Hvalevrijedan rad te velika pomoć svima zainteresiranima u potrazi za podatcima iz toga povijesnog razdoblja

Marija Sentić: Kronologija Republike Hrvatske 1990.–1998.,
Školska knjiga – Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2015., 1215 str.

Na kraju 2015. godine hrvatskoj je javnosti predstavljena knjiga Kronologija Republike Hrvatske 1990.–1998., čiji su zajednički izdavači Školska knjiga i Hrvatski institut za povijest. Autorica ove impozantne knjige je Marija Sentić, dugogodišnja djelatnica Hrvatskog instituta za povijest. Inače, s bogatim opusom autorice, koji je uglavnom baziran na pisanju bibliografija i kronologija, prvi put sam se susreo kada sam s kolegom Josipom Mihaljevićem radio na bibliografiji Časopisa za suvremenu povijest za Spomenicu i bibliografiju Hrvatskog instituta za povijest. No, radeći na bibliografiji Časopisa za suvremenu povijest, također sam shvatio koliko je to zapravo težak i temeljit rad. Stoga, nakon što sam se i »fizički« upoznao s Kronologijom Republike Hrvatske 1990.–1998., bilo mi je jasno da je u njezin nastanak uložen veliki trud.

Sama je kronologija pomoćna povijesna znanost te znanstvena disciplina koja se bavi određivanjem vremena u kojem se zbio neki događaj ili niz događaja. Stoga su kronološki pregledi za svaku zemlju i narod oduvijek bili važan način zapisa povijesnih događaja i djelovanja važnih povijesnih osoba. Shodno tomu Kronologija Republike Hrvatske 1990.–1998. posebno je važna jer se bavi povijesnim razdobljem u kojem je Hrvatska pod vodstvom predsjednika Franje Tuđmana postala neovisna i demokratska država. Također, to je razdoblje u kojem se hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH branio od udružene agresije Srbije, JNA, srpskih pobunjenika i Crne Gore, dok se hrvatski narod u BiH usporedno morao braniti i od agresije Armije BiH.

Kronologija Republike Hrvatske 1990.–1998. donosi u sadržaju zaista brojne podatke te je, kako piše u predgovoru (str 5.), »pregled političkih, vojnih, gospodarskih, kulturnih i društvenih zbivanja, od onih najvažnijih do onih koji se prostorno i vremenski očituju kao detalji«. Zapravo, ovo djelo kronološki prati važne događaje u Hrvatskoj i BiH, ali i u ostalim republikama bivše Jugoslavije, od prvog siječnja 1990. pa sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja koje je provedeno 15. siječnja 1998. Za izradu ovog djela korišten je iznimno velik broj izvora. No, temeljni je izvor ipak tadašnji dnevni i tjedni hrvatski tisak, i lijeve i desne političke provenijencije, koji je potom nadopunjavan recentnom povijesnom literaturom i jednim manjim dijelom iz arhivskih izvora.

Iako u naslovu Kronologije nisu navedene kao predmet istraživanja, u prvoj kronološkoj cjelini ukratko su obrađene godine od 1980. do 1990. (str. 7–14), jer je autorica ispravno zaključila da cijela priča ne bi bila kompaktna bez zadnjeg desetljeća postojanja SFRJ. Navedena cjelina očekivano započinje smrću neupitnog vladara komunističke Jugoslavije Josipa Broza Tita te završava događajima koji su najavili stvaranje demokratskog društva u Hrvatskoj. Iz te kronološke cjeline moguće je dobiti podatke o početku kraja komunističkog monopola na društvenim scenama Slovenije i Srbije, golemim ekonomskim problemima u SFRJ, političkom usponu Slobodana Miloševića i srpskog nacionalizma, početku promjene ustavnog okvira SFRJ kroz djelovanje politike Srbije, politici »hrvatske šutnje« vodstva Saveza komunista Hrvatske te konačnom raspadu Saveza komunista Jugoslavije. Također, moguće je pratiti početak demokratizacije društva i nastanak prvih demokratskih i nekomunističkih udruženja.

U središnjem su dijelu knjige (str. 17–1088) kao pojedinačne kronološke cjeline redom obrađene godine od 1990. do 1995. Prema očekivanju, najviše podataka u tim cjelinama govori o Domovinskom ratu. Tu se nalazi zaista sve vezano za nj, od procesa nastanka neovisne Hrvatske, početka srpske pobune uz pomoć Srbije i JNA i kasnije otvorene srpske agresije, najvažnijih bitaka i oslobađajućih akcija, međunarodnih pregovora i diplomatskih aktivnosti te izbjegličke problematike. Također se nalaze i svi važni podatci o obrani Hrvata u BiH te o događajima važnim za njihov politički status i interese. Usto, u ovim se cjelinama nalazi velik broj podataka o tadašnjoj političkoj sceni i političkim institucijama, ponajprije u Hrvatskoj i BiH, ali i u bivšim jugoslavenskim republikama. Zainteresirani za tu tematiku mogu dobiti sve relevantne informacije o prvim danima demokratizacije, o osnivanju i radu velikog broja demokratskih stranaka, provedenim izborima, političkom djelovanju predsjednika Franje Tuđmana, Sabora RH i Vlade RH. K tome, moguće je naći i velik broj informacija o važnim političkim događajima na lokalnim razinama. Gospodarske teme iz tog razdoblja također su zastupljene u velikom broju podataka, od ratnih šteta, ekonomske tranzicije u svim gospodarskim granama pa sve do velikog broja drugih važnih gospodarskih podataka. U ovim kronološkim cjelinama zastupljene su u velikom broju i ostale društvene teme. Tako je moguće dobiti i velik broj podataka o tadašnjem zdravstvu, športu, obrazovanju i znanosti, djelovanju religijskih institucija, kulturi i socijalnoj skrbi.

U sljedećim kronološkim cjelinama su kao pojedinačne kronološke cjeline obrađene 1996. i 1997. godina te sam početak 1998. Ipak, u ovim cjelinama (1091–1105) se ne nalazi toliki broj podataka kao u onim prethodnim. Zapravo, izneseni podatci uglavnom prate proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u hrvatski pravni poredak, nakon čega je napokon završen Domovinski rat. Na kraju Kronologije nalaze se i kazalo osobnih imena, kazalo zemljopisnih imena, pojmovno i kronološko kazalo te popis literature i popis kratica, a koji pružaju iznimnu pomoć u radu s knjigom. Samim uvidom u ta kazala moguće je zaključiti da ne postoji ime neke tuzemne ili inozemne institucije, tuzemnog ili inozemnog mjesta, kao i važnih osoba, koje iz obrađenog razdoblja u njima nije navedeno. Usto, za mene kao istraživača povijesnih tema iz tog razdoblja, iznimno je dobro što je u tekstu korištena izvorna terminologija.

U predgovoru su navedeni i višestruki ciljevi Kronologije za njezine buduće korisnike: brzo identificiranje odgovarajućih zbivanja, njihova funkcionalna upotreba u različite svrhe, spoznavanje složenosti pojedinih povijesnih pojava s obzirom na potpunost kronologijske osnove, upoznavanje međufunkcionalnog odnosa između pojedinih kronoloških odrednica, te servisnu funkciju u brzoj pripremi što potpunije i funkcionalnije kronološke osnove za što šire i dublje ekspertize. Osobno smatram da Kronologija u potpunosti podupire iznesene ciljeve te da pruža iznimnu ponudu izvora, podataka i činjenica na temelju kojih je moguće pratiti tadašnje hrvatske političke i društvene procese. Također, kao povjesničar koji je nedavno radio na disertaciji iz razdoblja koje je obrađeno u Kronologiji, tvrdim da bi mi njezino ranije izlaženje uvelike olakšalo taj rad. Stoga je jasno da će ova knjiga biti od velike pomoći zainteresiranim znanstvenicima, ali i da će oni koji su zainteresirani samo za poneki povijesni podatak vrlo lako doći do njega. Na kraju bih istaknuo da je Kronologija Republike Hrvatske 1990.–1998. Marije Sentić izniman autorski i izdavački pothvat, te da bi to kvalitetno djelo bilo doista nužno prevesti na engleski jezik radi dostupnosti i stranim istraživačima.