Otvorena vrata u djelo Andrije Buvine

Ovogodišnja, dvadesetšesta znanstveno-kulturna manifestacija »Knjiga Mediterana« (Split, 21–27. rujna 2014), što je u suradnji s drugim ustanovama organizira Književni krug Split, odvila se pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na njezinu otvorenju govorili su akademici Nenad Cambi, predsjednik Književnoga kruga Split, Zvonko Kusić, predsjednik HAZU, i Mislav Ježić, koji je održao tradicionalni uvodni esej. Akademik Kusić je, među ostalim, istaknuo važnost i uspjeh ove manifestacije, skrenuvši pozornost na plejadu vrhunskih hrvatskih i europskih znanstvenika koji su je svojim prinosima učinili referentnom točkom u znanstvenoj republici.

U bogatom i raznovrsnom programu održana su tri znanstvena skupa, na kojima je sudjelovalo pedesetak znanstvenika iz zemlje i inozemstva, a u popratnom programu predstavljen je niz novijih izdanja nakladnika iz Dubrovnika, Hvara, Splita, Šibenika, Zadra i Zagreba. Na kraju programa iznimno su – umjesto 22. travnja! – dodijeljene ovogodišnje nagrade Dana hrvatske knjige Društva hrvatskih književnika: Judita, Davidias, Slavić.

Otvorenje skupa: Guido Tigler, Josip Belamarić, msgr. Marin Barišić, Nenad Cambi

Skup Splitski epik Jerolim Kavanjin: o 300. obljetnici smrti, u suorganizaciji s Odsjekom za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, potaknut sviješću o nesvakidašnjem opsegu, raznovrsnu sadržaju te poetičkim i jezičnim osobitostima Kavanjinova književnog djela, bio je usmjeren poglavito na njegovu pisanu ostavštinu. Na skupu Komparativna povijest hrvatske književnosti, sedam­naestom po redu, u suorganizaciji s Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, znanstvenici su razmatrali temu »Poema u hrvatskoj književnosti: problem kontinuiteta«. Treći skup, Vratnice Andrije Buvine u splitskoj katedrali: 1214–2014., ostvaren je u suorganizaciji s Institutom za povijest umjetnosti – Centrom »Cvito Fisković« u Splitu, a održan je povodom 800. obljetnice vratnica splitske stolnice. Na­ime, prema dragocjenom zapisu u kronici Historia Salonitana Tome Arhiđakona (Papalićev kolektanej, Budimpešta), nove, pozlaćene vratnice splitske stolnice blagoslovio je nadbiskup Bernard 23. travnja 1214. godine. Izradio ih je domaći majstor Andrija Buvina (magister Andrea Buvina, pinctor de Spaleto). U drvu hrasta, rogača i oraha on je izrezbario dvadeset osam prizora iz Isusova života od Navještenja do Uzašašća. Zbog vrsnoće tih prikaza Buvinine vratnice ubrajaju se među iznimna ostvarenja hrvatske i europske romaničke umjetnosti.

Skup je otvoren uz pozdravne riječi zamjenika splitskoga gradonačelnika Gorana Kovačevića i splitsko-makarskoga nadbiskupa msgr. Marina Barišića. Na dvije sesije u šesnaest izlaganja sudionici iz Hrvatske, Italije i Mađarske osvijetlili su kontekst nastanka vratnica, njihovo značenje i status te teološke, tehnološke i restauratorske vidove.

Ulomak vratnica zamijenjen prigodom restauracije 1908.

Tako je Vladimir Peter Goss sa Sveučilišta u Rijeci u izlaganju Andrija Buvina i ranohrvatska umjetnost u drvu pokušao objasniti zašto je to najljepše i najbolje sačuvano remek-djelo romaničke umjetnosti privuklo iznenađujuće malo znanstvenog interesa. Ustvrdio je da se većina onog što znamo o ranoj zapadnoj umjetnosti i umjetnosti južnih i istočnih Slavena temelji na umjetnosti u drvu te je zaključio da se ona mora tretirati kao dio glavne struje hrvatske umjetnosti koju na bolji način valja integrirati u povijest kako hrvatske tako i europske umjetnosti.

Joško Belamarić iz Centra »Cvito Fisković« Split iznio je nove argumente za tvrdnju o Buvini kao snažnom i originalnom umjetniku, čije nam djelo predstavlja onakvu umjetnost kakvu je osvitom 13. st. mogla dati domaća sredina. U izlaganju Andrija Buvina – pictor de Spaleto, majstor ukorijenjen u povijesnoj i umjetničkoj stvarnosti Splita i Dalmacije 1200-ih razmotrio je neka pitanja tehnike oblikovanja i montaže, izvornog položaja i funkcije vratnica, njihova odnosa prema izvornom portalu Dioklecijanova mauzoleja, njihova ukupnog izgleda te izvora pojedinih motiva i stila.

Guido Tigler sa Sveučilišta u Firenci postavlja pitanje Je li Andrija Buvina bio i rezbar ili pak samo slikar? Splitsku je »situaciju« usporedio s mnogobrojnim primjerima iz Umbrije i Abruzza, gdje se vodi žustra rasprava o tome jesu li rezbar, koji radi u drvu, i slikar, autor polikromatskog zahvata, zapravo jedan te isti majstor, bez obzira na eventualni potpis. Problematizirao je također sam podatak o godini postavljanja vratnica te otvorio teorijsku mogućnost da majstor, kojemu se radi izrade vratnica obratio nadbiskup Bernard iz Perugie, ipak nije lokalnog podrijetla.

Prizor s vratnica: Uzašašće

Judit Gál sa Sveučilišta Eötvös Lorándi u Budimpešti i Mirko Sardelić s Odsjeka za povijesne znanosti HAZU u Zagrebu u izlaganju Nadbiskup Bernard (1200. – 1217.) između Mađarske i Splita, u okviru općega konteksta kraljevske politike i odnosa s Crkvom, osvijetlili su dvostruku ulogu splitskog nadbiskupa Bernarda između grada i kraljevskog dvora te između kralja Emerika i brata mu kneza Andrije, među kojima je izbio sukob.

Branko Jozić iz Marulianuma u Splitu predstavio je uglavnom zanemareni prekrasni iluminirani kodeks 626 C iz Riznice splitske stolnice, utvrdio mu sadržaj i autorstvo te na osnovi činjenica i drugih konvergentnih indicija iznio pretpostavku da je njegov sastavljač / naručitelj nadbiskup Bernard, koji je zapravo dao izraditi dvije knjige: povijest vanđelsku, koju je za nepismeni puk majstor Buvina pretočio u likovni izraz, a za kler, tj. obrazovane recipijente, knjigu govora uglednih otaca, sadržanih u ovom kodeksu, te tako Splitu ostavio dva iznimna spomenika kulture.

Emanuela Elba sa Sveučilišta u Bariju izlagala je na temu Slike po modelu. Život Isusa Krista u slikarstvu i u umjetničkim predmetima luksuzne obrade na Jadranu između XI. i XIII. stoljeća. Zahvaljujući gustoj mreži odnosa koji su od 11. do 13. st. vezivali dvije obale Jadrana uključujući razmjenu predmeta, ideja i znanja, s jedne na drugu obalu širili su se i figurativni prototipi, kako zapadnjački tako i istočnjački. Dinamiku i način razmjene ikonografskih tema ispitala je sustavnim uspoređivanjem posebnih kategorija svjedočanstava, od zidnog slikarstva, rukopisnih evanđelistara s minijaturama do pločica od bjelokosti.

Radoslav Bužančić iz Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Splitu (Andrija Buvina i Radovan. Poruka spasenja na portalima splitske i trogirske prvostolnice) upozorio je na to da su stare vratnice splitske prvostolnice zamijenjene novima što ih je izradio majstor Buvina po svemu sudeći ne iz estetskih, nego teoloških razloga. Oslikavši kontekst u kojem su izrađene – vrijeme širenja hereza i vjerskih sukoba – ustvrdio je kako su i Buvinin prikaz svete povijesti i Radovanov portal u Trogiru imali funkciju prenošenja poruke spasenja svima kojima je slika govorila više od riječi.

Dino Milinović sa Sveučilišta u Zagrebu u izlaganju Problemi srednjovjekovnih predložaka: primjer dva Kristološka ciklusa iz hrvatske spomeničke baštine upozorio je na raznolikost i slojevitost likovne tradicije na prostoru između Istoka i Zapada, u vremenu velikih previranja. Kristološki ciklus na vratnicama splitske katedrale usporedio je s nešto ranijim takvim ciklusom na bjelokosnom diptihu iz riznice zagrebačke katedrale te ustanovio kako, bez obzira na različito vrijeme nastanka, materijal, dimenzije i namjenu, obje umjetnine imaju dosta zajedničkog.

Tema kojom se pozabavila Daniela Matetić Poljak s Umjetničke akademije u Splitu bila je Ornamentika Buvininih vratnica – tradicija i inovacija. Ta ornamentika, koja je u istraživanjima ostala u drugom planu, otkriva zanimljiv i relativno bogat repertoar koji spaja tradicionalne motive četveroprute pletenice i jednostavne intermitirajuće vitice preuzete iz predromaničke skulpture, te antičke motive. U rasporedu tih motiva kao uresa iskošenih letvica te pojasnica među kasetama otkriva se majstorov osjećaj za red i ritam; slično se kombiniranje ornamentalnih motiva susreće i na naslonima korskih sjedala u splitskoj katedrali.

U izlaganju Buvinine vratnice – jedinstveno svjedočanstvo promjene teorijske paradigme zaštite spomenika Franko Ćorić sa Sveučilišta u Zagrebu predočio je dva pristupa u zaštiti spomenika, pri čemu je restauriranje Buvininih vratnica 1908. godine imalo odlučujući utjecaj za prevagu novih načela. Ona su, na tragu Rigelovih razmišljanja o starosnoj vrijednosti, proizišla iz smjernica konzervatora Maxa Dvořáka da treba očuvati »nepatvoreno, ali popravljeno gotovo sve što je ostalo sačuvano od divnih vratnica«. Potpuno propale dijelove valjalo je ukloniti, a ne rekonstruirati, a olabavljene popraviti i učvrstiti te zaustaviti širenje crvotočine; pritom se odustalo od rekonstruiranja polikromije.

Na to se nadovezalo izlaganje Drvene romaničke vratnice splitske katedrale – konzervatorsko-restauratorski projekt 2014./2015. Žane Matulić Bilač iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Splitu. Ona je govorila o sadašnjim zahvatima na vratnicama: mikrosnimanje, mapiranje, 3D i RTG snimanje, magnetoskopija, endoskopija; istraživanje rukopisa drvodjelca, tokara i rezbara, vrste alata, kao i strukture i podrijetla drvene građe. Sve je te podatke analizirala i interpretirala u kontekstu romaničkoga kiparstva i slikarstva u Splitu i Dalmaciji.

Uslijedio je niz izlaganja koja su imala komparativno-kontekstualni značaj. Akademik Igor Fisković sa Sveučilišta u Zagrebu u izlaganju Romanička skulptura iz dubrovačke Katedrale predočio je neke rezultate pregleda likovno-plastične građe otkrivene pri iskopavanjima ruševina dubrovačke katedrale. Zahvaljujući njima kao i arhivskim podatcima potvrđeno je i prošireno znanje o gradnji te katedrale, u kojoj su važan udio imali umjetnici iz Apulije.

Pavuša Vežić sa Sveučilišta u Zadru u izlaganju Anatomija izgubljenog spomenika – Rekompozicija pročelja romaničke katedrale u Zadru predočio je rezultate istraživanja o produživanju romaničke katedrale u Zadru, koje vezuje uz crkvene reforme u 13. stoljeću. U tom je zahvatu njezino pročelje bilo rasloženo i 14 metara zapadno od prvotne crte ponovno složeno u rekomponiranu fasadu. Pritom su u novi zid ugrađeni elementi starije arhitektonske plastike.

Gaetano Curzi sa Sveučilišta u Pescari govorio je o Srednjovjekovnim drvenim vratima u središnjoj Italiji koja su se u 12. st. izrađivala u skladu s tradicijom razvijenom u Monte Cassinu. Analiza tih izrezbarenih i oslikanih drvenih vrata, ikonostasa, oltara i kovčega otvara zanimljive mogućnosti interpretacije, uvide u odnose Splita i Italije te ponovnog razmatranja o ulozi slikara koji su oslikavali drvene skulpture.

Luca Mor sa Sveučilišta u Padovi govorio je O drvenim skulpturama akvilejskog patrijarhata između XII. I XIII. stoljeća. Izložba na navedenu temu bila mu je prigoda za produbljivanje nekih osobitih tema o plastičnoj kasnoromaničkoj obradi drva na području gornjeg Jadrana. Na primjeru razmatranih djela on razabire utjecaj nordijskih modela.

Ovaj sažeti prikaz ni približno ne može dočarati obilje podataka i uvida iznesenih na skupu. Izlaganja najavljuju ozbiljan i vrijedan zbornik radova, koji će nam zasigurno rastvoriti vrata novih spoznaja o Buvini i njegovu djelu.