Hrvatska revija 4, 2017

Prikazi osvrti i recenzije

Pepeljuga je postala kraljevna!

Ante Vranković

Marina Baričević: Izbor kritičarke: keramika i staklo 1950–1999., In.Tri d.o.o., Zagreb, 2016.

Nova knjiga Marine Baričević, naše ponajbolje poznavateljice suvremene hrvatske keramičke umjetnosti, Izbor kritičarke: keramika i staklo 1950–1999. važan je doprinos hrvatskoj kulturi, a posebice likovnoj umjetnosti, i to iz nekoliko razloga.

Ponajprije, to djelo upotpunjava prazninu koju su – unatoč svojoj opsežnosti – za sobom ostavili recentni kompendiji hrvatskoga slikarstva te hrvatskoga kiparstva u razdoblju od 1945. tj. od 1950. do danas.

Naime u našoj, ali ne samo našoj likovnoj kritici, keramička umjetnost, u kojoj su – kako nam je to pokazala arheologija – od neolitika, preko Etrušćana, sve do ranoga novog vijeka (fajansa na Zapadu, Ming na Istoku) nastajala mnoga najreprezentativnija likovna ostvarenja, danas nažalost nerijetko ima status Pepeljuge likovnih umjetnosti.

To u praksi znači da se ostvarenja stvaralaca u tom mediju, čak i kada je riječ o akademskim slikarima i kiparima, unatoč njihovim značajnim modernističkim i postmodernističkim postignućima u mediju keramike – keramoslikama, keramoskulpturama i keramoobjektima – od likovnih kritičara nerijetko (neopravdano) zanemaruju.

U hrvatskom je slučaju to osobita šteta, jer naša suvremena keramika – kako to očituju brojne međunarodne nagrade i priznanja – već desetljećima pripada među najkvalitetnije u Europi, što je rezultat kako sustavna pedagoškog rada još od početka 20. st. (Hinko Juhn, Stella Skopal, Blanka Dužanec), tako i internacionalnog školovanja i izlagačkog iskustva većine naših novijih i suvremenih autora.

Dalje, riječ je zapravo o kronološki, po desetljećima koncipiranom biografskom leksikonu naše keramičke umjetnosti, tj. umjetnica i umjetnika djelatnih u zadnjih pedesetak godina, pisanom lapidarno, enciklopedijski jasno te kritičarski pronicavo, i to upravo od osobe koja je zapravo jedina u Hrvatskoj bila sposobna i kompetentna napraviti taj opsežni posao, s obzirom na to da se tim područjem likovnosti bavi punih 40 godina, da je već prije monografski obradila niz naših najznačajnijih keramičara (Stella Skopal, Ivan Švertasek, Zvonko Butković, Vlasta Jarnjak, Emil Benčić...) i da je autorica prve europske povijesti suvremene keramike (Povijest moderne keramike u Hrvatskoj), o čijoj kvaliteti govori i činjenica da je doživjela dva izdanja (1986., 1996), što je za monografije s područja likovnih umjetnosti ne samo u nas nego i općenito – prava rijetkost!

Opći kulturnopovijesni podatci koji su navedeni na početku svakoga poglavlja čine ovu knjigu prihvatljivom i razumljivom čak i čitatelju-nevježi na području likovnih umjetnosti, olakšavajući mu rekonstrukciju općega konteksta u knjigom predstavljenih ljudi i događaja, kao i adekvatno uživljavanje u duh tih sada već izblijedjelih nam, nepovratno prohujalih vremena.

Dodatna vrijednost rukopisa Marine Baričević Izbor kritičarke: keramika i staklo 1950–1999. jest u tome što on donosi niz neobjavljenih podataka i činjenica iz povijesti naše keramičke umjetnosti 20. stoljeća, koji bi inače ostali nepoznati i vjerojatno zauvijek izgubljeni, a dotiču se i likovne pedagogije, rada strukovnih umjetničkih udruženja i dr., te su plod autoričina dugogodišnjega terenskog rada (istraživanja, nebrojenih razgovora s umjetnicima i više desetaka opsežnih zajedničkih izložbenih pothvata) koji nijedno kabinetsko istraživanje, pa ni ono najbolje, ni bilo kakva sterilna znanstvena aparatura ne može nadomjestiti! Na sličan su način, uostalom, svoja antologijska djela pisali Herbert Read, Edward Lucie-Smith, Giulio Carlo Argan, Miroslav Krleža, da spomenem samo najpoznatije.

Marina Baričević bila je dakle ne samo autentični kritički promatrač nego i sudionik, štoviše: spiritus movens brojnih likovnih događanja na području naše keramičke umjetnosti, i to upravo u vrijeme njezina najvećega kvantitativnog zamaha i najviših kvalitativnih dosega, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Kritičarski pomno prateći većinu autora o kojima je pisala, družeći se s mnogima, pišući kataloške predgovore (više od 100!), kritike, monografije, povijesne preglede, scenarije za dokumentarne filmove, organizirajući samostalne, skupne, retrospektivne i problematske izložbe, putujući po svim meridijanima kako bi se upoznala ne samo s recentnom nego i povijesno-baštinskom keramičkom umjetnošću, Marina Baričević je keramiku doslovce živjela, ne godinama, nego desetljećima, te stoga njezin Izbor kritičarke: keramika i staklo 1950–1999. ima nepobitnu težinu i autoritet primarnoga izvora, vjerodostojnoga svjedočanstva vrhunskoga poznavatelja i stručnjaka, kojem – valja biti pošten i to iskreno priznati – ne samo u Hrvatskoj nego i na mnogo širim prostorima, u domeni poznavanja suvremene keramičarske umjetničke prakse – nema premca

Stoga ova najnovija, ali kako doznajemo ne i posljednja knjiga Marine Baričević ima istinsku i trajnu kulturnu, umjetničku i znanstvenu vrijednost temeljne studije na području novije i suvremene hrvatske keramičke umjetnosti te je nezaobilazan priručnik ne samo za sve ljubitelje ove, do sada Pepeljuge – a od sada kraljevne naše suvremene likovne umjetnosti, nego i za našu cjelokupnu kulturnu javnost, jer će, od nastavnika likovnoga odgoja i muzejskih kustosa do art-dealera i kolekcionara, u ovom odlično koncipiranom i dizajniranom malom remek-
-djelu našega suvremenog izdavaštva svaki čitatelj zasigurno pronaći nešto za sebe.

Hrvatska revija 4, 2017

4, 2017

Klikni za povratak