nazočnosti tadašnjega rektora Sveučilišta u Zagrebu Marijana Šunjića, rektora ostalih triju hrvatskih sveučilišta, ministra znanosti i tehnologije Branka Jerena, ministrice kulture Vesne Girardi-Jurkić i mnogih drugih visokih gostiju. Tada je obnovljeno samo prizemlje zgrade te ju je bilo moguće staviti u funkciju, a obnova je trajala godinu dana. Radove na obnovi otvorio je osobno predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman. Vrijedi istaknuti prvi skup Dubrovačka medievistička radionica, koji je održan samo dva dana nakon useljenja MSHS-a. Odmah potom održan je skup posvećen stotoj obljetnici smrti književnika i dubrovačkoga biskupa Mate Vodopića. Od tada do danas mnogi su skupovi, ljetne škole, radionice i tečajevi »uhvatili« stalni ritam rada, razgranali se i bitno pridonose razvitku svojih struka ili diseminaciji postignuća strukâ, čime su postali i nekom vrstom zaštitnih znakova Poslijediplomskoga središta u međunarodnoj akademskoj zajednici. Spominjemo neke od njih:

Zagrebačka slavistička škola, koja okuplja strane slaviste iz cijeloga svijeta već 47 godina; Joint Seminar on European Integration Processes u organizaciji Diplomatske akademije Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske već 20 godina okuplja mlade diplomate iz Hrvatske i obližnjih zemalja te zemalja koje su na putu prema članstvu u Europskoj uniji; Dubrovačka ljetna škola masene spektrometrije u medicini i biotehnologiji (Dubrovnik Summer School on Mass Spectrometry in Biotechnology and Medicine), održana 13 puta u organizaciji nekoliko prestižnih američkih i europskih sveučilišta, a namijenjena je studentima doktorskih studija; International Textile Clothing & Design Conference (ITC&DC), skup Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji se održao devet puta; Sveučilišni interdisciplinarni poslijediplomski studij Jezične komunikacije i kognitivne neuroznanosti (JEKON) pod nazivom Language and Cognitive Neuroscience (LCN) već niz godina organizira seminar za svoje studente uz sudjelovanje stranih predavača; Dubrovnik Conference on Cognitive Science (DUCOG) održan je već 11 puta; Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu kao svoj stalni projekt u PSD-u organizira International Conference on Applied Electromagnetics and Communication (ICECom); Ljetna škola hrvatskoga jezika i kulture u trajanju od jednoga do četiri tjedna tečaj je hrvatskoga jezika i kulture, itd.

Sveučilište u Zagrebu održava u Poslijediplomskom središtu u Dubrovniku mnoge sastanke, seminare i konferencije koje organizira za sveučilišne udruge i mreže kojima pripada, primjerice, European University Association (EUA), UNESCO Chairs, League for European Research Universities (LERU), International Association od Universities (IAU), Coimbra Group, Network od Universities from Capitals od Europe (UNICA), itd. UNICA je vrlo aktivna i prisutna u Dubrovniku niz godina organizirajući seminare za poslijediplomske studije, susrete rektora, voditelja ureda za međunarodnu suradnju i slično.

Veći broj skupova održanih u Poslijediplomskom središtu u Dubrovniku rezultirao je izdanjima sabranih ili izabranih radova u obliku knjiga ili u stručnoj i znanstvenoj periodici, većinom u izdanju Sveučilišta u Zagrebu odnosno njegovih sastavnica, ali i u suradnji s inozemnim izdavačima i ustanovama.

Poslijediplomsko središte ugošćuje u svojoj zgradi, u dvoranama i atriju tijekom cijele godine kulturne aktivnosti Grada Dubrovnika, umjetnike iz drugih krajeva Hrvatske i sve one povezane s njegovim programom. Riječ je o izvođenju koncerata vrhunskih solista ozbiljne glazbe ili jazz-glazbe, o nastupima dramskih umjetnika, o predstavljanju knjiga, o izložbama likovne umjetnosti i projekcijama filmova. U Poslijediplomskom središtu izvodi se i veći broj predstava i koncerata iz programa Dubrovačkih ljetnih igara. Tako je Poslijediplomsko središte s jedne strane mjesto okupljanja hrvatske i međunarodne akademske zajednice i time okrenuto znanosti, istraživanju i posredovanju znanja, a s druge strane otvaranjem vrata kulturnomu životu Grada Dubrovnika ono bitno upotpunjuje mogućnosti predstavljanja Grada široj nacionalnoj i međunarodnoj javnosti.

Posebno valja istaknuti rad Interuniverzitetskog centra (IUC). Njegov početak Krunoslav Pisk je u monografiji Sve­učilište u Zagrebu 350 godina 1669–2019 opisao ovako:

»S idejom da je svjetskoj akademskoj zajednici potrebna neovisna, međunarodna institucija za napredne studije kako bi razvijala suradnju u znanstvenim istraživanjima i nastavi, rektor Sveučilišta u Zagrebu Ivan Supek na sastanku međunarodnoga udruženja sveučilišta u Montrealu 1970. godine predložio je osnivanje Interuniverzitetskoga centra za postdiplomski studij u Dubrovniku, koji će poslije postati poznat pod kraticom IUC (Inter-University Center). Dubrovnik je u toj kandidaturi predstavljen kao vjekovno mjesto susreta i križište mnogih smjerova kretanja u mirnim i ratnim vremenima te je zbog toga položaja i tradicije, ali i zbog tadašnjega međunarodnoga položaja bivše Jugoslavije u razdoblju Hladnoga rata mogao okupljati znanstvenike s tadašnjega političkoga Istoka i Zapada. Svrha Interuniverzitetskoga centra od početka, dakle, bila je razvijanje specifične međunarodne suradnje radi približavanja i razumijevanja. Međutim, ona se tijekom godina uz tu komponentu često širila i granala onako kako je nalagao razvoj struka i međunarodna vidljivost i suradnja naših i stranih znanstvenika«.

IUC je formalno utemeljen 1972. godine, a utemeljile su ga 24 znanstveno-nastavne ustanove iz europskih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država, koje će tvoriti Vijeće IUC-a s jednakim pravima. Vijeće donosi akademski plan centra. Do kraja 1980-ih IUC je imao 240 članica (sveučilišta i drugih znanstvenih ustanova) iz cijeloga svijeta. Sveučilište u Zagrebu je tako ustrojenom IUC-u od početka davalo na raspolaganje zgradu, tj. prostor te administrativnu službu i ostalu tehničku potporu, a davalo je i stipendije svojim mladim nastavnicima (asistentima) za slušanje ili sudjelovanje u radu skupova. Pomoć IUC-u pružale su i strane zaklade poput DAAD-a i Humboldtove zaklade, a u samostalnoj Hrvatskoj mnoge je projekte IUC-a potpomagalo Otvoreno društvo. IUC izvodi svoj program na engleskom ili nekom drugom stranom jeziku, a tek rijetko na hrvatskom. Iz njegove dugačke aktivnosti spominjemo najranije, najdugovječnije i najpoznatije seminare (na jeziku na kojem su oglašavani i izvođeni): poput Philosophy of Science, Future of Religion, Social Philosophy, Peace Studies, Women Studies (danas Feminist Critical Analysis i Feminisms in Trans-national perspective), Victimology, Victim Assistance and Criminal Justice. Poslije su se pojavili veoma dobro posjećeni seminari i ljetne škole, od kojih valja spomenuti Health for All, Ultrazvuk u medicini, ljetnu školu naftnoga rudarstva, seminare iz pomorskoga prava i međunarodnoga trgovačkoga prava, muzeologije, viktimologije, seminare iz teorije i povijesti književnosti koji su s vremenom postajali sve interdisciplinarniji itd.

U okviru IUC-a postojala je knjižnica koja je do 1991. godine, kada je u potpunosti izgorjela, raspolagala s 30.000 naslova. Kao i Centar za poslijediplomske studije IUC je u vrijeme najžešćih napada na Dubrovnik morao napustiti zgradu pa je neke od seminara predviđenih za 1991. i 1992. godinu održao na drugim mjestima u gradu, a neke druge aktivnosti u drugim gradovima. Od 1994. godine Interuniverzitetski centar ima pravni status udruge koja djeluje u okviru Poslijediplomskoga središta Dubrovnik, ali i u skladu s odredbama statuta IUC-a iz 1971. godine.

U zadnja tri desetljeća u IUC-u osobito su uspješni sad već dugogodišnji programi iz medicinskih znanosti: Summer Stroke School, School of Psychotherapy of Psychoses, prirodoslovlja i matematike: Math/Chem/Comp, Functional Analysis ili Geometric Topologies i drugi. Uz njih, neki od skupova na tragu tradicije IUC-a kao akademskog sastajališta nekadašnjega političkog Istoka i Zapada bili su posvećeni stanju na prostoru bivše Jugoslavije i šire u Europi.