Heraldički izvori u Hrvatskom državnom arhivu

Kada se govori o heraldičkim izvorima u arhivskoj ustanovi, svakako treba uzeti u obzir kako se ti izvori nalaze pohranjeni u arhivskim fondovima i zbirkama ustrojenima prema načelima po kojima se arhivski fond, odnosno zbirka, formira. Upravo zbog te činjenice sâm naziv fonda ne mora nužno upućivati na postojanje nekoga heraldičkog izvora u tom fondu, nego je za to potrebno poznavanje stvaratelja gradiva (njegova djelatnost, njegova nadležnost, veze s ostalim pravnim osobama) kao i sadržaj gradiva (vrste dokumentacija koje se u njemu nalaze). Ta načela vrijede za svaku vrstu istraživanja pa tako i za ovo: potraga za heraldičkim izvorima u fondovima i zbirkama Hrvatskoga državnog arhiva (HDA) u Zagrebu. Stoga je ovaj pregled heraldičkih izvora i prikazan, osim prema vrsti gradiva, i prema fondovima i zbirkama u kojima se ti izvori nalaze. S obzirom na vrstu dokumenta i informaciju koju oni pružaju, s aspekta heraldike, te izvore možemo podijeliti na primarne i sekundarne izvore. Primarnim izvorima ćemo smatrati one izvore kojima je primarna funkcija upravo sâm grb, dok ćemo pod sekundarnim izvorima navesti one izvore u kojima je sačuvana informacija o grbu, ali to nije bila temeljna funkcija dokumenta.

Primarni heraldički izvor u arhivskom gradivu jest svakako grbovnica. Grbovnica (plemićki list, litterae armales, címereslevél, Wappenbriefe, coat of arms) jest naziv za ispravu kojom je vladar podijelio grb, kao plemićki znamen (insigniju), zaslužnom pojedincu, čime su on i njegovi potomci obaju spolova bili uzdignuti iz redova neplemića u plemićki stalež. Jednako se naziva i isprava kojom je pojedinac, a time i njegova obitelj, stekao viši stupanj plemstva: barunat i grofovstvo. Taj tip dokumenta sačuvan je u dva oblika: u izvorniku i prijepisu. Grbovnice su bile pisane na koži (pergamena), u dva oblika: jedan list ili više uvezanih listova u knjigu (kodeks). U njoj je bio dan i grafički prikaz grba i, budući da se radilo o svečanom pravnom činu koji potpisuje vladar, cijeli je dokument nastojao biti što svečanije izrađen. Prijepisi su pak pisani na papiru, u formatu službenog dokumenta vremena u kojem su nastajali, bez grafičkog prikaza grba. Ti su prijepisi nastajali iz različitih potreba, najčešće za potrebe dokazivanja zakonitosti korištenja plemićkih prerogativa na prostoru u kojem je pojedinac živio.

Beč, 20. ožujka 1758. Marija Terezija podjeljuje plemstvo Josipu Lošeku, plemićkom podsucu Virovitičke županije.
HR-HDA-33. Virovitička županija. Grbovnice, kut. 807

U Hrvatskome državnome arhivu grbovnice (izvorne i njihovi prijepisi) pohranjene su u nekoliko fondova i zbirki.

Zbirka grbovnica Hrvatskoga državnog arhiva (HR--HDA-885) jedna je od najstarijih cjelina arhivskoga gradiva ove ustanove. Njezini početci sežu u drugu polovicu 19. stoljeća i vrijeme ravnatelja Ivana Bojničića Kninskog, koji je svesrdno radio na prikupljanju gradiva plemićkih obitelji. Tomu vjerojatno treba zahvaliti i činjenici kako je tadašnji Zemaljski arkiv bio zadužen za prikupljanje historičkih spomenika za potrebe njihova izlaganja na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine. Zacijelo je u tom razdoblju, premda o tome nemamo konkretnih podataka, bila preuzeta i značajna količina grbovnica. Dokaz tomu jest i prvi popis (svojevrsni inventarni popis) današnje Zbirke grbovnica, koji je izradio sâm Ivan Bojničić, a koji je bio objavljen u Vjesniku Zemaljskog arkiva. Međutim, taj je popis manjkav, jer su u njemu navedene samo izvorne grbovnice, a ne i prijepisi, premda su već i one bile preuzimane.

Prema dostupnim podatcima, prva grbovnica koja je bila preuzeta u današnji Arhiv bio je list plemstva Josipa Novosela koju je u pohranu dostavilo Namjesničko vijeće 1862. godine. Od tada pa do danas, zbirka se postupno nadopunjavala novim gradivom. Sada broji 280 jedinica arhivskoga gradiva, od kojih najveći dio otpada na izvorne grbovnice, i to one kojima je podijeljeno plemstvo. Najstarija grbovnica čiji se izvornik nalazi u ovoj zbirci datiran je sa 17. siječnja 1434. godine, a riječ je o ispravi kojom je Žigmund podijelio plemstvo Svetoga Rimskoga Carstva Friedrichu Weltsheru, dok je najstarija izvorna grbovnica kojom je podijeljeno ugarsko plemstvo ona kojom je Vladislav II. Jagelović podijelio plemstvo obitelji Sacci, 27. listopada 1490. godine. Najmlađa grbovnica podijeljena je Emilu Göstlu od Göstlingena, umirovljenom potpukovniku 4. topničke pukovnije, a datirana je 29. siječnja 1918. godine. Samo je nekoliko grbovnica kojima je podijeljena velikaška titula (barunat odnosno grofovstvo).

U ovoj se zbirci, osim izvornih grbovnica, čuvaju i prijepisi nastalih tijekom 18. i 19. stoljeća nastali za potrebe dokazivanja plemstva ili iz građanskih parnica pokretanih radi dokazivanja rodoslovnog slijeda i time prava na imovinu.

Usko povezana sa Zbirkom grbovnica jest i Zbirka prijepisa grbovnica (HR-HDA-886) koja sadrži prijepise grbovnica hrvatskih obitelji. No po svojem nastanku ona nije zbirka, nego fond koji se sastoji od prijepisa grbovnica iz Kraljevskih knjiga (Libri regii) koje se čuvaju u Mađarskom državnom arhivu (Arhiv Ugarske dvorske kancelarije), točnije iz prijepisa Kraljevskih knjiga koje se nalaze u Arhivu Ugarske dvorske komore. Međutim, ispravnije bi bilo smatrati kako su ti prijepisi nastali ne na temelju izvornoga gradiva Kraljevskih knjiga, nego iz prijepisa istih koje se nalaze u Arhivu Ugarske dvorske komore. Tu pretpostavku potkrepljuje činjenica što su ti prijepisi nastali zahvaljujući Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, koji se pobrinuo da se spisi koji nisu mogli biti preuzeti u Hrvatsku, a nalazili su se u Arhivu Ugarske dvorske komore, prepišu. Na taj je način nastalo i gradivo koje se čuva u fondu HR-HDA-3. Sabor Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Prava Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. U toj zbirci, koja broji 4 sveska, nalazi se zapisano više od 250 isprava. Dakako, budući da je riječ o prijepisima, ovdje nisu dani grafički prikazi grbova, ponegdje se ne navode ni stalni dijelovi isprava (npr. intitulacija vladara i dr.).

U Hrvatskom državnom arhivu čuva se nekoliko grbovnika, nastalih heraldičkim radom Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Riječ je zapravo o nekoliko svezaka manjeg formata pisanih rukom koji su podijeljeni u nekoliko dijelova: prvi dio se sastoji od prikaza grbova plemićkih i velikaških obitelji. Drugi dio sadrži crteže grbova banova, banskih namjesnika, zagrebačkih biskupa te kaptola, dok treći dio sadrži prikaze grbova gradova, trgovišta i općina.

Budim, 8. prosinca 1496. Vladislav II. Jagelović potvrđuje zajednici plemića Kraljevine Slavonije plemstvo podjeljujući im novi grb u kojem se nalazi njihov stari znamen plemstva – kuna. HR-HDA-2. Povlastice Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Povlastica br. 70

Također postoje i sekundarni heraldički izvori kao što su Obiteljski arhivi i Županijski arhivi.

Obiteljski arhivi. Temelj, u pravilu, svakog arhiva plemićke obitelji jest isprava vladara kojim je ta obitelj bila uzdignuta iz neplemićkog staleža u stalež plemića. Upravo zbog svoje važnosti, ali i ljepote, te su isprave često bile izdvajane i držane posebno od ostaloga plemićkog arhiva, koji je sadržavao vizualno manje zanimljivo gradivo. Među gradivom obiteljskih arhiva posebno se ističu sljedeće grbovnice sačuvane u svojem izvornom obliku:

1. Plemićka grbovnica obitelji Dominis (16. srpnja 1434.) najstarija je grbovnica koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu (HR-HDA-710. Obitelj Dominis)

2. Barunska grbovnica obitelji Rauch (6. travnja 1764.) (HR-HDA-766. Obitelj Rauch)

3. Plemićka (15. prosinca 1579.) i grofovska grbovnica (2. lipnja 1631.) obitelji Drašković (HR-HDA-711. Obitelj Drašković)

4. Plemićka (29. rujna 1578.), barunska (30. svibnja 1559.) i grofovska (8. prosinca 1687.) grbovnica obitelji Rattkay (HR-HDA-765. Obitelj Rattkay)

Županijski arhivi. Nezaobilazna skupina arhivskih fondova u kojima se čuvaju grbovnice jesu svakako arhivi novovjekovnih županija. U Hrvatskome državnom arhivu čuva se gradivo svih sedam novovjekovnih županija. Zbog svoje nadležnosti županije su bile dužne proglašavati plemstvo pojedine obitelji, čiji bi član obitavao na njezinu tlu, odnosno prikupljati grbovnice onih obitelji koje su bile izumrle. Zbog toga se među spisima županijskih skupština, kao i samim njihovim zaključcima, mogu naći prijepisi grbovnica. U vrijeme Marije Terezije županije su bile zadužene za provedbu istrage zakonitosti plemstva početkom 1770-ih godina. U spisima koji se odnose na te istrage sačuvani su i prijepisi grbovnica. Konačno, nekadašnji arhivari županijâ formirali su i tematske skupine gradiva koje su se odnosile na plemstvo (tzv. Acta nobilitaria), u kojima su bile odlagane i grbovnice, u izvornom obliku ili prijepisu. U toj cjelini arhivskih fondova ističu se po svojoj starosti grbovnica obitelji Bogdanić, koju je Ferdinand I. udijelio Krsti, Petru i Jurju Bogdaniću 19. travnja 1564. godine, dok se svojom ljepotom, zbog ukrašenih rubova, ističe grbovnica kojom je Matija II. udijelio plemstvo Jurju Kazdagu i njegovoj obitelji 6. lipnja 1618. godine. U županijskim arhivima se nalaze, ako su se sačuvale, i grbovnice županija. Riječ je o ispravama kojima je Marija Terezija, u sklopu svojih upravnih reformi, temeljem kojih je županije preuredila po uzoru na ugarske županije, županijama udijelila grb i pečat. Tako se u županijskim fondovima čuvaju grbovnice Požeške, Severinske, Virovitičke županije i Zagrebačke županije.

Bitan heraldički izvor jest gradivo koje u biti pripada sfragistici, no zbog povezanosti s ovom temom ukratko ćemo opisati dvije zbirke u kojima se nalaze pečatnjaci i otisci pečata. Zbirka pečatnjaka nastala je u Hrvatskom državnom arhivu prikupljanjem pečatnjaka raznih upravnih i pravosudnih tijela na nivou Kraljevine. Uz tu zbirku postoji još i Zbirka otisaka pečata koja je nastala na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada su Ivan Bojničić i Emilije Laszowski izdvajali otpale otiske pečata s isprava na karton. Gradivo je strukturirano prema tome na koga se otisak odnosi, tako da je zbirka podijeljena na sljedeće serije: »Obitelji, Ban, Sabor, Vlada«, »Banke, Trgovine, Tvornice«, »Carine, Financije«, »Cehovi«, »Gradovi«, »Županije Hrvatske i Slavonije«, »Županije Mađarske«, »Vlastelinstva«, »Državni uredi«, »Sudstvo«, »Kaptoli, Samostani, Redovi«, »Strani kaptoli«, »Kulturne institucije«, »Vojska«, »Trgovišta«, »Župe«, »Pošte«, »Kraljevi«, »Školstvo«, »Razno« i »Otisci pečata iz drugih ustanova«.