Doba identiteta

Nakon Ivane Šojat i Ludwiga Bauera i Slobodan Šnajder objavljuje roman o njemačkoj nacionalnoj manjini. Ovaj obiteljski, društveni i biografski roman kroz prizmu života glavnog lika Georga Đuke Kempfa zahvaća kompleksno u folksdojčersku problematiku. Problem folksdojčera prelama se kroz fenomene doseljavanja, adaptacije i iseljavanja. Od davnih osamnaestostoljetnih vremena, kada se pustolovni preci skelom na Dunavu useljavaju u Slavoniju do poraća i Domovinskog rata, folksdojčeri su prikazani kao složen i raznorodan kolektiv. U fazi useljavanja oni grade kuće, razvijaju obrte i počinju život u novom kraju od ništice. Slijedi dvije stotine godina adaptacije, koja će pojedine pripadnike skupine odvesti u raznim smjerovima, što će se najbolje objaviti uoči II. svjetskog rata. Pitanje adaptacije i asimilacije raznoliko se razrješava u individualnim sudbinama. Autor prikazuje život u svoj njegovoj kompleksnosti. Amblematično je već razvijanje stava prema materinskom njemačkom jeziku. Jezična situacija u folksdojčerskim domovima uoči II. svjetskog rata je takva da se u pojedinim domovima govori njemački, a u pojedinim uopće ne.

Također, autor vrlo plastično iscrtava odnos folksdojčera prema Hitlerovoj politici. On nikako nije jedno­obrazan i dok postoje oni koji padaju u nacionalsocijalni zanos, postoje i oni koji su indiferentni, a i oni koji se protive. Tako glavni lik biva politički okarakteriziran kao sin indiferentnog oca, koji javno, prijateljujući s napadanim i omraženim Židovima, iskazuje svoje stavove. Iako je na početku romana glavni lik ideologijski pozicioniran kao liberalan i protivnik svih isključivih predratnih ideologija, to mu neće osigurati jasno identitetno opredjeljenje. Tijekom života on će se često pokušavati neuspješno deskribirati i centrirati. Postavljajući identitetna pitanja zapadat će u životne krize. Tako se Đuka pita kakav je on to Nijemac, a u jednom sentimentalnom trenutku proziva se čak Slavoncem i Šokcem.

Tema Drugoga svjetskog rata obuhvaća glavninu ovoga romana. Zahvaćen grandioznim pojavama, pokretima i gibanjima, Đuka Kempf je ipak sudbinski određen folksdojčerskim podrijetlom. On se ne može othrvati mobilizaciji »prisilnog dragovoljca« u SS diviziju koja biva razmještena na teritorij Poljske. Ono što slijedi moglo bi se nazvati eliadeovskim terminom »terora povijesti«. Lik je izložen povijesnim prisilama, nesvojevoljno sudjeluje u povijesnim zbivanjima. Iako pokušava eskivirati neke njemu upitne ratne pothvate, ipak ne može izbjeći zamci u koju je uhvaćen. Autor nastavlja graditi moralni profil lika, pa ga svjesno privodi dezertiranju i (neuspjelom) priključivanju poljskom pokretu otpora. Sva gibanja lika koja nakon toga slijede samo su njegov pokušaj ekvilibriranja na tankoj liniji smrti i života u ratom zapaljenoj i konfuznoj Poljskoj, tako da se ne možemo oteti dojmu da je teror povijesti i dalje na djelu. Postavlja se pitanje uloge pojedinca u velikim povijesnim zbivanjima, njegove volje i njegove moći odlučivanja te zaključuje da je ona minorna. Teror povijesti je toliko jak da utječe na ratnu sreću i nesreću pojedinca, pa mnogi folksdojčeri, uključujući i Đukina prijatelja, jednostavno nestaju na istočnoj bojišnici u njemačkim postrojbama.

Druga je velika tema romana poraće. U svezi s njom je sve više obiteljski život Đuke Kempfa, iako su na sceni i velika povijesna zbivanja kao što su poslijeratne egzekucije ustaša, iseljavanja folksdojčera, kolonizacija, elektrifikacija, održavanje prosvjetiteljskih predavanja po selima, rezolucija Informbiroa, osvajanje Trsta i sl. S obzirom na iseljavanje folksdojčera autor i ovdje ne shematizira, nego pokazuje nijanse, tj. pravi razliku među Nijemcima koji su iseljavali u Njemačku 1944. na poziv Hitlera i onih koji su to pod prisilom morali učiniti od 1945. Općenito uzevši, slikanje situacije nikad nije ideologijski obojeno, nego je ona donesena što objektivnije, tako da slike rata i poraća nikako nisu crno-bijele.

U poratnom razdoblju pratimo i složenu obiteljsku priču Đuke Kempfa, njegov neuspjeli brak s partizankom Verom. U romanu se pojavljuju dva glasa, glas pripovjedača i glas nerođenog djeteta koje je komentator zbivanja. Likovi Đuke i Vere sve su više profilirani kao nepomirljivi i sve udaljeniji. Dok je Đuka nekoherentan u stavovima, Vera je čvrsto na liniji predratnoga i ratnoga komunizma. U fabuliranju se pojavljuje i lik djeteta koje žudi za očinskom figurom nakon rasapa roditeljskog braka. Mučni obiteljski odnosi između jake žene i krhkog muškarca, koji svoju bolećivost i mračne mrlje iz prošlosti nastoji zatomiti i alkoholizmom produbljuju se do konačnog jaza. Tako se povijest prelama u obiteljskom životu. Đuro i Vera čak i ne razgovaraju o Đurinoj prošlosti jer je to tabu tema.

U trećem dijelu romana kao pripovjedač se javlja sin, koji donosi pogled u očeve i majčine zrele godine i starost. Tako se ostvaruje mnogoglasje ovoga romana i pogled iz različitih perspektiva. Očev život, osobito folksdojčerska SS epizoda i »mali poljski rat« su za sina enigma. On pokušava proniknuti u očev profil i objasniti si očeva nagnuća, kao npr. ono prema pjesništvu i kulturi, ali zaključuje da se otac morao pomiriti s ulogom da je »poeta minor«. Lik oca je za sina na neki način ostao tajanstven i nikada nije s njime uspostavio dublju prisnost i tako će ostati sve do očeve smrti.

Autor u romanu uz većinom linearno pripovijedanje uvodi polifoniju izričaja. Tako se pojavljuju alegorijske scene kao npr. sa štakorima koji simboliziraju naciste. Osim toga, zabilježeni su i snovi koji su istaknuti i drugim tipom pisma. Pred kraj romana javlja se i struja svijesti. Ta polifonija pridonosi kompleksnosti romana.

Simbolika u romanu ima važnu ulogu. Simbolična je, odnosno metaforična i naslovna sintagma »doba mjedi«, kojoj je posvećeno cijelo jedno poglavlje, a utemeljena je na jednoj biblijskoj epizodi. Simboličan je i lik balerine koji zaokuplja Veru. Simboličan je i naziv tetovaže kojom je SS divizija obilježavala svoje vojnike.

Doba mjedi složen je roman koji obuhvaća najosjetljivije vrijeme 20. stoljeća bez ideologijskih predznaka i razvija dramu jedne moderne obitelji te otvara zanimljivu problematiku nacionalnih manjina, kao i suvremena pitanja paternaliteta, identiteta i braka.