Cijela naša...

Kada je riječ o plakatu u ratnim godinama u Hrvatskoj, to je vremenski okvir od početka agresije 1991. do redarstvene akcije Oluja 1995. Neki su plakati nastajali i poslije, a bilo ih je i prije kao nagovještaj nemilih događaja. U tom su razdoblju plakati bili poruke od najširega značenja. Danas su oni ozbiljna povijest, koju proučavaju i strani povjesničari umjetnosti, kritičari vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna i izvan Hrvatske, čak i više od nas samih. Pa i u vrijeme intenzivne agresije strani su mediji pokazali interes za antiratne plakate u Hrvatskoj, jer su im oni dosta slikovito predočivali jačinu, oblik i vrstu agresije na Republiku koja se proglasila samostalnom državom i koju je 15. siječnja 1992. priznao svijet nakon punih devet stoljeća u kojima je uvijek bila u nekom savezu, necjelovita i podređena u nekom nenarodnom režimu ili sustavu. Agresija na goloruki narod bila je iznenađenje i za većinu građana koji su jedva dočekali prve slobodne izbore nakon pola stoljeća jednopartijskoga komunističkog sustava. Umjetnici i dizajneri imali su svoj skromni alat kojim su se suprotstavili neprijatelju, slali informacije svijetu izvan Hrvatske te upućivali i hrabrili Hrvate u pravednoj borbi za svoju novu državu. Motiva je bilo dovoljno kao i domoljublja da se to uradi.

Imao sam više susreta sa stranim medijima koji su tražili i pojašnjenja nekih radova. Primjerice, ORF 2 me pozvao u Beč za intervju o plakatima koje su sami prikupili. Kad su preda mnom otpakirali dvadesetak plakata, odustali su jer im se politički sadržaj nije svidio. Rekli su – mi smo program kulture, ne miješamo se u politiku. To su bili plakati visoka naboja i neprikladnih izraza. Bilo je tu i psovanja i neprikladnih riječi koje nisu zadovoljavale određenu civilizacijsku razinu. Izdvojili su plakat KRV-ATSKA! i htjeli razgovarati samo s njegovim autorom, ne znajući da je autor pred njima. Za taj su razgovor posebno došli u moj Studio International u Zagrebu i obradili temu dizajn i politika u trajanju od pola sata. Ja sam se priklonio direktnom izričaju, čak bez uporabe simbola i boja Hrvatske jer nisam želio da se rješenja time opterete i daju porukama dvosmislenost. Drugi je veliki intervju bio za ZDF 2 (Njemačka televizija), također u mojem studiju. Razgovor je bio u zimskim večernjim satima, a pitanja su bila ozbiljno proširena na probleme u Hrvatskoj iz europskoga kuta gledanja, koji nam baš nije bio sklon. Primjerice: »Gdje i za koga radite, tko vas plaća, je li to predsjednik Tuđman, i zašto na to pristajete?«. Moj je odgovor bio jasan, ali neuvjerljiv: »Ja sam samostalni slobodni dizajner, koji osmišljava idejni koncept, radi dizajn, tiska i distribuira plakate, koji su i potpisani«. To im nije bilo dovoljno uvjerljivo, međutim upravo se u tom trenutku ispred kuće pojavila Hitna pomoć i netko je uporno zvonio na vratima. Morali smo zaustaviti kamere i naš razgovor. Na vratima se pojavio čovjek u bijelom mantilu, došao je sa Šalate (bolnica) po plakate jer su im u posjet stigli francuski liječnici. Tada je sve postalo jasno, pa je gospodin sa Šalate ponovno zvonio i ja mu u ruke predao već pripremljenu rolu od 50 plakata, što su kamere uredno snimile i što je bilo emitirano u HRT-ovu programu »Drugi o nama«, koji je vodila gospođa Helga Vlahović. Ironično je da su u emisiji bili samo stranci i moj prilog. Za plakat KRV-ATSKA! zainteresirao se švicarski fotograf koji je pratio prvu liniju bojišnice. Pokušao je plakat dobiti u Ministarstvu obrane, ali bez uspjeha, u šali mi je rekao – ne tražim tenk ili helikopter – nije znao ni ime autora, ali ga je, prolazeći pokraj tiskare Naša djeca u Gajevoj ulici, primijetio u kontejneru u koji se bacaju neuspjeli otisci i donio mi ga na potpis. Naravno, dao sam mu 5 novih da ih ponese u Švicarsku. Plakat je u međuvremenu postao povijesni primjerak. Jedna knjiga, »100 POSTERS PARA UN SIGLO« (100 plakata za jedno stoljeće), kojom se slikovito prezentiraju osobe, događaji ili predmeti od broja 1 (Toulouse-Lautrec) do broja 100, KRV-ATSKA, najbolje svjedoči o tome. Idejna se poruka sama nametnula jer su glavni mediji 1991. tvrdili da krvi u Hrvatskoj neće biti, a ona je tekla prvo na Plitvicama, pa Borovu Selu... i nametnuo se koncept: HRVATSKA kao KRVATSKA! Utvrdio sam da riječ i slika jasnije poručuju svoju poruku od same slike. Spajajući riječ KRV i sliku krvi omogućio sam svima da razumiju moju poruku, čak i oni koji ne znaju hrvatski jezik. Poruka je zapravo bila da smo očekivali HRVATSKU cijelih devet stoljeća i kad smo pomislili da je ona tu, umjesto nje pojavila se KRV-ATSKA! Osim ideje igrom riječi KRVATSKA umjesto HRVATSKA, sama izvedba ideje bila je ključna za konačni izgled plakata. Nisam želio stilizirani prikaz krvi, kao što dizajneri obično rade, nego sam ju prikazao doslovno: na ispisanu riječ KRV-ATS-KA! na formatu A/4 kapaljkom sam kapao crvenu tekućinu /miješana krv i crveni tuš/ i istodobno snimao. Napravio sam tako više od 100 snimaka na laica filmu, i iz toga izbora izdvojio jedan. Pri snimanju sam imao užasan osjećaj da sam ja agresor koji se nalazi nad okrvavljenom žrtvom. Stoga mogu razumjeti ljude koji jako vole taj plakat, ali ga ne mogu gledati na zidu svoje sobe, plakat je postigao maksimalan emocionalni učinak. Tiskan je u dvije tehnike tiska: ofset, 4 boje sa sjajnom plastifikacijom u formatu A1 (tiskara Naša djeca) i sitotisak u dvije boje (Sitotisak Straža) na dvostruko većem formatu A0. Ofsetni tisak bio je uvjerljiviji jer je slika krvi bila posve prirodna, pa je njegova naklada ponavljana više puta po 10 000 primjeraka. Specifična su to vremena ponosa i ratne zbilje. Iz vrha države mi je poručeno: »Mi smo Hrvatsku tek dobili, a vi ju ne znate ni napisati!«. Na prigovor da je plakat nerazumljiv za one koji ne poznaju hrvatski jezik dizajnirao sam njegov »dizajn prijevod« vizualnom ilustracijom u formi okrvavljene kravate.

Kravata je motiv koji poznaje cijeli svijet, to je naš povijesno-suvremeni dizajn! Naslov THE TIE IS CROATIAN upućuje da je agresor netko drugi, a ne onaj koji je taj lijepi tekstilno-odjevno-modni i civilizacijski predmet podario cijelom svijetu. Slika je vrlo razvidna i uvjerljiva: krv je glavni motiv. Crvena boja kravate i krvi spaja se u cjelovitu poruku prokazujući žrtvu i počinitelja. Drugi izniman primjer nastao je u suradnji s prognanim vukovarskim Hrvatima, u njihovoj općini u progonstvu u Vukovarskoj ulici u Zagrebu. To su ljudi koji su izgubili svoje najbliže, svu imovinu, i grad koji su morali napustiti i koji je neprijatelj potpuno uništio. Na žalost postojali su i oni koji to nisu vjerovali.

Naslovom Read between the lines ili Čitajte između redova ispisan je tekst o događanjima u Vukovaru 1991. godine. Plakat se mora gledati iz blizine da biste pročitali tekst od 14 točaka u timesu. Tekst (poruku) napisali su protjerani i preživjeli građani razorenoga grada Vukovara u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. PRVI RED: Vukovar je tisućljetni hrvatski grad na Dunavu, s većinskim hrvatskim pučanstvom. DRUGI RED: U velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku Vukovar je do temelja razoren i okupiran 18. studenoga 1991. TREĆI RED: Pred očima svjetske javnosti u Vukovaru je poginulo 700 branitelja i 1600 civila. Ukupno 2600 nestalih. Vukovar je ostao bez svojih domova, parkova, tvornica i muzeja, pa čak i bez drveća i ptica, u njemu je stao život. PODNOŽJE: Hrvatska će biti slobodna tek kada se oslobodi Vukovar, a prognani Vukovarci vrate u svoje domove. Dana 18. studenog 1994. godine na treću godišnjicu okupacije Vukovara, Poglavarstvo grada Vukovara u progonstvu, Zagreb, Hrvatska. Plakat je dobio sedam međunarodnih nagrada jer je izmijenio definiciju po kojoj se plakat promatra iz udaljenosti, te mu je trebalo prići posve blizu i suočiti se s njegovim sadržajem. Posuđena anglosaska anegdota Read between the lines u prijevodu je dobila verziju Čitajte između redova, umjesto redaka, jer je bila namijenjena onima koji ne vjeruju ili su možda čak i umiješani u rat i agresiju na Vukovar i Hrvatsku.

Grad Dubrovnik, biser Hrvatske i cijeloga Sredozemlja, jedva je izbjegao sudbinu Vukovara. Grad s Orlandovim stupom na Stradunu i zastavom na kojoj piše LIBERTAS doživio je teško granatiranje i palež od JNA i četnika. Grad u kojem odzvanjaju hamletovske riječi »Biti ili ne biti...« bio je ostavljen da se brani sam na milost i nemilost svjetske javnosti, jer je riječ o UNESCO-ovoj baštini, visokoj hrvatskoj kulturnoj vrijednosti na hrvatskome tlu. Koncept plakata: To be or not..., hamletovsko pitanje koje se gotovo svakoga ljeta čuje unutar zidina renesansnoga hrvatskoga grada za vrijeme Ljetnih igara, moto je toga plakata. Srbijanska i crnogorska vojna sila pod nazivom Jugoslavenska narodna armija nesmiljeno je granatirala grad koji je UNESCO zaštitio kao svjetsku baštinu. Opkoljen i nemoćan, primao je udarce s kopna i mora. Sam Grad prikazan je kao tipografska forma (Logo) na kojem su otisci prstiju neprijatelja i okupatora. U morskome su dijelu povijesni stihovi ispisani rukom kao valovi u kojima se pjesnik žali da mu nitko ne pomaže: »Sada sam ostavljen sam srid morske pučine. Valovima moćno bijen, dažd dođe s visine, kad dođoh na kopno mnih da sam... sam«.

Plakat Razbijeni vrč, koji prikazuje zemljovid svijeta, možda je naznačio događaje u devedesetima. Izveden je za Međunarodni dan muzeja, a zamišljen u vrijeme rušenja Berlinskog zida i raspada blokovskog svijeta zemalja socijalizma/komunizma, kao i Jugoslavije. Svaki vrč drži vodu dok se ne razbije ... kaže stara narodna poslovica. Međutim vrč se razbio i voda se prolila, ali njegove krhotine prikazuju cjelovitu sliku svijeta, jer je inspiriran razbijanjem Berlinskog zida, nakon čega su nestali politički blokovi i svijet je ponovno postao cjelina. Svijet sastavljen od niza krhotina razbijenog vrča izvrsno oslikava političku situaciju s kraja 1980-ih i početka 1990-ih godina, posebice u zemljama južne i istočne Europe ili zemalja Istočnog bloka. Taj motiv predočen na plakatu uz Međunarodni dan muzeja 1991. osobito je bio ilustrativan za Hrvatsku, kojom je harao rat odnoseći mnoge živote, sustavno uništavajući baštinu i zatirući povijest. Slobodni raspored krhotina oblikovao je zemljovid planeta Zemlja. Afrika i Južna Amerika bile su najočitije za prepoznavanje ostalih kontinenata i manjih detalja na njima. Složiti sliku na prometnoj ulici (Buconjićeva) i samo tren nakon toga politi vodom bilo je izazovno jer nema ponavljanja. Prvi pokušaj bio je suzdržan i nedovoljno uvjerljiv za cijelu priču (poslovicu). Zatvorili smo ulicu, automobili su stali, a vozači naravno protestirali. Drugi jaki mlaz vode preko svega dao je puni rezultat, koji je fotografirao Damir Fabijanić. Zanimljivo je da je plakat bio odbijen na nekim izložbama (BIO Ljubljana) jer ga je komisija tretirala kao fotografiju koja nema posebno vidljivih elemenata grafičkog dizajna. Puno godina poslije uvršten je u mnoge recentne knjige i preglede dizajna u svijetu. Povijest svijeta sastoji se od krhotina ili fragmenata (arhitekture, skulpture, keramike, i slično). Vrlo često fragment je estetski artefakt koje pamtimo, njegujemo, čuvamo... Nije li, zapravo, cijeli svijet mozaik fragmenata od prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Taj plakat za Međunarodni dan muzeja odgovor je na istu temu. Plakat je u izvedbi nakon tiska plastificiran sjajnom plastikom da bi voda više došla do izražaja. Sjajna površina mu je davala život i onemogućivala fotografiranje fleš rasvjetom...

Bilo je i plakata posve lokalne razine, primjerice: Voliš li Hrvatsku? Pod tim se naslovom poziva mlade dragovoljce da obuku maskirnu opremu i pridruže se obrani domovine. Hrvatska je bila zavijena u crno i broj poginulih se iz dana u dan povećavao. Trebalo je to dostojanstveno pokazati paljenjem svijeće za poginule u formi zemljovida za Dan mrtvih 1992. Plakat koji je mnogima mamio suze na oči. Preko slike je u zlatu otisnuta hrvatska himna, koja završava »Dok mu mrtve grobak krije...«. Grb je povijesni hrvatski simbol i za njega se krv lila stoljećima, bio je ponos naših branitelja, oni su ga krvavo izborili i vratili državi. Plakat je tiskan na slavonskom području, koje je najviše krvi prolilo za njega. Plakat za Muzej grada Vukovara u progonstvu s ispisom imena grada koji nestaje u početku je bio mala poštanska doplatna marka, koja je nastala onaj dan kad je prestao emitirati Hrvatski radio Vukovar i nestao glas Siniše Glavaševića... Uljana slika zaštitnika grada svetog Bone, koja se nekako prokrala do Zagreba na restauraciju, pokrivena je suhim hrastovim lišćem s asocijacijom na zadnji dio himne: »Dok mu hrašće bura vije«. Tekst u formi križa CROATIA-VUKOVAR njegov je naslov. To je plakat koji kao ikonu posebno vole Vukovarci.

Opisani plakati distribuirani su po cijeloj Hrvatskoj, i u inozemstvu unutar hrvatske dijaspore, stranim veleposlanstvima, političarima od utjecaja i na izložbama koje su organizirane u raznim zemljama da bi Hrvatska bila priznata i oslobođena u svojim pravim granicama. Posebice je vrijedno da se pojavljuju u stranim stručnim knjigama i publikacijama među najboljima u svijetu. Napravljen je i jumbo plakat samo u jednoj (crnoj) boji i polijepljen na plakatnim mjestima grada Zagreba dva mjeseca prije Oluje. Nastao je iz jingla za HRT 1, HRT 2 i HRT 3 jer je bio vrlo omiljen. Povjesničari umjetnosti često se koriste sintagmom: Small is beautiful (Malo je lijepo). Na ekranu je pisalo »malo je lijepo«, zatim »lijepo je cijelo« i završni kadar »Cijela naša domovino...«. Ta mala intervencija na himni bila je poticajna i zato sam ju nakon pune jedne godine emitiranja na sva tri HRT-ova programa posve samostalno pretvorio i u jumbo plakat. Riječ Ciiijjjeeellaaa prikazana je u »pjevnom« obliku na cijeloj površini od 2 x 5 metara, a ostatak himne dodan je radi pojašnjenja. Međutim ni međunarodne snage (promatrači) nisu stale skrštenih ruku, pozvonili su na vrata moga studija i naručili plakat za ostanak statusa quo. Njihov je slogan bio: Keep peace together (Čuvajmo mir zajedno)! Moj prijedlog da to bude maskirna uniforma s grafikom zemljovida Hrvatske izbacila ih je iz takta. To je bio zapravo moj test kakvu, odnosno koliko veliku oni Hrvatsku žele. Naravno, dizajnersko rješenje poslano je u UN na uvid, odgovor je bio negativan a suradnja prekinuta, i honorar odbijen. Incident s UNPROFOR-om pokazao je dvije stvari: dizajner je odgovoran za prostor i vrijeme a novac u tome ne smije imati nikakva utjecaja.