Zlatno žito brodskoga kulturnog polja

Pripala mi je ugodna čast da zajedno s akademikom Dubravkom Jelčićem predstavim 16. prosinca 2016. u Slavonskome Brodu veliki kulturni projekt Leksikon brodskih pisaca suautora Ivana Stipića i suautorica Mirne Grubanović i Darije Mataić Agičić. Skup su pozdravili dogradonačelnik Slavonskoga Broda Hrvoje Andrić i književnik Adam Rajzl u ime sunakladnika DHK, sudjelovao je ženski vokalni sastav Ad Astra sa slavonskim pjesmama i Željko Čavčić Slamnati s Baladom o ravnici Duška Trifunovića, a na kraju je otvorena izložba »Grad to ste vi« – brodski književni portreti Predraga Golla.

Kada me je gospodin Stipić zamolio da napišem recenziju Leksikona i poslao mi rukopis, moj je prvi dojam bio: evo novoga tipa geokulturološke književne povijesti! Problemi s kojima su se susretali autori Leksikona i način na koji su ih rješavali potvrdili su moj prvi dojam, pa sam predstavljanje Leksikona iskoristila da pojam, kojim sam obilježila svoj prvi dojam, potvrdim u kratkome prikazu.

Leksikon brodskih pisaca oblik je geokulturološke književne povijesti iz najmanje triju razloga. Prvi je razlog prostorni izbor građe. Leksikon obuhvaća pisce iz posve određenoga segmenta nacionalnoga prostora: Slavonskoga Broda i njegove okolice. Što se svijet više globalizira, to jača potreba za čuvanjem nacionalnih i lokalnih identiteta. Potreba za identitetskom osviještenošću slavonskoga kulturnog prostora snažno je izražena u individualnome pregnuću brodskoga književnika i povjesničara kulture Vladimira Rema te u prvoj artikulaciji slavonske geopoetike u knjizi Slavonski tekst hrvatske književnosti, koju su osmislili Helena Sablić Tomić i Goran Rem. Autori Brodskoga leksikona u predgovoru ističu kako im je kao poticaj poslužila nedovršena biblioteka Vladimira Rema Brodski pisci, koja je trebala predstaviti ukupan doprinos Broda i Brodskoga Posavlja hrvatskoj književnosti i kulturi. Svoju ulogu vide kao nastavak toga projekta na nov način: izradom bio-bibliografskoga leksikona pisaca koji su rođenjem, životom ili radom vezani uz Slavonski Brod i Brodsko Posavlje.

Drugi je razlog pripadnosti Brodskoga leksikona novoj paradigmi geo­kulturološke književne povijesti shvaćanje pojmova »pisac« i »književnost«. U modernoj kulturi, a to znači od romantičnoga doba genija u 18. stoljeću pa do kraja 60-ih godina 20. stoljeća, pisac se shvaćao kao bogomdani genij koji radi pod božanskom inspiracijom i proizvodi velika antologijska djela, a književnost kao najvažnije područje u kulturi na kojem se stvara kanon nacionalnih vrijednosti. U postmodernoj kulturi, a to znači od 70-ih godina 20. stoljeća te osobito danas u globalno, medijsko i virtualno doba, književnost više nije središnje područje kulture, a pisac ima puno skromniju ulogu. Po Rolandu Barthesu moderni je pisac Književnik velikim slovom, tvorac neprolaznih Djela. Postmoderni pisac proizvodi tekstove, on je pisac malim slovom, scriptor, onaj koji piše. Naši brodski urednici nisu morali poći od te Barthesove razlike. Oni su tu razliku između Književnika velikim slovom i pisca malim slovom spontano primijenili. Leksikon je zamišljen kao sveobuhvatan kompendij u kojem su zabilježeni i zapamćeni brodski pisci i kulturni djelatnici koji su ostavili bilo kakav pisani trag, bez obzira na opseg toga traga, njegovu književnu vrijednost i žanr. Tako su se u Leksikonu našli zastupljeni svi žanrovi Brodom označenih pisaca: klasični književni žanrovi (lirika, proza, drama), feljtoni, publicistika, znanost, memoari, kronike i prijevodna djelatnost.

Osnovnu vrijednost Leksikona vidim u načelu uključivosti, koje autor i autorice ističu u predgovoru kao svoju uredničku paradigmu. To je tako široko shvaćanje pojmova pisanje i pisac da se u koricama iste knjige ravnopravno, bez kritičke valorizacije, nalaze sva Brodom vezana i pisanjem obilježena imena, od takvih velikana hrvatske književnosti kao što su Ivana Brlić Mažuranić i Dragutin Tadijanović do kulturnih poslenika lokalnoga dosega i važnosti. Ovdje nije riječ o antologijskim vrijednostima ni o stvaranju književnoga kanona. U ovome je leksikonu riječ o identitetskome zavičajnom projektu geniusa loci Slavonskoga Broda koji ne čine samo univerzalne vrijednosti i fenomeni, nego svaka zapisana riječ i svaki kulturni trag. Riječ je o kulturi pisma i pisanja u određenome segmentu nacionalnoga prostora, u Brodu i oko Broda. Više od 300 autorica i autora, od lirskih pjesnika i književnih znanstvenika do povjesničara, kroničara i bilo kojim oblikom pisane riječi iskazanih kulturodjelaca čini veće ili manje, sjajnije ili manje sjajne, ali sve jednako vrijedne brazde urezane u brodsko kulturno polje. Obrađeno je 2080 samostalnih djela, 98 djela u suautorstvu, 119 rukopisa, 145 prijevoda, 5523 autorska zapisa, 2294 zapisa o literaturi, 234 zapisa druge vrste (zvučna, elektronička, vizualna i kartografska građa) ili ukupno 10 530 bibliografskih podataka.

I napokon treći je razlog zašto možemo govoriti o geokulturološkoj književnoj povijesti sam žanr leksikona. Moderna je kultura bila orijentirana na vrijeme, vjerovala je u napredak, pa je stoga stvarala linearne književne povijesti u kojima je pričala priče o Književnicima velikim slovom, a samo rijetko i o piscima malim slovom i književnicama. Postmoderna je kultura orijentirana na prostor, ona više ne vjeruje u pravocrtno kretanje naprijed, svijet je u globalno i virtualno doba zapleten u mrežu, pa su i postmoderne književne povijesti posve drukčije. U modernim se književnim povijestima stvarao KANON estetskih vrijednosti nacionalne književnosti i nacionalnoga identiteta. U globalno i virtualno doba, kada su ugroženi nacionalni identiteti, književne povijesti stvaraju ARHIV svega što je napisano bez estetske, etičke ili koje druge valorizacije kako bi sve što je napisano bilo zapisano i tako sačuvano. Stoga su postmoderne književne povijesti često žanrovske ili poprimaju oblik enciklopedije i leksikona.

Upravo je leksikon po svome načelu abecedne ravnopravnosti građe i kolažnoj strukturi idealan tip postmoderne književne povijesti kao ARHIVA pisane kulture. Prikupljanjem građe i arhiviranjem u enciklopedijama i leksikonima post­moderna književna povijest bilježi svaki pisani fenomen kako bi mu sačuvala trag u globalnim bespućima. Arhiviranje građe u Brodskome je leksikonu tako široko zamišljeno da svaka jedinica, uz kratak životopis s podatcima koji upućuju na vezanost pisaca uz Brod, donosi ukupnu dostupnu bibliografsku građu. Sustavno su obrađeni svi oblici bibliografske građe i autorske djelatnosti: od objavljenih djela do rukopisa, od autorskih do suatorskih radova, od knjiga i priloga u časopisima do priloga u zbornicima radova (pod natuknicom »prilozi u«) i antologijama (pod natuknicom: »zastupljen/zastupljena u«), od zvučnih i video zapisa do elektroničke i kartografske građe, prijevodni i urednički rad te napokon literatura o uvrštenim piscima. Urednik i urednice nepogrješivo su odabrali žanr leksikona kako bi ubrali i sustavno obradili svaki pisani klas na brodsko-posavskoj kulturnoj njivi bez obzira na veličinu i estetsku vrijednost njegovih zrna. Pa kada se tomu doda i digitalni oblik leksikona, koji će građu učiniti virtualno dostupnom i promjenjivom, pisanju i oranju po brodskoj kulturnoj njivi neće biti kraja.

Čestitam uredniku i urednicama ne samo na golemu trudu nego i na novoj geokulturološkoj paradigmi kojom su duboko preorali brodsko kulturno polje i obradovali nas ovom bogatom žetvom. Ali i još nešto, možda najvažnije. Ovim leksikonom oni su brodsku pisanu kulturnu ljetinu u posljednja tri stoljeća pospremili u sigurno spremište za globalnu zimu.