Proslava 40-e obljetnice Europske muzejske nagrade u Zagrebu

Zašto EMYA u Zagrebu?

Muzeji povezuju znanost, kulturu, inovacije, umjetnost, povijest i baštinu, no da bi ostvarili svoju misiju moraju doći do srca publike. Upravo je to niša u muzejskom sektoru koju je Nagrada Europski muzej godine dobro ispunila, potičući muzeje na natjecanje u programima koji uključuju razvoj publike, dostupnost i javnu kvalitetu.

Kako jasno metodološki ocijeniti kvalitetu sigurno nije lak zadatak pa su međunarodni sudački timovi, koji su se proteklih 40 godina prihvaćali toga teškog zadatka, često bili prepuni kušnji jer kandidati za nagrade mogu biti samo novi ili potpuno obnovljeni muzeji – dakle uvijek oni koji u pravilu prednjače u inovacijama i nastoje uvesti nove trendove.

Muzej sinjske alke

Posebno je zadovoljstvo Gradu Zagrebu bilo biti domaćinom Nagrade za europski muzej godine kada ta institucija slavi svojih 40 godina. Listajući popis do sada nagrađenih muzeja u publikacijama Europskoga muzejskog foruma, možemo se uvjeriti da je niz fantastičnih muzeja sudjelovao u natjecanju i osvajao nagrade od 1977. godine.

Uspješni nastupi novih hrvatskih muzeja koji su se natjecali za prestižne EMYA nagrade omogućili su da Hrvatska bude domaćin toga jedinstvenog natjecanja. Europski muzejski forum koji ima licencu za organizaciju EMYA-e i Ministarstvo kulture RH potpisali su 2016. godine sporazum o organizaciji dodjele Nagrade Europski muzej godine u Zagrebu a financijsku potporu organizaciji osigurao je i Grad Zagreb. To je ujedno i najveći međunarodni skup muzealaca, s više od 240 sudionika, koji je ugostila naša zemlja. Imali smo i svojega kandidata u utrci za prestižne nagrade – Muzej sinjske alke, a prošle godine je jednu od nagrada dobio Gradski muzej Vukovar (Nagradu Silletto).

Osim međunarodne promocije i medijske pozornosti koju nosi dodjela »muzejskog Oskara«, to je i prilika da hrvatski muzealci sudjeluju na događanju i razmijene iskustva s velikim brojem stručnjaka koji dolaze iz različitih europskih zemalja. Nakon završetka EMYA-e za sudionike koji su željeli produžiti boravak u Hrvatskoj bio je organiziran izlet u Vukovar i posjet Gradskom muzeju Vukovar kako bi uz stručno vodstvo ravnateljice Ruže Marić razgledali dobitnika Nagrade Silletto 2016. godine.

Etnografski muzej iz Ženeve

U povijesti EMYA-e među nominiranim muzejima za nagrade bio je i nemali broj zagrebačkih muzeja. Tako su nakon obnova i izgradnji u utrci za prestižne nagrade sudjelovali Muzej suvremene umjetnosti, Lauba, Tiflološki muzej, Muzej za umjetnost i obrt i Muzej grada Zagreba. Nagradom Kenneth Hudson okrunio se Muzej prekinutih veza 2011. godine, a dodijeljena mu je u Bremenhavenu u Njemačkoj. Taj maštoviti muzejski postav je od 2010. godine našao stalan smještaj na Gornjem gradu i nezaobilazna je atrakcija za sve posjetitelje koji dolaze u Zagreb.

A Zagreb zaista živi ritmom kulture i snažno se potiču kreativni programi u urbanom prostoru, u čemu muzeji imaju važnu ulogu. U kapitalnim gradskim investicijama, koje će se realizirati uz pomoć EU fondova, predviđene su obnove Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, Etnografskog muzeja, Tehničkog muzeja Nikola Tesla i Palače Gvozdanović, koji će u budućnosti biti odlični kandidati za Europski muzej godine.

U Zagrebu se potiče da muzeji ispunjavaju svoju društvenu zadaću, promiču odgovorno građanstvo i pridonose razvoju urbane kulture i identiteta. Muzeji sudjeluju u proširivanju kulturne mape grada zajedno s ostalim dionicima, aktivirajući njegove razne dijelove muzejskim programima kao što su Noć muzeja, Bijele noći, Žive slike ili pak Maske na otvorenom trgu, u kojima muzeji surađuju i otvaraju svoja vrata širokoj publici. Zagrebački muzeji sudjeluju i u EU projektima sufinanciranim iz programa Europske unije i kreativnim korištenjem kulturne baštine pridonose razvoju Zagreba. Kao najmlađa prijestolnica Europske unije Zagreb je zaslužio biti domaćinom toga prestižnog događanja dodjele nagrada najboljim europskim muzejima.

Kratka povijest EMYA-e

Nagrada Europski muzej godine (EMYA) zamišljena je 1976., njezina dodjela započela je 1977. pod vodstvom Kennetha Hudsona i Johna Lettsa, a od samoga je početka bila poduprta od Vijeća Europe. Kenneth Hudson je bio ključna osoba za iniciranje te uspješne nagrade. Iako sam nije bio muzealac, nego novinar, publicist i veliki zagovaratelj industrijske baštine, od početka je surađivao s eminentim muzejskim stručnjacima, u prvom redu istaknutim profesionalcima u svjetskoj muzejskoj organizaciji ICOM. Namjera je bila dati potporu novim muzejima u kojima su prepoznata i zabilježena važna nova postignuća i ideje koje će biti podloga za nove trendove u muzejskoj djelatnosti. Od samoga početka nagradu EMYA sa svim pratećim aktivnostima vode istaknuti međunarodni muzejski stručnjaci koji uživaju ugled u Europi i svijetu. Od 1996. tijelo koje vodi nagradu EMYA registrirano je kao neprofitna organizacija u Velikoj Britaniji, a danas sjedište ima u Nacionalnom muzeju Liverpoola. Administrativni ured je više puta mijenjao mjesto (Bath, Bristol, Liverpool, Pariz, Milano) a uskoro se seli u London.

EMYA je jedna od rijetkih nagrada koja uključuje dolazak sudaca na samu lokaciju koja se natječe pa su tako u proteklih 40 godina članovi žirija EMYA-e posjetili oko 2500 novih ili obnovljenih muzeja diljem Europe. Posljedica toga je da su stručnjaci iz EMYA mreže akumulirali zaista jedinstveno iskustvo i postali iznimno vrijedan izvor znanja o muzejima i informacija o njihovu radu. Stoga ih mnogi dionici i autoriteti te donositelji odluka smatraju važnim neovisnim savjetnicima pa se koriste njihovim znanjima prilikom donošenja strateških dokumenata. 

Tijekom vremena model nagrada EMYA-e razvijao se uglavnom zahvaljujući golemom volonterskom radu stručnjaka uključenih u ovu mrežu – od članova uprave, sudaca, nacionalnih korespondenata, partnerskih institucija i drugih koji su podupirali taj rad. Stručnjaci iz Hrvatske oduvijek su bili aktivni u EMYA-i. Istaknuti hrvatski muzeolog Tomislav Šola bio je dugogodišnji sudac, član upravnog odbora EMYA-e kao i osobni prijatelj Kennetha Hudsona. Nacionalni korespondent bila je Ljerka Šimunić, muzejska savjetnica iz Gradskog muzeja Varaždin, koji se je prvi nakon neovisnosti Hrvatske natjecao u nagradi EMYA, a danas tu ulogu ima Zvjezdana Antoš, muzejska savjetnica iz Etnografskog muzeja u Zagrebu. Od 2012. do 2017. Europski muzejski forum i EMYA nagradu vodila je predsjednica Goranka Horjan, ravnateljica Etnografskog muzeja. Stoga se ne treba čuditi da je od 3. do 6. svibnja 2017. svoje 40. izdanje EMYA proslavila u Zagrebu. U organizaciju je bio uključen veliki broj zagrebačkih muzeja a više od 250 sudionika uživalo je u raznolikosti muzejskog svijeta te otkrilo zašto je baš EMYA vodeći model za promicanje izvrsnosti u muzejima. 

Nagrade u sklopu EMYA-e – različiti modeli izvrsnosti

Od početka EMYA dodjeljuje dvije glavne nagrade – Nagradu za europski muzej godine i Muzejsku nagradu Vijeća Europe. Prva se dodjeljuje svake godine u drugome gradu, domaćinu EMYA-e, dok se druga uvijek dodjeljuje u sjedištu Vijeća Europe u Strasbourgu u vrijeme zasjedanja parlamentarne skupštine u travnju a svečanost dodjele je najčešće organizirana u Palači Rohan u neposrednoj blizini katedrale.

Pa po čemu se te dvije glavne nagrade razlikuju?

Nagrada Europski muzej godine daje se muzeju koji najizravnije pridonosi privlačenju publike i zadovoljstvu posjetitelja sa svojom jedinstvenom atmosferom, imaginativnom interpretacijom i prezentacijom, kreativnim pristupom edukaciji i društvenoj odgovornosti. Procjenjuje se općenita kvaliteta rada muzeja i njegovih aktivnosti kao i uređenost i opremljenost svih prostora i dodatnih sadržaja za ugodan boravak posjetitelja u muzeju. Laureatu se svake godine uručuje skulptura Henryja Moora Egg, koju dobitnik godinu dana ima izloženu u svojem muzeju kao potvrdu izvrsnosti i kvalitete.

Muzejska nagrada Vijeća Europe jedinstvena je nagrada muzeju koji posebno promiče ljudska prava i demokraciju, potrebu čuvanja i promocije europske kulturne baštine kao objedinjujućeg čimbenika za 47 zemalja članica Vijeća Europe. Europski muzejski forum provodi selekciju u suradnji s predstavnicima Vijeća Europe a odluku donosi Parlamentarna skupština VE, odabirući između dva do tri predložena kandidata. Na svečanoj ceremoniji uručuje se i skulptura Joana Miróa, koja je prijelazni trofej za tu nagradu.

Od 2010. godine dodjeljuje se Nagrada Kenneth Hudson, u sjećanje na utemeljitelja nagrada EMYA-a i na vrijednosti za koje se zauzimao. Nagradu dodjeljuje Upravni odbor Europskoga muzejskog foruma. Kenneth Hudson i njegov revolucionarni pristup približili su muzeje publici a poznata uzrečica kojom se koristio opisujući javnu kvalitetu u muzejima glasila je »muzeji sa šarmom i stolicama za sjesti«. To je i razlog zašto ta nagrada odlazi muzeju, osobi, projektu ili grupi ljudi koji su uspjeli demonstrirati neobičan, odvažan i često kontroverzan pristup kako bi izazvali uobičajene poglede na ulogu muzeja u društvu.

Nagrada Silletto dodjeljuje se muzeju koji je pokazao izvrsnost u uključivanju lokalne zajednice u svoj rad, osnutak ili je pak uspio okupiti volontere i uključiti ih u aktivnosti i rad muzeja. Tu nagradu sponzorira Silletto Foundation a njezin osnivač, podrijetlom s otoka Manna, često je dolazio i u Hrvatsku. Ta fondacija financijski pomaže dolazak nagrađenih na događanje Najbolji u baštini, koje se održava u Dubrovniku potkraj rujna.

Svake godine na ceremoniji se dodjeljuje nekoliko priznanja muzejima koji su pokazali posebno inovativne aspekte rada u odnosu prema publici i mogu biti primjer drugim muzejima u Europi. Posebno priznanje za održivost dodjeljuje zahvaljujući sponzorstvu tvrtke Meyvaert, koja oprema muzeje.

Što je zadatak muzeja danas?

Već četiri desetljeća EMYA pokazuje da je njezina shema dodjele nagrada sinonim za muzejsku izvrsnost zbog sposobnosti vrhunskih stručnjaka da prepoznaju ono doista važno u muzejskom poslu. Ta posebna veza s publikom, koju je EMYA tako davno prepoznala, postala je pionirski pomak u muzejskoj praksi – nešto što je doista postavilo smjer za budućnost. Osnivači EMYA-e, pod vodstvom Kennetha Hudsona, predviđali su kako će se muzeji mijenjati potkraj 20. stoljeća, ali su teško mogli zamisliti dimenziju u kojoj će se to zbiti u drugom desetljeću 21. stoljeća. Svake godine vidimo kako muzeji istražuju nove ideje kada ulaze u EMYA natjecanje. Nedavno obnovljeni ili novoosnovani muzeji koji se prijavljuju uvode inovativne elemente i specifične oblike kvalitete u radu, nove razine participacije u interakciji s različitim publikama i na taj način dodatno šire društvenu ulogu muzeja kao angažirane institucije koja radi u korist ljudi.

Memorial ACTe – muzej posvećen memoriji ropstva

Jedno od pitanja koje možemo postaviti glasi »postavljaju li muzeji trendove ili su oni sljedbenici trendova koje su zacrtali neki drugi, aktivniji dionici u kulturi?«. Naše društveno okruženje brzo se mijenja pa se muzeji danas suočavaju s različitim izazovima. Svjedoci smo spektakularne i brze promjene u kulturnom sektoru. Doista, mnoge će institucije morati skočiti na »jureći vlak« ako žele biti prepoznate kao relevantne. Činjenica je da se kultura brzo mijenja a rastuće sudjelovanje različitih dionika donosi posebnu vrstu populizma u društvo. To ima velik utjecaj na muzeje i na način kako se stručnjaci u sektoru nose s novim potrebama i zahtjevima. Jedan od ključnih fenomena je nedostatak vremena kao i činjenica da se vrijednosti mjere kao odgovor na smanjene resurse koje imamo na raspolaganju. Razni kulturni sadržaji proizvode se u velikoj brzini, a mnogi novi dionici dolaze i istražuju radne mogućnosti na području baštine. Kako pristupiti kvaliteti u takvu okruženju? Postoji li pregled kvalitativnog napretka? EMYA pokušava pronaći odgovore na ta pitanja.

Muzeji trebaju javnu potporu

Muzeji su temeljni dio kulturnog nasljeđa i ta je veza vitalna za njihov budući rad, osobito kada se vrijednosti sve više povezuju s ekonomskim utjecajem, nešto što nije lako mjeriti u baštinskom sektoru. Ali pritisak raste. Europski muzejski forum dio je Europske baštinske alijanse koji zagovara muzejske investicije i sudjeluje u dijalozima s donositeljima odluka kako bi stvorili pozitivne uvjete za financiranje muzeja i drugih baštinskih organizacija. Jedan od prioriteta je povećanje sadašnje granice od maksimalno samo 5 milijuna eura investicija u slučajevima kada se projekti uređenja spomenika kulture financiraju iz programa Europske unije. To ograničenje je posebno problematično za muzeje smještene u povijesnim zgradama, čiji su održavanje i obnova iznimno skupi. S druge strane, isti EU programi zahtijevaju da ulaganja u nove muzeje pokazuju i dokazuju svoj doprinos nacionalnom BDP-u i povećavaju stope zaposlenosti u svojim zemljama. Takve ciljeve teško je zadovoljiti čak i gospodarstvu. Je li financijski učinak zaista primarni zadatak muzeja? Kako su se muzeji našli u tom položaju? Zato što su ih autoriteti povezali s kulturnim industrijama i/ ili s kulturnim turizmom zanemarivši da su oni u prvom redu baštinski sektor?

Izazov je vidjeti koji će smjer odabrati javne politike i koji će modeli javne potpore biti dostupni muzejima u bliskoj budućnosti. Loviti brojke u vlastitim prihodima ili posjetiteljima nešto je što muzeji trebaju izbjegavati. Ali moraju otvoriti svoja vrata korisnicima i posjetiteljima i pokazati da rade za javno dobro – prazan muzej pokazuje da nešto nije u redu. Muzealci ne mogu ispunjavati svoje poslanje bez korisnika i publike.

Koncepcija kvalitete koju je promovirala EMYA oduvijek je bio potpora muzeju naklonjenom posjetiteljima. Danas je ona dobila na važnosti, možda čak i više nego prije 10 ili 20 godina. Pozitivni društveni učinci presudni su u globalnom svijetu za suočavanje s brojnim izazovima. Ako se učinkovito i pravodobno ne riješe samo će rasti, a nedavne i tekuće krize u Europi pokazuju kakve implikacije mogu imati na politiku, gospodarstvo, mobilnost i dobrobit ljudi.

Sposobnost preusmjeravanja predanosti relevantnim temama od ključnog je značenja za muzeje. Njihova sposobnost rješavanja osjetljivih pitanja još nije bila dovoljno istražena. Važna inicijativa koju je nedavno prihvatila Europska komisija kako bi obilježila 2018. godinu kao Europsku godinu kulturne baštine može donijeti drugačiju perspektivu za muzeje. Nastojat će stvoriti čvršće veze s obrazovanjem, otvarajući mogućnost razvoja pozitivnih vrijednosti za mlade generacije. U ovim danima koji su obilježeni turbulentnim političkim potresima i snažnim medijskim utjecajem, kultura bi se trebala postaviti kao moguće rješenje za ozdravljenje sukoba i stvaranje novih društvenih veza.

Nedavna događanja pokazala su kako javni prostori mogu biti krhki ako se empatija, tolerancija i dijalog zamjenjuju diskriminacijom, isključenjem, ksenofobijom ili bilo kojim drugim društveno neprihvatljivim ponašanjem. Muzeji se kao javni prostori mogu koristiti kao mjesta gdje možemo stvoriti nove veze, postaviti kao prioritet sve pozitivne aspekte ljudskog ponašanja i time izgraditi pozitivne društvene odnose. Stvoriti društvenu koheziju, a ne mjesto gdje se javlja remećenje. Muzeji bi trebali koristiti tu jedinstvenu priliku da govore, posebno u vremenima kada se više ne mogu uzimati zdravo za gotovo.

Sa svojim praksama i pripovijestima mogu potaknuti ljude na istraživanje kako pozitivno djelovati na naše okruženje. Je li ono rascjepkani organizam, slagalica u kojoj su potrebni veliki napori kako bi se stvorila koherentna slika? Muzeji mogu poslužiti kao »sigurna kuća« gdje je moguć otvoren dijalog a društvena ravnoteža može biti ostvariv željeni ishod.

Za EMYA-u istraživanje tog potencijala muzeja za stvaranje socijalne kohezije oduvijek je bio važan pokazatelj kvalitete i jamstvo za budući angažman.

Dodjela nagrada u Zagrebu

Zagreb je dočekao događanje EMYA kao kozmoplitski grad u kojem se stapaju centralnoeuropski i mediteranski krug, u kojem svaki kvart ima svoju povijest, što je neiscrpno vrelo za nove izložbe i aktivnosti muzeja. Događanje Europski muzej godine zamišljeno je i kao platforma za pokretanje novih projekata, u kojem će stručni potencijal hrvatskih muzeja pronaći mogućnosti za nove inovativne programe.

U razvojnoj je strategiji Grada Zagreba jedan od ciljeva unapređivanje prostornih kvaliteta i funkcija grada uz obnove i održivo korištenje kulturne baštine koja će omogućiti urbanu regeneraciju Donjega grada te povećanje kvalitete postojećih i uređenje novih javnih gradskih prostora. Sudionici EMYA-e imali su prigodu upoznati rad muzeja smještenih u tom dijelu zahvaljujući organiziranim obilascima u Etnografskom muzeju, Muzeju za umjetnost i obrt i Arheološkom muzeju.

I rad zagrebačkih muzeja usmjeren je na unapređenje kvalitete života građana te maksimalno teže boljem iskorištavanju prostornih kapaciteta i opremanju, osuvremenjivanju rada kao i prezentaciji građe uvođenjem modernijih informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Mnogobrojni muzejski profesionalci koji su došli u Zagreb bili su zadovoljni aktivnostima zagrebačkih muzeja. Posjetili su i Muzej grada Zagreba, Galeriju Klovićevi dvori i Muzej prekinutih veza.

U međusobnom dijalogu zaključeno je kao je potrebno povećati interes, znatiželju, sudjelovanje i uključivanje građana u kulturne aktivnosti, a u muzejskom sektoru to znači povećanje dostupnosti predmeta iz zbirki i njihovo povezivanje s predmetima iz naše sadašnjosti te težnje da interaktivan, participacijski i inkluzivan muzej bude u središtu pozornosti. Posebno je istaknuto da Grad Zagreb u okviru spomenute strategije potiče program Muzej obiteljski prijatelj kojim promičemo međugeneracijsku povezanost kao ključ razvoja društva, što je naglasila Vesna Kusin, zamjenica gradonačelnika Milana Bandića, koja je otvorila skup u palači Dverce.

Više od četrdeset kandidata predstavilo je svoje muzeje u kratkim prezentacijama, ragovorima sa sudcima i muzejskim predmetom koji su donijeli kako bi poslali ključnu poruku svoga muzeja. Predstavljanje kandidata bilo je organizirano u Muzeju suvremene umjetnosti u dvorani Gorgona, koja je bila dupkom puna. Osim stalnog postava sudionici su u Muzeju suvremene umjetnosti razgledali i izložbu Brace Dimitrijevića, a održani su i brojni intervjui s kandidatima koji su pobudili interes medija.

EMYA 2017. imala je 46 nominiranih muzeja a završna dodjela nagrada održana je u Muzeju Mimara. Iako EMYA postoji već 40 godina i njezin uspjeh leži u tome što stalno potiče muzeje da pomiču granice svoje interakcije s publikom, svake godine kandidati nas iznenade nečim drugim – novom inovacijom, hrabrim iskorakom u temu ili pak jedinstvenim prostornim rješenjima. Pobjednicima EMYA-e ove se godine pridružio Etnografski muzej iz Ženeve, a nagradu mu je predala ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. A ženevski muzej zaista je u dobrom društvu jer je 2016. godine tu nagradu dobio POLIN – Muzej povijesti poljskih židova iz Varšave, godinu dana prije obnovljeni Rijksmuseum u Amsterdamu, a 2014. Muzej nevinosti Orhana Pamuka u Istanbulu.

Iako je Muzejska nagrada Vijeća Europe dodijeljena u Strasbourgu, pobjednici nisu propustili doći u Zagreb i predstaviti svoj zaista jedinstveni projekt. Naime, prvi je put ta nagrada otišla u nekadašnju francusku koloniju Guadalupe, koja se geografski nalazi u Latinskoj Americi a ipak pripada europskom muzejskom krugu. Nagradu je dobio Memorial ACTe – muzej posvećen memoriji ropstva. Nagrada Kenneth Hudson otišla je u Rusiju, Muzeju prvoga ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, koji ne prestaje biti kontroverzna pojava na muzejskoj sceni. Nagrada Silletto dodijeljena je portugalskom muzeju Leiria.

Od dobivenih priznanja ističemo ono za održivost, koje je dobio Ornitološki institut u Sempachu u Švicarskoj, zatim Umjetnička galerija u Yorku u Velikoj Britaniji, Arheološki muzej u Heraklionu na Kreti te Nacionalni muzej na otvorenom u danskom Aarhusu, koji je ove godine i Europska prijestolnica kulture.

Svi sudionici su iz Zagreba otišli prepuni dobrih emocija i s već poznatom izrekom – vratit ćemo se svakako – najavili svoj povratak u grad dinamičnih kulturnih zbivanja.