Litterae armales – grbovnice

Grbovnice (litterae armales) su pisana skupina povijesnih vrela važna za istraživanje grbova odnosno povijesti plemstva, ali i lokalne uprave, samouprave i sl. Iako najranije grbove znamo iz pečata, ipak se prednost u heraldičkom gradivu s pravom daje grbovnicama. Nastanak plemstva i pojava grbovnica dva su povezana procesa.

Razlikujemo u Hrvatskoj dva razdoblja u načinu kako se stjecao plemićki status. U Slavoniji se uz staro velikaško plemstvo tijekom, posebno, XIV. st. u vrijeme Anžuvinaca stvaralo tzv. donacionalno plemstvo koje je to postalo dobivanjem posjeda odnosno povlastice od vladara. Plemstvo koje je stečeno donacijom posjeda samo je uzimalo svoje grbove, ali često su potvrdu za njih u obliku grbovnice tražili i dobivali tijekom kasnijih vremena kada je grbovni list postao uobičajena kraljevska povlastica. Tada su njihovi korišteni stari grbovi renovirani odnosno potvrđeni, s naglaskom na izričaju da su to stari grbovni znakovi. Takve listine-grbovnice prepoznaju se po naslikanim grbovima čiji je štit nagnut pod kutom od 45 stupnjeva na desnu heraldičku stranu.

Grbovnicama nazivamo one isprave tipa povlastice koje sadrže u sebi opis grba ili i opis i naslikani grb ili samo naslikani grb. Dobivanjem posjeda od vladara plemić je imao obvezu sudjelovati u vojnim pohodima sa svojim banderijem. Njegova se četa razlikovala od drugih po znakovlju na štitu odnosno po grbu. Zato se u latinskoj terminologiji štit naziva arma (oružje – odnosi se to na štit), a isprava koja sadrži potvrdu ili dodjelu grba jest litterae armales.

Prve grbovnice javljaju se u Ugarskoj i Hrvatskoj u XV. st. One se uglavnom dodjeljuju istaknutim članovima pojedinih obitelji te njihovim nasljednicima i sljednicima iako ima i pojedinačnih slučajeva da se već tada grbovnicom dodjeljivalo plemstvo i grb. Najstarije sačuvane u Hrvatskoj su one koje je izdavao kralj i poslije car Sigismund.

Obiteljske grbovnice svoju su diplomatičku vanjsku i unutarnju strukturu razvijale tijekom vremena. Najstarije grbovnice iz prvog razdoblja tj. do 1526. godine imaju oblik obične isprave zapisane na listu pergamene. Takve grbovnice imaju u tekstu samo opis grba ili samo sliku grba ili opis i sliku grba. Općenito najstarije su grbovnice imale opis grba, ali bez njegova likovnog prikaza. Takvih armala nema u hrvatskom korpusu. Najstarije grbovnice kod nas imaju sliku, a one kasnije, razvijenije i sliku i opis grba u naraciji odnosno dispoziciji grbovnice. Ako grbovnica ima naslikani grb, on se u prvoj fazi nalazi u njezinu središtu, a poslije na početku isprave. Starije su one čiji je grb naslikan u sredini grbovnice, ali nije i opisan u ispravi.

Beč, 25. kolovoza 1752. Marija Terezija podjeljuje plemstvo Martinu Ebneru, blagajniku Srijemske županije, i njegovoj supruzi Barbari, rođenoj Biričić. HR-HDA-31. Srijemska županija. Plemstvo. Obitelj Ebner

Iz toga ranoga heraldičkog razdoblja dvije su grbovnice rariteti. Jedna je ona koju kralj Matija Korvin 12. srpnja 1464. izdaje gradu Varaždinu i dodjeljuje mu pečat da se njime građani i općina grada mogu služiti u svim svojim pravnim dokumentima i javnim ispravama te drugim poslovima kao slobodni kraljevski grad. Dopušta im se izrada pečatnjaka u srebru ili bilo kojem drugom metalu na kojem se nalazi lik koji je naslikan na početku isprave. Lik na pečatu je grb grada Varaždina.

Druga grbovnica je od 8. prosinca 1496. godine koju kralj Vladislav II. izdaje »kraljevini Slavoniji« zbog zasluga u borbi s Osmanlijama. Dodijeljeni grb (arma) se riječima opisuje i uobičajeno za grbovnice u formuli se navodi u kojim se situacijama može koristiti. Kraljevini Slavoniji dodjeljuje se upotreba crvenog voska za pečat u kojem se nalazi prikaz grba. Potkraj XV. st. i na početku XVI. st. odnosno do dolaska Habsburgovaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje grbovnice izdane plemićima imaju standardiziranu razvijenu diplomatičku strukturu. Grb je naslikan na početku ili na glavi isprave (in principio, in capite) i opisan u samoj ispravi.

Nakon sabora u Cetinu 1527. godine započelo je novo razdoblje za heraldiku. Doba je to tzv. žive heraldike jer grbovno znakovlje »živi« uz njegova nositelja na razne načine. To je ujedno novo doba i za grbovne listine-grbovnice. Nove političke okolnosti uklopile su Hrvatsku u srednjoeuropski heraldički milje. Kako je to vrijeme obilježeno borbama s Osmanlijama, stvara se novo plemstvo koje je zaslužno na različite načine za obranu, i za te se zasluge pojedinci i njihovi nasljednici u Banskoj Hrvatskoj primaju u plemićki stalež preko grbovnice. Te su grbovnice plemićki listovi s dodijeljenim grbom. Grb uglavnom sami predlažu, a vladar ga potvrđuje u ispravi. Neke velikaške obitelji postaju grofovske i koriste stare grbove, ali s novim oznakama časti. Donacionalno (staro) plemstvo postalo po posjedu u ovom razdoblju najčešće traži potvrdu svoga plemstva odnosno grba kojim su se služili, a u grbovnici njihov je grb prikazan nagnut na desnu heraldičku stranu, što je oznaka upravo staroga plemstva.

Beč, 16. svibnja 1746. Marija Terezija podjeljuje Virovitičkoj županiji pečat i grb. HR-HDA-33. Virovitička županija. Grbovnice, kut. 809

Isto tako na grbovima se povećava broj polja i kaciga i oni sve više sliče grbovima velikog austrijskog plemstva.

Kako se plemstvo iz južne Hrvatske miče prema sjeveru u novim okolnostima traži obnovu ili potvrdu svoga plemićkog znakovlja te se također za takve situacije izdaju isprave s grbovima.

Osnivanjem Vojne krajine izdaju se grbovnice pojedincima za različite vojne zasluge. Nekima se stjecalo plemstvo, a nekima se dodjeljivao viši status. U istu skupinu pripadaju i grbovnice izdane uskočkom plemstvu Senja.

Najveći broj grbovnica sastavljen je latinskim jezikom. To su one izdane plemićima ubrojenim u ugarsko plemstvo. Povlastice Svetoga Rimskog Carstva sastavljene su njemačkim jezikom. Jedna od grbovnica pisana je mađarskim jezikom i njezin destinatar-Károly Lobe postigao je status mađarskog plemića.

Grbovnice su se izdavale sve do 1918. godine. Plemići uključeni u novi stalež grbovnim listom nazivaju se armalistima.

Do XVII. st. plemićka je povelja sačuvala oblik listine odnosno pergamene s naslikanim grbom na njezinu početku i opisanim u ispravi. Kroz XVII. st. plemićka povelja-grbovnica dobiva oblik kodeksa-knjige. Dodjeli grbovnice prethodi molba kojoj se često prilaže slika grba.

S vremenom je uveden običaj javnog proglašavanja plemićkih isprava na sjednicama Hrvatskog sabora i/ili na skupštinama županija u kojoj se stanovalo. U saboru je isprava mogla biti prihvaćena ili odbijena. Proglašenje se unosi u saborske zapisnike, a bilo je zapisano i na samoj ispravi a grbovnica je kopirana u »kraljevsku knjigu«. Ako je bila prihvaćena u zapisnik je ubilježena formula: Armales seu nobilitares litterae egregii   N.N. in Regno sunt publicatae et acceptatae nemine contradicente.

Odbijanje diploma rijetko se događalo. U razdoblju 1527–1848. u Banskoj Hrvatskoj odbijena je samo jedna plemićka diploma (nekom Cherneku 1699. godine). U Hrvatskom je saboru proglašeno oko 700 obitelji (oko jedne trećine hrvatskog plemstva).

Grbovnice su bile isprave koje su se falsificirale. Razlozi su bili taština snobova i siromaštvo malih plemića. Poznat je slučaj falsificiranja grbovnica nekih turpoljskih plemenitaša. Falsificirane su na različite načine. Jedan je način bio radiranje imena prethodnog plemića i upisivanje onoga koji »kupuje« plemstvo. Ali poznato je i radikalnije falsificiranje, kada su se izrađivale sasvim nove isprave imitirajući izvornike.

Grbovnice gradova, naselja

Iz ranijega heraldičkog razdoblja odnosno do 1526/1527. godine poznato je više grbova koje su koristili privilegirani gradovi, ali je rijetkost izdana im grbovnica. Grbovnica izdana gradu Varaždinu 12. srpnja 1464. godine jedinstven je primjerak takve isprave.

Nakon 1526. godine zbog poznatih povijesnih okolnosti odnosno osmanlijskih navala i borbi s njima osnivani su novi gradovi ili utvrđivani postojeći koji su imali iznimnu ulogu u obrani. S obzirom na postignuti status bilo kao vojnička utvrda bilo kao slobodna varoš dobivali su povelju s opisanim dodijeljenim grbom prikazanim u pečatu. U takvim je povlasticama osim opisanog i prikazanoga grba u pečatu reguliran status tih naselja.

Josip II. izdao je Karlovcu 8. listopada 1781. godine povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada. Ima oblik kodeksa kao i ostale koje su izdane u isto vrijeme. Grb slobodnoga kraljevskoga grada u njoj je naslikan i opisan. Ta povlastica sadržajno je puno više od običnog armala. U njoj su uglavljena prava i obveze Karlovca kao slobodnoga kraljevskoga grada kroz devetnaest članaka. U sedmom je članku regulirana upotreba pečata na kojem je grb grada. Grb je ujedno opisan. Uvodni dio te povelje vrlo je znakovit. Josip II. ističe da izvršava volju svoje majke Marije Terezije, koja je Karlovac izuzela od vojne uprave i uključila ga u slobodne gradove. U povelji se pohvalno ističe uloga Karlovca u vrijeme osmanlijske opasnosti naglašavajući njegove zasluge za opće dobro učinjene u duhu politike podizanja blagostanja naroda, mira i razvoja obrta, prometa i trgovine. Osobito je naglašeno unaprjeđenje nutarnjeg i vanjskog prometa prema moru.

Marija Terezija je osnovala još nekoliko trgovišta uz Karolinu, cestu koja vodi od Karlovca do Bakra, u svrhu razvoja prometnice prema moru i izdala im je povlastice. Povlastice su dobila naselja Mrkopalj, Vrbovsko i Ravna Gora. Te su isprave ujedno grbovnice. Imaju oblik kodeksa, a grb u pečatu je naslikan na prvoj foliji. Slične su međusobno po sadržaju, a po strukturi bliske su listinama koje su izdane u isto vrijeme te su ujedno značile uspostavu novih jedinica uprave. U tom smislu tri grbovnice goranskih trgovišta imaju značajke fundacijskih isprava novih naselja kao i ona izdana novoosnovanoj Severinskoj županiji.

Posebna je po formi i strukturi grbovnica izdana gradu Rijeci. Grbovnicu grada Rijeke izdao je Leopold I. 1659. godine. Napisana je na listu pergamene a naslikani grb je u sredini isprave iako je taj oblik grbovnice u to vrijeme već rijedak.

Grbovnice županija

U XVIII. st. u Hrvatskoj se obnavljaju stare i uspostavljaju nove županije po uzoru na one u Ugarskoj koje su organizirane u prethodnom stoljeću. Marija Terezija 1746. godine osniva Virovitičku županiju. Nakon toga osnovane su redom županije Srijemska (1747), Požeška (1748), Križevačka (1759), Zagrebačka (1759), Varaždinska (1763), Severinska (1778). Sve županije dobile su ispravu o svom ustroju odnosno statusu, kojima im se dodjeljuje grb i pečat te dopušta upotreba crvenog voska. Te isprave su po svom sadržaju tj. pravnom činu povlastice, a držimo ih grbovnicama (litterae armales) jer sadrže opisan i naslikan grb koji se nalazi na dodijeljenom pečatu. Isprave sadrže obrazloženje o osnivanju županije, a u njima je navedeno u kojim se situacijama županija može služiti crvenim voskom. To su sudske presude, svečani ugovori, kupoprodaje i drugi javni, gradski i politički poslovi te vojni pohodi. Neke od tih isprava sačuvane su u izvorniku, a neke su poznate samo kao kopije u kraljevskom registru (Libri regii). Izvornici su u obliku kodeksa/knjige ili lista pergamene. Ako je povlastica napisana na listu pergamene, grb je naslikan i obojen uobičajenim heraldičkim bojama na početku isprave. Takve su grbovnice Srijemske, Križevačke i Zagrebačke županije. Ostale su svečanije izdane u obliku knjige, a grb je naslikan na prvom listu kodeksa. Uvezane su u crveni baršun ili crvenu kožu. Na nekim poznatim izvornicima su upisane klauzule o proglašenju na županijskim skupštinama. Takve klauzule su na izvornim ispravama županija Srijemske, Požeške, Zagrebačke i Severinske. 

Sve su županijske povlastice slične po strukturi. U grbovnicama županija koje su podnijele najveći teret borbe protiv Osmanlija to je izričito navedeno i donosi se kratki povijesni osvrt na njihove zasluge. Neke su županije osnivane iz drugih političkih razloga. Takva je bila Severinska županija, koja je ubrzo i ukinuta u teritorijalnim reformama. Grbovnica Severinske županije ima najveću naraciju. U njoj se obrazlažu razlozi osnivanja te nove županije koja nema uporište u povijesnim temeljima kao što je imala većina ostalih. Ujedno njome se propisuju prava i obveze Severinske županije i njezinih uspostavljenih tijela u odnosu na centralnu vlast.

U svim županijskim grbovnicama grb je detaljno opisan i naslikan kao sastavni dio pečata.

Diplomatička struktura grbovnica

U diplomatičkom smislu grbovnice su vrlo formalizirane i tijekom stoljeća kroz njih se »provlače« neke uobičajene formule koje nalazimo i u najranijim povlasticama iz kojih su se razvile. Vanjske značajke tijekom vremena su se mijenjale, ali je uvijek dominantna svečana forma. Intitulacija isprave tj. navođenje auktora uvijek sadrži puni naslov. U mlađim grbovnicama koje su izdane u obliku kodeksa naslovi auktora zauzimaju i po više stranica. Istom naglašavanju važnog čina dodjele plemstva i grba kao i samom jezičnom i strukturnom oblikovanju teksta pridonosi navođenje svih državnih, crkvenih i svjetovnih dužnosnika u završnom dijelu grbovnice, tzv. dignitariju.