Matica hrvatska dobila je svoju enciklopediju

Malo je ustanova koje su tijekom toliko dugoga razdoblja tako temeljito utjecale na hrvatsku kulturu i na razvitak ukupnoga hrvatskoga bića kao što je to činila Matica hrvatska pa se bez pretjerivanja može reći da je upravo Matica hrvatska bila jedan od bitnih čimbenika u oblikovanju suvremenoga hrvatskoga identiteta. Bilo je u njezinoj povijesti i uspona i razdoblja nesnalaženja i nedoumica, ali je ta ustanova postojano promicala hrvatsku kulturu i branila interese hrvatskoga naroda. O Matici se puno pisalo, a sada smo s Enciklopedijom Matice hrvatske, kojoj je 1. knjiga upravo izašla, dobili djelo koje nastoji prikazati i ocijeniti ukupnu djelatnost te prevažne institucije. Ipak, na samom početku valja naglasiti da ovdje nije riječ o uobičajenoj enciklopediji koja svojim suradnicima, autorima priloga, nameće kruta pravila doziranja i oblikovanja enciklopedijskih članaka: kada je jednom autor izabrao temu članka, uredništvo mu je prepustilo da izloži sadržajne elemente onako kako je on to zamislio, da se u pisanju služi svojim osobnim stilom, a jedini je uvjet da piše na temelju provjerenih činjenica.

Enciklopedija je djelo koje nastoji sustavno i sažeto obraditi i prikazati, abecednim ili kakvim drugim redoslijedom, sve bitne činjenice bilo općenito bilo pak tematski, tj. iz nekoga posebnog područja. Enciklopedija Matice hrvatske prema tomu je tematska enciklopedija. Njezin prvi svezak, koji je pred nama, prikazuje djelovanje te naše nacionalne institucije tijekom više od stoljeća i pol na području književne, društvene i političke povijesti Hrvatske, on prikazuje što je sve Maticu kao ustanovu u tom razdoblju zaokupljalo i kakav je bio prinos svih onih mnogobrojnih djelatnika koji su u tom poslu sudjelovali. Objavljivanje svakoga sličnog enciklopedijskoga djela uvijek ima osobitu važnost, pogotovu kada je riječ o instituciji koja je svojim utjecajem oblikovala hrvatski kulturni i nacionalni identitet. Zato je i razumljivo zanimanje javnosti za tu ediciju.

Enciklopedija se ne sastavlja izvan određenoga kulturnog i političkog ozračja, kako sadašnjega tako i onoga koje je prethodilo danomu trenutku, i ona redovito zastupa određene interese čitatelja kojima je namijenjena. Da Matica hrvatska nije tijekom svojih više od stoljeća i pol djelovanja bila upravo ono što je bila, i ne bi možda postojala potreba za ovako opsežno zamišljenom enciklopedijskom edicijom o njezinu djelovanju, o njezinim temama i njezinim djelatnicima. Tijekom više od stoljeća i pol, kada je hrvatska (povijesna) državnost nerijetko bila krnjena i pritiskana sa svih strana, Matica hrvatska je svojim kulturnim i znanstvenim djelovanjem nastojala na određeni način nadomjestiti odgovarajuće djelovanje državnih institucija, kojih ili nije bilo ili nisu funkcionirale onako kako je trebalo. Uostalom, to potvrđuju i mnogobrojne prepreke koje su tijekom povijesti djelovanju Matice hrvatske bile na putu, a te su prepreke kulminirale zabranom njezina rada tijekom 1970-ih i 1980-ih, bez obzira na to što se mora reći da ni nakon zabrane njezina rada ona nije prestala djelovati – jer su mnogi njezini članovi, matičari, i dalje branili – otvoreno ili djelom – vrijednosti za koje se ona kao ustanova zalagala.

Sposobnost da se objavi tako zamašno i sveobuhvatno djelo kao što je enciklopedija, provjera je i potvrda zrelosti određene kulturne zajednice. Doista treba čestitati uredničkom vodstvu, gl. ur. g. Igoru Zidiću, tehn. urednici gđi Jeleni Hek­man i uredniku g. Ivici Matičeviću, što su na tom poslu od zamisli do ostvarenja bili ustrajni i što su zajedno sa suradnicima napravili reprezentativnu enciklopediju. Kao kulturna i nacionalna zajednica mi ne možemo očekivati da djelatnost najvažnije i najaktivnije nacionalne kulturne ustanove za nas napravi netko drugi, pogotovu kada znamo da se i u inozemnim i u domaćim izdanjima hrvatskom građom postojano manipuliralo (i još se uvijek nerijetko manipulira) ili pak je ona jednostavno bila prešućivana. Uostalom, bi li Enciklopedija Matice hrvatske izgledala jednako da ju je izradila skupina leksikografa iz Beča, iz Budimpešte, iz Rima ili iz Beograda? Sigurno je da bi činjenice bila drukčije odabrane i ocijenjene, i to je možda najbolje opravdanje njezine izvedbe. Sjetimo se samo kako bi se iz različitih spomenutih središta mogle obraditi i prikazati teme kao što su Zrinski i Frankopani, general i ban Josip Jelačić, ili pak teme koje se tiču Dalmacije, Istre ili Dubrovnika.

Pri izradbi svake enciklopedije treba voditi računa o tom da je ljudsko znanje proces koji neprestano teče, koji nikada ne može biti dovršen, pa se tako i podaci koji uđu u enciklopediju neprestano moraju osvježavati i dorađivati, promatrati u okvirima novih odnosa koji se jednako tako neprestano mijenjaju. Zbog toga i ne može biti savršene i »potpune« enciklopedije, enciklopedije koja bi zadovoljila sve korisnike, ali ovakva sustavno prikupljena i obrađena građa čvrst je temelj za svako daljnje istraživanje. Posve je sigurno da će i u ovoj kao i u svakoj drugoj enciklopediji biti slabijih dionica, da će se tu i tamo naći i pogreške, ali je važno što smo dobili djelo koje obrađuje kako ono čime nas je Matica zadužila, teme kojima se bavila, tako i osobe koje su postojano u nju ulagale svoje znanje i svoj trud. Sjetimo se samo koliko je nesigurnosti, nagađanja i sporenja bilo oko toga tko je sve pripremao i pisao »Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika«, a Deklaracija je napisana i objavljena još prije gotovo pola stoljeća. Kada na slična pitanja ni Enciklopedija ne može naći siguran odgovor, važno je da i takve nedoumice budu zabilježene da bi se odgovor našao u nekim drugim vremenima ili u drugačijim prilikama. Važno je što smo dobili solidnu konstrukciju koja se uvijek u pojedinostima može dopunjavati i dorađivati, popuniti onim što eventualno nedostaje, ispraviti ono što je možda pogrešno.

Kao referentno djelo par excellence, enciklopedija se u svojem nastajanju u svakoj sredini pomno prati, povremeno kritizira, a nisu rijetki ni oni koji izražavaju određen podcjenjivački odnos prema toj vrsti posla, premda nitko ozbiljan ne može dovesti u pitanje tu vrstu djelatnosti, dovesti u pitanje društvenu i kulturnu funkciju te opravdanost takva djela. No moramo biti svjesni da u takvim prosudbama velik udjel uvijek ima i subjektivna sastavnica. Nema enciklopedije koja ne bi mogla biti potpunija, eksplicitnija, točnija.

Rašireno je uvjerenje da enciklopedije pišu ljudi iz svoje pametne glave. No tako napisana enciklopedija najčešće bi bila jedva upotrebljiva svaštara. Enciklopedija nastaje upornim, dugotrajnim i pozornim prikupljanjem podataka, njihovim usustavljivanjem i sažimanjem za potrebe određenoga tipa korisnika. Jednako tako, a o tom svjedoči i Enciklopedija Matice hrvatske, rad na enciklopediji nužno je kolektivni rad. Složena zadaća uredništva jest uskladiti, koliko je nužno, različite autorske individualnosti, različite pristupe i, napokon, i različite struke. Kada jednom ovakva impresivno pripremljena knjiga, pomno dokumentirana i likovno znalački opremljena, dođe u ruke korisnicima, nije ni uvijek ni svima samo po sebi jasno da iza te knjige stoji dugogodišnji ustrajan rad i uredništva i mnogobrojnih suradnika.

Valja također istaknuti da nije uvijek lako enciklopedijskim djelom ispuniti sva očekivanja i potrebe svih skupina čitatelja. O nezahvalnosti leksikografskoga i enciklopedičkoga posla, u kojem se radije ocjenjuje ono čega nema ili ono što je moglo biti prikazano drugačije, još uvijek vrijedi konstatacija Samuela Johnsona da leksikograf, ili enciklopedičar, ne može za svoj rad očekivati pohvale, nego se njegove ambicije moraju ograničiti na to da izbjegne prigovore i pokude. U zaključku možemo istaknuti kako je poznato da se sve ideologije i svi politički programi s vremenom istroše, olinjaju, ali da stvarna kulturna i znanstvena dostignuća zadržavaju svoj sjaj i ne gube na vrijednosti ni izvan sustava i vremena u kojima su nastala. O tome svjedoči i povijest Matice hrvatske, o tome svjedoči i ova enciklopedija koja je pred nama.

Na kraju, svima koji su u tom pothvatu sudjelovali možemo izraziti zahvalnost za učinjeno, ali nam je istodobno poželjeti uredništvu i suradnicima dovoljno ustrajnosti da što prije ovaj veličanstveni pothvat privedu kraju.