Betlehemska zvijezda

Betlehemska (ili božićna) zvijezda povezuje se sa čudesnom nebeskom pojavom koja se ukazala trojici maga ili mudraca te ih dovela do kolijevke novorođenoga Isusa Krista. Ona se spominje samo u Evanđelju po Mateju, u priči prema kojoj je Betlehemska zvijezda spomenute mudrace dovela do Betlehema.

U skladu s Evanđeljem po Mateju mudraci su došli s Istoka te inspirirani pojavom neobične zvijezde stigli u Jeruzalem i završili na audijenciji kod kralja Heroda u Judeji. Tom su ga prilikom upitali zna li gdje se rodio novi kralj Židova. Kralj Herod se obratio svojim savjetnicima i upitao ih gdje bi se novi mesija trebao roditi, a oni su mu odgovorili kako bi se to prema starom proročanstvu trebalo dogoditi u Betlehemu.

Evanđelje po Mateju (francuska Biblija, c. 1250. – 1260.)

Nastavivši svoj put prema Betlehemu, zvijezda koja ih je vodila do Judeje ponovno im se ukazala vodeći ih do mjesta Isusova rođenja, gdje se na kraju i zaustavila. U Evanđelju po Mateju stoji kako su mudraci zatekli djetešce Isusa s majkom Marijom, poklonili mu se i predali darove, nakon čega su se vratili na Istok. Glasoviti Johannes Kepler (1571–1630) izračunao je da se negdje oko 7. pr. Kr. planet Saturn jako približio Jupiteru, te on s tim povezuje pojavu ove zvijezde u vrijeme Isusova rođenja. Znanost, posebno suvremena astronomija, pokušava povezati dijelove te priče i odrediti neke bitne činjenice oko Kristova rođenja, mudraca, te naposljetku i same Betlehemske zvijezde. Većina kršćana tu zvijezdu povezuje sa čudotvornim znakom rođenja mesije, dok moderna astronomija predlaže neka sasvim drugačija objašnjenja za tu pojavu.

Mnoga od njih i ne spominju zvijezdu, nego astronomske događaje poput supernove, pojave planeta na noćnom nebu, kometa te čak i konjunkcije više planeta. Drugi znanstvenici sumnjaju u točnost Evanđelja po Mateju i tvrde kako je zvijezda samo autorova izmišljotina. Danas nije moguće otkriti što se točno pojavljivalo na nebu u vrijeme Isusova rođenja, jer se ne zna točna godina Isusova rođenja. Čak ni u Evanđelju po Mateju ne spominje se točna godina Isusova rođenja, nego je jedina referenca da se Krist rodio za vrijeme vladavine kralja Heroda. Znanstvenici se danas ne mogu ni sami dogovoriti koje je godine Isus rođen, a raspon varira od 7. do 1. godine pr. n. e., od kojih se 4. godina pr. n. e. koristi kao najčešća referenca za godinu rođenja. Povijesno gledano, većina se povjesničara i teologa slaže s time, kralj Herod je umro 4. godine pr. n. e., nedugo nakon pomrčine Mjeseca. Sada se nameće problem toga što ne znamo mjesec Isusova rođenja, pa zaključke o položaju tijela moramo izvoditi na temelju šturih tekstova Evanđelja. Postavlja se pitanje – kako je nebo izgledalo u vrijeme Isusova rođenja?

Da bismo postigli sliku izgleda neba u to vrijeme, u obzir trebamo uzeti precesiju Zemlje, kao i promjenu geografske širine (u odnosu na Hrvatsku). Na osnovi toga možemo zaključiti da je betlehemsko nebo prije dvije tisuće godina izgledalo približno jednako nebu kako ga vidimo danas iz naših krajeva. Međutim u to se vrijeme vidjelo puno više zvijezda, jer nije bilo danas sveprisutnoga svjetlosnoga zagađenja. Poznavajući izgled neba u to vrijeme, možemo krenuti u potragu za objektom ili pojavom koja je mogla biti dovoljno uočljiva i specifična da bi zainteresirala mudrace s Istoka. Zato je važno da razumijemo tko su bila ta tri mudraca. Najvjerojatnije je riječ o perzijskim astrolozima (jedino su oni u to vrijeme znali točne podatke o položaju planeta i zvijezda na nebu te njihovo »značenje«).

Vladavina kralja Heroda (37. pr. n. e. – 4. pr. n. e.)

Mnogi poznavatelji Biblije vjeruju da su mudraci došli iz Babilona. Babilonci su bili vrsni astronomi, pa su vjerojatno dobro poznavali pojave na nebu. Kako su Židovi bili u babilonskom zatočeništvu, Babiloncima su vjerojatno bila poznata i židovska proročanstva o dolasku Mesije. Stoga su mudraci tražili božanske znakove koji bi naviještali dolazak Spasitelja. Možemo reći da je nekoliko kandidata za nebeske pojave koji bi odgovarali pojavi Betlehemske zvijezde.

»Poklonjenje maga« Giotta di Bondonea iz godine 1304. prikazuje sjajan komet kao Betlehemsku zvijezdu

Budući da je objekt koji se u to vrijeme našao na nebu sjajio duže vrijeme i pratio mudrace na njihovu putu, zaključujemo da nije riječ o meteoru. Iz podatka da se zvijezda prvo pojavila na istoku, kada su mudraci krenuli na put, a potom na jugu, kad su došli do Isusa, znači da se u određenom razdoblju znatno pomaknula. Na taj način možemo isključiti pojavu nove koju su Kinezi zabilježili 5. godine stare ere. Pločice pronađene u Babilonu otprilike iz tog vremena ne bilježe tu pojavu kao značajnu. Dakle, nije riječ ni o kometu, jer kineske kronike ne spominju ni jedan sjajan komet u to vrijeme. Halleyev komet pojavio se na nebu 12. godine stare ere, što je ipak prerano za Isusovo rođenje, tako da i pojavu kometa možemo isključiti.

Još jedan potencijalni kandidat za tu pojavu mogla je biti i okultacija Jupitera i Mjeseca (znači da je Mjesec prividno prešao preko Jupitera) također u 7. godini stare ere. Znatno važnije od toga bilo je da se i Sunce našlo u blizini, a konjunkciju Sunca i Mjeseca možemo smatrati jednim od najjačih utjecaja. Osim toga, Jupiter se kao kraljevski planet našao s njima, što predstavlja jaku simboliku koja je mogla natjerati mudrace da se zapute u Betlehem. Kako taj događaj nije bio vidljiv golim okom, jer je bio tijekom dana, pa ga se moglo samo računski predvidjeti, malo je vjerojatno da je ta pojava bila Betlehemska zvijezda, iako posjeduje jaku simboličku pozadinu. Ako smo sada ustanovili da kandidati za Betlehemsku zvijezdu nisu meteor ili okultacija, ni pojava nove ili kometa, postavljamo si pitanje – što je onda bila Betlehemska zvijezda?! Odgovor najvjerojatnije leži u jednom prirodnom fenomenu koji se dogodio 7. godine stare ere, a riječ je o trostrukoj konjunkciji Jupitera i Saturna, ovoga puta u zviježđu Riba. Ta astronomska pojava koja se događa otprilike svakih šezdesetak godina, 7. godine stare ere prvi se put zbila u svibnju i bila je vidljiva na ranom jutarnjem nebu na istoku, baš kako Evanđelje kaže. Za vrijeme druge konjunkcije mudraci su krenuli na put, da bi se za treće (koja je na jugu bila vidljiva u mjesecu studenom) došli pokloniti Isusu noseći darove: mirise, zlato i tamjan. Konjunkcija kakvu smo upravo opisali očito nije zvijezda kakvu je Giotto di Bondone naslikao početkom 14. st. na svojem slavnom prikazu Isusova rođenja i koja je postala naša predodžba tog fenomena. Taj prikaz je zasigurno umjetnički dojam nastao najvjerojatnije pod utjecajem Halleyeva kometa koji se pojavio nekoliko godina prije i bio dobro vidljiv iz područja Italije.

Konjunkcija planeta imala je mnogo veće značenje za astrologe od kometa, zvijezde kakvu klasično zamišljamo iznad jaslica (ovdje je bitan astrološki »utjecaj«, jer je on razlog zašto su i tri mudraca uopće krenula na svoje putovanje). Kako u vrijeme trojice mudraca astronomija nije postojala kao samostalna znanost, nebeske su se pojave proučavale u astrološke svrhe. Za trojicu mudraca konjunkcija Jupitera i Saturna predstavljala je rijetku i važnu pojavu iznimnoga simboličnog značenja. Danas znamo da je Jupiter simbol kralja, vrhovnoga božanstva, a Saturn simbol Palestine. U toj su konjunkciji mudraci vidjeli simbol rođenja kralja Palestine i Židova, baš kao što to i Evanđelje navodi i kao što su to najavljivala mnogobrojna proročanstva onoga vremena. Tako je za mudrace to bilo i više no dovoljno da se zapute u Jeruzalem. Na temelju iznesenog astronomskog i u ono vrijeme bitnog astrološkog značenja, te vremena pojave konjunkcije Jupitera i Saturna, možemo vjerovati da je najvjerojatnije konjunkcija Jupitera i Saturna ona pojava koju znamo pod nazivom Betlehemska zvijezda. Na području staroga Babilona, u mjestu Sipur, pronađene su i glinene pločice koje govore o konjunkciji Saturna i Jupitera. S druge strane, kao jedna od značajnijih godina, u kojoj se dogodila konjunkcija planeta, spominje se i 2. godina pr. n. e. (tj. 17. lipanj). Toga se datuma, tvrde astronomi, dogodila gotovo savršena konjunkcija Jupitera i Venere, s otklonom koji predstavlja gotovo nezamjetan djelić sekunde, što je na nebu moglo rezultirati pojavom vrlo svijetle »zvijezde« u konstelaciji Lava. To je starim astrolozima mogao biti iznimno važan znak i ondašnji mudraci bi to zasigurno zamijetili te interpretirali kao događaj od posebnoga značenja. Onima koji ipak vjeruju i više su priklonjeni kršćanskoj tradiciji sve izneseno moglo bi zvučati jednako nevjerojatno i sumnjivo, iako će se većina zasigurno prikloniti opciji koja je u kršćanskim narodima i najviše raširena, a to je da je bila riječ o božićnome čudu. Bilo kako bilo, zanimljivo je promatrati izgled noćnoga neba dvije tisuće godina u prošlost.n

Branch, D. 1998., Ann. Rev. Astron. Astrophys. 36, 17.

Brown R. 1993., The Birth of the Messiah. Doubleday, New York

Clark, D. H., Parkinson, J. H., Stephenson, F. R. 1977., QJRAS 18, 443.

Dreyer, J. L. E. 1963., Tycho Brahe. Dover, New York

Hughes, D. W. 1979., The Star of Bethlehem. Pocket Books, New York

Noonan, J. T. 1965., Contraception: A History of itsTreatment by the Catholic Theologians and Canonists, Harvard Univ. Press, Cambridge (MA)

Pearson, B. W. R. 1999., Catholic Biblical Quarterly 61, 262.

Maier, P. 1968., Church History 37, 3.

Kidger, M., 1999., The Star of Bethlehem. Princeton Univ. Press, Princeton