Zagorje na dlanu, enciklopedije u nizu

s nedavno, ovoga proljeća, objavljenom Enciklopedijom Hrvatskoga zagorja, specijalizirani nacionalni priređivač i nakladnik enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, nastavio je izdavački niz nazvan »Hrvatske regije i gradovi«, započet prije više od deset godina. Hrvatsko zagorje, koje se posljednjih desetak godina reklamira krilaticom »Bajka na dlanu«, tako je postalo drugom enciklopedijski obrađenom hrvatskom regijom, a pripadajuća mu enciklopedija trećim izdanjem nakladničkoga niza »Hrvatske regije i gradovi«. Prvi naslov u tome nizu bila je Istarska enciklopedija, objavljena 2005. kao jednosveščanik pozamašna opsega, a potom je 2006. u dva sveska, ali manjega formata, objavljen i Zagrebački leksikon.

U vremenu proteklom između pojave prvih dvaju naslova niza i trećega zagorskoga, Leksikografski je zavod u znatnoj mjeri modernizirao svoju temeljnu djelatnost i program. Naime, nakon što je 2009. završen posljednji jedanaesti svezak Hrvatske enciklopedije, Zavod je tu svoju temeljnu i pokaznu ediciju iz tiskanoga oblika 2013. prebacio u mrežno izdanje koje se kontinuirano dopunjuje i osvježuje novim prilozima i podatcima. Na taj se način i Zavod pridružio onim enciklopedijskim kućama u drugim zemljama koje postupno napuštaju tiskana izdanja te se okreću mrežnome mediju. U istome razdoblju Zavod je 2012. preuzeo i mrežno održavanje slične edicije, Proleksis enciklopedije, koja je u tiskanome obliku objavljena 2005–2007. pod naslovom Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga te je potom bila prva hrvatska enciklopedija dostupna u elektroničkome obliku. Na taj način Leksikografski zavod danas održava obje naše elektronički pretražive enciklopedije, a usto svojim korisnicima sustavno omogućuje pristup i sve većem broju starih zavodskih izdanja, koja su u tiskanome obliku iscrpljena. I to nije sve jer internetska revolucija nije mimoišla ni temeljno zavodsko biografsko izdanje, Hrvatski biografski leksikon, dosad objavljen u 8 svezaka, koji su u abecednom slijedu stigli do slova L. Uz samorazumljiv nastavak rada na novim svescima, to je izdanje na svome mrežnome mjestu počelo »preskakati« abecedu te su danas ondje dostupne biografije pojedinih istaknutih osoba koje nisu na redu za tiskani niz. Iz te dopunske serije, u Zavodu interno nazvane velikanskom, moguće je već sada naći biografije najistaknutijih Hrvata, primjerice Ivana Mažuranića, Augusta Šenoe, Franje Tuđmana ili Ivana Zajca, obrađene na uobičajeno iscrpan, »habeelovski« način. Rezultati pojačanoga izlaska na mrežu i, za Zavod povijesne, promjene kursa, vide se u višestruko povećanoj gledanosti zavodskih mrežnih stranica. Od samo nekoliko stotina dnevno broj posjeta zavodskim mrežnim stranicama podignuo se na više od 10 000 posjetitelja dnevno odnosno više od 3 milijuna godišnje.

https://www.visitzagorje.hr/objekt/dvor-veliki-tabor#

Nisu, međutim, potpuno zapostavljena ni klasična tiskana izdanja. Ponajprije, nastavljeno je izdavanje specijaliziranih strukovnih jednosveščanika. Nakon Pravnoga i Tehničkoga leksikona objavljenih 2007., u proteklom su razdoblju kao novi naslovi objavljeni Filozofski (2012) i Likovni leksikon (2014) te je obnovljen Hrvatski opći leksikon (2012) kao još jedno od temeljnih izdanja, kojima se enciklopedijska kuća vraća u razumnim vremenskim razmacima. U proteklom desetljeću sastavnica zavodskoga programa bila su i izdanja nominalno povezana s velikanima naše znanosti ili književnosti i njihovim obljetnicama, koja osim života naslovljenika obrađuju i širi kontekst vremena u kojem su stvarali. U tom nizu započetom još u 1990-im godinama s ikonografskom enciklopedijom Krležijanom, posvećenoj svom utemeljitelju, Zavod je objavio i leksikone Marina Držića (2009), Ruđera Boškovića (2011) i Antuna Gustava Matoša (2015). Sva tri leksikona, baš kao i uvodno apostrofirana Enciklopedija Hrvatskoga zagorja, zasad su dostupna jedino u dobrom, starom tiskanom obliku.

Dvokolosiječni niz

Enciklopedija Hrvatskoga zagorja nije samo oživila i nastavila jedno vrijeme zapostavljeni niz tzv. regionalnih ili pokrajinskih sinteza, nego je postavši dostupnom omogućila da se analizom njezina sadržaja i usporedbom sa sadržajem Istarske enciklopedije dođe i do nekih zajedničkih obilježja takve vrste enciklopedijskih izdanja. Dvjema enciklopedijama postavljena koncepcijska paradigma dobra je pretpostavka i za nastavak niza jer na obradu čekaju još mnoge hrvatske regije. Niz »Hrvatske regije i gradovi«, vidljivo je već iz samoga naslova, zapravo je dvosložan ili dvokolosiječan, kako je zapisano u programskom nacrtu niza, internom zavodskom dokumentu iz 2004. godine, koji je dostupan potpisniku ovoga teksta. Po tom kratkom ali preciznom nacrtu, naime, predviđeno je da niz obuhvati dva razreda, enciklopedijski i leksikonski. Enciklopedijski razred obuhvatio bi sveske koji obrađuju veće regije, dok bi leksikonski razred obuhvatio manje regije koje »imaju svoj nedvojben identitet, ali ne pružaju dovoljno građe za jednako opsežan pristup te gradove koji značenjem i obilnošću građe mogu biti predmetom posebne obradbe«. Spomenutim je nacrtom dopuštena mogućnost da pojedini svesci osim hrvatskoga državnog područja obuhvate »i druge krajeve izvan granica Republike Hrvatske u kojima hrvatsko stanovništvo obitava kao autohtono te posjeduje prepoznatljiv kulturni identitet«. Dvokolosiječnost niza oslikava se i dosad realiziranim svescima. Istarska enciklopedija i Enciklopedija Hrvatskoga zagorja primjeri su enciklopedijskoga razreda. Treće izdanje zavodskoga niza, Zagrebački leksikon, izrađen je na temelju drugačije koncepcije, bez biografskih članaka, primjer je municipalnoga ili gradskoga izdanja i stoga u ovome pregledu nije bio prikladan za usporedbu s istarskom i zagorskom enciklopedijom.

Istarska enciklopedija, s oko 3000 natuknica raspoređenih na 950 stranica, na kojoj se u vrijeme izrade nacrta već uvelike radilo pa je u njemu i apostrofirana, postavila je kao prvijenac niza koncepcijske temelje enciklopedijskoga razreda. Zagorska enciklopedija uvelike je slijedila zatečenu koncepciju, uvažajući dakako sve razlike koje postoje između dviju hrvatskih regija. Broj obrađenih natuknica je približno 2000, što je za trećinu manje nego u Istarskoj enciklopediji, međutim s opsegom od okruglih 1000 stranica ona ju je i nešto malo i premašila. Ta pomalo iznenađujuća razlika u broju stranica u korist zagorske enciklopedije rezultat je ponajprije bogatije ilustrativne građe.

Obje enciklopedije prostorno su jasno definirane i po tome su one strogo specijalistička izdanja. Tematski su, međutim, široko razvedene i obuhvaćaju najširi spektar obrađenih tematskih područja kao i različite vrste članaka, standardne biografske, topografske, ali i opsežne pregledne članke koji obrađuju pojedine povijesne teme, stilska razdoblja, razvojne etape i djelatnosti. One su zapravo opće enciklopedije naslovnih hrvatskih regija, a sadržajno su od starijih zavodskih izdanja najsličnije nacionalnoj enciklopediji kakva je bila Enciklopedija Jugoslavije u svoja dva izdanja, onom iz Krležina vremena (1955–71) u 8 svezaka i onom iz razdoblja nakon Krleže, koje je započeto 1980. te je 1990. nakon objavljenih 6 svezaka osnovnoga, latiničnoga izdanja ostalo nedovršeno. Razlika, i to bitna, spram dvaju izdanja jugoslavenske enciklopedije u tome je što su i Istra i Zagorje u svojim regionalnim enciklopedijama neusporedivo detaljnije obrađeni nego što je to bio slučaj u Enciklopediji Jugoslavije. Stupanj obrađenosti možemo pokazati na primjeru iz Enciklopedije Hrvatskoga zagorja. U zagorskoj enciklopediji s vlastitim je natuknicama obrađeno oko 230 naselja, odnosno približno jedna trećina od ukupno 650 naselja obuhvaćenih područjem obrade. K tome valja dodati da je obrađenost pojedinih naselja u zagorskoj enciklopediji zapravo i mnogo veća od spomenute jer osim one jedne natuknice koja se odnosi na samo naselje, vlastite natuknice imaju i važnije ustanove, muzeji, tvornice i poduzeća, kao i druge vrijedne građevine koje se u njima nalaze. U slučaju Krapine, primjerice, to znači još najmanje dvadesetak takvih natuknica, ne spominjući pritom još i one najveće manifestacije kao što su Tjedan kajkavske kulture ili Festival kajkavskih popevki koje važnošću nadilaze razinu naselja. Povrh toga, i sve upravne jedinice, 53 što grada što općine, imaju vlastite natuknice koje najčešće stoje uz istoimenu naseljsku natuknicu.

Kada se stupanj obrađenosti naselja u zagorskoj enciklopediji usporedi s brojem obrađenih zagorskih naselja u drugim enciklopedijama, napredak je golem. Ilustracije radi ovdje navodim kao primjer samo drugo izdanje Enciklopedije Jugoslavije, na kojem se u Zavodu u 1980-im godinama radilo uz danas nezamislivu potporu tadašnjeg društva i politike te neupitnu naklonost i pozornost medija. U toj je enciklopediji, primjerice, Ivanec obrađen na 14 redaka bez ijedne ilustracije, iako je i tada bio općinsko središte pa mu je već po tome mogao i trebao pripasti veći prostor. U istome enciklopedijskom izdanju Bedekovčina je obrađena na 10 redaka, Bednja na 5, a Desinić na 4 retka, dok za Budinščinu, Brdovec ili Hum na Sutli u jugoslavenskoj enciklopediji nije bilo mjesta. Za pretpostaviti je da su istarska naselja zbog svoje turističke važnosti u toj enciklopediji prošla nešto bolje od zagorskih, no i stupanj njihove obrađenosti u matičnoj enciklopediji višestruko je veći. Primjerice, u nasumice odabranom slovu B u istarskoj su enciklopediji obrađena 22 naselja, od kojih samo njih 6 ima natuknice u Enciklopediji Jugoslavije. Regionalne enciklopedije, nema dvojbe, mnogo su detaljnije u obradi odnosnih područja od bilo koje druge enciklopedije, broj obrađenih natuknica u njima je mnogo veći, a u slučaju natuknica koje postoje u drugim izdanjima, one su u regionalnima obrađene mnogo opširnije.

Sličnosti i razlike

Između Istarske enciklopedije i Enciklopedije Hrvatskoga zagorja na koncepcijskoj i radnoj razini mnogo je sličnosti, ali postoje i neke manje razlike. Kao zavodskome profesionalcu, a i jednome od angažiranijih sudionika projekta zagorske enciklopedije, dobro mi je poznato koliko smo se u koncepcijskoj razradi Enciklopedije Hrvatskoga zagorja oslanjali na Istarsku enciklopediju, kako u pogledu omeđenja prostora obrade tako i po pitanju vrsta natuknica i njihova sadržaja sve do tehničkih detalja kao što su potpisivanje autora članaka i navođenje (temeljne) literature. Uostalom, Istarska enciklopedija svojedobno je bila vrlo povoljno ocijenjena u stručnoj javnosti, a bila je dobro primljena i od koris­nika. Sve to navodilo je na zaključak da je pogođen dobar model obradbe, koji je bilo poželjno primjenjivati i dalje. I u pogledu organizacije rada primijenjen je isti model suradnje s postojećom područnom samoupravom, županijom koja u svom nazivu ima odgovarajući regionalni atribut: Istarska enciklopedija realizirana je u suradnji Zavoda s Istarskom županijom, a Enciklopedija Hrvatskoga zagorja u suradnji s Krapinsko-zagorskom županijom. Iz perspektive Leksikografskoga zavoda takva je suradnja bila nužna jer je osiguravala materijalnu osnovicu za ulaganje u projekt te stvarala okvir za mobilizaciju i djelatni angažman lokalnih stručnih i znanstvenih ustanova i pojedinaca. Obje enciklopedije nastale su u sličnome razdoblju od približno tri godine. Nekome sa strane to možda i ne izgleda kao neka hvalevrijedna brzina, no bolji poznavatelji sastavljanja enciklopedija znat će cijeniti rečenu kratkoću izrade.

U izradi Istarske enciklopedije veliku većinu tekstova napisali su autori s terena, profesori pulskoga sveučilišta, istraživači znanstvenih instituta sa sjedištem u istarskim gradovima, uključujući u to i prinos slovenskih autora, djelatnici istarskih muzeja i drugih baštinskih ustanova kao i drugih istarskih ustanova i poduzeća. Između 80 i 90 posto tekstova stiglo je s istarskih adresa. I urednici, čelnici mnogobrojne radne ekipe, bili su ljudi iz Istre. Veliko sudjelovanje Istrana naglašeno je i u predgovoru Istarske enciklopedije: »Djelo je najvećim dijelom svojega sadržaja nastalo u Istri, Istrani su njegovi urednici kao i većina suradnika«. Na Zavodu, s druge strane, bila je zadaća da priloge oblikuje u skladnu i sadržajnu cjelinu koja će opravdati ambiciozan enciklopedijski atribut u svome naslovu. U slučaju zagorske enciklopedije situacija je ipak bila donekle drugačija jer na području Hrvatskoga zagorja nema znanstvene ustanove čiji bi istraživači bili nositelji posla za zagorsku enciklopediju. Stoga se valjalo osloniti na postojeće baštinske ustanove zauzete oko skrbi za kulturu, kao i muzeje, od čijih se djelatnika također očekivao značajan prinos. Nakon obavljenih prvih uvida izišlo je na vidjelo da su zagorske ustanove skromno ekipirane i da ne pokrivaju potrebni spektar tema, a usto i da dvije najvažnije, barem kada je o nakladništvu riječ, Kajkaviana iz Donje Stubice i Kajkavsko spravišče iz Zagreba, u današnjim prilikama jedva uspijevaju spojiti kraj s krajem. Stoga je recept za realizaciju projekta bio nešto drugačiji: od vanjskih suradnika izvući koliko se uspije, a sve što preostane treba napisati u okviru uredništva. Posljedica takva načina rada jest da od 130 autora tekstova navedenih u popisu suradnika Enciklopedije Hrvatskoga zagorja, onih s adresom neke zagorske ustanove ima nešto manje od polovice, dok većinu čine istraživači zagrebačkih znanstvenih ustanova i zaposlenici Leksikografskoga zavoda. Između desetak najzastupljenijih autora nalazi se najmanje četvero članova užega uredništva, zavodskih zaposlenika, a još uvjerljiviji argument za tvrdnju o velikoj zastupljenosti Zavoda jest činjenica da je apsolutno najviše članaka potpisano skupnom oznakom »R.«, što je kratica za uredništvo (redakciju), sastavljeno mahom od zavodskih zaposlenika.

Kada je riječ o tehničkoj opremi pojedinih članaka, model istarske enciklopedije primijenjen je i u zagorskoj enciklopediji. Svi su članci potpisani, a velika većina opremljena je i popisom literature, svedenim doduše na glavne naslove, no i to je veliki iskorak u odnosu na većinu ostalih zavodskih izdanja koja u pravilu ne donose literaturu. Obje su regionalne enciklopedije bogato ilustrirane, što je posebno uočljivo u zagorskoj enciklopediji. S približno 2000 ilustracija to je vjerojatno najilustriranija zavodska enciklopedija dosad. U prosjeku na svaku natuknicu dolazi po jedna ilustracija, odnosno na svaku stranicu po dvije ilustracije. Ilustracije su krajnje pozorno birane jer precizno prate i nadopunjuju sadržaj teksta natuknice. Posebno valja upozoriti na zemljovide, njih osamdesetak, također krajnje funkcionalne. Područje svake općine odnosno grada prikazano je vlastitim zemljovidom. To upućuje na zaključak da su ilustracije bitna sastavnica regionalne enciklopedije. U takvoj vrsti izdanja one su važnije nego u enciklopedijskim izdanjima općega tipa jer se dobrim izborom ilustracija može postići daleko preciznija vizualizacija sadržaja opisanih tekstom. 

Zanimljive su sličnosti i u pogledu pristupa području obrade. U slučaju Istarske enciklopedije obuhvaćeno područje u velikoj je mjeri odgovaralo zemljopisnome području istarskoga poluotoka. Ono što je s Istrom bilo specifično jest činjenica da je zemljopisna Istra prekogranična regija. U predgovoru Istarske enciklopedije istaknuto je da je Istra »prikazana od Preluka kraj Rijeke do Milja (Muggia) kraj Trsta«. Kada je riječ o postojećim državnim granicama, to je značilo da je Istarska enciklopedija obuhvatila područje čiji »se najveći dio nalazi u Republici  Hrvatskoj, mali dio u Republici Sloveniji, a najmanji, sjeverozapadni dio u Republici Italiji«. Unutar Hrvatske pak, Istarska enciklopedija obradila je i istarske općine Primorsko-goranske županije. Riječ je o pet upravnih jedinica, gradovima Opatija i Kastav te općinama Mošćenička Draga, Lovran i Matulji. 

Partner Zavoda u realizaciji zagorske enciklopedije bila je Krapinsko-zagorska županija, jedinica lokalne samouprave koja ne obuhvaća cijelo zemljopisno područje Hrvatskoga zagorja. U važećoj upravnoj podjeli ta županija obuhvaća najveći, središnji dio Hrvatskoga zagorja, međutim rubni dijelovi zagorskoga područja nalaze se i u sastavu dviju susjednih županija, Varaždinske i Zagrebačke. U Leksikografskom zavodu bili smo zainteresirani za obradbu cjelovitoga zagorskog područja, neovisno o postojećim županijskim granicama. Na sreću, ni naši partneri, iako su zastupali samo jednu županiju, nisu bili protiv takva pristupa, stoga smo se odmah na početku rada složili da je potrebno obraditi Hrvatsko zagorje u tradicionalnim zemljopisnim međama, što je u konačnici rezultiralo da je obrađena cijela Krapinsko-zagorska županija sa 7 gradova i 25 općina, dio Varaždinske županije sa 4 grada i 9 općina te dio Zagrebačke županije s jednim gradom i sedam općina. U cijelosti područje obrade obuhvatilo je 53 upravne jedinice, 12 gradova i 41 općinu, s približno 2150 četvornih kilometara površine. U oba slučaja, dakle, obrađeno je područje veće od područja županije koja je projektu pružila potporu i bila partner Leksikografskome zavodu.

Najveća razlika između dviju regionalnih enciklopedija proistječe iz razlika koje postoje između Istre i Hrvatskoga zagorja. Povijesni razvitak Istre s jedne strane i Zagorja s druge strane bitno je drugačiji. Istra je veći dio povijesti bila izvan državnopravnoga okvira hrvatske države i tek je nakon Drugoga svjetskog rata pod opće poznatim okolnostima priključena hrvatskoj matici. U predgovoru Istarske enciklopedije istaknuto je da je Istra bila objekt političkog svojatanja i često »neshvaćena« u političkim tvorevinama u kojima se nalazila. Povijest je na istarskome poluotoku ostavila »duboke ožiljke«. Literatura o Istri bila je nerijetko pristrana, u njoj se isticao romanski (talijanski) ili hrvatski (slavenski) prinos, a onaj drugi se prešućivao. Zagorje pak povijesno je jedan od najpostojanijih dijelova Hrvatske, njezin sastavni dio čak i u razdobljima kada je Hrvatska bila površinom najmanja ili najmanje vidljiva na političkome zemljovidu. Nadalje, za Istru je uz hrvatsku narodnosnu sastavnicu podjednako važna i talijanska, a u njezinu sjevernom dijelu i slovenska. Istarska enciklopedija zbog toga obrađuje mnogobrojne ustanove, naslove, dokumente i dakako pojedince, djelovanje kojih je bilo vezano uz talijanski jezik. Zagorje, naprotiv, narodnosno je izrazito uniformno područje, u kojem je hrvatska komponenta bila jedina, ne računajući pritom pojedince drugačijega podrijetla, kakvih je uvijek bilo, no koji su se prilagođavali pretežito hrvatskome okruženju.

Spomenutim, dobro znanim razlikama, dodao bih još jednu, koje sam postao svjestan dugotrajnim prelistavanjem i iščitavanjem Istarske enciklopedije. To je činjenica da je Istra maritimna regija, a Zagorje pak regija u kontinentskom dijelu zemlje, bez izlaza na more. Naime, velik broj natuknica u Istarskoj enciklopediji uvjetovan je maritimnošću Istre. Takvih pojmova koji bi u svojoj biti proistjecali iz povezanosti područja s morem u zagorskoj enciklopediji naravno ne može biti. Kada je pak riječ o različitim povijesno-zemljopisnim kontekstima dviju regija, za Zagorje je vezana specifičnost drugačije naravi, kakve pri obradi Istre nije bilo. Naime, građa vezana za književnost i pismenost u Zagorju dio je hrvatske kajkavske baštine. Jedna od specifičnih zadaća uredništva zagorske enciklopedije bila je iz općega kajkavskoga konteksta izlučiti ono što je specifično zagorsko ili, drugim riječima, širi kajkavski kontekst svesti na uži zagorski. Katkad je to bilo razmjerno jednostavno napraviti, a katkad baš i nije pa se u zagorskoj enciklopediji našlo mjesta i za pojmove (osobe i djela) koji su ponajprije kajkavski, a tek su manjim dijelom ili uopće nisu samo zagorski. Nisu zaobiđeni neki važniji kajkavski pisci, primjerice Ivanuš Pergošić, ili pak istaknuti istraživači kajkavske književnosti, primjerice Mladen Kuzmanović, iako nisu izravno povezani s područjem Hrvatskoga zagorja. S druge strane, ispušteni su neki sadržaji vezani uz kajkavštinu, ma kako popularni bili, jer ih je bilo moguće precizno vezati uz neko drugo kajkavsko područje. Na taj način ispuštena je primjerice popularna televizijska serija Gruntovčani zajedno s njezinim junacima Dudekom i Regicom, budući da je jasno povezana s Podravinom, a ne sa Zagorjem, kako to neupućeni, nadajmo se ne i mnogobrojni, misle. Iz istog razloga ispušten je primjerice i književnik Slavko Kolar budući da njegova antologijska djela Svoga tela gospodar i Breza nisu povezana sa Zagorjem.

Razlika između istarske i zagorske enciklopedije ima i na razini obrade. Tako, primjerice, u istarsku enciklopediju nisu uvrštene živuće osobe, bez obzira na njihove zasluge. Sam po sebi takav postupak nije nimalo sporan i neuobičajen u enciklopedijskoj praksi, iako za posljedicu ima osiromašenje enciklopedijskoga personarija za mnoge osobe koje nedvojbeno zaslužuju natuknicu. Uredništvo zagorske enciklopedije odlučilo je među enciklopedijske natuknice uvrstiti i živuće suvremenike pa i one čiji opus nije ni završen ni zaokružen, cijeneći da će takvim postupkom enciklopedija dobiti na aktualnosti i svježini no istodobno i riskirajući neizbježne prigovore kojima ih takav postupak izlaže. Naime, izostanak živućih ili postavljanje dobne granice, što se također primjenjuje u nekim enciklopedijama, uredništvo a priori štiti od velikog broja mogućih prigovora. Ako takvih kriterija nema, uredništvo se izlaže daleko većem broju mogućih prigovora jer je baš izbor osoba koje će biti obrađene za sastavljače enciklopedija najveći izvor mogućih prigovora. U tom poslu ni s mrtvima nije jednostavno, kamoli tek sa živima.

Paradigma regionalne enciklopedije

Nakon što smo naveli sličnosti, ali i neke razlike, između dviju regionalnih enciklopedija, dolazimo i do opisa što zapravo jedno takvo izdanje jest, od kakvih se pojmova sastoji i kakve tekstove sadrži. Kao ogledni primjer poslužit će nedavno objavljena Enciklopedija Hrvatskoga zagorja, no ni Istarska se enciklopedija strukturalno bitnije ne razlikuje od nje.

Abecedarij je obuhvatio 1947 članaka, a između njih najbrojniji su oni koji obrađuju pojedine osobe. Ima ih približno 850. Ako se tome broju dodaju i članci u kojima su obrađene obitelji, što je daljnjih stotinjak članaka jer su za Zagorje posebno značajne, to je nešto malo manje od polovice ukupnoga broja članaka: naspram biografskih 950 članaka stoji oko 1000 svih drugih obrađenih pojmova. Među tih približno tisuću »nebiografskih« članaka najviše je onih koji obrađuju naselja. Takvih je približno 230. Osim naselja obrađene su i 53 upravne jedinice, jer je toliki broj općina i gradova, te još oko 80 ostalih zemljopisnih pojmova, rijeka i rječica, gora i planina, zaštićenih prirodnih spomenika i arheoloških lokaliteta. Zbrojeno to daje brojku od oko 360 zemljopisnih pojmova. Od ostalih kategorija valja spomenuti sedamdesetak tvornica i poduzeća, isto toliko ustanova (muzeja, galerija, škola i drugih učilišta), četrdesetak manifestacija te tridesetak naslova periodike. Ostatak do ukupnog broja obuhvaća natuknice koje sadržajno ne pripadaju ni jednoj od spomenutih vrsta, a takvih je bilo oko 330 te približno sedamdeset uputnica.

Po opsegu članci se kreću u rasponu od desetak redaka do nekoliko stotina redaka. Najopsežnija natuknica obrađuje kajkavsku književnost. U svoje četiri sastavnice, a to su usmena, starija, moderna i suvremena književnost, obuhvatila je 1050 redaka. Iza nje po opsegu dalje slijedi kompozitna natuknica Hrvatsko zagorje (620 redaka). U enciklopediji posvećenoj Hrvatskome zagorju može se raspravljati treba li uopće biti i natuknica takva naziva. Odlučili smo da ju ipak uvrstimo s ciljem da u njezinim sastavnicama donesemo sažet pregled zemljopisnih obilježja i povijesnih zbivanja, iako dijelovi tih sadržaja imaju i vlastite natuknice. Osim toga, natuknicu Hrvatsko zagorje bilo je prikladno započeti informacijama o površini područja kao i imenu regije. U Istarskoj enciklopediji također postoji natuknica Istra, iako opsegom znatno kraća i sadržajem skromnija. 

Ostale opsegom velike natuknice u zagorskoj enciklopediji osjetno zaostaju za dvjema najopsežnijima: novine, časopisi i druga glasila (395 redaka); barok (390 redaka); jezik (380 redaka); geološka građa (325 redaka); Seljačka buna 1573. (297 redaka); općine, gradovi, kotarevi, županije (289 redaka); dvorci (275 redaka). Opsegom su im blizu natuknice s oko 250 redaka: crkve; Hrvatska seljačka stranka; klasicizam; Matica hrvatska; pavlini; perivoji; životinjski svijet. Za tima slijedi skupina opsega 200–220 redaka: biljni svijet; crkveni namještaj; školstvo; šumarstvo; termalne i mineralne vode. Kada se pogleda popis navedenih natuknica, lako je uočiti da je riječ o preglednim tekstovima pojedinih prirodoslovnih i društvenih obilježja, stilskih razdoblja, spomeničkih (graditeljskih) kategorija ili pak povijesnih fenomena koji su bitno obilježili cijela povijesna razdoblja i zadirali u različite sfere života. Takvi pregledni članci sastavljačima su enciklopedija najveći izazov, za koji nije uvijek jednostavno pronaći autore.

Kada je o biografskim člancima riječ, samo najdulji među njima premašuju zamišljenu granicu od stotinu redaka. U toj kategoriji dva su političara i državnika rođena u Zagorju (Broz i Tuđman), nekoliko pisaca biografski i opusom vezanih uz Zagorje (Gjalski, Zagorka, Kovačić, Krklec, Mihanović, Štoos), nekoliko preporoditelja (Gaj, Kukuljević) i povijesnih prvaka (Gubec, Jelačić) te jedan kipar (Augustinčić). S oko stotinu redaka za njima slijedi još nekoliko pisaca (Sida Košutić, Bogović, Brezovački, Leskovar), jedan slikar (Ranger) i jedan osebujni svećenik, preporoditelj i prevoditelj (Ivan Krizmanić). Osim Bogovića, svi su rođeni u Zagorju ili su dio života proveli u Zagorju, a u pojedinim se zagorskim mjestima smatraju domaćim sinovima po kojima su nazvane udruge, ulice i ustanove te su im podignuti spomenici ili spomen-ploče ili uređene spomen-kuće. Od osoba rođenih izvan Zagorja, biografski članak dulji od stotinu redaka dobio je još i pjesnik Domjanić, čije su kajkavske pjesme prihvaćene kao zagorske, dok je na osamdesetak redaka obrađen nacionalni klasik Šenoa, ali ujedno i pisac nekoliko djela radnjom vezanih uz Zagorje. U prvoj, »velikanskoj« skupini osoba, spomenutima se može priključiti još dvojicu koji su po broju redaka vrlo blizu, a svaki za sebe je primjer različite životopisne veze sa Zagorjem. Gospodarstvenik Milan Prpić, utemeljitelj tekstilne industrije u Oroslavju i Zaboku, bez obzira na to što nije rođeni Zagorac, ostavio je u Zagorju dubok trag, a znanstvenik Mirko Dražen Grmek jest rođen u Krapini, ali je akademsku karijeru započetu u Hrvatskoj zaokružio u Francuskoj.

Sve ostale biografske natuknice opsegom su kraće od spomenutih, što nikako ne znači da su i manje važne ili zanimljive. Opsegom su na razini enciklopedijskih standarda (50–80 redaka ili manje), sadržajno obuhvaćaju životopis i opis djela odnosno zasluga uglavnom povijesnih ličnosti, političara, pisaca, slikara i kipara, znanstvenika i društvenih djelatnika. Među njima ima, razumije se, mnogo osoba »pretplaćenih« na natuknicu u svakom enciklopedijskom izdanju, ali i takvih koje dosad nisu bile obrađene ni u jednome. Osobe poput Miroslava Krleže, Augusta Šenoe ili pak Mate Lovraka nisu životopisno vezane za Zagorje, ali jesu pojedina njihova djela, stoga su njihove biografije donesene sažeto a detaljnije je obrađena zagorska tematika tih djela. Nekoliko natuknica obrađuje ličnosti koje su dijelom ili u cijelosti plod mašte odnosno predaje. Za Veroniku Desinićku i Crnu kraljicu ima osnove vjerovati da su povijesne ličnosti, međutim i u njihovu je slučaju na tanku činjeničnu osnovu nadograđen debeo sloj predaje. Petrica Kerempuh i Dedek Kajbumščak pak, izmišljeni su i literarni likovi, ali itekako važni za Zagorje. U Istarskoj enciklopediji takav je lik iz narodne predaje Veli Jože, kojega je u književnost uveo Vladimir Nazor, pobunjeni orijaš koji od Mlečana traži pravicu za hrvatskoga kmeta.

Članci koji obrađuju pojedina naselja druga su po brojnosti vrsta članaka. Od 665 naselja obuhvaćenih područjem Hrvatskoga zagorja kako je ono enciklopedijom definirano, vlastitim je natuknicama obrađeno njih 230, dakle više od jedne trećine. Doduše, od ukupnoga broja treba odbiti desetak obrađenih naselja koja nisu u Zagorju ali su zbog blizine i važnosti ipak uvrštena u enciklopediju (Sveti Ivan Zelina, Rogatec, Ptuj). Među njima su Zagreb i Varaždin, dva grada koja su tijekom povijesti bila višestruko povezana sa Zagorjem. U Istarskoj enciklopediji simetriju s njima čine natuknice Rijeka i Trst. Kao kriterij za obradu naselja uzeto je načelo da se obrade ona naselja u kojima ima vrijednih spomenika, u kojima se nalaze ustanove od šireg značaja i u kojima su se zbili događaji kakvi se u enciklopedijama bilježe. Između obrađenih naselja ima, dakako, velike razlike, nisu sva jednako velika i važna, nemaju sva jednako bogatu povijest, što je vidljivo iz opsega pojedinih natuknica. Od zagorskih naselja najdulja je natuknica pripala Krapini (185 redaka). Opsegom ju prate natuknice Ivanec i Lepoglava (po 156 redaka), slijede podjednako opsežne natuknice Zabok (139 redaka), Oroslavje (135 redaka) Pregrada i Zlatar (po 133 retka), Bedekovčina (132 retka) te Donja Stubica (124 retka), a potom i ostala naselja. Slično tome, u Istarskoj enciklopediji najveći istarski gradovi, Pula, Rovinj, Poreč i Kopar obrađeni su i tekstom i slikom bogatije od ostalih naselja.

Važne sastavnice abecedarija zagorske enciklopedije bile su i tvornice i poduzeća, među kojima smo obradili postojeće ali i one koje više ne postoje ali su u jednome razdoblju bitno obilježile gospodarstvo pojedinih zagorskih gradova i regije u cjelini. Kao primjere možemo navesti zagorske ugljenokope, redom zatvorene u 1960-im odnosno najkasnije do početka 1970-ih godina ili pak tvornice kao što je ciglana Zagorka u Bedekovčini ili pak Zagorska industrija vunenih proizvoda (ZIVT) u Zaboku. Za identitet pojedinih naselja podjednako su važne i ustanove, ponajprije one koje djeluju u kulturi. Kao primjer sa zagorskog područja navodimo Kajkavianu iz Donje Stubice ili pak muzeje i galerije u Kumrovcu, Gornjoj Stubici, Klanjcu, Krapini i Desiniću, koji su iako raznorodni po tematici objedinjeni krovnim naslovom Muzeja Hrvatskoga zagorja, što je rijedak primjer u nas. Nadalje tu su i manifestacije u odabiru kojih smo iz mnoštva postojećih, većinom usmjerenih na turizam, morali odabrati one s duljim vijekom trajanja i autentičnijim sadržajem. Naposljetku, za identitet regije posebno valja naglasiti važnost obrađenih tiskovina. Osim časopisa Kaj, središnjega glasila za njegovanje kajkavske kulture, svi ostali zasebno obrađeni časopisi, njih tridesetak, kao i oni drugi spomenuti u skupnome pregledu u okviru natuknice »novine, časopisi i ostala glasila«, prvi put su obrađeni s osnovnim bibliografskim podatcima (vrijeme izlaženja i broj svezaka ili brojeva, nakladnici i urednici) te kratkim opisom grafičkoga izgleda i tematike. Naravno, riječ je o tiskovinama koje su se bavile zagorskom tematikom te izlazile na zagorskom području ili u Zagrebu i Varaždinu. Ni u jednoj drugoj enciklopediji ili sličnome priručniku za ta glasila sigurno se ne bi našlo mjesta. I među ostalim pojmovima, koje nismo razvrstali u neku od dosad spomenutih kategorija natuknica, ima takvih koje sigurno ne bi bile drugdje enciklopedijski obrađene, a bitne su za Zagorje i regionalni identitet regije. Primjerice, takav je pojam zagorski cug. Povijest gradnje željeznica i postojeće mreže na zagorskome području obrađena je zasebno u natuknici željeznice. Zagorski cug obrađen je kao lokalizam, koji se uvriježio u govoru već nakon Prvoga svjetskog rata, a odnosio se na vlak kojim su radnici i učenici ujutro iz Zagorja stizali u Zagreb, a poslije podne se vraćali u svoje domove. Pojam je zaživio i u umjetnosti pa je snimljen istoimeni dokumentarni film, a na krapinskome je festivalu izvedena istoimena pjesma, koja je poslije doživjela blues obradu. Povrh toga, zagorski je cug bio motiv i u slikarstvu. U Istarskoj enciklopediji svojevrsni pandan natuknice zagorski cug jest natuknica Parenzana, kako se nazivala uskotračna željeznička pruga Trst–Poreč kojom se prometovalo do 1935. 

Nastavak niza

Prije nego što nešto kažemo o potrebama i mogućnostima nastavka »regionalnoga« niza, potrebno je spomenuti i neka djela drugih nakladnika slične tematike. Leksikografski zavod jest specijalizirani nakladnik enciklopedija i leksikona, ustanova kojoj su takva izdanja poslanje, ali nema monopol nad njima. Po širini pristupa, načinu obrade i opremi knjige najbliži je izdanjima Leksikografskog zavoda Karlovački leksikon, što ga je 2008. objavila Školska knjiga sa suizdavačkim potpisom dviju karlovačkih ustanova, Gradskoga muzeja i Gradske knjižnice. Karlovački leksikon obuhvatio je 3200 natuknica, raspoređenih na 678 stranica, bogato ilustriranih s približno 2000 raznovrsnih slika (zemljovida, starih i suvremenih fotografija grada, snimaka iz zraka, presnimki dokumenata i umjetničkih djela, portreta). Natuknicama su obuhvaćene kako je uobičajeno biografije istaknutih i zaslužnih Karlovčana ali i drugi pojmovi koji podliježu leksikografskoj obradi. Obrađene su ustanove i poduzeća, sportske, kulturne i strukovne udruge i društva, ugostiteljski objekti, političke stranke, glasila i ostale tiskovine, gradski kvartovi, ulice i trgovi, mnoge djelatnosti, pojave i važni događaji u povijesti grada. Posebnu skupinu članaka čine oni posvećeni topografiji grada i okolice, po čemu je Karlovački leksikon nalik na zavodski Zagrebački leksikon. Omogućuju uvid ne samo u suvremenu urbanu topografiju nego i u njezine mijene u vremenu i prostoru, a osim užega gradskoga područja obuhvaćena je i gradska okolica s kojom je grad uvijek bio usko povezan. U radu na Karlovačkome leksikonu sudjelovalo je četrdesetak autora i urednika struka, a glavni je urednik bio Ivan Ott.

Druga slična izdanja manja su po opsegu i skromnije opremljena od zavodskih enciklopedija i leksikona, no nipošto ne i manje važna za sredine u kojima su nastala. Još 1977. u okviru obilježavanja 750. obljetnice grada objavljen je Požeški leksikon. I u njemu pretežu biografije, no obuhvaćeni su i drugi pojmovi. Sadržajno mu je sličan Novogradiški leksikon objavljen 2003. u vlastitoj nakladi autora Feliksa Valentića. Autorska su djela i dva biografska leksikona: Sisački biografski leksikon objavljen je 2006., a potpisale su ga autorice Đurđa Zorko i Jasminka Jagačić-Borić, dok je Petrinjski biografski leksikon objavljen 1999. autorsko djelo Ivice Golca. Potonji je objavljen u nakladi petrinjskog ogranka Matice hrvatske. Kao što im naslovi govore, oba su leksikona ograničena na biografije. U Petrinjskome leksikonu obrađeno je 1400 životopisa, a u Novogradiškome njih 1050. Oba leksikona obrađuju mnoge osobe koje nigdje drugdje nisu obrađene te su značajan prinos poznavanju lokalne tematike.

Valja istaknuti i dva naslova koja se odnose na hrvatska područja izvan područja Republike Hrvatske. Prije petnaestak godina pripadnici hrvatske etničke zajednice u Subotici, u tišini i bez medijske pompe, započeli su maratonski posao inventure svoga nasljeđa, kulture i identiteta. Pokrenuli su djelo nazvano Leksikonom podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. Od 2004., kada je izišao prvi svezak, pa do danas, objavljeno je 12 svezaka, u kojima je obrađeno prvih 15 slova abecede (A–Knj), te drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje prvoga sveska. Najveći broj natuknica odnosi se na osobe, a uključeni su i drugi relevantni pojmovi, ponajprije toponimi, a potom i mnogo ustanova, udruga i klubova, mnoga djela, časopisi, knjige i druga tiskana izdanja, najvažniji događaji iz prošlosti kao i predmeti materijalne kulture, bitni etnografski elementi kao i detalji iz svakodnevice. Nisu izostavljeni ni opći pojmovi važni za razumijevanje prošlosti i sadašnjosti hrvatske zajednice. Leksikon u sadržajnom i jezičnom pogledu znatno pridonosi jačanju hrvatskoga nacionalnog identiteta podunavskih Hrvata. U uvjetima politički uglavnom nenaklonjene im države, on je intelektualno i građanski hrabro nastojanje da se zabilježi i posloži sve ono što je bitno za opstojnost hrvatske zajednice u podunavskom prostoru.

Hrvatska zajednica u Bosni i Hercegovini utemeljila je 2004. u Mostaru ustanovu nazvanu Hrvatskim leksikografskim zavodom, koja je dosad objavila dva od planirana četiri sveska Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine. U toj enciklopediji obrađeni su ponajprije Hrvati iz Bosne i Hercegovine, bez obzira na to žive li i stvaraju ili ne u Bosni i Hercegovini, ali i niz drugih standardnih enciklopedijskih pojmova. Također, predmet interesa Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine su i pojedinci i ustanove izvan hrvatskoga etnikuma, čija je djelatnost na bilo koji enciklopedijski relevantan način vezana uz život i kulturu Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Sva upravo spomenuta, kao i druga slična djela neizravno utječu i na buduća izdanja regionalnoga niza u Leksikografskome zavodu. Za pretpostaviti je da Zavod u svojim budućim izdanjima neće ponoviti gradska izdanja koja su već objavili drugi autori i izdavači, no građa obrađena u tim izdanjima zacijelo bi mogla olakšati sastavljanje nekog od budućih zavodskih izdanja. S nedavno objavljenom Enciklopedijom Hrvatskoga zagorja regionalni je niz aktualiziran nakon desetljetnoga zastoja, no posla ima i dalje napretek. Da bi se izdanjima pokrile sve hrvatske regije, bilo bi potrebno još najmanje desetak regionalnih enciklopedija, a broj leksikona posvećenih većim gradovima i manjim regijama zacijelo je i veći. Na obradu i dalje čekaju dvije velike povijesne pokrajine, Dalmacija i Slavonija. Imajući na umu opseg dviju dosad objavljenih regionalnih enciklopedija, lako je zaključiti da ni za Slavoniju ni za Dalmaciju jedan enciklopedijski svezak ne bi bio dovoljan. A više svezaka traži i više vremena za njihovu izradu, vjerojatno i veći broj suradnika, što sve zajedno značajno poskupljuje realizaciju takvih projekata. Osim toga, potporu za realizaciju slavonske ili dalmatinske enciklopedije Zavodu ne može pružiti samo jedna županija, što je bilo dostatno za istarsku i zagorsku enciklopediju, nego je potrebno udružiti nekoliko posve ravnopravno zainteresiranih županija. Preostale dijelove Hrvatske, sjevernohrvatsko područje izvan slavonskoga i zapadnohrvatsko izvan istarskoga, vjerojatno bi se moglo obraditi po uzoru na Hrvatsko zagorje, dakle jednosveščano po regijama približno slične veličine. Lika i Gorski kotar pa i Primorje (Kvarner) s Rijekom i otocima čine se dovoljno velikim i dovoljno zaokruženim regijama za jednosveščanu obradu, a na sličan način moglo bi se raščlaniti i sjevernohrvatsko područje, gdje osim Zagorja i neke druge regije, primjerice Međimurje, mogu biti predmetom enciklopedijske ili makar leksikonske (Turopolje, Žumberak) obrade. Kojim smjerom će Leksikografski zavod krenuti dalje, ovisit će i o zanimanju koje eventualno iskažu pojedine regije ili gradovi, razumijevanju područnih samouprava da takve projekte podupru, spremnosti istraživača i stručnjaka na suradnju te odlučnosti predlagača da se uhvate ukoštac s višegodišnjim sustavnim radom. Zasad u programu rada Leksikografskoga zavoda novi naslovi nisu precizno definirani, ali se može očekivati da će ih biti.