Hrvatska revija 2, 2017.

Recenzije, osvrti i prikazi skupova

Doba tranzicije

Vlasta Markasović

Josip Cvenić: Vožnja na mjestu, Matica hrvatska Ogranak Osijek, Osijek, 2016.


 

 

 

Roman Josipa Cvenića ima svoj ključ već u autorskom prologu. Obrađuje razdoblje »na rubovima Domovinskog rata«. Turbulentno razdoblje uoči, za vrijeme i neposredno nakon rata zahvaća subjekte ovoga romana u svoj svojoj silini.

Predmet romana su individualne sudbine običnih, tzv. malih ljudi koji traju noseći se sa svakodnevnim problemima i iskušenjima. Svakodnevica je određena širim društveno-povijesnim kontekstom koji dodiruje individualne priče. Glavni lik prvog dijela romana, profesionalni vozač Denis Vidović, poveznica je i egzemplar upravo tog utjecaja javnog na privatno. Milje u kojem on gradi svoju profesionalnu karijeru zatrovan je nezdravom klimom uoči Domovinskoga rata, u kojoj caruju lokalni moćnici, bivši »drugovi«, a sada politički konvertiti. Recipijent će se upoznati s kriminalnim radnjama u kojima važnu ulogu ima i međurepublička suradnja, tj. imaju karakter organiziranoga kriminala. Pojedinac se u takvim uvjetima snalazi vezujući se uz lokalnog moćnika.

Autora zanima moralni predznak čina glavnog lika i demistificira njegove poteze karakternim osobinama. Psihološki profilirajući lik Denisa Vidovića kao kvartovskog dečka koji nosi nadimak Lanac jer je u kriznim situacijama znao posegnuti za lancem, koji ima neki svoj moralni kodeks koji se sastoji od odanosti, prijateljstva i dane riječi, autor ga dovodi u paradoksalne situacije. Upravo taj moralni kodeks obrnuto proporcionalno vodi u nemoralne situacije iz kojih Vidović često izlazi kao zatvorenik za tuđe interese. S jedne strane Vidović je svojevrsni dobričina i odani prijatelj koji je spreman žrtvovati se za druge, a s druge kriminalac. Moralna ambivalentnost u središtu je pozornosti romana.

Referiranja na Domovinski rat su česta. Još su svježa sjećanja na bjesomučna granatiranja grada, podrumska i prognanička iskustva. Rat se reflektira na sudbine likova, osobito žena. Ženski likovi romana stoički podnose svoje probleme. U šutnji i osami razrješavaju svoje osobne konflikte potpuno same, ne opterećuju nikoga pa ni najbliže.

U drugom dijelu romana mijenja se fokus interesa. Infantilni lik, desetogodišnji dječak Jakov, pridaje romanu nove perspektive. Iz obzorja specifične dječje psihologije sagledava se svijet odraslih. Lik je razapet između dihotomnih osjećaja prema odraslima. Oni su za njega izvor razočaranja i oličenje neiskrenosti i licemjerja. Ti su osjećaji tako jaki da se fabuliranje komplicira motivom bijega iz takvog okružja. Međutim, nepomirljiv odnos prema odraslima poprima sasvim drugačije obrise upravo u trenutku kada se subjekt od njih distancira. Tada stupa u kontakt s likovima među kojima će naći razumijevanje i potporu, iako je riječ o svojevrsnim životnim brodolomnicima.

Svijet odraslih iz perspektive infantilnog lika djeluje pomalo konfuzno. Simbolizira ga lik starice oboljele od Alzheimerove bolesti, koja je dobronamjerna, ali potpuno izgubljena u pamćenju pa je lik dječaka u kontaktu s njom doveden u apsurdne situacije koje kao dijete prihvaća bez predrasuda i koje ga više zabavljaju nego plaše.

Dječakov kodeks ponašanja zasniva se na povjerenju i pomaganju te ga očekuje i od odraslih. Na svojevrstan način infantilni se lik suprotstavlja svijetu odraslih svojim očekivanjima koja su bespogovorna. Čak je i dječja mašta neiskvarena, što ilustrira jedna epizoda dječakovih čudotvornih iskustava u crkvi.

Drugi dio romana konkretizira obiteljsku dimenziju. Promatra se obitelj kao nukleus zajedništva, ali ona je samo prividno sretna jer na nju je snažno djelovao rat, koji se neprestano pojavljuje u podtekstu svih zbivanja. Ratne okolnosti narušavaju idilične veze i stvaraju posredno krnje i disfunkcionalne obitelji. Rat je u romanu poput potmule grmljavine koja para tišinu svakodnevice. Likovi su njime obilježeni i određeni jer je unio neke prekretnice u njihovu svakodnevicu. Rat razorno djeluje na okoliš, ali još više na ljude. Iako tema rata nije u prvom planu, dodiruju se gotovo svi fenomeni vezani uz njega: razaranje, skrivanje po podrumima, izbjeglištvo u strane zemlje, pobolijevanja izazvana njime, humanitarna pomoć i sl.

Prvi i drugi dio romana povezuje rat, ali i pitanje razorene ljubavne veze iz koje proizlazi problem paternaliteta iz drugog dijela romana. Autor razvija fabulu na motivu tajnog očinstva, koje muči dječaka Jakova i obilježuje njegov odnos s majkom. Tajne i nesuglasice služe kao pokretači radnje.

Drugi dio romana donosi i pitanje identiteta. Nesigurni dječak je lik koji pod svaku cijenu želi demistificirati svoje podrijetlo. Autor se koncentrira na to pitanje kao nasušno i egzistencijalno, bez kojega se ni jedan subjekt pa bio on i infantilan ne može deskribirati i krenuti dalje. Isključivost toga pitanja je lajtmotiv drugog dijela romana, u kojem je glavni lik Denis zastupljen tek posredno, iako je izravno vezan uz sudbinu dječaka Jakova.

Treći dio romana tiče se tranzicijske stvarnosti. Poslijeratna atmosfera privrednoga kriminala i pretvorbe ilustrirana je zatvorskim miljeom. U njemu autor portretira osebujne likove kriminalaca i čuvara. U središtu pozornosti opet je lik »šofera« Denisa. On metaforički vozi svoj život u novim uvjetima. Naglašava se shematizam njegova života, navika na zatvorsku sudbinu iz ranijih predratnih vremena kada je svjesno preuzimao tuđe krivice, znajući da je pod patronatom moćnika koji će pronaći spasonosno rješenje. Lik Denisa Vidovića profilira se kao čudan spoj sitnoga kriminalca, moralno nečistog odrađivača tuđih kazni i istodobno naivnog i odanog, gotovo djetinjega karaktera. Međutim, upravo će se taj spoj pokazati kao tragičan.

Dočarava se izmijenjena klima tranzicijske zbilje, u kojoj je sve surovije nego prije rata. Ljudske sudbine postaju nepredvidljive, ustaljene sheme ponašanja se ruše i likovi postaju neprilagodljivi. Autor se koncentrirao na utjecaj rata i poraća, kao vremena koja pritišću i nesavladiva su za sudbinu običnoga, »malog« pojedinca, tipičnoga kvartovskog momka kakav je Denis Vidović. Tako ova priča za njega postaje doista vožnja na mjestu jer se ne uspijeva prilagoditi novim okolnostima. Pitkim pripovijedanjem donijeta je tako još jedna urbana tragična ratna i poratna priča.

Hrvatska revija 2, 2017.

2, 2017.

Klikni za povratak