Uvodna riječ

Poštovani čitatelji,

Hrvatska revija 3/2015. »uobičajena« je izgleda: za razliku od prošlog broja, u cijelosti posvećena jednoj temi – Turskoj i Hrvatskoj kroz dugi povijesni hod u kojem su dijelile granicu – te lanjskogodišnjeg broja u cijelosti posvećena Prvom svjetskom ratu, u ovom smo se broju vratili uobičajenoj shemi: temi broja i rubrikama.

Tema je ovoga puta vezana uz dvadesetu obljetnicu oslobodilačke vojno-
-redarstvene operacije »Oluja«. Postavilo se pitanje kako govoriti o »Oluji« s vremenske udaljenosti od dvadeset godina, nakon kojih se mnogima od nas još uvijek čini kao da je ona bila nedavno. Istodobno, tumačenje »Oluje« u historiografiji, u diskursu politike (od kojega se onaj politikantski i ignorantski dio pretvorio u »mainstream« dočim onaj stručni živi, rekli bismo, u medijskoj »ilegali«), zatim govor o »Oluji« i Domovinskom ratu općenito uobličen u umjetnički izričaj i slično, često dovodi do raskoraka s obzirom na sjećanje. Takav paradoks i naše življenje toga društveno razmjerno vidljivo prisutnog paradoksa zaslužuje ukrštanje mišljenja i stavova koje bi zaslužilo prostor cijele Revije. Držimo da taj zadatak ostaje za, možda, skoru budućnost. Za dvadesetu smo obljetnicu, baš zbog strategija zaborava i izobličenja koje su na djelu oko nas, držali potrebnim podsjetiti na »Oluju« prikazom koji ima elemente kronologije, ali uvezane uzročno-posljedičnim sklopom. Osim toga, iz pera samih umjetnika ili pak vrsnih znalaca književno-umjetničkog i likovnog izraza donosimo nekoliko prikaza o govoru umjetnosti o Domovinskom ratu. Podsjećamo na ratni plakat, na ratnu liriku, kazalište i dramu, na roman s ratnom temom, umjesto uobičajene rubrike »Neobjavljena hrvatska književnost« donosimo neobjavljenu Mlakićevu prozu i komentar na nju u okviru teme broja. Nema, nažalost, teksta o ratu kao temi tzv. lake glazbe, možda najdojmljivije i najprisutnije u godinama rata, kao ni o ratu kao temi hrvatskog filma i fotografije. Međutim, kao što sam rekla, držimo da smo ovako zamišljenom temom broja možda započeli trajniji razgovor o Domovinskom ratu kao temi hrvatske umjetnosti.

U ostalim rubrikama donosimo čak dva priloga o vezama staroga Dubrovnika i Istoka. Posebno je zanimljiv ogled o koncepciji retrospektivne izložbe Kuzme Kovačića iz 2013. godine; uza nj, u Reviji ćete naći i prilog o kiparstvu Renate Vranyczany Azinović, o bogatstvu riznice Kotorske biskupije kad je posrijedi ex voto bokeljskih pomoraca, o velebnom Tomasovićevu prevoditeljskom pothvatu – prijevodu epa Luzitanci s portugalskoga – te veći broj recenzija i prikaza skupova, koji počinju prikazom netom objavljene Enciklopedije Matice hrvatske.

Nadamo se da će vam Revija biti zanimljiva.