Vrana – prikriveno blago širega zadarskog zaleđa

Značenje Vrane, odnosno vranskog područja ili distrikta u srednjem vijeku odavno je uočeno u hrvatskoj historiografiji, pa je o srednjovjekovnoj Vrani pisao već Ivan Kukuljević Sakcinski potkraj 19. stoljeća. I tijekom 20. stoljeća Vrana i okruženje koje gravitira prema njoj pobudilo je povremeni interes znanstvenika, prije svega pojedinih povjesničara i arheologa, ali se kao vrhunac znanstvenog doprinosa prošlostoljetnih istraživanja vranskog područja može smatrati zbornik naslovljen »Biograd i njegova okolica u prošlosti« objelodanjen 1990. godine u Zadru. U njemu su razni autori područje Vrane obradili interdisciplinarno u rasponu od antike do osamdesetih godina 20. stoljeća. Osobito zanimanje povjesničara, posebice pravnih, izazvao je pronalazak tzv. Vranskog zakonika iz sredine 15. stoljeća, koji je prvi u svojim radovima spomenuo I. Grgić 60-ih godina, a njegova su istraživanja nastavili Maren M. Freidenberg i T. Raukar tijekom ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća. Važnost Vranskog zakonika prije svega je u činjenici da iz njegova sadržaja saznajemo niz važnih detalja o društvenom, administrativnom i pravnom uređenju tadašnjega vranskog distrikta. Svi spomenuti tekstovi, kao i nekoliko drugih radova posvećenih Vrani i njoj pripadajućem geografskom okruženju, znatno su pridonijeli boljem razumijevanju značenja Vrane u prošlim vremenima u okviru hrvatske povijesti. Naravno, s vremenom je pronađeno nešto dosada nepoznatih pisanih izvora, a obavljena su i dodatna arheološka istraživanja, što je predstavljalo pretpostavku te postavilo kao nužnost organizaciju još jednoga znanstvenog skupa na kojem bi se ponovno, korištenjem novih znanstvenih metoda i pristupa, pokušalo dodatno rasvijetliti položaj i značenje Vrane u hrvatskoj i regionalnoj povijesti.

Vrana u 16. stoljeću

Mletački kartograf Mateo Pagano (1515–1588) izradio je kartu naslovljenu Tuto el cotado di Zara e Sebenicho, Stampato in Venetia Mateo Pagano [1530?].

Na karti su prikazane urbane sredine Zadra i Šibenika, područja njihovih distrikata kao i dio hrvatskog zaleđa. Na ovom je isječku prikazan izgled kasnosrednjovjekovne utvrde Vrane nastanjen vitezovima, štitonošama i slugama te njezina podgrađa, a južno, na morskoj obali, Zara Vechia (Biograd) te sjeveroistočno Skradin. Prikaz Vrane upućuje na snažno fortificiranu građevinu, kao nasljeđe graditeljske djelatnosti templara i ivanovaca, a samo nešto slabije utvrde okružuju vransko podgrađe u kojem su živjeli stanovnici Vrane – trgovci, obrtnici, administrativni službenici i drugi.

Kao što je poznato, danas je poželjno da znanstveni skupovi, a osobito oni humanističkoga karaktera, imaju barem zrnce ekonomskog opravdanja, odnosno da njihova organizacija i održavanje imaju perspektivu odjeka u suvremenim gospodarskim kretanjima, čak i kad je riječ o zemljopisnim mikroprostorima, kao što je slučaj s Vranom i njezinom okolicom. Stoga su i na samom skupu više puta istaknuti značenje i potencijal Vrane u turističkom razvitku cijelog prostora, kako unutrašnjosti tako i obale, koji se proteže od Zadra do Pakoštana. Doista, kada smo nakon ručka i posjetili lokalitet Vrane, vransku utvrdu, turski han i sela u vranskom distriktu, zadivljeno i jednoglasno zaključili smo da Vrana ima golemu perspektivu u budućnosti, velikim dijelom zahvaljujući svojoj povijesnoj baštini. Iz svih gore navedenih razloga razumljivo je da su se organizacije skupa prihvatile s jedne strane Ogranak Matice hrvatske u Zadru kao nositelj kulturno-znanstvenih kretanja, a s druge Općina Pakoštane kao promicatelj gospodarskog napretka te male regije.

Vrana u osmanlijskom razdoblju
(1527–1648)

Padom pod osmanlijsku vlast Vrana se također sastoji od novoizgrađene I novim ratnim uvjetima prilagođene utvrde, desno od nje prikazano je podgrađe u kojem je živjelo civilno stanovništvo. U tom je razdoblju izgrađen lijep primjer islamske arhitekture – Maškovića han, koji je dao izgraditi Jusuf Mašković, vjerojatno podrijetlom iz Vrane ili Pakoštana. Han je prikazan na desnom rubu slike. Ostvarivši zavidnu karijeru u Osmanlijskom Carstvu, tijekom Kandijskog rata bio je na čelu osmanske ratne flote koja je pobijedila mletačku flotu kod Krete te se oženio Fatimom, sestrom sultana Ibrahima. Maškovića han, građen oko 1644., nije bio dovršen, ali je zadržao svoj izvorni oblik. Danas se, uz pomoć EU fondova radi na potpunoj rekonstrukciji hana kao povijesno-turističke atrakcije.

Znanstveni skup »Braća Vranjani i vransko područje tijekom povijesti« održan je u Hotelu Adria u Biogradu na Moru dana 25. travnja 2014. godine. Organizacijski promatrano, bez potpore dviju spomenutih institucija skup ne bi bio održan. No, osobit su doprinos pripremi skupa dale dvije osobe – Bože Došen kao dugogodišnji profesor i ravnatelj Srednje škole Biograd na Moru i ugledna hrvatska znanstvenica Lovorka Čoralić – koji su osobnim trudom znatno nadišli uobičajene obveze članova organizacijsko-znanstvenog odbora. Skup je, uobičajeno, započeo pozdravnim govorima Bože Došena i predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Zadru Božidara Šimunića, nakon čega je uslijedio kraći nastup mladih muzičara iz Glazbene škole Biograd na Moru.

Na poziv za sudjelovanje u radu skupa odazvalo se ukupno 30 znanstvenika iz cijele Hrvatske čiji se znanstvenoistraživački interesi susreću s osnovnom temom skupa. Rad skupa bio je podijeljen u 3 sekcije, prvotno je zamišljeno da se dio izlaganja održi u spomenutom hotelu, a drugi dio u Srednjoj školi Biograd na Moru, ali su organizatori na kraju odlučili da se sva izlaganja održe na jednom mjestu. Podijeljen na sekcije, znanstveni skup je pratio uobičajeno kronološko-tematsko načelo, pa su tako prvo održana izlaganja o srednjovjekovnim aspektima vranske prošlosti. Tako se razmatralo pitanje pojave templara u Hrvatskoj i osnivanje preceptorata u Vrani kao središta toga viteško-redovničkog reda za Hrvatsku i Ugarsku, uloga benediktinaca u prošlosti Vrane, pitanje prostiranja vranskog distrikta na okolna sela, migracije stanovništva i povezanost Vranjana sa Zadrom kao tadašnjim središtem Dalmacije te odnos ivanovaca iz Vrane s bosanskim kraljevskim dvorom. Uslijedio je kronološki pomak prema razdoblju humanizma i renesanse te, općenito, novovjekovnoj povijesti Vrane. Teme koje su razmatrane u okviru te sekcije kretale su se od pitanja odnosa rogovske opatije i Vrane, života uglednog Ivana Vranjanina, koji je bio mletački admiral u znamenitoj Lepantskoj bitci 1571. godine, težak položaj Vrane u razdoblju prvih i kasnijih nasrtaja Osmanlija na teritorij cijele Dalmacije pod mletačkom upravom, te uvijek intrigantnog i još uvijek nedovoljno razriješenog pitanja Vlaha koji su nastanjivali Ravne kotare. Sljedeća sekcija obilježena je velikom raznolikošću tema te, posljedično, nepridržavanjem kronološkog načela. Najprije su izložene teme o ulozi koji su mnogobrojni i većinom bezimeni Biograđani i Vranjani imali kao vojnici u mletačkim prekomorskim postrojbama u 18. stoljeću, o demografskim kretanjima stanovništva Vrane kroz povijest, o društvenim zbivanjima na vranskom području nakon II. svjetskog rata, o crkvama u okolici Vrane te o vranskim svećenicima glagoljašima. Uz glagoljašku, u vranskom distriktu njegovana je i ćirilička pismenost, što je razmotreno u izlaganju o stanju na granici s Osmanlijama u 17. i 18. stoljeću prema ispravama pisanim bosančicom, a nakon toga izložena je tema o glagoljaškom pjevanju u Vrani, razmotreno je djelovanje vranske župe od osnutka do danas, a sekcija je završila referatom o vransko-pakoštanskim epigrafima kao izvoru za povijest Vrane. U posljednjoj sekciji osobit naglasak stavljen je na lik Franje Vranjanina, o kojem su raspravljala dva izlagača, a prozopografski je obrađen i lik Lucijana Vranjanina. U istoj sekciji održana su izlaganja o materijalnoj kulturi te svakodnevnim i fortifikacijskim spomenicima na području Vrane – rimskom akveduktu Vrana–Zadar, srednjovjekovnim spomenicima na vranskom području i o impozantnoj utvrdi vitezova ivanovaca u Vrani. Sekcija je nastavljena izlaganjima vezanim uz arhitektonske spomenike, pa je tako bilo riječi o znamenitom turskom hanu, u kojem se trenutačno, uz potporu iz europskih fondova, obavljaju opsežni radovi restauracije te o restauraciji objekata u Zavodu za zaštitu spomenika kulture, a izložena je i tema o podmorskim nalazima na području Pakoštana. Posljednje predavanje bilo je jezičnoga karaktera, ali kroz historiografsku prizmu, u kojem je razmotreno pitanje govora vranskoga kraja.

Ruševine nekad moćnih zidina vranske utvrde (proljeće 2014), foto: Krešimir Regan

S obzirom na sve spomenute teme koje su izložene na ovom jednodnevnom znanstvenom skupu razvidno je da su prisutni znanstvenici predstavili niz novih istraživačkih tema ponajviše s područja povijesti, ali i povijesti umjetnosti, arheologije, podvodne arheologije, jezikoslovlja i arhitekture, što cijelom znanstvenom skupu daje snažan interdisciplinarni (korištenje znanstvenih metoda drugih znanosti u historiografskim razmatranjima) i multidisciplinarni (razmatranje vranske problematike s aspekta raznih znanstvenih disciplina) pečat. Osobno mi se čini da je najznačajniji doprinos cijeloga znanstvenog skupa bio u činjenici što je kroz izlaganja nenametljivo pokazano da je Vrana (Vranski preceptorat, Vranski priorat, vranski distrikt, vransko područje) tijekom nekoliko stoljeća srednjeg vijeka, odnosno od 12. do početka 16. stoljeća, bila mjesto nekih od središnjih političkih, vojnih, društvenih, crkvenih i kulturnih zbivanja na cjelokupnom hrvatskom prostoru. Zajedno sa Zadrom, koji je u srednjovjekovlju bio središnja istočnojadranska komuna i urbana sredina, Vrana je činila jedinstveno prostorno tijelo na kojem su se isprepletala razna povijesna zbivanja na razinama koje dopiru sve do nosilaca državne političke vlasti u tadašnjoj Hrvatskoj i šire (kraljevi, kraljice, priori i banovi). Zlatno doba Vrane svakako je bilo ono u vrijeme ivanovaca, koji su u prvoj polovici 14. stoljeća ovdje izgradili impozantnu utvrdu u kojoj je moglo biti smješteno čak do 400 vitezova-redovnika i štitonoša. Tako je nedaleko od Zadra, komune u procvatu koja je tada mogla imati i do 10 000 stanovnika te je pripadala u veće europske gradove, opstojala vrlo snažna vojna utvrda uz koju je izraslo i nemalo podgrađe (burgus) u kojem su živjeli obrtnici, trgovci, nositelji lokalnih političkih i upravnih vlasti (suci, knezovi, iobagiones castri), ali i seljaci u okolnim selima. Utvrda Vrana, njezino podgrađe i sela u distriktu činili su simbiotsko tijelo od kojeg su svi imali koristi, bilo vojne bilo gospodarske bilo političke. Zato je Vrana i izrasla u atraktivno središte u kojem je postojao i locus credibilis, odnosno vjerodostojno mjesto u kojem su sastavljane važne diplomatičke isprave. Kad su Osmanlije u prvoj polovici 16. stoljeća u silnom naletu na Hrvatsku i Dalmaciju zauzeli Vranu, završeno je najvažnije razdoblje povijesti vranskog područja. No, u što smo se imali priliku i osobno uvjeriti prilikom posjeta utvrdi Vrani i vranskom okružju, i Osmanlije su cijenili prirodnu geostratešku vrijednost te lokacije bogate prirodnim resursima pa su zato ovdje i nastojali izgraditi han kao mjesto odmora trgovcima, putnicima i drugima na razmeđu važnih prometnih cestovnih pravaca. Raznoliko društvo znanstvenika iz svih krajeva Hrvatske tako je, zahvaljujući Ogranku Matice hrvatske, Općini Pakoštane, ali prije svega gostoljubivosti tamošnjega seoskog stanovništva imalo priliku uživati u svim blagodatima vranskoga kraja – vizurama, glazbi, folkloru, jelu, piću – i tako snažno osjetilno doživjeti svakodnevicu toga prelijepoga kraja pred kojim je nesumnjivo svijetla budućnost. Kažimo, na kraju, da nema sumnje kako će i zbornik radova izloženih na ovom skupu, a čije se objelodanjivanje očekuje do kraja 2014. godine, zasigurno pridonijeti ne samo kvalitetnijoj znanstvenoj spoznaji vranskog područja nego će pojedini dijelovi tekstova kao i slikovni prikazi biti utkani u nove turističke brošure koje prezentiraju tisućljetnu povijesnu baštinu Vrane.