Privatne šume Grada Zagreba nekad i danas

Svjesni postojanja stalnog procesa nestajanja šuma i svakodnevne promjene našeg okoliša u samom centru grada Zagreba u vremenu i prostoru s odmakom od 40 godina, možemo ga najbolje prepoznati kroz realne slike i stanja privatnih šuma.

Njihovo stvarno stanje prije 40 godina i danas daje nam pravu informaciju o tome što su to privatne šume unutar teritorija Grada Zagreba bile, kako su izgledale te kakve su danas i u čemu se one razlikuju od privatnih šuma Zagrebačke županije. Prostor obuhvata vidljiv je na karti s ucrtanim granicama teritorija Grada Zagreba izdvojena iz površine Zagrebačke županije uz predočenje osnovnih podataka.

Koristeći se prikupljenim materijalom i podatcima tijekom 4 desetljeća, pokušao sam dati uvid u to kakav je položaj i postupak s privatnim šumama bio u glavnom gradu svih Hrvata nekad, a kakav je danas.

Karta obuhvata površina privatnih šuma Grada Zagreba

Privatne šume grada Zagreba kao uostalom i mnoge u ostalim dijelovima Republike Hrvatske u vrlo su lošem gospodarskom stanju tako da su dugi niz godina bile nezaobilazna tema za razne rasprave, uglavnom o zakonskoj regulativi, ali bez njezina praktičnog provođenja. Nesređene zemljišne knjige, male površine, nesklonost posjednika šuma, golema razlika između cijene šume i građevinskog zemljišta samo su neki od uzroka njihova nestajanja i sadašnjega kaotičnog stanja.

Uzroci, upozorenja i povodi
za hitno djelovanje

Odmah nakon stvaranja države Hrvatske još za vrijeme Domovinskoga rata 1994. godine prva je reagirala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, razred za prirodne znanosti, kao pokrovitelj savjetovanja u organizaciji znanstvenog savjeta za poljoprivredu i šumarstvo ‒ sekcije za šumarstvo. U organizacijskom odboru pod predsjedanjem predsjednika akademika Mirka Vidakovića našla su se poznata imena nama uvijek dragih profesora akademika Dušana Klepca, današnjeg akademika Slavka Matića, profesora dr. sc. Šime Meštrovića, prof. dr. sc. Rudolfa Sabadija, prof. dr. sc. Jose Vukelića, dr. sc. Jose Gračana, mr. sc. Ive Mrzljaka i mr. sc. Josipa Dundovića.

Prikaz površina državnih, privatnih, park šuma i šuma s posebnom namjenom u Gradu Zagrebu

Naime neposredan su povod bile međunarodne deklaracije o čuvanju i zaštiti šuma i njihova primjena u gospodarenju privatnim šumama u Republici Hrvatskoj, čuvanje i povećanje biološke raznolikosti, današnje stanje i razvoj privatnih šuma, ekološke i gospodarske značajke revitalizacije privatnih šuma u Hrvatskoj, različiti modeli potrajnoga gospodarenja u malim privatnim šumama te gospodarske implikacije unapređenja privatnih šuma.

Tri godine poslije, u prosincu 1997. godine, Šumarski fakultet, pod budnim okom voditelja projekta profesora dr. sc. Slavka Matića, današnjeg akademika, dovršava projekt-studiju pod nazivom Gospodarenje šumama i šumskim prostorom na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije, gdje je u točki 6. na stanici 109–112 obrađeno gospodarenje i upravljanje privatnim šumama. Nažalost podatci privatnih šuma Grada Zagreba nisu bili posebno izdvojeni i tako razmatrani pa su davali nerealnu sliku stanja šuma u Zagrebu zbog kumulativne procjene, odnosno znatno se izgubio dojam lošeg stanja. Stoga sam obavio nužna dodatna mukotrpna ispitivanja kroz više godina koristeći se svojim nalazima i rezultatima dobivenima na terenu u svojstvu gradskoga šumarskoga i lovnog inspektora. Zahvaljujući tomu, održana je javna prezentacija u Odjelu za poljodjelstvo Matice hrvatske 16. travnja 2015. godine, a ta saznanja bit će sada prvi put dostupna i široj javnosti preko Hrvatske revije, jer ih još nitko do sada nije nigdje objavio.

Ocjena sadašnjeg stanja

Privatne šume unutar područja Grada Zagreba znatno se razlikuju od ostalih privatnih šuma Zagrebačke županije po strukturi, stanju i obliku.Tomu je dakako svojim pritiscima pridonijela sama urbana sredina grada. Ona znatno utječe na ponašanje vlasnika. Brojna nazočnost privatnih šuma u park šumama visoke kategorije zaštite traži od vlasnika ograničeno raspolaganje njegovim glavnim i sporednim šumskim proizvodima. Vlasnici se osjećaju sputani u gospodarenju svojom imovinom, a da pritom ne dobiju za to odgovorajuću pravednu odštetu od institucije koja je njegovu šumu ili stablo zaštitila. Takvo stanje otvara seriju novih nadošlih problema, kao otpor, neposlušnost i samovolju, što uzrokuje obilje bespravnih radnji koje plaća šuma, a rezultat je njezino pustošenje. Činjenica da se prilikom prodaje šume kao građevinske parcele postižu 40 puta veće cijene nego od prodane šume, govori sama za sebe. Privatne šume u Gradu Zagrebu rasprostranjene su po cijeloj površini, rascjepkane na 48 305 malih parcela s vojskom vlasnika od više od 24 152 fizičke osobe, od kojih su polovica starci i nemoćnici, pače mnogi od njih i ne žive ovdje, nego se nalaze u inozemstvu. Nekada su za sve te šume bili izrađeni programi za gospodarenje i zemljišne knjige donekle sređene. Bila je organizirana i kakva-takva posebna služba unutar bivših šumarija Zagreb i Remetinec, gdje su posao obavljali šumarski inženjeri, tehničari, lugari i čuvari. Stručna služba se brinula, surađivala i stručno pomagala u vođenju evidencija, doznaci, sječi, obnovi i zaštiti, a pod budnim nadzorom gradske šumarske inspekcije.

Odnos površina šuma

Iz tablica i grafikona vidi se da čak 34% cjelokupne površine Grada Zagreba čine šume, od kojih 43% zauzimaju privatne šume, što je vrlo visok i neočekivan postotak. Najbolje se u to možemo uvjeriti kad pogledamo grafički prikaz odnosa površina iz kojega se vidi da privatne šume Grada Zagreba imaju daleko veće značenje nego što im se nekad priznavalo a i danas priznaje. Šume, bile one državne ili privatne, ipak Zagreb svrstavaju u rijetke gradove koji se mogu pohvaliti prodorom prirodnih šumskih sastojina sve do samoga centra grada, kao na primjer i u Oslu u Norveškoj. U oba grada žitelji imaju lijepo zeleno rekreacijsko područje i na raspolaganju prirodnu šumu koja se uzdiže uz strmine u brda u svim smjerovima, čime ostvaruju bliski kontakt s prirodom. Zato ta činjenica zavređuje punu pažnju, a ne nebrigu, koja je ovdje kroz 40 godina neprestano u golemom raskoraku s njihovim udjelom i važnošću. To je još jedan razlog više zašto bi u studiji trebalo posebno izlučiti i izučavati zasebno privatne šume Grada Zagreba od onih privatnih šuma iz okolnoga prstena Zagrebačke županije.

Park prirode Medvednica u dijelu koji pripada Gradu Zagrebu

I u Parku prirode Medvednica nalazimo znatan postotak (41%) privatnih šuma, od čega je ⅓ u Zagrebu. One su nažalost sve zapuštenije, izložene krađi i bez sustavnog nadzora. Često služe za odlagališta glomaznog otpada. U pojedinim dijelovima vlasnici prodaju svoje šume, koje se poslije devastiraju za različite svrhe, ali ih nikada ne obnavljaju. Privatne šume u Parku prirode Medvednica razdvojene su na 42 000 malih parcela šuma kojima gospodari 32 000 privatnih vlasnika. Mnogi od njih i ne znaju gdje im se nalazi šuma Za sada osnovne propisane radnje (uspostava i održavanje šumskog reda, pravilno i redovito gospodarenje, sprječavanje požara, suzbijanje štetočinja i bolesti bilja, održavanje izvora i brojnih vodotoka) godinama ne rade, tako da umjesto obnavljanja šume postaju građevinska zemljišta na kojima niču bespravni građevinski objekti s negativnim posljedicama za okoliš.

Ova šuma u Parku čeka obnovu

Odnos žitelja grada prema stručnim spoznajama o prirodi i resursima

Tijekom proteklih 40 godina rada na ovom području oblikovala se misao o jedinstvenim i neponovljivim prirodnim resursima: šumama, vodama, tlima i životinjama Grada Zagreba i njegove okolice, o park-šumama, parkovima i gradskom zelenilu u urbanom tkivu grada i oko njega s vrijednošću i problemima koji su se do sada pojavili, koji se sada javljaju ili će se u budućnosti pojaviti. S približavanjem čovjeka šumi, vodi, tlu i životinjama povećava se uloga i namjena i uopće značaj prirode, ali se i otvara proces devastacije, degradacije i uništavanja. Nažalost do sada je u Zagrebu nepovratno izgubljen golem broj prilika za boljim i suvislijim planiranjem kao i za još boljim operativnim provođenjem ciljeva za kvalitetniji suživot čovjeka i prirode. Odgovorni političari novoga doba, stručnjaci i mnogo običnih građana zbog ovdašnjega mentaliteta često puta vrlo teško prihvaćaju određene znanstvene ili stručne spoznaje iz područja šumarstva, odnosno zaštite prirode. Zato izostaje njihova primjena u gradskom prostoru pa se šteta umjesto smanjivanja još povećava. Loše odluke svjesni smo obično prekasno, odnosno tek onda kada se pojave njihove posljedice, a tada ih je teže ili gotovo nemoguće ispraviti na opće zadovoljstvo.

Struktura vlasništva i načina gospodarenja u šumama Parka prirode Medvednica

Teren i vodotoci

Brežuljkast vrlo razveden teren i vodotoci između brežuljaka i hrptova medvedničkog prigorja obrasli su šumama privatnih vlasnika koji stvaraju prirodni balans grada time što se preko njih spuštaju tzv. klinovi zelenila s Medvednice i kroz gradsko tkivo kao prsti ulaze u priobalje Save. Posebnost koja oduševljava svakog promatrača jesu brojni potoci koji izviru u gori dugačkoj 40 km u slivnom području površine 290 kvadratnih kilometara i pod strmim obroncima pa se spuštaju prema Savi. Usmjereni prema jugu, otvoreni prema istoku i zapadu, zaštićeni od hladnih sjevernih vjetrova, osvježavani gorskim zrakom svoga zaleđa, stvaraju nezabilježenu vrijednost položaja zagrebačkim stanovnicima. Kroz privatne šume protječu otvoreni jarci i potoci u donjem dijelu zatvoreni pod nazivom Dubravica, Stenjevec, Mačkovec, Vrabečak, Vrapčevec, Zelengaj, Pantovčak, Gračanec, Lašinščak, Črleni jarek, Štefanovec, Bliznec, Maksimirec, Medveščak, Kraljevac, Tuškanac, Jelenovac, Kuniščak, Črnomerec Trnava, Čučerski potok, Branovec, Melinec, Vuger i Kustošak. To su nekad bili bistri potoci, osobito u gornjim tokovima. Treba znati njihova imena i gdje se nalaze, jer izgradnja i širenje modernoga Zagreba kamufliraju njegovo podzemlje skrivajući tako stvarnu sliku prave prirodne potencijalne i kinetičke energije vode koja s vremena na vrijeme prodre na površinu i uzrokuje razaranja i katastrofu.

Potok Štefanovec u istoimenoj privatnoj šumi zatrpan krupnim otpadom 1995. godine

Strojevi na djelu likvidacijom ove šume smanjuju njezinu površinu, čime devastiraju i okoliš

Krčenja šuma, prenamjena zemljišta
i prodor urbanih vila u šumski prostor

Umjesto da se privatne šume obnavljaju, one se neprimjetno krče, pustoše i pretvaraju u građevinske parcele, koje se na tržištu mogu prodati za oko 40 puta veću cijenu. Godišnje se u njima nedozvoljeno posiječe najmanje 1000 stabala drvne mase 500 kubika bez obzira na starost. One podsjećaju na nahočad i nedonoščad kojih se svi odriču, i država i vlasnici. Oduvijek su i nekad i danas imale status monete za potkusurivanje. Njih su se rješavali ili se grabili za njih, već prema potrebi. Padale su kao žrtve, ako je to nekomu trebalo sječene čistom sječom, potom pustošene radi prenamjene u drugu vrstu kulture. Proces nestajanja šuma nije zaustavljen, nego i dalje traje, što najbolje svjedoče snimljene fotografije i šumskogospodarske karte iz nekadašnjih programa. Crvena boja na kartama obilježava parcele s kojih su zauvijek nestale nekadašnje privatne šume. To su zapravo površine privatnih vlasnika na kojima su počinjena pustošenja a da za njih nitko i nikada nije odgovarao. Pustošenje šume kazneno je djelo izrijekom definirano kao svaka ona radnja počinjena na šumi i šumskom zemljištu koja trajno onemogućuje njezinu prirodnu ili umjetnu obnovu. Zamijenile su ih razne građevine. Zelena boja označuje mješovite, plava čiste sastojine, dok su smeđom bojom označeni kolosijeci i šikare. Najviše je šuma nestalo iznad Bizeka, ali snimio sam još prije 40 godina i stanje iznad drugih područja kao Ponikve, Vrapče, Grmoščica, Mikulić gora, medvedgradske i kraljevačke privatne šume, te one iznad Blizneca i Bačuna. Prema posljednjoj procjeni od 1991. godine do danas na području Grada Zagreba zbog pojačane urbanizacije »nestalo« je 1000 ha šumskih površina.

Posljedice sječe i pustošenja šuma
jesu klizišta

Na području grada Zagreba do sada je evidentirano više od 1000 klizišta na području od 180 kvadratnih kilometara na području od Podsuseda do Kašine, od kojih je većina nastala zbog prevelikoga krčenja privatnih šuma u prošlosti i sada, osobito na strmim padinama. Vanjske pojave ‒ ispucala površina tla, povijena stabla, pukotine u tlu ‒ prvi su simptomi nestabilnosti terena i mogućega nastanka klizišta. Jedno je od takvih klizišta prostor na Grmoščici, u Podsusedskom Dolju, Volovčici, Dedićima, Šestinskom Dolu i Vrhovcu, koja imaju nekoliko tisuća vlasnika. Povijest klizišta na Grmoščici datira još iz razdoblja Prvoga svjetskog rata, kada je zbog potreba za građevnim drvnim materijalom posječena stara hrastova šuma. Gradska četvrt na zapadnim padinama Medvednice Podsused ‒ Vrapče na strmom je kliznom terenu privatnih šuma. Umjesto obiteljskih kuća ondje su izgrađene glomazne vile čiji teret klizno tlo nije moglo izdržati. Park šuma Vrhovec, statusno zagrebačko obilježje i »brand«, sada je opasno klizište čije oštećenje valja znanstveno utvrditi.

Možemo li spasiti privatne šume
u Gradu Zagrebu?

Nakon iznijetih uzroka, upozorenja i povoda za hitno djelovanje, ocjena sadašnjega stanja i usporedbi sa stanjem prije 40 godina, odnosa prema šumi privatnih vlasnika nekad i danas i svih opisanih posljedica njihovih sječa i nestajanja, opravdano se moramo zapitati možemo li mi takav negativan proces zaustaviti?

Primjer mjesta iskrčenih privatnih šuma iznad Bizeka duboko zadire u Park prirode

Istražili smo da na 9178 ha privatnih šuma smještenih unutar granica Grada Zagreba ima 24 152 vlasnika, 48 305 parcela prosječne veličine 0,19 ha. Prosječna veličina posjeda je 0,38 ha, koji nije terenski obilježen. Nema programa za gospodarenje, šumskogospodarskih karata, nitko ne vodi stručnu evidenciju, sječe se više od mogućnosti zbog izostanka kontrole, šuma se krči i pustoši u svrhu prenamjene i pretvara u gradilišta, kamenolome, glinokope, šljunčare i konstantno se smanjuje njezina površina, stvaraju se uz stara nova klizišta i otvara se velik broj nelegalnih deponija za odlaganje krupnoga otpada, ne provodi se zaštita šume od protupravnog prisvajanja, požara, bolesti i štetočinja, a ne provode se čak ni uzgojni radovi.

Zaključak i prijedlozi

Da bi unaprijedili i popravili to stanje potrebno je paralelno pojačanim i učinkovitim poticajnim i represivnim mjerama hitno zaustaviti ovakvo ponašanje i odnos prema privatnim šumama u Gradu Zagrebu kako kod samih vlasnika tako i kod državnih službenika i činovnika te državnih institucija uzimajući u obzir specifičnosti urbane sredine glavnoga grada svih Hrvata.

Gradu Zagrebu treba natrag vratiti gradsku šumarsku inspekciju, čije je ukinuće znatno pridonijelo takvom razvoju situacije i treba prestati s omalovažavanjem i ignoriranjem problematike privatnih šuma u samom centru grada, spriječiti krčenje i prenamjenu privatnih šuma i omogućiti ‒ u slučajevima kada vlasnici onemoćaju i ostare ‒ prodaju šume instituciji koja se bavi gospodarenjem šumama.

Klizište na privatnoj parceli kao posljedica pustošenja šume ugrožava i park-šumu Vrhovec

Treba uvesti čuvarsku službu koja bi se bavila isključivo čuvanjem privatnih šuma, potpuno ili djelomično subvencionirati izradu i provedbu programa za gospodarenje privatnim šumama te dati državnu subvenciju za izgradnju cesta, šumskih putova, zaštitu od požara, bolesti i štetočinja, šteta od nevremena, poplava, odrona, erozije, bujica, čišćenja i uređivanja vodotoka.

Potrebno je šumskogospodarsku osnovu postaviti kao osnovni dokument prostornog uređenja šuma i šumskog zemljišta, a sve privatne šume ucrtati kao zaštićene zelene zone u prostorne planove.

Potrebno je omogućiti i obvezati šumoposjednike i vlasnike na udruživanje u veće cjeline te dati povoljne kredite za podizanje većih kompleksa šume kao i osigurati šumarskim stručnjacima stalno zaposlenje u udruženjima šumoposjednika i vlasnika, osobito kod nastupa na tržištu po uzoru na zemlje Europske unije.

Za obnovu i održavanje privatnih šuma potrebno je besplatno osigurati sadnice šumskog drveća, poticati javnu svijest i razumijevanje ispravnoga gospodarenja šumama.