Varaždinske barokne večeri – nakon 46 godina postojanja

Nakladnik Glazbeno-scenski festival Varaždinske barokne večeri objavio je u Varaždinu 1995. godine monografiju Varaždinske barokne večeri – 25 festivalskih godina, čiji su urednici bili Ernest Fišer i Jagoda Martinčević.^[1] Nakon četvrt stoljeća kontinuiranog postojanja za izvođenje barokne glazbe specijaliziranog festivala bila je to prigoda za ispisivanje povijesti nastanka manifestacije i njezina trajanja u prvih 25 godina, dakle za objavljivanje prvih studija o Varaždinskim baroknim večerima iz pera Zdenke Weber (»Varaždinski festival – plod sjajne glazbene tradicije baroknoga grada«), Jagode Martinčević (»Dvadeset i pet godišta Varaždinskih baroknih večeri«) i Bosiljke Perić-Kempf (»Muzikološki skupovi na Varaždinskim baroknim večerima«), kao i za objavljivanje životopisa utemeljitelja i istraživača Varaždinskih baroknih večeri (Vladimir Kranjčević, Lovro Županović, Ladislav Šaban), zaslužnih glazbenih pedagoga (Ankica Opolski, Marijan Zuber), Varaždinaca koji su obilježili Varaždinske barokne večeri (Ruža Pospiš Baldani, Nada Puttar-Gold, Jurica Murai, Srebrenka Sena-Jurinac, Josip Klima, Višnja Mažuran, Rudolf Klepač, Franjo Petrušanec, Nevenka Petković-Sobjeslavski, Vlatka Oršanić, Lidija Horvat-Dunjko, Jože Haluza, Vladimir Ščedrov, Igor Ščedrov, Augustin Detić, Đurđica Hison-Martinjak, Inge Heinl-Stančić, Nina Ladika-Čangalović, Miljenka Grđen), istaknutih imena hrvatske glazbe na Varaždinskim baroknim večerima (Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Marijana Radev, Vladimir Ruždjak, Dunja Vejzović, Tomislav Neralić, Giorgio Surjan, Branka Beretovac, Nada Ruždjak, Stjepan Radić, Pavica Gvozdić, Tonko Ninić, Vladimir Krpan, Pavle Dešpalj, Valter Dešpalj, Ranko Filjak, Anđelko Klobučar, Željko Marasović, Marijan Jerbić), slavnih inozemnih umjetnika na Varaždinskim baroknim večerima (Karl Richter, Jürgen Jürgens, Christoph Bossert, Karl Markus, Zuzana Ružičkova, Dubravka Tomšić-Srebotnjak, Marjana Lipovšek), uglednih hrvatskih ansambala na Varaždinskim baroknim večerima (Varaždinski komorni orkestar, Varaždinski barokni ansambl, Zagrebački solisti, Zagrebačka filharmonija, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, Simfonijski orkestar HRT-a, Zbor HRT-a), te poznatih inozemnih ansambala na Varaždinskim baroknim večerima (münchenski Bach orkestar i zbor, Monteverdi zbor i Komorni orkestar Camerata Academica iz Hamburga, Vokalno-instrumentalni ansambl Il seminario musicale, Ansambl Le parlement de musique, Vokalno-instrumentalni ansambl Les Arts florissants i Vokalni sastav Sagittarius, sva četiri iz Francuske, ljubljanski Slovenski komorni zbor i orkestar). U prilozima je objavljen alfabetski popis autora i djela na Varaždinskim baroknim večerima u 25 godina, a popisani su i diskografija Varaždinskih baroknih večeri, dobitnici Nagrade Ivan Lukačić, te članovi Programskog odbora, Organizacijskog odbora i Festivalskog vijeća Varaždinskih baroknih večeri.^[2]

Završni sažetak varaždinskoga književnika Ernesta Fišera pod naslovom »Srebrni jubilej Varaždinskih baroknih večeri« donosi kratku povijest Varaždina, Glazbene škole u Varaždinu i samog festivala kao doista jedinstvenoga glazbeno-scenskog festivala koji je od početka stilski uokviren i koncentriran na izvođenje barokne glazbe, dakle glazbenopovijesnog razdoblja od kraja 16. do druge polovice 18. stoljeća i to jednako u odnosu na europsko barokno glazbeno stvaralaštvo kao i u odnosu na afirmaciju vrijedne hrvatske glazbene baštine. Ukupno, od 1971. do zaključno 1994. godine bilo je u okviru Varaždinskih baroknih večeri održano više od 200 koncerata na kojima su izvedena 902 djela domaćih i inozemnih skladatelja i ukupno je ostvareno 1098 koncertnih izvedbi, budući da su se pojedine skladbe našle na programima više festivalskih godišta.^[3]

Od 1992. godine pokrovitelj Varaždinskih baroknih večeri bio je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, a iste je godine međunarodni pokrovitelj postalo Vijeće Europe iz Strasbourga, što je svakako bio znak priznanja jednako organizatorima kao i svim sudionicima Varaždinskih baroknih večeri.

Glazbena tradicija Varaždina i opravdanost festivala barokne glazbe

Informacije o varaždinskim sakralnim objektima i baroknim zdanjima^[4] kao i o povijesti grada i njegovoj kulturnoj baštini^[5] dostupni su u navedenim ali i u mnogim drugim publikacijama. U tom je kontekstu dovoljno tek podsjetiti sve koji su posjetili ovaj starodrevni hrvatski grad na vizure čije je osnovno obilježje prisutnost barokne arhitekture, bilo da je riječ o sakralnim ili o profanim građevinama, te na činjenicu da »gradska jezgra odiše duhom života srednjoeuropske urbane cjeline davnih vremena, u kojima je još plemstvo određivalo pravila ophođenja. Varaždinske palače, crkve i samostani trajno svjedoče o povijesti grada koji je bio i glavnim središtem Hrvatske, a funkciju glavnoga grada izgubio je zbog kobnog požara 1776. godine«.^[6]

Doista, povijest Varaždina u svim svojim elementima, a napose u odnosu na činjenice vezane uz njegovu glazbenu kulturu, pojavu školovanja za glazbu i glazbenu djelatnost te djelovanje skladatelja, jednako u prošlosti (Ivan Werner, Jan Křtitel Vanhal, Leopold Ebner, Ivan Padovec) kao i u suvremenosti (Davor Bobić, Anđelko Igrec), bremenita je podatcima koji zorno upućuju na opravdanost da se upravo u Varaždinu pojavila ideja o osnivanju glazbenog festivala barokne usmjerenosti, jedinog festivala klasične glazbe u sjevernozapadnoj Hrvatskoj. Jer, specijalizacija za glazbu baroknog razdoblja nedvojbeno se utemeljiteljima glazbenih svečanosti sama od sebe nametnula. Barokne crkve, Isusovačka, danas Katedrala, Franjevačka, Uršulinska, Kapucinska, Sv. Florijana i Sv. Nikole, prostori Zakmardijeve i drugih palača, interijeri Staroga grada naprosto su pozivali na zvukovlje koje ih može oplemeniti autentičnim glazbenim duhom vremena u kojem su ta zdanja građena. A svi ostali kulturno-povijesni spomenici, posebno zgrada Hrvatskoga narodnoga kazališta s koncertnom  dvoranom i kazališnom pozornicom i kulturna tradicija koja osigurava publiku svih naraštaja, te, last but not least, generacije glazbenika koji su stasali u Varaždinu i svojim talentima i uspjesima pronosili osobnu slavu i ime rodnoga grada diljem svijeta, sve su to neophodna polazišta za ukorijenjenost kulturnih potreba sredine koja eto već punih 46 godina njeguje, razvija, prati i podupire festivalska događanja po kojima Varaždin svake godine potkraj rujna i početkom listopada postaje središtem okupljanja glazbenika, publike i svih onih kojima je glazba bilo omiljena razbibriga bilo duhovna potreba ili pak profesija.

Vladimir Kranjčević

Festival u Varaždinu od samih je početaka posvećivao pozornost izvođenju djela hrvatskih baroknih skladatelja i u tome je osobite zasluge stekao muzikolog i skladatelj dr. Lovro Županović (1925–2004). Naime, uz već poznate i dostupne partiture, dr. Županović je pronašao, obradio i za izvedbe pripremio novootkrivene skladbe, a bitno je programsko obogaćenje potaknuo i uvođenjem skladateljskih imena koja je označio kao »varaždinski skladateljski krug s kraja 18. stoljeća«, a u kojem su se našli Jan Křtitel Vaňhal, Leopold Ebner i Ivan Werner.^[7] Uopće, pišući o hrvatskoj baroknoj glazbi na Varaždinskim baroknim večerima^[8] i aktivno pridonoseći trajno novom repertoaru, dr. Županović je postao središnjim muzikologom-istraživačem, kojega je nakon smrti naslijedio dr. Ennio Stipčević (1959)^[9]. U daljnjim su godinama postojanja Varaždinskih baroknih večeri održani i znanstveno-muzikološki skupovi, što je sve pridonosilo afirmaciji hrvatske barokne glazbene baštine i njezinu uvođenju u repertoare glazbenika na festivalu.

Slijedom navedenoga moguće je zaključiti da su Varaždinske barokne večeri svojom programskom usmjerenošću, gostujućim solistima i ansamblima kao i znanstvenim pristupima u muzikološkim istraživanjima hrvatske barokne glazbene baštine, čvrsto postavile sve elemente potrebne za trajanje festivala koji je u svojoj matičnoj sredini, dakle u gradu Varaždinu, uvijek imao odličan prijam i kontinuirano ga je pratila naklonjena i brojna publika, da bi u kasnijem razdoblju dobio i status hrvatskoga nacionalnog festivala. Od utemeljenja do 2006. godine, tijekom punih 35 godina postojanja, na čelu festivala bio je kao umjetnički ravnatelj Vladimir Kranjčević, ugledni hrvatski dirigent i pedagog, te posebno agilan i angažiran društveni djelatnik. U tom je razdoblju festival postigao znatan ugled u domovini i u inozemstvu, njegova su godišta bila ispunjena velikim brojem izvedbi djela baroknih skladatelja, onih najuglednijih kao i onih manje poznatih i tek otkrivenih u arhivima diljem Europe, a nastupili su solisti i ansambli raznih nacionalnih podrijetla.

Varaždinske barokne večeri pod umjetničkim vodstvom Davora Bobića

Imenovanjem uglednoga hrvatskog skladatelja Varaždinca Davora Bobića na funkciju ravnatelja Varaždinskih baroknih večeri 2006. godine bile su otvorene mogućnosti za programiranje 37. Varaždinskih baroknih večeri održanih 2007. godine s pozicije nove uprave. Trebalo je nastaviti i zadržati ugled koji je varaždinski festival barokne glazbe već postigao u domovini i svijetu, ali je isto tako bilo otvoreno očekivano novo poglavlje baroknih svečanosti u Varaždinu za čije je programiranje sada bio imenovan novi ravnatelj. Za realizaciju programa i logistiku potrebnu za odvijanje festivala i dalje je, kao i svih prijašnjih godina, bio zadužen Koncertni ured u Varaždinu.

U uvodnom je tekstu tiskanom prigodom 37. Varaždinskih baroknih večeri zapisano: »Nastavlja se bogata tradicija ali se, s novim ravnateljem festivala, hrvatskim skladateljem Davorom Bobićem, ulazi u očekivano novo razdoblje. Nastupaju određene koncepcijske promjene i nastojanja da se novim programskim smjernicama Varaždinske barokne večeri koncentriraju na one soliste i ansamble koji svoju djelatnost vide u okvirima povijesno osviještenog izvođenja. U tom su smislu angažirani afirmirani europski glazbenici koji se posvećuju autentičnom izvođenju glazbe baroknog razdoblja i s tom nakanom nastoje zvukovno, posežući za autentičnim glazbalima i njihovim replikama, kao i interpretacijski, pomno studirajući načine i tehnike izvođenja, udovoljiti stilskim odrednicama odabrane epohe. U novoj su koncepciji predviđena po dva koncerta u večernjim satima čime se glazbi predalo ključeve grada u tih 10 dana, a brojne popratne manifestacije doprinijet će tome da Varaždin još intenzivnije živi svoje barokno glazbeno slavlje. Osim toga, uvedeni su i novi, pretežno sakralni prostori, ali i dvorci i palače, što će još više obogatiti cjelokupnost događanja.«^[10]

U prvoj godini Bobićeva ravnateljskog mandata uvedena je kao novost suradnja s državama-partnerima, što je značilo veću zastupljenost glazbe i glazbenika određene odabrane nacionalne kulture, država-partner festivala bila je Slovačka i u Varaždin je stiglo više slovačkih solista i ansambala koji se bave izučavanjem i izvođenjem barokne glazbe. Na njihovim su se repertoarima našle skladbe autora slovačkog podrijetla koji su djelovali u 17. i u 18. stoljeću, što je svakako bilo znatno programsko osvježenje i obogaćenje. Slijedile su države-partneri Država Izrael (2008), Republika Češka (2009), SR Njemačka (jubilarne 40. Varaždinske barokne večeri, 2010), Republika Poljska (2011), Republika Austrija (2012), Ruska Federacija (2013), Republika Italija (2014), Republika Francuska (2015) i Kraljevina Španjolska (2016).

O razdoblju otkako je umjetnički ravnatelj festivala Davor Bobić izradila je autorica ovog napisa iscrpno istraživanje i tekst »Varaždinske barokne večeri pod ravnateljstvom hrvatskog skladatelja Davora Bobića«, koji je u tisku i Zavod za znanstveni rad HAZU Varaždin objavit će ga u sklopu publikacije s referatima sa znanstvenog skupa održanog u okviru 45. Varaždinskih baroknih večeri 2015. godine. Briga za promišljanje sadržaja vezanih uz festival rezultirala je znanstvenim skupom i u povodu jubilarnih 40. Varaždinskih baroknih večeri 2010. godine i Zavod za znanstveni rad HAZU Varaždin organizirao je i tada u suradnji s upravom Varaždinskih baroknih večeri znanstveni skup na temu »Barokna glazba – jučer, danas, sutra«. Objavljeni su rezultati istraživanja pod naslovima »Varaždinske barokne večeri u zamislima i ostvarenjima svojih začetnika« (Dada Ruža), »O obnovi stare glazbe« (Lucy Hallman Russell), »Povijesno osviješteno izvođenje barokne glazbe« (Davor Bobić), »Izvodilačka praksa na Varaždinskim baroknim večerima« (Nataša Maričić), »Misli i sjećanja« (Catherine Mackintosh), »Diskografija 40 godina Varaždinskih baroknih večeri i njezin značaj za promicanje i očuvanje hrvatske i europske glazbene baštine« (Raymond Rojnik), »Varaždinske barokne večeri i glazbeni program Televizije Zagreb u razdoblju od 1975. do 1995. godine« (Seadeta Midžić), »Uloga C. Bosserta i orgulja u Isusovačkoj crkvi u razvoju Varaždinskih baroknih večeri« (Višeslav Jaklin), »Klub mecena Varaždinskih baroknih večeri« (Ernest Fišer), »Hrvatska glazbena baština na Varaždinskim baroknim večerima – Ogledi o transkripcijama i redakcijama: Ennio Stipčević« (Zdenka Weber), »Pitanja roda i izvedbene prakse na primjerima opera i oratorija Georga Friedricha Händela« (Ivan Ćurković) i »Teorija i praksa u traktatu ‘Lo spirito tartiniano’ Tartinijeva učenika Josipa Mihovila Stratica (1728. – nakon 1782.)« (Lucija Konfic).^[11]

46. Varaždinske barokne večeri
– do sada zacijelo najživlje

46. Varaždinske barokne večeri, održane od 23. rujna do 4. listopada 2016., svojim su čarobnim zvucima oplemenile sakralne i svjetovne prostore te oduševile uvijek brojne slušatelje. Za 46. Varaždinske barokne večeri bila je osigurana suradnja s Kraljevinom Španjolskom i to se pokazalo do­ista odličnim potezom. Naime, zahvaljujući predanom trudu španjolskog veleposlanika u Republici Hrvatskoj Eduarda Aznara Camposa, diplomata koji očito iznimno voli glazbu, te uz kontakte koje je Koncertni ured Varaždin s ravnateljem Raymondom Rojnikom na čelu uspostavio sa španjolskim institucijama i glazbenicima, u Varaždinu je gostovao niz solista i ansambala koji u toj prijateljskoj državi njeguju izvođenje rane i barokne glazbe. Osam programa ispunili su španjolski umjetnici u varaždinskim crkvama i u Starom gradu, a gostovali su i na koncertima izvan Varaždina. Uz petnaest koncerata u matičnoj sredini održano je i deset koncerata u drugim središtima. Svečano otvorenje 23. rujna proteklo je u osobitoj atmosferi susreta s prvim gostujućim španjolskim ansamblom La Ritirata, a u kojem pod umjetničkim vodstvom violončelista Josetxua Obregóna djeluju sopranistica Maria Espada, tenor Victor Sordo i bas-bariton Pau Bordas, uz instrumentalni sastav. Koncert održan u varaždinskoj Katedrali započeo je po tradiciji izvođenjem hrvatske himne, koju je Komorni vokalni ansambl Glazbene škole u Varaždinu pod ravnanjem ma­estre Dade Ruže otpjevao u njezinu novom aranžmanu i to u baroknom polifonom slogu, što je bila novost i svakako iznimno primjereno za festival barokne glazbe. Katedrala je bila popunjena do posljednjeg mjesta, ugledni gosti došli su iz Zagreba i šire, odazvali su se i brojni diplomatski predstavnici, a uvijek je posebno priznanje varaždinskim svečanostima nazočnost biskupa Varaždinske biskupije mons. Josipa Mrzljaka, čija se potpora festivalu osobito cijeni budući da su svečana otvorenja uvijek u Katedrali, pa u tom osobitom kulturnom događaju uz izravni prijenos HTV-a može uživati gledateljstvo diljem Hrvatske.

Kako je 2016. godina ujedno i godina obilježavanja 400. obljetnice smrti zacijelo najznačajnijega španjolskog pisca Miguela de Cervantesa (preminuo je 1616. godine, kada i William Shakespeare), španjolski je ansambl La Ritirata pripremio izbor arija iz opera talijanskoga baroknog skladatelja Antonija Caldare skladanih na libreta nadahnuta Cervantesovim remek-djelom Don Quijote vitez iz La Manche. Dakle, iz opera Don Chisciotte in Corte della Duchessa i Sancho Panza Governatore dell’isola Barattaria čuli smo niz tehnički zahtjevnih arija u briljantnim, nadasve izvrsnim izvedbama solista, a izvedeni su i instrumentalni stavci Caldarina suvremenika Nicole Matteisa, danas gotovo zaboravljenoga talijanskog majstora kojega su za života smatrali drugim Corellijem.

Jordi Savall

Doista, već su i sva tri koncerta drugog dana festivala, 24. rujna, pokazala toliko bogatstvo sadržaja, različitih izričaja, kao i vrhunska umijeća interpreta, da je bilo očito kako će 46. Varaždinske barokne večeri biti potpuno oduševljavajuća manifestacija. Koncert uz baroknu kavu u Dvorcu Trakošćan, tradicionalno omiljeni jutarnji programi na kojima se poslužuje posebno pripremljena kava sa šlagom i neizostavnim čokoladnim violinskim ključem, na kojem su meditativne ljubavne fantazije i sonete španjolskog skladatelja Don Alonsa Mudarre izveli sopranistica topla i virtuozna glasa Ivana Lazar s pratnjom na vihueli da mano Igora Para i uz recitacije hrvatskih prijevoda soneta u izvođenju besjednika Zorana Kelave, zatim nadasve zabavni, do suza komični program Uredskih kantata francuskih majstora u izvedbi ansambla Le tendre amour u gledalištu HNK u Varaždinu i pogotovo večernji koncert u Uršulinskoj crkvi, na kojem je nastupio gambist Jordi Savall, bili su prigode za divljenje jednako domaćim glazbenicima kao i gostima iz Kraljevine Španjolske.

Programi i skladateljska imena koja su predstavili solisti i ansambli pristigli iz Barcelone, Madrida, Bilbaa, Murcije, Pamplone i drugih španjolskih gradova bili su do te mjere novi i neuobičajeni, a opet za ono što znamo o španjolskoj glazbi otprije vrijedni i zanimljivi, da nije čudno što je publika u velikom broju pratila sve koncerte, zdužno pljeskala i rado prepričavala sve što se čulo i vidjelo. U tom su nizu članovi Ansambla La Galania i sopranistica Raquel Andu­eza na koncertu održanom 25. rujna u crkvi sv. Nikole »palili« lijepim melodijama, harmonijama i žustrim ritmovima u bogatom repertoaru španjolske vokalne glazbe s ljubavnom tematikom, kao i s popularnim pjesmama anonimnih autora, a blokflautist Vicente Parrilla, udaraljkaš David »Chupete« i lutnjist Juan Carlos Rivera, koji djeluju kao sastav pod imenom More hispano – Vicente Parrilla Trio 27. rujna na Noćnom koncertu uz svijeće, kojemu je prethodila večera u foajeu Staroga grada sa specijalitetima hrvatske i španjolske barokne kuhinje priređena za mecene Varaždinskih baroknih večeri, s improvizacijama na španjolske i talijanske renesansne i ranobarokne harmonijske obrasce postigli zgusnutu koncentraciju muzikalnosti i umijeća variranja i zajedničkog »nadmudrivanja«. Taj svojevrsni »barokni jazz« osvojio je slušatelje naglašeno inventivnim improvizacijama na predloške koji su uključivali gregorijansku himnu Ave Maris Stella, te talijanske obrasce Romanesca, El bisson i La Spagna i španjolske izvore Canariosa i Conde Clarosa. Bilo je očito da glazbenici s tako razvijenim smislom i osjećajem za improviziranje predstavljaju novu španjolsku izvođačku praksu koja donosi iznimnu inventivnost u pristupu Ranoj glazbi.

Monika Cerovčec, Ana Lice, soprani. Vokalni ansambl Antiphonus

Ansambl Tercia Realidad s flamenco plesačicom Marionom Castells publika će u velikom broju okupljena u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu 28. rujna zacijelo pamtiti kao poseban doživljaj, koncentrat plesnoga brija, ritma koji ulazi pod kožu i naprosto plamti!! Atmosfera u dvorani koju je temperamentnim plesom u uvijek novim i zavodljivim haljinama uljepšavala majstorica flamenca bila je naime krajnje razdragana, a glazbenici Pablo Zapico, barokna gitara, Daniel Garay, udaraljke i Jorge Jiménez, barokna violina i umjetničko vodstvo, izvedbama su djela Domenica Scarlattija, Santiaga de Murcije i Gaspara Sanza dodatno upozorili na bogatstvo španjolske barokne glazbe.

Nadalje, koncert Ansambla La Tempestad s čembalisticom Silvijom Márquez održan 29. rujna u Franjevačkoj crkvi pamtit će se po odličnim aranžmanima Sonata za čembalo Domenica Scarlattija, skladatelja koji je uz ostalo djelovao i na španjolskom dvoru, a koje su u realizaciji instrumentalnog sastava (Guillermo Peňalver, flauta, Pablo Suárez i Pablo Prieto, violine, Antonio Clares, viola, Guillermo Turina, violončelo, Jorge Muňoz, kontrabas), djelovale osobito harmonijski bogato i melodijski vrlo pjevno. Uz to je Ansambl La Tempestad izveo i osam od dvanaest odličnih »Talijanskih pjesama« Juana Olivera y Astorge te kantatu »Piangete, occhi dolenti« (»Plačete umorne oči«) Domenica Scarlattija koje je otpjevala Eugenie Boix, sopranistica velikih mogućnosti i naglašene osjećajnosti. Pjevački su oduševili i sopranistica Delia Agúndez i tenor Victor Sordo, izvodeći uz barokno violončelo (Antoine Ladrette) i čembalo (Laura Casanova), svi članovi uglednog Ansambla Regina Iberica, na Koncertu uz baroknu kavu 2. listopada u šarmantnom ambijentu dvorane Staroga grada izbor naprosto prelijepih, uzbudljivih i duhovitih villancicosa, karakterističnih i uhu ugodnih španjolskih ljubavnih pjesama. Pod nazivom programa »Es el Amor, ay, ay« (»To je ljubav, ah, ah«) bile su okupljene popijevke, arije i kupleti Cristóbala de Moralesa, Sebastiána Duróna, Juana de Araňesa, Torrejóna y Velasca, Serqueire de Lime, Juana Hidalga, Juana del Vada, Antonia Literesa i Joséa de Nebre, sve španjolskih majstora koji su uzimali ljubavne stihove kako bi ovjekovječili svojim pjevnim melodijama ljubav, pa opet ljubav i na kraju samo ljubav. Dakako, i uz koju pošalicu. Tako je u izvedbama gostiju iz Kraljevine Španjolske u karakterističnim iberijskim temperamentnim umjetničkim iskazima bilo moguće uživati u ljubavnim temema bez kraja i konca, a publika je mogla naučiti tri najtipičnije španjolske riječi vezane uz takve teme, a to su »el amor, el corazon i la muerte« (»ljubav, srce, smrt«).

Autentične barokne interpretacije hrvatskih glazbenika

Iz niza od petnaest koncerata 46. Varaždinskih baroknih večeri posebno valja naglasiti kako su i hrvatski solisti i ansambli postigli vrlo zapažene uspjehe. Naime, do sada je već stasala znatnija zajednica hrvatskih glazbenika koji se posvećuju autentičnim interpretacijama na povijesnim glazbalima i koji dosežu vrlo respektabilnu izvedbenu razinu. Jer, ako su španjolski, za staru glazbu specijalizirani umjetnici (svakako treba reći da se u Španjolskoj pod pojmom musica antiqua misli na stvaralaštvo od srednjovjekovnoga, preko renesansnog do baroknog stila, o čemu se autorica ovog napisa mogla osvjedočiti na sajmu i konferenciji održanoj u španjolskom gradu Murciji u listopadu 2016), pokazali visoku razinu svijesti, znanja i umijeća kada je riječ o repertoaru djela od 16. do prve polovice 18. stoljeća, onda i hrvatskim solistima i ansamblima svakako pripadaju mnoge pohvale. Premda se u Hrvatskoj još nažalost ni na jednoj razini, ni na visokoškolskoj, a pogotovo ne na srednjoškolskoj, ne nudi odabir za učenje/studij instrumenata neophodnih za izvođenje barokne glazbe, što je uvriježena praksa u brojnim europskim državama, zbog čega su u nas poduka u tehničkom ovladavanju sviranja na baroknim glazbalima i pjevanju, te upućivanje u interpretaciju barokne glazbe tek sporadični i stoga manjkavi, hrvatski glazbenici koje privlači barokna glazba i žele ju svirati i pjevati podudarno izvornim tehnikama i interpretaciji u vrijeme njezina nastanka, odlaze na studij i na tečajeve u inozemstvo. Doduše, u Varaždinu je godinama djelovala Ljetna škola za baroknu glazbu i ples Aestas musica, pa je i to bila prigoda za rad s inozemnim profesorima-specijalistima za baroknu glazbu, ali ove je godine zbog financijskih razloga Ljetna škola izostala. Dakako, nadati se ne i preminula!

Pojava i razvoj solista i sastava specijaliziranih za autentične interpretacije baroknog repertoara u Hrvatskoj, otkako je umjetnički ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri Davor Bobić, intenziviraju se i varaždinski festival, među stilski specijaliziranim manifestacijama na međunarodnoj razini svakako najpristupačniji za hrvatske glazbenike, privlači i ugošćuje novonastale sastave. Tako se i u Hrvatskoj ostvaruje kritična masa instrumentalista i pjevača čije su izvedbe rezultat izučavanja i stjecanja znanja kako glazbi razdoblja osigurati zvukovnost koja nastoji što vjernije oživljavati djela baroknih majstora na način kako su ih oni u svoje vrijeme koncipirali i kako su ta ostvarenja glazbene inspiracije u razdoblju bassa continua, osamostaljivanja monodije uz instrumentalnu pratnju i nadasve učenja o afektima i autentičnog ukrašavanja zvučala. Dakle, na prvom mjestu Hrvatski barokni ansambl, koji vodi ugledna violinistica Laura Vadjon, utemeljen 1999. godine, zatim ansambli Camerata Garestin i Antiphonus, osnovani 2008. godine, i još mlađi, Vokalni ansambl Donum, osnovan u Varaždinu 2010. godine – najagilniji su nositelji ideje o autentičnoj baroknoj interpretaciji i hrvatski glavni predstavnici struje koja u međunarodnim razmjerima bilježi već više od pola stoljeća priznate aktivnosti.

Monika Leskovar

U španjolskom duhu, kako je i odgovaralo državi-partneru festivala, bio je koncipiran program orguljaša Darka Plelija i Vokalnog noneta Donum pod ravnanjem Višeslava Jaklina s djelima Joséa Ximenéza, Francisca Corree de Arauja, Antonia de Cabezóna, Pabla Bruna, Antonia Solera i Tomása Luisa de Victorie održan 26. rujna, a članovi Ansambla Antiphonus s voditeljem Tomislavom Fačinijem svoj su nastup 30. rujna posvetili djelima Claudija Monteverdija, J. S. Bacha i Antuna Sorkočevića.

Izvedba Muke po Ivanu, BWV 245 J. S. Bacha 1. listopada u varaždinskoj Katedrali, a koja je kao izniman događaj posebno istaknuta i Nagradom Ivan Lukačić festivalskog žirija, okupila je sjajne interprete. Domaće snage, Katedralni zbor Chorus angelicus, u kojem pjevaju doista odlični varaždinski pjevači-amateri, Hrvatski barokni ansambl s koncertnom majstoricom Laurom Vadjon te šestero solista, nadasve dojmljivi britanski tenor Hugo Hymas (Evanđelist, s brojnim glasovno kristalno jasnim i u dikciji savršeno razumljivim intervencijama), sopranistica Ivana Lazar, altistica Martina Borse, tenor Dejan Maksimilijan Vrbančić, bas-bariton Krešimir Stražanac (uvjerljiv i glasovno moćan Pilat) i bas Matija Meić (dostojanstveni Isus), a sve pod ravnanjem preciznog i krajnje koncentriranog Anđelka Igreca, predstavili su uzvišenu i duhovno krajnje dirljivu glazbu na odličan način.

U tom je nizu uspješan bio i Njemački koncert, kako je Varaždinski komorni orkestar nazvao svoj program predstavljen u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu 2. listopada, koji ćemo prvenstveno pamtiti po solistu Pavlu Mašiću, koji je kao umjetnički voditelj projekta nastupio u trostrukoj ulozi: kao čembalist u Koncertu u d-molu, za čembalo i gudače BWV 1052 J. S. Bacha, kao orguljaš u Koncertu u G-duru za orgulje i gudače, Wq 34 Bachova sina Carla Philippa Emanuela, ponovno kao čembalist u Koncertu u D-duru za čembalo i gudače, Fk 41 Wilhelma Friedemanna Bacha, te na kraju na Hammerklavieru s violinistom Markom Žepićem u Dvostrukom koncertu u F-duru za klavir, violinu i gudače, Hob. XVIII/6 Josepha Haydna.

I na kraju izbor iz Bachovih suita za violončelo solo u izvedbi hrvatske proslavljene violončelistice Monike Leskovar bio je nezaboravna završnica 46. Varaždinskih baroknih večeri. Suite u G-duru, BWV 1007, u d-molu, BWV 1008 i u C-duru, BWV 1009 izvela je Monika Leskovar toliko muzikalno, koncentrirano i tehnički superiorno da je festivalskom žiriju bilo potpuno logično Nagradu Jurica Murai za najbolju interpretaciju dodijeliti ravnopravno hrvatskoj umjetnici s međunarodnom karijerom i španjolskom doajenu Jordiju Savallu.

Za budućnost još mnoge mogućnosti

O tradicionalnom koncertu učenika Glazbene škole u Varaždinu s Varaždinskim komornim orkestrom, održanom 4. listopada u Katedrali pred stotinama slušatelja, valja svakako reći da je i ove godine pokazao s koliko se pažnje profesori te ugledne ustanove sa stoljetnom tradicijom posvećuju svojemu poslu kako bi mlade naraštaje oduševili za glazbu, dali im vrsnu poduku u tehnici sviranja i interpretaciji te nerijetko i osposobili za kasnije profesionalno bavljenje glazbom. Koncert su pak započeli gosti, Barokni orkestar Döbling, učenici Glazbene škole iz bečkog okruga Döbling, koji imaju nastavu sviranja na baroknim glazbalima i koji su na blokflautama i violama da gamba izveli skladbe Augustina Bassana, Johna Dowlanda i Giovannija Battiste Grilla.

Naime, zahvaljujući činjenici da je autorica ovog napisa kao opunomoćena ministrica za kulturu na mandatu u Veleposlanstvu RH u Beču u 2016. godini uspostavila suradnju glazbenih škola iz Varaždina i Beča, reagiralo se promptno i zahvaljujući zanimanju ravnatelja varaždinske Glazbene škole Davora Matačića ostvareno gostovanje mladih Bečana. Varaždinski će pedagozi, organizatori festivala i gradski oci, nadati se, prepoznati nove mogućnosti – pa tko zna, možda upravo ugledna Glazbena škola u Varaždinu započne i praktično s uvođenjem nastave za glazbala razdoblja koje se u gradu na Dravi tako savršeno predstavlja u svim svojim povijesnim, kulturološkim, posebno glazbenim i drugim umjetničkim oblicima. Svakako, sada nakon španjolskog valja u 2017. godini očekivati mađarsko sudjelovanje, budući da će Republika Mađarska biti država-partner 47. Varaždinskih baroknih večeri. Radujmo se unaprijed!

^[1]   Varaždinske barokne večeri – 25 festivalskih godina, Ernest Fišer, Jagoda Martinčević, urednici, Glazbeno-scenski festival Varaždinske barokne večeri, Varaždin, 1995.

^[2]   Ibid., 143–144.

^[3]   Ibid., 139.

^[4]   Sakralna baština Varaždina, dr. sc. Mario Kopjar, urednik, Varaždinska biskupija, Varaždin, 2016.

^[5]   800 godina slobodnog kraljevskog grada Varaždina, Zavod za znanstveni rad HAZU Varaždin, Varaždin, 2009.

^[6]   Weber, Zdenka, »Varaždinski festival – plod sjajne glazbene tradicije baroknoga grada«, Varaždinske barokne večeri – 25 festivalskih godina, op. cit., 15–22.

^[7]   Županović, Lovro, Varaždinski skladateljski krug s kraja XVIII. stoljeća, Društvo hrvatskih skladatelja, Zagreb, 1973; Weber, Zdenka, »Povijesno značenje ‘varaždinskog skladateljskog kruga’«, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU, 4–5, 223–233, Varaždin, 1990/1991.

^[8]   Županović, Lovro, »Dosadašnji prinos Varaždinskih baroknih večeri istraživanjima hrvatske glazbene bašćine i izvođenjima djela iz razdoblja glazbenog baroka«, Varaždinske barokne večeri – 25 festivalskih godina, op. cit., 35–40.

^[9]   Weber, Zdenka, »Hrvatska glazbena baština na Varaždinskim baroknim večerima – Ogledi o transkripcijama i redakcijama: Ennio Stipčević«, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU, br. 21, Varaždin, 2011.

^[10]  Weber, Zdenka, Katalog 37. Varaždinskih baroknih večeri, Koncertni ured Varaždin, 2007.

^[11]  Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 21, Varaždin, 2010.