Važnost kritičkog izdanja Splitskog evangelijara

Za široko područje historiografije napose je, danas, kao i stoljećima prije, sve od kada je povijest stasala u svojoj zrelosti i osovila se na vlastite noge kao znanost jednaka drugim znanostima, uvijek jednako aktualnim i jednako izazovnim onaj poziv Ad fontes! Da, fontes – vrela njezina su i materia prima, njezini trajni izazovi, i nadahnuća. Od njih ona polazi i k njima se trajno vraća, na njima gradi i sagrađuje, nastojeći uvijek iznova, samo povjesničarima svojstvenom upornošću, proniknuti ih, kakvi god da su i podrijetlom, i vrstom, i sadržajem, te ih u obradi određenoj ne malim zakonitostima kojima se s mnogo muke i tek dugotrajno ovladava, u svoj njihovoj jedinstvenosti iznjedriti na svjetlo dana te ih tako učiniti dostupnima mnogima. Sve je to, na tako jedinstven način, došlo do izražaja u kritičkom izdanju bisera hrvatske pisane baštine, hrvatske duhovnosti i kulture – kritičkom izdanju Splitskog evangelijara koje nam je podarila naša ugledna znanstvenica – povjesničarka i sveučilišna profesorica dr. Mirjana Matijević Sokol u suradnji sa svojim marljivim, stručnim i agilnim suradnikom i učenikom, također već prepoznatim znanstvenikom – povjesničarom i sveučilišnim docentom Tomislavom Galovićem, njih oboje s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

List 246r, ulomak iz Ivanova evanđelja na grčkom latinskim slovima. U dnu je prisega biskupa Prodana

Riječ je ovdje o izdanju na koje smo dugo čekali i evo ga, konačno, dočekali, izdanju koje je u svojoj koncepciji, izvedbi, svojem sadržaju i svojoj formi, na izvanredan način odgovorilo svim onim izazovima povijesnog zanata koji se tiču historiografske znanstvene obrade i objave povijesnih vrela. A riječ je o ne bilo kakvom ili bilo kojem povijesnom vrelu, nego, kako rekosmo, pravom biseru, i to dragocjenom i jedinstvenom, koji Hrvatska i njezin grad Split imaju i s kojim se ponose. A nakon ovoga kritičkog njegova izdanja, uvjereni smo, da ga imaju još i više, da ga imaju u punom smislu riječi! Dugo je, naime, vremena bilo tomu tako da je on u svojem izvorniku, pohranjenom, uz druge njezine dragocjenosti, u njedrima riznice splitske stolne crkve, bio dostupan samo malom broju onih koje je ova ili ona vrsta zanimanja i bavljenja njime, k njemu, privlačila. Zatim je, preko njegova faksimilnog izdanja iz 2004., objelodanjenu o jubileju mučeništva sv. Dujma (304 – 2004), učinjen dostupnijim široj javnosti, no ipak za sve one nevješte starom latinskom (a ponegdje i grčkom!) slovu, tekstu i pismu, makar vrijedan svakog divljenja, ipak ostajao »šutljiv«, teško pronicljiv i savladiv. Sada nam je pak on, taj drevni kodeks, Evangeliarium Spalatense, ovim njegovim izdanjem, njegovom transkripcijom i egdotičkom obradom, progovorio i svatko ga, koji to želi, može imati sugovornikom da mu se svojom izvornom ljepotom obrati, i svojim mu, ne bilo kakvim, nego evanđeoskim sadržajem, progovori. Kako je ovdje riječ o jedinstvenom vrelu, u mnogočemu sličnom, ali i u mnogočemu i teško usporedivom s drugim takvim vrelima, posve je utemeljeno da je, uz opća mjesta u ovakvoj vrsti znanstveno-kritičkog bavljenja vrelima, zahtijevao, kako je to s pravom istaknuto u Predgovoru ovom izdanju, i sebi svojstven, upravo vlastiti egdotički model, koji je nastajao istodobno s radom na Splitskom evangelijaru i rađao se kako se rađalo i ovo njegovo kritičko izdanje. Načela kojima se pri tomu vodilo jasno su navedena i prikazana, kao i sva mjerodavna literatura koja je u njihovoj primjeni bila uporabljena. U tom svakako leži jedna važna specifična osobina ovog izdanja koje će zasigurno moći poslužiti kao siguran model i za druga, ovomu slične, buduće pothvate, i u domovini ali zasigurno i izvan nje.

List 247r, inicijal »I« izveden u obliku stupa

A taj je u ovom izdanju iznjedrio doista ono najbolje. U njemu su vrednovani, i to znano, trezveno, kompetentno i iskusno – i sve to poniznošću onoga koji zna da ispred sebe ima, ne bilo kakav, nego sveti tekst, natopljen, upravo nabijen, tisućljetnom, naravnom i nadnaravnom, slojevitošću uporabe i onog štovanja, što mu se iskazivalo u mnogobrojnim svetim slavljima splitske prvostolne crkve – i pismo i jezik i njegovi povijesni korijeni i kontekstualizacija, minuciozno prikazana ali i provedena njegova paleografska analiza, jasno prozboreno o jeziku njegova osnovnog teksta, ali i o ostalim jezičnim slojevima, napose marginalnim bilješkama te kasnijim pripisima, ne zanemarujući nipošto vrlo značajan umetak odnosno početak Ivanova evanđelja, na grčkom jeziku, ali pisan latinicom, itd. Da bi se, konačno, slijedom svega toga, ocrtalo, i to odmjereno, utemeljeno i argumentirano, život Splitskog evangelijara, ali i, čini nam se ne manje važnim, ako li ne i još važnijim, njegovu životnu ukorijenjenost u život splitske crkve, crkve sv. Dujma, čiji je život i sudbinu dijelio – kao njezina sveta liturgijska knjiga, a koja ga je učinila i oblikovala da bude baš to što jest. Upravo onako kako je to zapravo i u našim ljudskim životima u kojima naše korijene i sve ono što mi jesmo najbolje osvjetljava naš životni hod, bez poznavanja kojega oni ostaju skrivenima i neshvatljivima.

Sve mi to saznajemo imajući u rukama kritičko izdanje ovoga splitskoga kodeksa, Splitskog evangelijara. Izdanje, već sada to možemo reći, kapitalno, jedinstveno, i u svojoj zamisli i u svojoj izvedbi. Onako kako to i dolikuje našoj najstarijoj »knjizi«, koja je, kako je to u zaključnim razmatranjima autorske Uvodne studije lijepo istaknuto, u okvirima europske povijesti jedna i jedinstvena među onih samo nekoliko stotina takvih kodeksa iz vremena ranoga europskoga srednjeg vijeka. Svi oni zajedno, i svaki od njih zasebno, stoje u korijenima onoga što jest autentična Europa, njezina, duhovnost, njezina kultura i njezin identitet, htjelo se to javno priznati ili ne. Drugih korijena, iste važnosti, iste dubine i istih dosega, ona nema.

List 284v, na lijevoj margini prema tekstu »Ego sum pastor bonus« iz Ivanova evanđelja zapisano »†In sancti Domnioni«, Riznica splitske prvostolnice

Kritičko izdanje Splitskog evangelijara koje sada, zahvaljujući golemom trudu prof. dr. sc. Mirjane Matijević Sokol i njezina suradnika na transkripciji njegova izvornika doc. dr. sc. Tomislava Galovića, te uglednim njegovim izdavačima Književnom krugu Split i Nadbiskupiji Splitsko-makarskoj, konačno imamo u rukama! Imamo ga i to u punom smislu riječi, jer ono, kao takvo, ima sve ono što treba imati. Imamo ga za sebe, ali i za svijet koji nas okružuje, a koji nas same, našu baštinu i našu kulturu, našu duhovnost i Bogoštovlje koje ih kroz stoljeća rađalo, kroz njega i preko njega može upoznati i – prepoznati. Onako kako se to prepoznaju nova et vetera, stare i nove stvari, sretno združene u jednu cjelinu, a koje, po evanđeoskim riječima što ih u sebi sadržava i Splitski evangelijar, dobro upućeni domaćin iznosi iz svoje riznice. Da se dobro vide, i da budu jasno prepoznate!