Kose grede, propeti lav i crvena ruža: heraldička obilježja i povijesne mijene grba knezova Babonića i njihovih potomaka knezova Blagajskih

Prikazavši uz grbove knezova Frankapana i knezova Kurjakovića i grb knezova Blagajskih na svojoj glasovitoj slici Poljubac mira hrvatskih velemoža kralju Kolomanu što se nalazi u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, hrvatski slikar Oton Iveković je nedvosmisleno iskazao svoje stajalište kako i tu plemićku obitelj treba staviti uz bok najvažnijih plemićkih obitelji hrvatske prošlosti. Riječ je o magnatskoj plemićkoj obitelji čije podrijetlo treba tražiti na prostoru srednjovjekovne Slavonije južno od rijeke Save, tj. na prostoru srednjovjekovne Goričke županije u okolici tvrdoga grada Zrina. Knezovi Babonići i njihovi potomci knezovi Blagajski su u mnogočemu oblikovali hrvatsku prošlost, a vrhunac njihove političke, gospodarske i društvene uloge bilo je razdoblje kraja 13. i prva tri desetljeća 14. stoljeća. Ipak, te je plemićka obitelj opstala na hrvatskim povijesnim prostorima sve do sredine 16. stoljeća, kada se zbog osmanske ugroze preselila na prostor današnje Kranjske, ali je i dalje bila indirektno vezana za hrvatske prostore sve do nestanka te obitelji potkraj 19. stoljeća. Kako je tijekom srednjega i novoga vijeka uz obiteljsko, tj. rodovsko ime, i plemićki grb omogućavao pojedincima poistovjećivanje sa svojom srodničkom zajednicom, tj. njezini su pripadnici svoje zajedništvo i identifikaciju iskazivali korištenjem zajedničkoga grba, kao vizualnog simbola, u sljedećim će se redcima nastojati prikazati kako heraldička obilježja tako i povijesne mijene grba knezova Babonića i njihovih potomaka knezova Blagajskih.

prilog 1 – pečat Stjepana IV. (1295) (Arhiv Republike Slovenije, Zbirka listn, sign: 31.)

Najstariji sačuvani prikazi grbova knezova Babonića su iz zadnjih desetljeća 13. stoljeća i sačuvani su na voštanim pečatima. Najstariji od njih je grb kneza Radoslava I. Babonića (1264–1295) što se nalazi na visećem pečatu uz ispravu od 6. studenog 1278. godine kojom zagrebački biskup Timotej nalaže Babonićima i ostalim slavonskim plemićima da prekinu neprijateljstva. Na pečatu se nalazi grb na čijem su štitu prikazane dvije tamnije i dvije svjetlije kose grede okrenute u heraldički desnu stranu, te se na njemu nalaze glavna obilježja svih idućih verzija grba knezova Babonića: kose grede i propeti lav. Ti se elementi nalaze i na grbu njegova brata, bana Stjepana IV. (1264–1295), sačuvanom na voštanom visećem pečatu uz ispravu od 13. siječnja 1295. godine kojom je ban darovao neke posjede cistercitskom samostanu u Kostanjevici na Krki (prilog 1). Na okruglom pečatu prikazan je štit s tri uzdignute i tri udubljene kose grede okrenute u heraldički desnu stranu. Iznad štita nalazi se križ, a uokolo je natpis: † STEPHANI BANI TOCIUS SCLAVONIE.

Kose grede i lav nalaze se i na grbovima kneza Babonića sačuvanima iz vremena prve polovice 14. stoljeća, kao što je grb kneza Stjepana V. sačuvan na visećem pečatu uz ispravu od 15. ožujka 1308. godine, ili pak grb bana Ivana I. Babonića (1278–1334) s pečata uz ispravu od 18. veljače 1316. godine (prilog 2). Iste elemente na svojim grbovima koristili su i sinovi bana Stjepana V., knezovi Ivan II. (1321–1327), Juraj (1321–1336), Dionizije II. (1321–1370) i Pavao od Krupe (1321–1381). Tako su sačuvani pečati uz ispravu od 22. rujna 1321. godine, kojom su braća Ivan II., Juraj, Dionizije II. i Pavao od Krupe obdarili cistercitski samostan u Kostanjevici na Krki, a koja se čuva u Arhivu Republike Slovenije (prilog 3 i prilog 4), ali i zajednički pečat sve trojice braće na ispravi od 21. prosinca iste 1321. godine kojom su braća ponovno obdarila cistercitski samostan u Kostanjevici (prilog 5). Štoviše, sačuvan je pečat četvrtog brata, Pavla od Krupe, na ispravi od 7. siječnja 1336. godine kojom su se on i njegova braća dali u službu Habsburgovaca, a na kojem su ponovno vidljivi isti heraldički elementi (prilog 6).

prilog 2 – rekonstrukcija grba Ivana I. (1316)

prilog 3 – pečat Ivana II. (1321) (Arhiv Republike Slovenije, Zbirka listn, sign: 69)

prilog 4 – pečat kneza Jurja (1321) (Arhiv Republike Slovenije, Zbirka listn, sign: 69)

prilog 5 – zajednički pečat Ivana II., Jurja i Dionizija II. (1321) (Arhiv Republike Slovenije, Zbirka listn, sign: 70)

Vrlo vjerojatno su osnovni heraldički elementi, kose grede i propeti lav, što su se nalazili na grbovima knezova Babonića, preuzeti s grbova Goričko-tirolskih grofova, i to sredinom 13. stoljeća kada su se te dvije magnatske obitelji međusobno povezale ženidbenim vezama. Naime, neimenovana majka bana Stjepana IV., tj. supruga kneza Stjepana II. Babonića (1242–1243), vrlo vjerojatno je bila sestra Goričko-tirolskoga grofa Majnharda III., koji je na svom grbu imao kose grede i propetog lava (prilog 7). Štoviše, oko 1309. godine knez Ivan I. Babonić je za ženu uzeo goričko-
-tirolsku groficu Klaru Eufemiju. Isto tako treba kazati kako se prema sačuvanim primjercima jasno vidi kako se među knezovima Babonićima, tj. na njihovim grbovima, heraldička pravila nisu strogo poštivala. Tako su lavovi i grede često bili zrcalno okrenuti, a knez Ivan I. Babonić je koristio križno raščetvoren štit na kojem su se u 1. i 4. polju nalazile četiri kose grede okrenute u heraldički desnu stranu, a u 2. i 3. propeti lav okrenut u heraldički desnu stranu.

Vrlo su vjerojatno u prvim desetljećima 15. stoljeća potomci knezova Babonića, knezovi Blagajski, u svoj grb počeli unositi nove heraldičke elemente. Tako je, vjerojatno ispravno, Milan Šufflay pretpostavio da su, nakon što se 1416. godine knez Ladislav II. Blagajski susreo s Bertoldom Ursinijem, te nakon što se među Blagajskim rodila ideja o njihovu obiteljskom podrijetlu od rimske patricijske obitelji Ursini, knezovi Blagajski izmijenili svoj obiteljski grb, pa su umjesto uspravnoga propetog lava na svoj grb stavili novi heraldički motiv: ružu s grba Ursinija. Glavni povod zbližavanju tih dviju obitelji bili su politički uspjesi Krčkih knezova, Frankapana i grofova Celjskih, tj. njihova politička dominacija na prostoru srednjovjekovne Hrvatske i Slavonije, prilikom čega su se Blagajski našli u podređenu položaju. Osim toga, Blagajski su pred sobom mogli imati prikaz grba obitelji Ursinići iz jednog od šesnaest poznatih prijepisa heraldičkog priručnika Petra Ohmućevića kakav se nalazi u poznatom grbovniku obitelji Korjenić-Neorić, u kojem je prikaz grba obitelji Ursinića s crvenom ružom i tri kose crvene grede (prilog 8).

prilog 6 – rekonstrukcija grba Pavla od Krupe (1336)

prilog 7 – pečatnjak Goričko-tirolskoga grofa Majnharda III. iz 1259.

prilog 8 – grb obitelji Ursinića iz grbovnika Korjenić-Neorić (1575)

prilog 9 – nadgrobna ploča kneza Grgura Blagajskog (1507)

Ipak, prva do sada poznata potvrda upotrebe crvene ruže na grbu knezova Blagajskih nalazi se na nadgrobnoj ploči kneza Grgura Blagajskog iz 1507. godine, pronađenoj u Bosanskoj Otoci, a koja se danas čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu (prilog 9). Štoviše, na poznatoj ispravi sastavljenoj 1. siječnja 1527. godine u saboru u Cetinu nalazi se sedam visećih pečata, među kojima i pečat s grbom kneza Stjepana Blagajskog (prilog 10).

Nakon što se sredinom 16. stoljeća Stjepan Blagajski preselio u Kranjsku, njegovu sinu Franji Blagajskom je kralj Maksimilijan I. Habsburgovac podijelio 7. studenog 1571. godine novu grbovnicu (littera armales), u kojoj je bio opisan i naslikan obiteljski grb (prilog 11). Štit grba je raščetvoren tako da je u prvom zlatnom polju prikazan crni stupajući medvjed okrenut u heraldički lijevu stranu koji u prednjoj nozi drži uzdignut srebreni buzdovan. U drugom i trećem polju prikazane su tri crvene i dvije srebrene kose grede okrenute u heraldički lijevu stranu, a u desnom gornjem kutu nalazi se crvena rascvjetala ruža. U četvrtom crnom polju prikazan je okrunjeni, uspravni, stupajući, zlatni lav okrenut u desnu stranu koji u prednjoj desnoj nozi drži sablju krivošiju uzdignutu ponad glave. Iznad štita nalaze se dvije turnirske kacige. Iznad heraldički lijeve strane nalazi se uspravni crni medvjed okrenut u lijevu stranu koji u prednjim nogama drži srebreni buzdovan i kapu s plavim paunovim perom. Iznad lijeve kacige nalazi se okrunjeni, uspravni, stupajući, zlatni lav okrenut u desnu stranu koji u jednoj prednjoj nozi drži sablju krivošiju uzdignutu ponad glave, a u drugoj koplje s crveno-srebreno-crvenim barjakom na kojem je stari ugarski grb. Plašt je s heraldički lijeve strane srebrene i crvene, a heraldički desne zlatne i crne boje. Na tome grbu nalazi se prikaz medvjeda očigledno preuzetog iz grba obitelji Ursini, ali i svi ostali heraldički elementi kojima su se do tada koristili Babonići, te poslije knezovi Blagajski – kose grede, lav i rascvjetala ruža.

Zanimljivo je primijetiti da su Johann Weichard Valvasor i Bartholomaeus Ramschissl u svojem grbovniku Opus insignium armorumque objavljenom 1687–1688. godine donijeli tri verzije grba knezova Blagajskih na ukupno 8 prikaza. Prvi verzija grba donosi grb knezova Blagajskih kojemu je štit podijeljen na četiri polja (prilog 12). U prvom polju je uspravni crni medvjed na zlatnom polju okrenut u desnu stranu koji u prednjim nogama drži buzdovan. Na drugom i trećem polju prikazane su po tri kose crvene i srebrene grede okrenute u desnu stranu, a u gornjem desnom kutu prikazana je crvena ruža. U četvrtom polju nalazi se uspravni zlatni lav okrenut u lijevu stranu koji u prednjim nogama drži sablju. Ponad štita nalazi se zlatna kruna, a sam štit s desne i lijeve strane drže zlatni anđeli. Na toj verziji grba ne nalaze se plašt ni likovi ponad kacige.

prilog 10 – pečat kneza Stjepana Blagajskog s Cetingradske
isprave (1527)

prilog 11 – grb knezova Blagajskih iz grbovnice podijeljene od kralja Maksimilijana (1571) (rekonstrukcija prema: Alapi, 1913, 77)

prilog 12 – prva verzija grbova knezova Blagajskih prema Valvasoru i Ramschisslu (1688)

prilog 13 – druga verzija grbova knezova Blagajskih prema Valvasoru i Ramschisslu (1688)

Druga je verzija grba koji donose Valvasor i Ramschissl uglavnom jednaka grbu što ga je 1571. godine kralj Maksimilijan I. podijelio knezu Franji Blagajskom te se od njega razlikuje u nekoliko detalja (prilog 13). Tako je na tri prikaza istoga grba u Valvasorovu djelu u četvrtom polju zlatni lav prikazan na plavom, a ne na crnom polju. Isto tako, zlatni lav ponad lijeve kacige u prednjim nogama drži crveni barjak, a ne austrijsku trobojnicu.

Treća verzija grba knezova Blagajskih prikazana na dva mjesta u Valvasorovu i Ramschisslovu djelu također se u nekoliko detalja razlikuje od grba iz Maksimilijanove grbovnice (prilog 14). Tako je u prvom polju uspravni medvjed prikazan na srebrenom polju, a uspravni zlatni lav na četvrtom polju se nalazi na srebrenoj pozadini. Isto tako, medvjed ponad lijeve kacige u prednjim nogama drži kacigu s paunovim perom, a ne buzdovan.

Upotreba prve dvije varijante grbova knezova Blagajskih iz Valvasorova i Ramschisslova djela ima potvrdu u grbu kneza Josipa Blagajskog (1759–1831) što se čuva unutar Zbirke grbova Arhiva Republike Slovenije u Ljubljani (prilog 15). No, na njemu se uočava razlika u boji četvrtog polja, koje na tom grbu nije plavo nego crno.

prilog 14 – treća verzija grbova knezova Blagajskih prema Valvasoru i Ramschisslu (1688)

prilog 15 – grb Josipa Blagajskog (1759–1831) (Arhiv Republike Slovenije, Zbirka grbov, sign: 220)

U svakom slučaju Valvasorovo i Ramschisslovo djelo očigledno je imalo utjecaja i na utemeljitelja moderne hrvatske heraldike, Ivana Bojničića, koji u svojoj zbirci grbova slavonskog i hrvatskog plemstva donosi prikaz dvaju grbova knezova Babonića, kasnijih Blagajskih. Za prvi Bojničić smatra da su ga koristili hrvatski (sc. slavonski) banovi Stjepan V. i Ivan I. Babonić u razdoblju od 1310. do 1323. godine (prilog 16). Štit toga grba okomito je podijeljen u dva polja. U heraldički lijevom zlatnom polju prikazan je uspravan crveni lav okrenut ulijevo. Desno polje zlatnom vodoravnom gredom podijeljeno je u dva polja. U gornjem srebrenom polju prikazana je rascvjetala crvena ruža, a u donjem se nalaze dvije crvene i tri srebrene kose grede okrenute u heraldički desnu stranu.

prilog 16 – grb Babonića (rekonstrukcija prema: Bojničić, 1995,
taf. 5)

prilog 17 – grb Blagajskih (rekonstrukcija prema: Bojničić, 1995, taf. 5)

Za drugi Bojničić smatra da je grb knezova Blagajskih, potomaka knezova Babonića, koji su pak bili potomci rimske patricijske obitelji Ursini (prilog 17). Prema Bojničiću tim su se grbom Blagajski koristili od 15. stoljeća a njihovi su potomci u njegovo doba još živjeli u Kranjskoj. Štit grba je raščetvoren tako da je u prvom crvenom polju prikazan crni stupajući medvjed okrenut u heraldički lijevu stranu koji u prednjoj nozi drži uzdignut srebreni buzdovan. U drugom i trećem polju prikazane su tri crvene i dvije srebrene kose grede okrenute u heraldički lijevu stranu, a u desnom gornjem kutu nalazi se crvena rascvjetala ruža. U četvrtom crnom polju prikazan je okrunjeni, uspravni, stupajući, zlatni lav okrenut u desnu stranu koji u prednjoj lijevoj nozi drži sablju krivošiju uzdignutu ponad glave, a u drugoj koplje s crveno-srebreno-crvenim barjakom. Iznad štita nalaze se dvije turnirske kacige. Iznad heraldički desne strane nalazi se uspravni crni medvjed okrenut u lijevu stranu koji u prednjim nogama drži srebrenu kapu s plavim paunovim perom. Iznad lijeve kacige nalazi se okrunjeni, uspravni, stupajući, zlatni lav okrenut u desnu stranu koji u prednjoj nozi drži koplje s crvenim barjakom na kojem je prikazan srebreni krug. Plašt je s heraldički lijeve strane srebrene i crvene, a heraldički desne zlatne i crne boje. Taj grb, čiji je opis Bojničić vrlo vjerojatno dobio od grofa Ludovika Blagajskog, razlikuje se u nekoliko detalja od grba s grbovnice iz 1571. godine.

Na kraju se može reći kako je grb knezova Babonića i njihovih potomaka knezova Blagajskih jedan od rijetkih primjera grbova slavonskoga plemstva čija se povijest uporabe i heraldičkih mijena može pratiti u razdoblju od osam stoljeća, te da se u tim mijenama zrcale razni heraldički utjecaji, prakse i mijene. Ipak, uspravni zlatni lav i kose grede ostale su prepoznatljiv heraldički element njihova grba kroz cijelo to vrijeme.