Evangeliarium Spalatense / Splitski evangelijar – najstarija i najsvetija knjiga u Hrvata (tematski uvodnik)

Evangeliarium Spalatense (Splitski evangelijar) najsažetije i najjednostavnije rečeno naša je najstarija knjiga odnosno najstarija knjiga na hrvatskom povijesnom području. To je najstarija knjiga u Hrvata jer se nalazi u samim početcima ovoga naroda i Crkve kojoj pripada od trenutka pokrštenja. To je knjiga u srednjovjekovnom smislu (codex) te riječi, u predgutenbergovskoj eri. Međutim nije na odmet razjasniti nekoliko momenata oko njegova naziva, oko njegova imena. On je evangelijar, a ne evanđelistar, jer sadrži (tj. sadržavao je) sva četiri evanđelja u cijelosti prepisana u ovom kodeksu. On je Splitski jer mu je takav naziv dala znanstvena javnost zbog mjesta njegova pronalaska i uporabe.

Splitski evangelijar je pergamentni kodeks iz 8. stoljeća koji se danas čuva u Riznici splitske katedrale pod signaturom Kaptolskog arhiva Split kao: KAS 621. Pisan je poluuncijalom, latinskim pismo koje začetke ima još u rimsko doba, a u aktivnoj je uporabi bilo od 5. do 9. stoljeća. Osnovni tekst Splitskog evangelijara čini dio biblijskoga korpusa odnosno četiri evanđelja – Matej, Marko, Luka i Ivan – s prolozima i kratkim sadržajem sekcija evanđelja. Uz tekst četveroevanđelja vezuju se i bilješke pisane in margine rimskom kurzivnom minuskulom, dok su na prazne listove tijekom vremena upisivani različiti kasniji dodatci tipičnim srednjovjekovnim pismima – beneventanom, karolinom i goticom, ali i na grčkom jeziku latiničnim pismom. Riječ je tu o prisegama splitskih sufragana od 11. do 13. stoljeća, nekoliko diplomatičkih zapisa, dijelovima evanđelja te najavi Uskrsa.

Iako spominjan još u 18. stoljeću (D. Farlati, A. Fortis), od kraja 19. stoljeća Splitski evangelijar zaokuplja pozornost mnogobrojnih istraživača različitih znanstvenih usmjerenja, a što je rezultiralo novim spoznajama i nizom vrijednih radova. Na početku toga niza nalazi se studija Ivana Devića »L’Evangeliario Spalatense dell’archivio capitolare di Spalato« objavljen u Bullettino di archeologia e storia dalmata (1893/1894), upravo onoga autora koji je prvi nanovo otkrio za znanstvenu javnost Splitski evangelijar i koji tada biva predstavljen na I. međunarodnom kongresu za starokršćansku arheologiju održanom 1894. godine u Splitu i Solinu. Istraživači, kako domaći tako i iz inozemstva (među njima prvi je prilog dao Wilhelm A. Neumann), otad pristupaju ovome kodeksu i proučavaju ga, no temeljni je prilog ipak dao Viktor Novak svojim radom »Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium Spalatense. Paleografijska studija o nepoznatoj školi poluuncijale osmoga stoljeća« tiskanom kao prilog Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku davne 1923. godine.

Posebno uvezan i ukoričen Splitski evangelijar u knjigovežnici »Grafikon« Marije Radić u Zagrebu (lijevo) i transkripcijski Splitski evangelijar iz 2016. godine (desno). Foto: Vladimir Sokol.

Nakon Drugoga svjetskog rata važan prinos povijesnoj kontekstualizaciji ovoga kodeksa dao je Dragutin Kniewald u studiji iz 1957. pisanoj na latinskom jeziku »De Evangeliario Spalatensi« u časopisu Ephemerides liturgicae i još temeljitije u radu na hrvatskom jeziku objavljenom u Službenom vjesniku Biskupije splitske i makarske iz 1964. godine (br. 7–8) pod naslovom: »Evangeliarium Spalatense«. Nakon toga se o ovoj knjizi pisalo u okvirima pro­učavanja hrvatskog ranosrednjovjekovlja, ali nije bilo većih odmaka u njegovoj historiografskoj percepciji. Zato je konačnu dvojbu oko toga je li tekst ovoga evangelijara Itala (Vetus Latina) ili Vulgata dao Bonifatius Fischer 1963. godine u korist potonjega, dakle Jeronimove Vulgate. No, veći je pomak učinjen na II. međunarodnom simpoziju o hrvatskoj crkvenoj i društvenoj povijesti pod naslovom »Počeci hrvatskog kršćanskog i društvenog života od VII. do kraja IX. stoljeća« i u istoimenom zborniku radova iz 1990., kada je važnu kodikološku, paleografsku, filološku i povijesnu studiju napisao Victor Saxer (»L’évangéliaire de Split. Étude codicologique, paléographique, philologique et historique«). Novo pak viđenje Splitskog evangelijara dao je Vladislav Popović u dva navrata, u članku »Les Évangiles de Split« u Bulletin de la Société Nationale des Antiquaires de France iz 1987., odnosno »Evanđelijar svetog Dujma u Splitu« objavljen u časopisu Crkva u svijetu 1990. godine. Treba pak spomenuti da je u Splitu 22. studenog 1990. održan okrugli stol o Splitskom evangelijaru (»Table ronde sur L’evangeliaire de Split«) u sklopu organizacije nadolazećega XIII. međunarodnoga kongresa za starokršćansku arheologiju, koji je uspješno bio održan u Splitu 1994. godine. To je ukratko historiografski rezime 20. stoljeća.

U 21. stoljeću nekoliko je istaknutih priloga napisano o Splitskom evangelijaru, od kojih ovom prilikom ističemo dvije studije: onu Radoslava Katičića »Splitski evangelijarij kao mediteranska knjiga« iz 2010. godine, a prethodno održano kao referat u Splitu 2007. godine na međunarodnom znanstvenom skupu Biblija – Knjiga Mediterana par excellence, i Mirjane Matijević Sokol »Od Ivana Ravenjanina do Adama Parižanina. Poruke Splitskog evangelijara« iz 2014., prethodno referirano 2011. na međunarodnom znanstvenom skupu u Splitu: Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst.

Međutim, dodatan poticaj navedenim istraživanjima dao je splitski Književni krug pod vodstvom Nenada Cambija uz suradnju Nadbiskupije splitsko-makarske i to prvo kada je 2004. godine dao objaviti uspjeli faksimil Splitskog evangelijara u povodu velike proslave 1700. obljetnice mučeništva svetoga Dujma, a potom 2016. transkripciju kompletnoga kodeksa s kritičkim izdanjem njegova teksta. Potpun dvojezični naslov toga izdanja glasi: Splitski evangelijar / Evangeliarium Spalatense. Uvodna studija, transkripcija i uspostava teksta, kritički aparat / Praefationem conscripsit, textum Latinum digessit et apparatu critico instruxit: Mirjana Matijević Sokol. Suradnik na transkripciji (ff. 164v–309v) / In textu transcribendo (ff. 164v–309v) operam praebuit: Tomislav Galović, Split / Spalati: Književni krug Split / Circulus litterarius Spalatensis (Biblioteka »Knjiga Mediterana«, knj. 92), Nadbiskupija splitsko-makarska / Archidioecesis Spalatensis-Macarscensis, 2016. / MMXVI. To su izdanje recenzirali Olga Perić i Tomislav Raukar, glavni je urednik Nenad Cambi, a urednica Vinka Glunčić Bužančić. Likovno rješenje korica daje Vanja Kovačić, prijevod uvodne studije Mirjane Matijević Sokol »Pismo, jezik i povijesna kontekstualizacija Splitskog evangelijara« na engleski jezik (»The Script, Language and Historical Contextualisation of Evangeliarium Spalatense«) potpisuje Graham McMaster, a lekturu i korekturu hrvatskoga teksta Ivana Čagalj.

Međutim, svime navedenim nije i »gotova priča« oko Splitskog evangelijara jer je u planu i pripremi Zbornik radova o Splitskom evangelijaru pod uredništvom Vedrane Delonga. Tako bi Splitski evangelijar u hrvatskoj pisanoj kulturi bio predstavljen jedinstvenim troknjižjem. Jer, vrijedi to puno puta ponoviti – on je za hrvatsku kulturu i povijest od neprocjenjiva značaja. To je naša najstarija i najsvetija knjiga!

No, vratimo se transkripcijskom izdanju Splitskog evangelijara i pogledajmo što je sve učinjeno u pogledu njegove prezentacije, kako stručnjacima tako i svoj drugoj zainteresiranoj javnosti i zašto smo se odlučili na ovakav ga način predstaviti čitateljima Hrvatske revije.

Nedugo nakon izlaska iz tiska Splitski evangelijar je predstavljen u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, 1. listopada 2016., u sklopu Dvadeset osme Knjige Mediterana u organizaciji Književnoga kruga Split, a pod visokim pokroviteljstvom HAZU. Nakon uvodnih riječi Nenada Cambija o izdanju su govorili Miroslav Vidović, Olga Perić, Mirjana Matijević Sokol i Tomislav Galović. Potonjih dvoje Splitski evangelijar su iz rakursa pripreme kritičkog izdanja i egdotičkih rješenja predstavili i u Zadru 7. listopada 2016. na V. kongresu hrvatskih povjesničara: Krize, sukobi i solidarnost u povijesnoj perspektivi, a koji su zajednički organizirali Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti u Zagrebu, Društvo za hrvatsku povjesnicu u Zagrebu i Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru. Potom je slijedilo i drugo splitsko predstavljanje poticajem Marka Trogrlića te u organizaciji Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Književnoga kruga Split. Bilo je to 19. prosinca 2016. u dvorani Filozofskog fakulteta, gdje je predstavljanje moderirao Josip Vrandečić, a govorili Nenad Cambi, Ivan Basić, Marko Trogrlić i Mirjana Matijević Sokol.

Početak kodeksa, Riznica splitske prvostolnice

Nakon splitskih slijedila su zagrebačka predstavljanja. Na poticaj Željka Tanjića, rektora Hrvatskoga katoličkog sve­učilišta, 16. ožujka 2017. godine na istom je sveučilištu održana promocija Splitskog evangelijara. Izdanje su tom prilikom predstavili Olga Perić i Ivan Basić te Tomislav Galović i Mirjana Matijević Sokol, a moderator je bio Hrvoje Kekez. Tada je Željko Tanjić nadahnuto govorio o Splitskom evangelijaru kao Evanđelju koje se nalazi u početcima hrvatskoga naroda te izrekao pozdravni govor koji ovdje donosimo u cijelosti: »Pozdravljam sve vas koji ste se danas okupili na Hrvatskom katoličkom sveučilištu prigodom predstavljanja knjige Splitski evangelijar koji je uredila prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol. Pored nje i kolege doc. dr. sc. Tomislava Galovića posebice pozdravljam prorektore, pročelnika Odjela za povijest, predstavnike raznih institucija, od potpredsjednika Matice hrvatske, predstavnika Državnog arhiva, akademika Tomislava Raukara, uvažene kolegice i kolege, profesore, studente našeg Sveučilišta, ali i sa Sveučilišta u Zagrebu i iz drugih ustanova. Drago mi je da smo se danas ovdje okupili kako bi na našem Sveučilištu predstavili ovo iznimno i važno djelo. Neću govoriti o ovome djelu, to ću prepustiti cijenjenim predstavljačima koje isto tako od srca pozdravljam. Svjesno sam odlučio da ovaj moj uvodni kratki pozdravni govor bude zahvala u ime Hrvatskog katoličkog sveučilišta dragoj profesorici Matijević Sokol na svemu onome što je činila i čini kroz ove godine na razvoju i rastu našeg Odjela za povijest, a time i cijelog sveučilišta. Volim reći da su naši vanjski suradnici naše veliko blago, bogatstvo i mi ih tako uistinu shvaćamo i doživljavamo. Među njima, profesorica Matijević Sokol zauzima posebno mjesto. Ona je od prvih dana zajedno s nama, uložila je svoje znanje, svoju stručnost, ali ponajprije svoju ljudsku blizinu u oblikovanje naših studenata i Odjela za povijest prenoseći svoja iskustva i znanja nama koji smo zajedno s njom rasli kroz ove godine. I ja sam puno učio od nje i kroz suradnju se razvilo jedno divno prijateljstvo koje je meni pomoglo u razmišljanjima, prosudbama i stavovima. U njoj sam susreo osobu koja ima puno znanja, puno iskustva, ali prije svega osobu koja jako dobro prosuđuje i vremena i događaje te uspijeva usmjeriti i ljude i događanja u pravom smjeru. Njen doprinos razvoju našeg Odjela i našeg Sveučilišta za mene je nemjerljiv. Vjerujem da to i naši studenti osjećaju i znaju i njima zahvaljujem posebice što su danas došli i što su danas s nama. Ima još jedna posebna karakteristika naše profesorice i na čemu joj ja zahvaljujem: ona povezuje institucije i ljude. Mi često vidimo i danas u hrvatskoj javnosti kako postoji pitanje prijepora i odnosa nekih institucija. Profesorica Matijević je uvijek jasnih stavova, zna se gdje stoji, zna se kako razmišlja i kako radi, ali uvijek otvorena, spremna na povezivanje. Ona je jedan veliki most između našeg Sveučilišta i Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta i naših Odjela za povijest. Ona je pravi graditelj mostova. Nadam se da će se ta naša suradnja nastaviti i meni je ova suradnja, vjerujem i svima nama na Sveučilištu, jako bitna i volio bih da ta suradnja još dugo potraje. Draga profesorice, vrata našeg Sveučilišta uvijek su Vam otvorena i hvala Vam na svemu što ste za nas učinili«. Ovo je bilo popraćeno srdačnim pljeskom svih nazočnih.

Nedugo potom, a na prijedlog Damira Agičića, 12. svibnja 2017. predstavljen je Splitski evangelijar na Kliofestu – Četvrtom festivalu povijesti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagreba. Tom su prilikom govorili Branka Grbavac (umjesto spriječenog Damira Karbića), Tomislav Galović i Mirjana Matijević Sokol.

Razumljivo da je ovo izdanje privuklo pozornost i drugih pa je tako u organizaciji Društva zagrebačke Klasične gimnazije (Sodalitas Gymnasii classici Zagrabiensis) 13. studenoga 2017. Mirjana Matijević Sokol održala predavanje »Evangeliarium Spalatense. Kako je priređeno kritičko izdanje«.

Najzad dok budete čitali ovaj broj Hrvatske revije moći ćete na Hrvatskom radiju poslušati emisiju Povijesne kontroverze – HR 3 u 13. epizodi Evangeliarium Spalatense – Splitski evangelijar – najstarija knjiga u Hrvata, koju uređuje Gordan Ravančić, a emitiranje je predviđeno za 28. prosinca 2017. godine.