Grb Općine Otok iliti jedan neuspjeli rad iz primijenjene heraldike

Državna vlast je u Republici Hrvatskoj ustrojena na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, ali je ograničena na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Prema tome, samouprava je važno mjerilo ograničavanja državne vlasti. Takvo je uređenje u najčvršćim temeljima država zapadne demokracije. Građanin preko samouprave može živjeti i djelovati po vlastitim zakonima u zajednici. Preko statuta i podzakonskih akata može se izboriti za područnu (regionalnu), lokalnu, manjinsku i institucionalnu samoupravu kao svojevrsni svoj javni servis.

Naša zemlja ima čak 576 jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno 428 općina i 127 gradova razvrstanih u 20 županija i Grad Zagreb. Tomu valja pridružiti brojne mjesne odbore u naseljima općina i gradova, odnosno u gradskim četvrtima ili kotarevima. Republika Hrvatska po broju je područnih, lokalnih i mjesnih samouprava iznimno bogata država. Samim je time iznimno bogata grbovima jer prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine 123/2017) svaka samoupravna jedinica ima pravo na vlastitu vizualnu prepoznatljivost, pojedinačnu raspoznatljivost, međusobnu razlikovanost, statusnu i društvenu određenost, jednostavnije rečeno, pravo na vlastiti grb. Takav znak iliti simbol vlastitosti nastaje na sljedeći način: najprije ga treba izraditi tako da ne sadržava simbole protivne hrvatskomu ustavu i drugim propisima koji proizlaze ili definiraju našu državu, potom treba pokrenuti pravnu proceduru kako bi ušao u statut i na kraju poslati njegovu likovnu izvedbu s pratećim tekstom na odobrenje nadležnomu tijelu državne uprave kako bi dobio konačnu potvrdu. Konkretno, valja zadovoljiti kriterije Pravilnika o postupku odobrenja grba i zastave jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine 94/1998). Ako dotična samouprava nema svoju heraldičku baštinu, grb se može dobro složiti od heraldički prilagođenih elemenata uzetih iz prirodne, povijesne i kulturne baštine iz dotične sredine.

U ovom se radu predstavlja jedan općinski grb, okolnosti njegova nastanka i njegovi provedbeni problemi. Riječ je o jedinici lokalne samouprave koja nije imala svoj povijesni grb i u kojoj nema baštine koja pripada heraldici. Stoga je trebalo od heraldički prilagođenih elemenata izraditi za nju novi grb. Sažeto rečeno, u ovom se radu predstavlja primijenjena heraldika na lokalnoj razini kako je istaknuto u naslovu.

U jeku Domovinskoga rata 1993., kada su preustrojene dotadašnje općine u Republici Hrvatskoj, tadašnja je Općina Sinj raščlanjena na Grad Sinj, Grad Trilj i Grad Vrliku te Općinu Dicmo, Općinu Hrvace i Općinu Otok. Rečene su jedinice lokalne samouprave ušle u sastav Splitsko-dalmatinske županije kao novoustrojene jedinice područne samouprave. Opravdanost dijeljenja jedne u šest opravdavala se prostornom veličinom, ratom i brojnošću stanovništva dotadašnje općine. Stara je sinjska općina prema popisu iz 1991. imala 60 210 stanovnika u 75 naseljenih mjesta, a prostirala se na površini od 1077 km². Gotovo je polovica bila pod srpskom okupacijom. Stanovnici Općine Hrvace bili su na prvoj crti bojišnice, a stanovnici Grada Vrlike sve do svršetka Oluje u progonstvu. Veći dio zapadnih padina planine Kamešnice i srednjega toka rijeke Cetine s naseljima Gala, Korita, Otok (Dalmatinski), Ovrlja, Ruda i Udovičić ušao je u sastav Općine Otok. Riječ je o nevelikom prostoru od 95 km² s nedovoljnim i još više neiskorištenim prirodnim resursima. Zašto je uopće ustrojena Općina Otok?

Slika 1. Središnji element grba Općine Otok prema crtežu akad. slikara Ivana Grgata (2006)

Vrlo je složen odgovor na to pitanje. Započet ćemo s reminiscencijom na stanje prije ustroja Općine 1993. godine. Otok je jedno od najvećih naselja Cetinske krajine, ali je otočko područje bilo njezin najnerazvijeniji dio, osobito u doba komunističke Jugoslavije. Otočani su među posljednjima u Cetinskoj krajini dobili struju. Isto je tako, s obzirom na to da je Otok veliko mjesto, bilo s poštanskim uredom i ambulantom. Otočka su domaćinstva priključena na vodovodnu mrežu, uz vrlo visoku cijenu po domaćinstvu, uoči raspada Jugoslavije, iako je kroz samo mjesto već prolazila vodovodna mreža iz vodocrpilišta u susjednoj Rudi. Prilično je kasno premoštena sama Cetina bez primjerene prometnice. Itd. itd. Ukratko, Otok je do neovisne Hrvatske bio besperspektivno mjesto brojnoga i režimu nesklonoga stanovništva, a slaba je prometna, javna i privatna infrastruktura sa stalnim odljevom poglavito školovanijega stanovništva stvarala o njemu sliku, pogotovo u susjeda s desne strane Cetine, o tome da je riječ o divljem i zaostalom mjestu.

Slika 2. Grb Općine Škabrnja prema nacrtu Heraldic Art d.o.o. iz Rijeke (1999)

Zašto je onda Otok postao središtem jedinice lokalne samouprave? Zasluga pripada promjeni političkoga gledišta nakon demokratskih promjena na samo mjesto, zaokruženomu geografskom položaju, brojnomu stanovništvu te, naposljetku, povijesnomu nasljeđu. Općina Otok zaokružena je rijekama Kosincem, Cetinom i Rudom te vrhovima Kamešnice u Bosni i Hercegovini. Prema posljednjem je popisu imala 5474 stanovnika i 1593 kućanstva. Općinske se granice dosta preklapaju s granicama otočke općine iz doba austrijske Dalmacije nastale na nasljeđu crkvenih granica osamnaestostoljetne rimokatoličke župe. Župno se središte s crkvom sv. Luke nalazi na Glavčici, nevelikom brijegu nedaleko od Cetine u Otoku, a do 1830. pripadali su mu susjedne kapelanije Gala/Gljev s crkvama Svih svetih u Gali i sv. Jeronima u Gljevu te Ruda s crkvom sv. Martina. Udovičić s crkvom sv. Roka i danas je kapelanija župe Otok. Današnji Otok s pripoljskim i brdskim zaseocima Glavčicom, Jelašcama, Ovrljom, Priblaćem, Stranom i Živinićem najviše se oblikovao u 18. st., a povremeno su samostalna Ovrlja i Živinić. Kamešnička pak naselja Blace i Korita bez stalnih su stanovnika, a stanovništvom su odavno dio Otoka. Gotovo svi otočki zaseoci i susjedna naselja Gala, Ruda i Udovičić izrijekom se navode u različitim vrelima već od kasnoga srednjovjekovlja ili najkasnije od 16. i 17. stoljeća.

Otočku župu kao najtrajniju lokalnu instituciju osnovali su franjevci Bosne Srebrene (od 1735. Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja), koji su tijekom Morejskoga rata (1683–1699) napustili Ramu (Šćit) i naselili se u Sinju. No, dodiri otočkoga stanovništva s kršćanskim kultnim mjestom na Glavčici, na kojem se od srednjega vijeka neprekidno štuje sv. Luka evanđelist, daleko su stariji od franjevačkih početaka u Cetinskoj krajini. Tako npr. defteri, fiskalni popisi stanovništva pod osmanskom vlašću, kontinuirano bilježe prilično veliku i čvrstu katoličku zajednicu na otočkom području (1550., 1604., 1701). Stoga je razvidno da su prije franjevaca ondje djelovali popovi glagoljaši Splitske nadbiskupije kako su tijekom ranoga novovjekovlja pod osmanskom vlašću običavali po srednjodalmatinskom kopnu. Uostalom, tijekom 18. i 19. st. popovi su glagoljaši pomagali otočkim župnicima (franjevcima) kao kapelani.

Budući da se potkamešničko stanovništvo Cetinske krajine još od srednjega vijeka utjecalo sv. Luki evanđelistu kao zaštitniku, sasvim je logično da je u nedostatku povijesnoga grba samoga mjesta i druge mjesne heraldičke baštine uzet njegov ikonografski prikaz kao osnovni heraldički element za općinski grb. K tomu, 18. listopada, kada je gôd sv. Luke, određen je kao Dan Općine Otok.

Do 2006. Općina je Otok upotrebljavala grb kojemu je osnovni heraldički element bila tzv. ramska ruka, koja je simbolizirala tobože ramsko podrijetlo stanovništva Općine Otok. Autor mu je sinjski slikar Damir Jenjić. Taj pak grb nije dostupan jer je Jenjić, kako je od općinskih službenika doznao heraldičar Željko Heimer, »autorski zaštitio dizajn i sprječava njegovu slobodnu uporabu«. Jenjićeva »ramska ruka« umjesto sablje nosi zastavu s navodom OPĆINA OTOK, što je po heraldičkim pravilima nepropisno, jer nije poželjno imati zapis u samom štitu. K tomu, prilično je dvojbeno tumačenje prema kojem je stanovništvo Općine Otok uglavnom ramskoga podrijetla, kako se nerijetko navodilo u starijoj franjevačkoj i lokalnoj historiografiji, što je vjerojatno povelo i tvorca rečenoga grba.

Stanovništvo je Otoka, gledajući po podrijetlu svojih rodova, podjednako starosjedilačko i doseljeničko. Tek je zamjetnije više doseljeničkih u odnosu na starosjedilačke rodove u Gali, Rudi i Udovičiću, ali je i onamo manje onih koji su prispjeli s ramskoga negoli s drugih prostora. Zato je dvojbeno oblačiti otočko stanovništvo u ramsko ruho. Jedino što je sve podjednako spajalo na otočkom području, čak i one koji su s islama prešli na kršćanstvo, a takvih rodova ima u Otoku, bila je pripadnost Crkvi. Sv. Luka evanđelist do 1830. bio je zaštitnik svih mjesta Općine Otok. Sva su mjesta Općine Otok do spomenute godine bila u sastavu rimokatoličke župe Otok. Stoga je ikonografski prikaz toga svetca, kako smo već rekli, postao središnji element predloženoga grba Općine Otok. Sam pak grb nastao je tijekom ljeta 2006. prema ideji Ivana Botice, a likovno ga je oblikovao Ivan Grgat (slika 1).

Budući da je Općina Otok jedna od onih jedinica lokalne samouprave koja nema ni svoj povijesni grb ni heraldičku baštinu, smatrali smo da se općinski grb može dobro složiti od heraldički prilagođenih elemenata uzetih iz prirodne, povijesne i kulturne baštine otočkoga područja. Izbor je pao na sv. Luku jer se iza štovanja toga svetca krilo dugo povijesno nasljeđe. Tako je apokaliptički prikaz toga svetca postao središnjim elementom grba. Međutim, da smo ostali samo pri tom elementu grba, bio bi jedinstven tek po likovnom izričaju jer grb s apokaliptičkim prikazom sv. Luke ima npr. Općina Škabrnja (slika 2).

Stoga je bilo važno unijeti u naš općinski grb još neki element kako bi bio prepoznatljiv i jedinstven. Tragali smo za što jednostavnijim i odgovarajućim rješenjem. Zanimljivo je da se na području Općine Otok nalazi razmjerno malo arheoloških nalazišta i nalaza. Razlog tomu je kontinuirana i relativno gusta naseljenost od prapovijesti do danas pa se prostor, arheološki gledano, stalno devastira. Ipak, pozornost nam je privukla kasnoantička ili ranosrednjovjekovna ploča oltarne pregrade s križem i nizovima koncentričnih krugova s križićem u sredini, koja je slučajno pronađena 1956. nedaleko od otočića Gacko na Cetini ispod Gale (slika 3).

Spajanjem apokaliptičkoga prikaza sv. Luke i koncentričnih krugova s galjske oltarne pregrade nastao je grb Općine Otok. Prilikom njegove izrade 2006. držali smo se uputa iz kapitalnoga Zmajićeva djela Heraldika, sfragistika, genealogija veksilologija, rječnik heraldičkog nazivlja (1996). Na tom smo temelju uz spoznaje iz lokalne povijesti dobili sljedeći tekst:

»Grb se sastoji od jednobojnoga crvenog štita koji je oblikom identičan svome povijesnom naslijeđu – službenom grbu Republike Hrvatske. Crvene je boje koja je u ikonografiji simbol Kristove žrtve i kršćanskog mučeništva ali i hrvatskoga identiteta prisutnoga na hrvatskom povijesnom grbu i zastavi.

U središnjem dijelu štita nalazi se krilati vol koji ikonografski odgovara apokaliptičkom prikazu svetog Luke Evanđelista. Vol je simbol žrtvovanja Isusa Krista i Crkve kroz njezinu povijest, a zbog tisućljetnog upisa hrvatskog naroda u kršćansku povijest i puka Cetinske krajine.

Evanđelist Luka prisutan je u dokumentima hrvatskoga srednjovjekovlja kao naslovnik danas nepoznate crkve ʽSvetog Luke u blizini Cetine’. Ta je crkva, uz franjevačku crkvu Sv. Marije podno grada Sinja, najznačajnija srednjovjekovna sakralna građevina Cetinske krajine. Budući da se u Cetinskoj krajini sv. Luka štuje samo u Otoku, najvjerovatnije je bio zaštitnik mjesta s lijeve obale Cetine. Ona su u tursko i u mletačko doba pripadala franjevačkoj župi Otok: Grab do druge polovice 17. stoljeća, Gala do 18. stoljeća, Ruda do sredine 19. stoljeća te Udovičići, Korita i Otok do danas.

Krilati vol je u crnom obrubu. Po heraldičkom i astralnom pravilu bijele (srebrene) je boje. U njegovu se podnožju nalazi zlatni krug, odnosno zlatna ʽnebeska zvijezda’, od pet koncentričnih kružnica s križem u sredini. Te koncentrične kružnice simboliziraju neraskidivost i jedinstvo naših općinskih mjesta: Gale, Otoka, Udovičića, Rude i Korita. ʽNebeska zvijezda’ preuzeta je s kamenog pluteja starokršćanske crkve iz Gale (otok Gacko) od koje danas osim navedenoga nije sačuvano ni traga.

Štit grba obrubljen je bijelom i crnom bojom.«

Grb s popratnim tekstom predali smo Branku Samardžiću, tadašnjemu načelniku Općine Otok, uoči župne svetkovine sv. Luke ujedno i Dana Općine 2006. godine. Pritom smo mu istaknuli da je to naš dar rodnomu mjestu budući da nas je život trajno vezao za glavni grad (slika 4).

Slika 3. Kasnoantička ili ranosrednjovjekovna oltarna pregrada iz Gale kao ideja za heraldički element

Slika 4. Grb Općine Otok prema heraldičkoj ideji Ivana Botice i likovnom rješenju Ivana Grgata (2006)

Tu je zastala sva naša daljnja priča u svezi grba Općine Otok. Do kraja će biti u osobnoj noti kao svjedočanstvo o jednome neuspjelom radu iz primijenjene heraldike. Od predaje našega grba pa do danas nitko nas nikada iz Općine nije ništa upitao ili obavijestio o grbu. Nikada nisam dobio ni naljepnicu ni zastavicu s dotičnim grbom koji se povremeno pojavljuju. Prošle sam godine uzaludno pokušao od općinske službenice zadužene za javno informiranje dobiti bilo kakav dodatni podatak, usmeno ili pismeno, o rečenom grbu. Naime, prilikom pisanja priloga za sveučilišni udžbenik heraldike doznao sam preko jedne bilješke Željka Heimera da grb Općine Otok od nadležnoga tijela nije odobren. Pitanje je da li je uopće kao prijedlog i poslan jer pretpostavljam kako bi se s odbijenicom obavijestilo autore da poprave u grbu neodgovarajuće heraldičke elemente i prilažući tekst. Cijeli ovaj osvrt pokazuje da je izrada grba, od idejnoga rješenja do likovnoga oblikovanja, tek jedan korak u njegovu ostvaraju. Da bi se u konačnici dobilo rješenje, nužna je pravovremena i otvorena suradnja mnogih – autora, predstavnika lokalne samouprave i povjerenstva nadležnoga ministarstva. Toga u ovom slučaju nije bilo. Nedostajala je povratna informacija o tome što spomenuti grb, u heraldičkom smislu, čini prihvatljivim odnosno neprihvatljivim. Ipak, u historiografskom i tradicijsko-kulturološkom smislu, unatoč možda manjkavu obrazloženju u popratnom tekstu, grb Općine Otok ima svoje uporište. Na lokalnoj je razini zaživio i dobro je prihvaćen lokalni simbol.