Uvodna riječ

Poštovani čitatelji,

vidjet ćete da smo se prvim ovogodišnjim brojem dobrim dijelom okrenuli dalekoj prošlosti: srednjovjekovlju u hrvatskim zemljama. Temu broja pripremili smo zajedno s autorima Leksikona hrvatskog srednjovjekovlja koji će izići u tijeku ove godine, a u kojem su oni u nizu opširnih natuknica objedinili znanje o tom davno prošlom vremenu. Mi smo izabrali nekoliko tekstova u kojima se pomno tumači narav i uloga nekih od temeljnih institucija te posebnosti sredine u kojoj su živjeli naši predci i, istodobno, njezina povezanost s ostatkom kršćanskog Zapada. Osim toga, u »Povjesnici« donosimo još dva teksta o vremenski i tematski vrlo bliskim sadržajima te – u recenzijama – osvrt na knjigu o starim, predosmanskim utvrđenim gradovima u Bosni i Hercegovini. 

U ovome broju prisjećamo se nedavno preminuloga Zvonimira Baloga na tri načina: prikazom akademika Tonka Maroevića o sjajnom i raznolikom opusu, literarnom i likovnom, te o osobitom životnom stilu kojim je on uvijek kreativno i uvijek duhovito prevladavao teret svakodnevice. Naša urednica Dubravka Oraić Tolić dobila je na uvid dobrotom udovice Zvonimira Baloga njegovu neobjavljenu zbirku pjesama Zvijezde ne gore uzalud, na kojoj je svojom rukom napisao »Ovo je meni najdraži rukopis koji sam ikad načinio«, te odabrala pregršt pjesama u kojima čitatelji mogu vidjeti drugoga, manje poznatoga pjesnika. Gospođa Balog omogućila je i izbor fotografija iz obiteljskih albuma i pjesnikove likovne djelatnosti, pa će čitatelji tako ponovno susresti svestranoga i uvijek jednako privlačnoga autora zapisanog u sjećanje mnogih generacija.

Od ostalih, redom zanimljivih priloga u ovom broju posebno bih spomenula tekst o povijesti same Hrvatske revije: pokrenuta u dvadesetim godinama prošloga stoljeća kao časopis kojim je Matica hrvatska, unatoč službenoj politici objedinjavanja i centraliziranja svih kulturnih aktivnosti te zatiranja nacionalnih kultura, Hrvatska je revija samim svojim nastankom, a posebice pridjevkom »hrvatska« u nazivu od samog početka od jugoslavenskih vlasti percipirana kao subverzivna. Međutim, osim te, nešto poznatije (ali sve zaboravljanije) okolnosti pod znakom koje je Revija zadivljujućom upornošću izlazila što kao mjesečnik što kao dvomjesečnik, u samom uredništvu su se u tijeku osamnaestogodišnjeg izlaženja u Zagrebu sukobljavale (u smislu konstruktivnih sukoba mišljenja) uredničke koncepcije koje su u uvjetima političke diktature pokušavale na svaki način održati načelo otvorenosti prema različitim političkim opcijama koje su zagovarali tadašnji suradnici Revije. O tome je riječ u našem prilogu. Kad danas prečitavamo tadašnje Revije pa – primjerice – naiđemo na polemiku prvaka hrvatskog pjesništva prošlog stoljeća o tančinama u razlikama dvaju tadašnjih njihovih prijevoda stihova španjolskog republikanca Garcíje Lorce najprije ćemo čeznutljivo pomisliti kako takve prijevodne književnosti, pa ni pristupa prijevodnoj književnosti, u hrvatskoj kulturnoj sredini danas nažalost nema. Pritom, naravno, nismo svjesni koliko je uredničkog truda i intelektualne uspravnosti u okolnostima primitivne odmazde u obliku gubljenja radnog mjesta za svu tu slobodu suprotstavljanja mišljenja na Revijinim stranicama trebalo ulagati. Držimo da je jedna od zadaća Revije i podsjećati kako se ona održala u zadnjih osam desetljeća jer (i) na njezinu malom uzorku ocrtava se i povijest Matice hrvatske i hrvatska povijest XX. stoljeća.

U mislima na tadašnje i sadašnje uredničke koncepcije i dvojbe, uredništvo svim svojim čitateljima želi sretan Uskrs.

Mirjana Polić Bobić
glavna urednica