Hrvatska heraldička baština u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (tematski uvodnik)

Ovaj tematski broj Hrvatske revije pod naslovom »Hrvatska heraldička baština u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti« u cijelosti je posvećen jednom iznimno važnom dijelu ukupnoga hrvatskoga nacionalnog identiteta. Riječ je o hrvatskoj heraldičkoj baštini i tradiciji, koju ovdje promatramo kroz prizmu onoga što nam je kroz povijest ostavila u nasljeđe, kako ju sada »uživamo« te kako ćemo se prema svemu tome odnositi u budućnosti, za naraštaje kojima ju trebamo »prenijeti« i sačuvati. Našemu pozivu odazvali su se istaknuti stručnjaci s toga vrlo popularnog područja pomoćnih povijesnih znanosti te su svojim prilozima interdisciplinarno prikazali i upozorili na raznovrsnost i bogatstvo heraldičke baštine u Hrvata od njezinih srednjovjekovnih početaka do danas. Dakako, da je jedan ovakav izbor urednički subjektivan te ograničen danim prostorom, ali i otvoren svim drugim poticajima i mogućim novim sličnim ili drukčijim prezentiranjima te tematike.

Beč, 6. lipnja 1618. Matija II. podjeljuje plemstvo Jurju Kazdaghu, njegovoj supruzi Suzani Hecz, sinovima Gašparu, Melkioru i Gabrijelu, te kćeri Suzani i polubratu Stjepanu. HR-HDA-33. Virovitička županija. Grbovnice, kut. 806

Poticaj za baš ovakav način otkrivanja i predstavljanja naše grboslovne baštine nalazi se i u dugogodišnjem sveučilišnom fakultetskom kolegiju pod nazivom »Hrvatska heraldička baština«, koji je ostvaren na diplomskoj razini sveučilišnog studija povijesti i drugih srodnih predmeta i grupa društveno-humanističkog usmjerenja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Taj se predmet od ljetnog semestra akademske godine 2011/2012. kontinuirano izvodi do danas, a osmislili su i njegov syllabus izradili Mirjana Matijević Sokol, Ivan Botica i Tomislav Galović. Nastava se realizirala kroz predavanja i terenski rad (arhivi, knjižnice, muzeji). Studenti kao seminarsku zadaću dobivaju čitanje i prezentiranje izabrane heraldičke literature dok se u sadržajnom pogledu upoznavaju s osnovnim pojmovima, definicijama i povijesnim pregledom razvoja heraldike kao pomoćne povijesne discipline. U vidu kompetencija i ishoda učenja studenti zapravo dobivaju uvid u mogućnosti interpretacije heraldičkih spomenika te bivaju upoznati s najvažnijom literaturom i metodologijom znanstveno-stručne analize koja proizlazi iz integralnoga i interdisciplinarnoga pristupa spomenicima. Praktično svladavanje (transkribiranje, prevođenje) odabrane građe, ali i rad u ambijentalnim prostorima, tj. u arhivima, knjižnicama i muzejima koji čuvaju heraldičku građu, izazovno su područje te znanstvene discipline. Kao pozvani predavači unutar kolegija gostuju pojedini istaknuti hrvatski heraldičari, a što je vrlo dobro prihvaćeno upravo od studenata kojima je sve to namijenjeno i zbog njih pokrenuto. U skoroj je pripremi i priručnik za studente pod naslovom Hrvatska heraldička baština I. – odabrane teme u izdanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (FF-press) i to kao prvi svezak Katedarske knjižnice: Pomoćne povijesne znanosti / Bibliotheca Cathedrae: Scientiae auxiliares historiae.

U pogledu heraldičke literature, koju čine udžbenici, knjige i stručni članci, ističe se i dalje koristan udžbenik Bartola Zmajića (1907–1984) Heraldika, sfragistika, gene­alogija, veksikologija. Rječnik heraldičkog nazivlja, tj. njegovo drugo izdanje iz 1996. u redakciji i s dopunama Petra Strčića, a koje je ujedno popraćeno njegovim predgovorom i pogovorom o djelu i autoru. Zanimljiv je i heraldički priručnik Davora Zovka Obiteljski grb. Pravo na grb, nošenje grba, usvajanje grba (2009) kao i teorijsko-praktični priručnik Željka Heimera s podužim naslovom: Sintaksa suvremenog hrvatskog heraldičkog blazona grba i veksilološkog opisa zastava. Analiza službenih opisa grbova i zastava suvremenih jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj kao temelj za izgradnju i formalizaciju sintaksnih pravila heraldičkog blazona grba i veksilološkog opisa zastava (2016).

Milano, 6. lipnja 1791. Leopold II. podjeljuje plemstvo braći Stjepanu, Pavlu i Petru Novakoviću. HR-HDA-33. Virovitička županija. Grbovnice, kut. 807

U pogledu kataloga heraldičke građe dva su iznimno vrijedna. Prvom je autorica Vlasta Brajković: Grbovi, grbovnice, rodoslovlja. Katalog zbirke grbova, grbovnica, rodoslovlja (1976., 1995), a drugome Goroslav Oštrić: Monumenta heraldica. Izbor iz heraldičke baštine Primorsko-
-goranske županije (2002). Međutim, od starijih heraldičkih zbornika prvo mjesto zauzima Ivan Bojničić Kninski svojim djelom iz 1899. godine Der Adel von Kroatien und Slavonien i tek sporedno Carl Georg Friedrich Heyer von Rosenfeld Der Adel des Königreichs Dalmatien iz 1873. godine. Oba djela izišla su u glasovitoj ediciji »J. Siebmacher’s grosses und allgemeines Wappenbuch« u Nürnbergu, te u ponovljenom zagrebačkom izdanju iz 1995. godine. Nedovršen je pak ostao Heraldički zbornik. Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini (1938. i 1939) pod uredništvom Viktora Antuna Duišina. Važni su u tome kontekstu radovi Miroslava Granića (Paški grbovnik, 2002; Blasone Genealogico Marka Laura Ruića iz 1784. godine, prir., 2011), Giovannija Radossija (u izdanjima Centra za povijesna istraživanja, Rovinj / Centro di ricerche storiche, Rovigno), Envera Ljubovića (Grbovnik Gacke, Krbave, Like, Senja i Vinodola. Obiteljski grobovi s opisom, podrijetlo, povijest, rasprostranjenost i seobe rodova, 2007), potom Jasminke Ćus Rukonić, Arsena Duplančića, Danke Radić i drugih istraživača.

Vindellicor, 1. rujna 1689. Leopold podjeljuje plemstvo Lovri Radiloviću. HR-HDA-33. Virovitička županija. Grbovnice, kut. 808

Uvid u dva stara, ali po mnogočemu ključna heraldička djela – jedno rukopisno, a drugo tiskano – pruža knjiga Ive Banca Grbovi biljezi identiteta (1991). Tu su faksimilno i u prijevodu objavljeni Korjenić-Neorićev grbovnik (iz 1595) i Stemmatographiae Illyricanae liber primus Pavla Rittera Vitezovića (Zagreb, 1702), kojega se opravdano smatra utemeljiteljem hrvatskoga grboslovlja. Nezaobilazni su pak prinosi Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Emilija Laszowskog.

Recentno su objavljena dva vrlo važna heraldička izdanja. Prvo je monografija Stjepana Ćosića Ideologija rodoslovlja: Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595. (2015), a drugo knjiga – heraldički zbornik Miroslava Granića i Denisa Martinovića Plemstvo Kraljevine Dalmacije 1814. – 1918. (2018).

Djela koja tematiziraju nacionalnu heraldiku, poglavito iz očišta hrvatskoga grba, u najširem smislu jesu monografije Marijana Grakalića Hrvatski grb. Grbovi hrvatskih zemalja (1990), Željka Heimera Grb i zastava Republike Hrvatske (2008), Maria Jareba Hrvatski nacionalni simboli (2010) i Povijest hrvatskoga grba (2011) Dubravke Peić Čaldarović i Nikše Stančića dok Tijana Trako Poljak u svojoj knjizi Hrvatski simbolički identitet sa sociološkoga gledišta obrađuje značenje nacionalnih simbola iz perspektive hrvatskih građana (2016).

S druge strane također su održani brojni javni događaji, predavanja i predstavljanja, muzejske izložbe itd., kojima je spomenička baština heraldike bila osnovicom. Spomenimo da je, među brojim drugim zbivanjima, tijekom manifestacije Festival povijesti. Kliofest 2014. u organizaciji Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti, Društva za hrvatsku povjesnicu, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatskoga državnog arhiva i ostalih suorganizatora u Zagrebu 5. lipnja 2014. održan okrugli stol pod nazivom: Znakovi hrvatskog identiteta – o grbovima, heraldici i historiografiji. Na tom skupu pod moderatorstvom Dubravke Peić Čaldarović i Tomislava Galovića stručno su o heraldičkoj tematici i problematici govorili Stjepan Ćosić, Željko Heimer, Mario Jareb, Hrvoje Kekez, Mirjana Matijević Sokol i Tijana Trako Poljak.

O izabranim pak temama iz hrvatske heraldike progovaramo upravo na ovim stranicama, u ovom tematskom bloku. Tako profesorica Mirjana Matijević Sokol piše o grbovnicama (litterae armales) – jednom od najvažnijih izvora za heraldička istraživanja, a Stjepan Ćosić o heraldičkom zborniku – Korjenić-Neorićevu grbovniku iz 1595. godine i ideologiji ilirske heraldike. Slijede dva rada u cijelosti posvećena arhivskim odnosno muzejskim izvorima za povijest hrvatske heraldike. To su heraldički izvori u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, o kojima piše Ladislav Dobrica, dok Zbirku heraldike i sfragistike Hrvatskoga povijesnog muzeja u Zagrebu opisuje Matea Brstilo Rešetar. Dakako da ovdje svoje mjesto zaslužuju i heraldički izvori pohranjeni u mreži državnih arhiva diljem Republike Hrvatske, ponajprije u Državnom arhivu u Zadru i Državnom arhivu u Dubrovniku, ali i u npr. Pazinu, Rijeci, Varaždinu, Osijeku, Splitu i Zagrebu, u Arhivu HAZU, no to je ovoga puta ostavljeno za jednu drugu priliku.

Dva rada donose vrijedne spoznaje iz povijesti hrvatskoga plemstva i njihove heraldike. Tako Amer Sulejmanagić (inače autor knjige Grb knezova Kurjakovića Krbavskih, 2018) piše o grbu hrvatske velikaške obitelji Kurjakovića Krbavskih u Europi, a Hrvoje Kekez (autor monografije Pod znamenjem propetog lava. Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, 2016) o heraldičkim obilježjima i povijesnim mijenama grba knezova Babonića i njihovih potomaka knezova Blagajskih.

Požun, 18. studenoga 1780. Leopold II. podjeljuje plemstvo braći Gašparu i Josipu Benko. HR-HDA-885. Zbirka grbovnica. Benko

Posljednja dva teksta, koja potpisuju Željko Heimer i Ivan Botica, tematiziraju suvremenu hrvatsku municipalnu heraldiku odnosno primijenjenu heraldiku pod intrigantnim naslovom: »Grb Općine Otok iliti jedan neuspjeli rad iz primijenjene heraldike«.

Napominjemo da o hrvatskom grbu – tom bez imalo sumnje našem najvažnijem heraldičkom spomeniku – ovdje ne govorimo jer hrvatski grb zaslužuje zasebnu tematsku obradu, tim više što smo svjedoci novih spoznaja i rezultata u vidu njegove povijesti i nastanka. U pogledu toga upućujemo na opsežnu studiju Mate Božića i Stjepana Ćosića (»Nastanak hrvatskih grbova / Podrijetlo, povijest i simbolika od 13. do 16. stoljeća«, 2017). Stoga sve to ostavljamo za jednu drugu zgodu s jednim podsjećanjem da je upravo fra Dominik Mandić davne 1970. godine na stranicama Jubilarnog broja Hrvatske revije (München – Barcelona) objavio tada u emigraciji zapaženu studiju: »Hrvatski kockasti grb – njegov postanak i upotreba tijekom stoljeća«.

* * *

Iako u drugoj polovici 20. stoljeća zanemarivana, heraldička istraživanja u Hrvatskoj od 1990-ih doživljavaju pravi procvat i to na nekoliko razina: objavljuju se zapažene heraldičke publikacije, postavljaju se brojne muzejske i druge izložbe, aktualizira se sveučilišna nastava iz heraldike, osniva se specijalizirano grboslovno i zastavoslovno društvo i njegov časopis, heraldika »počinje« obogaćivati zavičajnu povijest, a ne biti joj teret, kroz osnovne i srednje škole heraldika ulazi među učenike itd. Upućuje se na vrijednost i važnost heraldičke baštine na hrvatskim povijesnim prostorima.

Zaključno možemo reći da je položaj heraldike kao pomoćne povijesne discipline i heraldičke baštine u suvremenom hrvatskom društvu dobar, ali i isto tako da nam predstoje i da nas čekaju brojne druge zadaće i ciljevi – arhivska i komparativna istraživanja, publiciranje izvora i referentnih izdanja, održavanje međunarodnih specijalističkih konferencija te dakako briga oko heraldičkih spomenika i njihova zaštita u cjelini – kako bi ispravno, znanstveno valorizirali i prezentirali iznimno bogatu hrvatsku heraldičku baštinu kao jamac očuvanja hrvatskoga simboličkog identiteta.