Uvodna riječ

Poštovano čitateljstvo,

u ovom broju Revije zadiremo u tešku temu: naime, predstavljamo prikaze istraživanja o logoru Goli otok istraživača mlađe generacije koja nije odrasla, a jedva da se i rodila, u vremenima kad se o Golom otoku znalo ili nagađalo, ali se šutjelo. Dakle, za tu generaciju Goli je otok povijesna tema i oni, Martin Previšić i Vladi Bralić, ju obrađuju iz očišta dviju disciplina. Ostali prilozi u temi broja daju širu informaciju upravo o percepciji toga povijesnog fenomena kod mlađih generacija te o današnjem stanju istraživanja dvadesetostoljetnih logora u međunarodnim razmjerima i o obaviještenosti o logorima na području Hrvatske i izvan Hrvatske.

Kompatibilan je s temom broja tekst Vinka Grubišića o Aleksandru Solženjicinu, negdašnjemu sovjetskom disidentu i zatočeniku gulaga te dobitniku Nobelove nagrade za književnost. Držimo da su i Solženjicin i svijet kojem je pripadao danas pomalo zaboravljeni, te da se o stotoj obljetnici njegova rođenja (prosinac 2018) treba podsjetiti i njegove književnosti, i njezine svjetske recepcije, i života paradigmatična za odnos nekadašnjega Sovjetskog Saveza, odnosno socijalističkog bloka, prema svojim intelektualcima i umjetnicima.

Osim toga, slobodnije rečeno, bloka s podblokom, donosimo prikaz nekoliko istraživanja: uz 160. obljetnicu rođenja Vjenceslava Novaka donosimo prikaz istraživanja Sanje Majer-Bobetko o autorovu muzikološkom radu vjerujući da time čitateljstvu Revije i široj javnosti prikazujemo njima uglavnom nepoznatu stranu Novakova rada. Andrea Radošević daje iscrpan prikaz proučavanja djela fra Matije Divkovića o njegovoj 400. obljetnici, a slovenski pisac Miklaž Komelj piše o dva dosad nepoznata portreta Stanka Vraza. Igor Žic nakon broja u cijelosti posvećena Rijeci kao europskom gradu kulture 2020., u ovom broju daje prikaz historiografskih pristupa turbulentnoj i jedinstvenoj povijesti toga našega grada. Hrvoje Magdić govori o vezi A. G. Matoša i Ogulina. Kao neobjavljenu književnost prikazujemo dio romana Brune Albaneže Šutej objavljenog izvorno na njemačkom jeziku. Donosimo čak sedam prikaza različitih izdanja. I na kraju: uvijek se čudimo kako, pritisnuti premalim brojem stranica koje su Reviji dopuštene s jedne strane, a velikim interesom autora za objavljivanje u Reviji s druge, na kraju ipak uspijemo uvrstiti u svaki broj i više priloga nego što se na početku bojimo da ćemo moći.

Naposljetku najavimo ono što će stajati na početku: sjećanje troje suradnika i prijatelja na Franju Šanjeka OP, sveučilišnog profesora i redovitog člana HAZU, koji nas je napustio prije dva mjeseca.

S poštovanjem,
Mirjana Polić Bobić
Glavna urednica