Prkosime vesmiru
vusamleni vu njegve tujine i črnine,
tam gde odbeglajtane vure
sikak nam curiju vu kmicu.
Na Zemli te posne vure
dogorievlu vun samine stihof.
Vufame se same vu čuda,
vu sveti bogovetni gral,
teri ne dotikavle
človekov zemalski žitek.
Hteli bi vdirati,
vu glibinu galaktike,
spejs šatlinom
vu douga vupanja odleteti.
Vure nam na Zemli
po vesmiru plavaju
prkosom odbeglajtane.
odbeglajtano – odsvirano, odstranjeno; tujina – tuđina; vesmir – svemir; žitek – život; spejs šatlin – svemirski šatl; plavati – plivati
Zašpičil sem stihe
vesmirskom saminom
po mliečnoj brazdi,
tam gde Ganimed1
rasukan vu kmicu,
vu preprutju galaktike
ot pervega Praska2 senja.
Smiču se stihi
vesmirskom burom
vu carstve
ledenega Jupiteruša.
Ganimed1 teglim
po hemljavem vesmiru,
kak sonete
vu mir pretovarene.
Stihi su muoji mimoze
vu mrzlem vetru Ganimeda1,
kaj same varlivi frtalj
možganeh ščiplu.
zašpičiti – ušiljiti; samina – samoća; rasukan – razvaljan; tegliti – nositi; možgane – mozak; hemljave – iskrivljeno; frtalj – predio
[1] Ganimed – jedan od satelita Jupitera, ujedno i najveći prirodni satelit u Sunčevu sustavu; [2] veliki prasak (»Big Bang«) – teorija po kojoj se svemir prije 13,7 milijardi godina počeo širiti iz točke neizmjerne gustoće, te se nastavio širiti do danas
Nebesa nafaldana
vlovila su človeka
vu pavučinu visina.
Zemnu sviest
povlačiju skuti letrike,
tera cieli sviet
spram oblakof pela.
Na leteče putuvanje
človečanstvu duše
nebeska stroha škropi.
Več prerasli sme Zemlu
znatiželom napojeni.
Falde vu kmici vabe:
falde črne, falde betežne.
Leteče pelaju letrike
človeka kaj ni mogel
preči nikam.
nafaldane – naborane (falde – ravnomjerni nabori na tkanini); spram – prema; letrika – automobil
Črez vesmirsku riglju
črni je impetus1vlezel.
Tajne rieči same Buog
z dalina riglje šuflja.
Istina po segde
kak tiha vesmirska pira
kraje vsega oplieče.
Mime Istine
zgubili sme cestu
kak i pravicu trpku
kaj nam se
priek lica skliže.
Črez vesmirsku riglju
zabludele falinge
ftapaju se
na našim črnim licima.
riglja – ključanica; šufljati – tiho govoriti; pira – biljka, vrsta korova; pravica – pravda; falinge – greške; po segde – po svuda, črn – crn, ftapljaju se – utapaju se
[1] impetus – (ili utisnuta sila), ono što odražava gibanje u mehanici
Zgrblena je nuoč,
zgrblen je gluhi hod človeka.
Vse su misli prepletene
vu mrežu smerti,
vu blisiček čistine.
Kakve to misli
gluhi hod človeka
po vesmiru rastače?!
Gluha nadanja
natiravaju davnine
vu trdi človekov strah.
Gluha samina
sumnjajuče duše zazivlje.
Gluhi hod človeka
po sumračnemMesecu
zavliekel se
vu njegvu glibinu nutrine.
blisiček – mali bljesak; natiravati – natjeravati; zazivlje – zaziva; zavilekel se – zavukao se, smert – smrt
Zazivljem Maje
na hrđavi Hun Kal1
da krunu Sounca
namoče vu mrenji galaktike,
vu farbu beshmrline,
tera na licu Merkuruša
znikne vu lepšu Zemlu
prepunu drftanja i sreče,
vu krater ot lefke mesečine.
Zazivljem Hun Kal1
da otpre naše oči.
Zatiskani brezdanom
čakame živlenje
vu zmračene duplje
tera je prerasla vupanje.
Zazivljem Hun Kal1,
da nas ne otira vu ničesa.
farba – boja; živlenje – život; ničesa – ništavilo; beshmrlina– besmrtnost
[1] Hun Kal – maleni krater na Merkuru
Vu kratkem času
sprebrazdana materija
z Velikega Praska
zacojkala je vesmir
razlomlenim kvantima1.
Zorja kmična
po šavu je prepoukla,
vse ftopive scurelo
vu farbane kvarkove2,
vu prkošljivi nuovi sviet.
Kre mertvila
na sprudu liepote,
zviezdane hrpte
zakeljenim pantima
držiju trage
z pervotne samine.
Črne luknje
vurastaju vu tkivo
prostorje-vriemena.
Sumla curi
met živi sviet
z Buožjega hrama.
Človek otpire
vrata Nebeska
da bi videl
cielu patetiku živlenja.
zacojkati – zaljuljati; panti – držači za vrata; črneluknje – crne rupe; sumla – sumnja; otpirati – otvarati; farbani – obojeni
[1] kvanti – (fotoni) najmanja količina energije koja se može emitirati određenom frekvencijom; [2] obojeni kvarkovi – (boja kvarkova) svojstvo kvarkova i gluona zbog kojeg oni međudjeluju jakom interakcijom
Tam negde vu črljenoj puščavi
otajstvena čkuomina
vu koutu nigdine
človeku brez rieči
vu jarmu plazi.
Tam gde je Zemlu pozabil,
same smert i fanfare
črnom mužikom ščiplu.
Ne razme človek sebe,
ni potrgane glajze
brez kojih nemre
prejti nikam,
za frtalj zemalske sreče
i frtalj bogohulne sumle.
Prkos ga i vu egzilu čaka,
Tam gde je bieda črljena
kak piesek Marsa
vu daleke bolečive kmice.
čkuomina – tišina; črljena puščava – crvena pustinja; glajzi – tračnice; frtalj – četvrt; bolečiva – bolesna; kmica – mrak
Naslagani stihi kajkavije
driemlju vu perihelu1,
vu gluhe mrenji galaktike,
tam gde same Mesec
met raspuščenim planietima
trpke kletve vu daline pela,
vu trdu davninu dedovine,
vu skrite črne štaglje,
tam gde vrieme nikam ne curi.
Več ni za bitek rajiti o vesmiru,
kak zenesenjak o zemalske kajkavije.
Nevidlive divline
vu tere se rivlemo z cajta vu cajt,
krune beshmrlinom
pepelnate trage človeka.
Stihi kajkavije vu perihelu1počivlu,
vu gluhe mrenji galaktike,
ftopljeni trudnim
zemalskim živlenjem.
driemlju – spavaju; bitek – bitak; rajiti – puno raspredati o nečemu; trudnim – umornim
[1] perihel – (grč. peri: blizina + ἥλιος ili helios = Sunce) je položaj nekog planeta (ili bilo kojeg Sunčeva pratioca kao planetoida, patuljastog planeta, kometa i drugo) na svojoj eliptičnoj putanji kada je najbliži Suncu (zapravo do Sunčeva središta)
4, 2015
Klikni za povratak