Kurjakovići Krbavski – grb jedne hrvatske velikaške kuće u Europi

Kurjakovići Krbavski hrvatski su velikaški rod s krbavskoga prostora koji je svekoliko obilježio kasnosrednjovjekovnu povijest. U povijesnim se vrelima prate u sedam do osam generacija od 1298. kada se prvi put spominje rodonačelnik Kurjak Gusić do 1531. kada umire njegov posljednji muški potomak Ivan Torkvat Karlović. Na vrhuncu moći držali su gotovo sav prostor između Plitvičkih jezera i Vranskoga jezera. Bili su dalmatinsko-hrvatski banovi, kapetani, španovi i kaštelani, kraljevski dvorjani te bliski kraljevi suradnici i savjetnici. Imali su gradove i utvrde diljem Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva, ali i kuće u gradovima poput Zadra, Bratislave i Zagreba. Izvori za heraldiku Kurjakovića Krbavskih su deset njihovih službenih pečata, skica jedne nadgrobne ploče te brojni strani grbovnici nastali do 1531., kada je umro posljednji muški član roda ban Ivan Torkvat Karlović ili u nekoliko slučajeva kasnije na temelju izvornih podataka koje prenose. Ti pak grbovnici jasnim heraldičkim jezikom, opisima i organizacijom predstavljaju pripadnike našega plemićkog roda, dajući o njima sve bitne podatke; zemlju koju grb predstavlja, naslove i imena njegovih nositelja te službe koju obavljaju za kralja Žigmunda, kraljicu Mariju i grofove Celjske. Europski grbovnici nastali za vrijeme trajanja roda ili kratko nakon toga, u vrijeme živoga sjećanja na njih, obrađeni su u ranijim radovima pa ćemo ih ovdje samo nabrojiti, sistematizirajući ih prema njihovim glavnim zajedničkim karakteristikama (tablica 1):

Takvim obiljem podataka i stranih izvora koji ih donose osim Kurjakovića Krbavskih ne može se pohvaliti ni jedan drugi hrvatski magnatski rod. Još za vrijeme njihova trajanja ti su jedini pravi velikaši hrvatskoga kasnog srednjovjekovlja, kako se za Kurjakoviće Krbavske znade reći, stekli općeeuropsku raspoznatljivost pa je, među ostalim, njihov grb predstavljao hrvatsku zemlju znatno prije, a i znatno kasnije od uvođenja šahiranoga grba za kralja Maksimilijana I. Habsburškoga. Kasnija historiografija nije među pripadnicima ovoga roda, osim u slučaju Ivana Karlovića, tražila ni stvarala nacionalne heroje. Hrvatsku pripadnost roda, njihovih posjeda i područja djelovanja nije trebalo dokazivati u vrijeme koje započinje Sutonom Presjajne Kraljice Mora i traje do nakon Drugoga svjetskog rata, kada se pred međunarodnu zajednicu podastire obilje dokaza hrvatskoga identiteta susjednih zapadnih krajeva pa u nacionalnoj historiografiji Kurjakovići Krbavski ne dobivaju pažnju kao drugi magnatski rodovi.

U prvoj se heraldičkoj etapi, koja odgovara vremenu trajanja roda, radilo o predstavljanju pripadnika, njihove zemlje, naslova i službi u europskim izvorima. Druga europska heraldička etapa Kurjakovića Krbavskih nastupa petnaestak godina prije smrti Ivana Karlovića i njezina je začetnica njegova sestra Klara Torkvata. Kako su Kurjakovići Krbavski od prije odlično uklopljeni u srednjoeuropsko plemstvo, tada dolazi do izražaja njihov pedigre. Poželjno ih je imati u rodoslovlju, a njihov je grb zanimljiv stranim plemićkim rodovima. Stoga se bilo da je samostalan bilo da je priključen ranijim grbovima rado koristi za reprezentaciju novih nositelja. Radi se o vremenu nakon prijelomnih događaja u domovini XVI. stoljeća, pa je za sudbinu i tragove opstanka naših srednjovjekovnih velikaških rodova u novoj europskoj sredini u XVII. stoljeću važno istraživanje složene genealoške, heraldičke i numizmatičke slike plemstva Svetoga Rimskog Carstva u novome vijeku.

U prethodnim radovima koji su navedeni u literaturi obrađeni su izvori koji uključuju europske grbovnike prve heraldičke etape i kasnije izvore druge naravi. Stoga ćemo se u ovome radu poslužiti do sada nekorištenim grbovnikom Joachima od Windhaga iz XVI. stoljeća koji grbove Kurjakovića Krbavskih donosi na četiri mjesta kao grbove grofova Krbave i Hrvatske (očito preuzete iz grbovnika prve heraldičke etape roda) te u sastavu složenih grbova gospode od Lapitza–Lapca (rod Lapčana) i slobodne gospode od Schallenberga. U Windhagovu grbovniku se grb Kurjakovića nalazi na četiri mjesta kao:

1. (Graff) von Krawaten (drugi svezak: Md 247–2 str. 64. – Graffen) labud na štitu i u ukrasu – mogući izvori za preuzimanje: Wappenbuch BSB 392b, fol. 125r (1. pol. XVI. st.); Grbovnik Conrada Grünenberga BSB Cgm 145, fol. 137r (1483.); Grbovnik Virgila Rabera HAAB Weimar fol. 220, str. 293 (1548.); Grbovnik Hofkleiderbuch BSB Cgm 1952, fol. 21v (XVI. st.);

2. (Graff von) Corbav. (drugi svezak: Md 247–2 str. 35. – Graffen) guska s tri krune na štitu i u ukrasu – mogući izvori za preuzimanje: Wiener Handschrift HHStA Cod. Weiss 242 (Böhm 472), fol. 91v (1410.); Livro de Arautos UML – RMC Latin MS 28, fol. 42v (1416/17.);

3. (Herren) von Lapitz (prvi svezak: Md 247–1 str. 171. – Ostereichse Herren vnd Ritterstandt) – raščetvoreni štit: 1. i 4. Lapčani, 2. i 3. Kurjakovići; u ukrasu 1. Lapčani, 2. Kurjakovići;

4. (Freiherren) von Schallenberg (Hagenberg vnd Lichtenegg – dodano kasnijom rukom) (prvi svezak: Md 247–1 str. 147. – Reichs Freiherren) – srce štita Schallen­berg, raščetvoreni štit: 1. i 4. Lapčani, 2. i 3. Kurjakovići; u ukrasu 1. Schallenberg, 2. Lapčani, 3. Kurjakovići.

Zahvaljujući projektu Imperial Courts and Courtiers–Personnel Database of the Courtiers of the Austrian Habsburg Dynasty in the 16^th and 17^th centuries Sveučilišta Ludwig–Maximilian iz Münchena, započetom 2005. godine i utemeljenom na raznim službenim vrelima, više ne moramo prelistavati stara rodoslovlja pri pretraživanju i ustanovljavanju rodbinskih veza i odnosa između tisuća osoba povezanih na bilo koji način s dvorjanima habsburškoga dvora. U toj bazi podataka navedeni su brojni pripadnici hrvatskoga plemstva s vezama koje su uspostavili i službama koje su obavljali. Među njima su i Kurjakovići Krbavski s kojima su se, preko roda Lapčana, orodile obitelji od Sinzendorfa i Schallenberga i preuzele njihov grb. Reducirani rodoslov dopunjen prema podatcima iz navedene baze podataka (slika 2).

Slika 1: Grbovi Kurjakovića Krbavskih u grbovniku Joachima od Windhaga iz XVI. stoljeća

Podatak o tome da je grb Kurjakovića nosio upravitelj carske riznice Juraj Ljudevit od Sinzendorfa (1616–1681) bio nam je poznat od prije i iznesen je u prethodnim radovima. Drugi nositelj grba Kurjakovića od 1588. godine bio je Krištof od Schallenberga (1561–1597), pjesnik kasnoga humanizma, truchess–senešal, zastavnik u službi nadvojvode Matije. Do obiju obitelji grb je Kurjakovića Krbavskih došao preko roda Lapčana (od Lapca – von Lapitz – Lappatten) kojima je prešao vjenčanjem. Zajednička pretkinja obitelji Schallenberg i Sinzendorf bila je Klara Torkvata Krbavska (*oko 1490. u Udbini †28. 10. 1541. u Zeillernu), koja je bila sestra bana Ivana Karlovića.

Grb Kurjakovića Krbavskih
u rodu Lapčana

Klara Torkvata se 1515. godine udala za Ivana Lapčanina (Hans–Ioannes od Lapitza). Nadimak Kuzal–Kuzel (Radoznali) obitelj od Lapitza nosi od Ivanova djeda Petra, muža Eufemije Mogorović (Euphemia Magarowiczin de Lago­schitz), od kada su Lapčani i Mogorovići poznati u Carstvu. Nakon vjenčanja Ivan Lapčanin je grb Klare Torkvate (GRB 1. i 1a.) kao podređeni pripojio svomu (GRB 2.) i takav složeni grb (raščetvoreni grb: 1 i 4 Lapčani; 2 i 3 Kurjakovići) proglasio grbom svoje obitelji (GRB 3.). Stoga neki strani grbovnici nositelje ovakvoga grba opisuju samo kao Lapčane (von Lapitz). Iskazivanje prioriteta Lapčana u takvome složenom grbu (predstavljeno grbom njihova roda u prvom polju grba) nastavljeno je i poslije kada je takav grb vjenčanjima prešao obiteljima od Sinzendorfa i od Schallenberga.

Slika 2: Reducirani rodoslov Kurjakovića, Lapčana, Mogorovića, Trautmansdorfa, Sinzendorfa i Schallenberga s označenim mijenama grba/grbova

Grb Kurjakovića Krbavskih u obitelji
od Sinzendorfa

Klara Torkvata i Ivan Lapčanin imali su četiri kćeri i jednoga sina. Njihova se treća kći Suzana 1542. godine udala za Pilgrama od Sinzendorfa (1518–1579). Tako je njihov grb prešao obitelji Sinzendorf (Seine erste Gemalin war Helene Zwitl, die zweite Susanne, des Johann von Lapitz zu Selsenegg und der Klaren Gräfin von Corbau Tochter, durch welche Vermälung nachher das Lapitz und Corbausche Wappen an das Geschlecht gekommen, und die dritte Gemalin war Mechthilde, des Heinrich). Navedeni podatak svjedoči o prijelazu grba obitelji od Sinzendorfa, ali sam izgled Pilgramova grba nije zabilježen (izvori ne donose grb koji je izrijekom pripisan njemu kao nositelju). Stoga su pri ženidbi bila moguća dva rješenja (GRB 4. ili 4a.): a) da se u srcu štita složenoga grba Lapčana i Kurjakovića (GRB 3.) nađe grb Sinzendorfa (GRB I.) ili b) raščetvoreni grb: 1 i 4 Sinzendorf (GRB I.); 2 Kurjakovići; 3 Lapčani. Najstarija Klarina i Ivanova kćer Amalija (1519–1577) udala se 1539. godine za Davida od Trauttmansdorffa. Njihov sin Ivan Fridrik i snaha Eva usvojili su Pilgrama II. (1576–1632), Pilgramova sina iz trećega braka, i 1608. godine su ga vjenčali za svoju kćer Suzanu. Iz toga braka potekao je Juraj Ljudevit od Sinzendorfa (1616–1681., Georg Ludwig von Sinzendorf) koji se prema sačuvanim izvorima najviše kitio grbom krbavskoga plemenitoga roda (GRBOVI 4A. i 4B.).

Grb Kurjakovića Krbavskih u obitelji
od Schallenberga

Amalijin i Suzanin brat i jedini sin Klare Torkvate Krbavske, Kornel Lapčanin (1523–1567) sa ženom Barbarom Tschernembl (1535–1588) dobio je kćer Margaretu–Marušu Lapčanku (*27. 12. 1560. u Zeillernu †3. 2. 1614. u Beču). Njezinim je brakom sklopljenim 3. 7. 1588. godine s Krištofom od Schallenberga (1561–1597) grb prešao u obitelj od Schallenberga (GRB 3.), koja ga je stavila pod svoj raniji zlatni i crni štit s uspravljenim okrunjenim crvenim lavom (GRB II.) koji je postao srce novoga štita (GRB 5.).

Slika 3: Grb Kurjakovića Krbavskih kroz mijene od XV. stoljeća do 1588. godine

Razlog zašto vezu između (grba) Kurjakovića Krbavskih i Schallenberga nisam prije uočio, iako sam rečeni grbovnik već obrađivao, rezultat je jedne davne rodoslovne krivotvorine i jedne davne heraldičke pogreške. Grbovnik Janeza Vajkarda Valvasora Opus Insignium Armorumque iz 1687/88. godine donosi grb obitelji Gusić pet puta kao pripadnika kranjskoga plemstva u II. poglavlju i jednom kao pripadnika njemačkoga–ostaloga plemstva u V. poglavlju. Iako se u svih šest slučajeva radi o grbu Kurjakovića Krbavskih, činjenica da on prikazuje kranjske Gusiće, koji su njegovim prisvajanjem pokušali dokazati podrijetlo od Kurjakovića–Gusića, diskvalificirala je iz daljega razmatranja sva četiri slučaja samostalnoga grba. Rodbinsku vezu kranjskih Gusića s Kurjakovićima Krbavskim još je prije pojave Valvasorova grbovnika pobio Pavao Ritter Vitezović. Pogrešna veza s kranjskim Gusićima na koju upućuje Valvasorov grbovnik je uz pogrešno prikazan grb Lapčana (zlatni umjesto crnoga orla) onemogućila uspostavljenje realne i točne veze Schallenberga–Saleburga sa stvarnim Kurjakovićima u slučaju oba složena grba (GRBOVI 5a. i 5b.). Rješenje i ispravno uspostavljanje veze s Kurjakovićima Krbavskim nađeno je uz pomoć prvoga i drugoga sveska četverotomnoga grbovnika Joachima od Windhaga iz XVI. st., odakle je Valvasor vjerojatno i preuzeo grb Schallenberga–Saleburga.

Prioritet grba Kurjakovića Krbavskih

Prioritet Lapčana u odnosu na Kurjakoviće Krbavske, predstavljen grbom njihova roda u prvom polju složenoga grba, nastavio se iskazivati i poslije kada je takav grb postao dijelom grbova obitelji od Sinzendorfa i od Schallenberga. Stoga je uređenje stanja zahtijevalo carsku intervenciju koja se dogodila 28. 11. 1648. godine i kojom je prioritet vraćen grbu Kurjakovića: …die reichsgräfliche Würde von gedachtem Kaiser Ferdinant den 28sten November 1648. Auszer den Ehrentitel: hoch – und wolgeboren Unser und des heil. Röm. Reichs Grafen und Gräfinnen von Sinzendorf, Freiherren und Freiinen auf Ernstbrun, sind auch die Gesch­lechts – wappen der mit ihnen anverwandt gewesenen von Lapiz, und der Grafen Corbau ihren Wappen zugleich durch das Diplom einverleibt worden.

Carskom poveljom o grbu Sinzendorfa odnos je grbova Kurjakovića Krbavskih i Lapčana, kao njegovih sastavnica, uređen ujedinjenjem putem uvećanja (augmentation) grba Kurjakovića tako što je njihovu grbu dodan chef (njem. Schildhaupt) s grbom Lapčana. Chef je časni dio (pièce honorable) koji prema heraldičkoj teoriji ne predstavlja podjelu štita na polja nego, kao novi sloj, dolazi preko štita (u ovome slučaju štita Kurjakovića) koji kao glavni element novoga grba ne gubi, nego upravo zadržava, prvenstvo. O takvom uređenju stvari svjedoči jedan tip grba Jurja Ljudevita od Sinzendorfa i grbovi te obitelji u grbovniku Siebmacher iz 1701/05. godine (GRB 3A. i 4A.). Pogrešno tumačeći carsku povelju, G. Bucelinus je grb Kurjakovića pripisao Lapčanima (Familie de Lapitz), a Krbavskima (Comitum de Corbau & Lycka) dodijelio je sasvim drugi – pogrešan grb s reminiscencijom samo na izvorne pruge.

Slika 4: Grb Kurjakovića Krbavskih kroz mijene od 1648. do 1676/79. godine

Zbog maloga prostora u složenome grbu Jurja Ljudevita od Sinzendorfa u svim je slučajevima grb Kurjakovića Krbavskih prikazan samo s krunom bez guske, dok je grb Lapčana dan u cijelosti. Njegov grb koji oslikava stanje nakon 1654. godine, kada dobiva mjesto upravnika carske riznice i kao znak te službe u grb samog Sinzendrofa stavlja carsku krunu i nakon 1662. godine (GRB 4A.), kada kupuje Neuburg na Innu (grb: grifon sa zecom) urađen je u skladu s dobrom heraldičkom praksom kao i kasniji grbovi roda kada je grb Neuburga zamijenjen grbom Reinecka (tu je grb Kurjakovića prikazan potpuno s guskom i krunom). Jedan od takvih ukusno i raskošno izrađenih Jurjevih grbova nalazi se iznad ulaza u dvorac Ernstbrunn. Međutim, kasniji grbovi Jurja Ljudevita (nastali do 1676/79. godine – GRB 4B. korišten i na njegovim dukatima, talirima i polutalirima) odišu razmetljivošću koja isti broj posjeda prikazuje dvostruko većim brojem štitova, pri čemu se grb samoga Sinzendorfa daje na dva načina; bez carske krune (kao grb obiteljskoga posjeda) i s njom (kao oznaka njegove službe koju će 1679. zbog korupcije izgubiti).

S druge strane obitelj od Schallenberga dosljedno kroz razdoblje od stotinjak godina rabi isti složeni grb bez promjena, pa se i na aversu medalje Krištofa Emerika iskovanoj 1667. godine (koja obilježava dva njegova braka) nalazi složeni grb (srce štita: Schallenberg; 1 i 4 Lapčani; 2 i 3 Kurjakovići Krbavski – GRB 5.).

Izvori ilustracija:

Slika 1: Grbovnik Windhag; slika 2: autor; slika 3: grbovnici Windhag, St. Gallen–Haggenberg i Valvasor, autor; slika 4: Trier 1714, Neues Adeliches Wappenwerk 1802, Österreichische Nationalbibliothek Wien, The New York Sale–Auction 40–11. January 2017–lot 1345, Fritz Rudolf Künker GmbH & Co. KG–Auction 221–31. October 2012–lot 8291, Radić 2013.

Izvori / literatura (kraći izbor):

Ludwig–Maximilians Universität München: http://kaiserhof.ge-
schichte.lmu.de/17769; 17771; 17772; 10289; 17774; 17775; 11707; 17773; 17776; 17763; 17778; 11057; 11074; 11050; 11708; 12483; 10120; 11048 (pristupljeno 17. veljače 2019.)

Grbovnik Joachima od Windhaga (Universitätsbibliothek Tübingen Md 247–1 str. 147, 171. i Md 247–2 str. 35, 64.)

Ivan Botica, Krbavski knezovi u srednjem vijeku. Doktorski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2011. i ondje navedeni izvori i literatura

Amer Sulejmanagić, Novac s grbovima hrvatskih rodova Kurjakovića Krbavskih (iz roda Gusića) i Lapčana – novac Jurja Ljudevita grofa od Sinzendorfa iz 1676. god., Numizmatičke vijesti 69, Zagreb, 2016., str. 68–88. i ondje navedeni izvori i literatura

Amer Sulejmanagić, Grb knezova Kurjakovića Krbavskih, Državni arhiv u Gospiću, Gospić, 2017 (2018) i ondje navedeni izvori i literatura