Uvodna riječ

Poštovano čitateljstvo,

U svakom se broju Hrvatske revije spominjemo neke obljetnice važne za hrvatsku povijest, društvo, kulturu ili neki drugi segment života naroda i države. Nikad se, nažalost, ne možemo spomenuti svih obljetnica: ograničeni smo vlastitim znanjem ili preferencijama, brojem Revija kroz godinu, raspoloživošću suradnika. Ove se godine, međutim, zajedno s cijelim svijetom prisjećamo Prvoga svjetskog rata ili Velikog rata kako ga nazivaju na mnogim jezicima čak i oni narodi koji u njemu nisu sudjelovali, ali su itekako osjetili njegove udare i dugoročne posljedice. 

Tema Prvoga svjetskog rata nije ni nova ni rijetka tema na stranicama Revije u njezinu dugom trajanju u hrvatskoj kulturi, kao ni u mnogim izdanjima Knjižnice Hrvatske revije. Osim priloga koji su izravno obrađivali teme rata u međuratnom razdoblju i poslije u Revijinu emigrantskom razdoblju, u novije se vrijeme njime bavila i »Klemenčićeva« Revija, a ovo uredništvo je u prvom (dvo)broju koji je uredilo 2012. godine donijelo tekst Željka Holjevca: »Prvi svjetski rat: Hrvati između Srednje Europe i Balkana«. Kad smo si ove, obljetničarske godine, postavili pitanje kako obraditi Veliki rat, s jedne nas je strane zapljusnula spoznaja o plimnom valu istraživanja i publikacija o toj temi u europskim i prekomorskim zemljama te naglašena revizionistička nota u gotovo svima (o tome ima riječi u prilozima o najnovijoj literaturi na njemačkom i engleskom jeziku), a s druge i dosad tinjajuća, a nakon uređivanja ovog broja mnogo jasnija spoznaja da Prvi svjetski rat u nas nije istraživan onoliko i onako kako bi se očekivalo s obzirom na njegove posljedice na hrvatsko društvo. Zbog teškog bremena političke obojenosti mnogih dosadašnjih istraživanja, prevladavajućih predodžaba uglavnom usađenih starijim generacijama zahvaljujući školskom obrazovanju te raskoraka između tih predodžaba, svojstvenih dugo službenoj povjesnici s jedne strane te pisane i nepisane, tj usmene (obiteljske i sl.) male povijesti s druge strane i danas se nerado ili s nelagodom laća nekih tema, posebno onih koje lakonski možemo odrediti kao »zabranjene«. Sve to potaknulo nas je da Velikom ratu posvetimo cijeli broj Revije, čime smo odstupili od uobičajene uredničke koncepcije, ali tako da prilozi ne govore o ratu u smislu velike povijesti tog rata i ratovanja, nego da više govore o posljedicama rata i njegova završetka na hrvatsko društvo, kao i o povijesti ideja, posebice političkih, a vezanih za promjene do kojih je nakon rata došlo u samoj Hrvatskoj. Ne ulazeći ni u podrobniji prikaz velikog obrata: nestanka monarhije u kojoj je Hrvatska dotad bila i stvaranja Države SHS pa zatim Jugoslavije, teritorijalnih sakaćenja i preinaka, kao ni skupova svjetskog značaja i tajnih ugovora prije i poslije završetka rata, odlučili smo prikupiti jedan broj prikaza različitih situacija, načina razmišljanja, modusa političkog djelovanja, individualnih ili regionalnih sudbina koji bi, premda su tek niz fragmenata nestale cjeline, pripomogli rekonstrukciji te cjeline iz današnjih očišta. Tek jedan tekst – sugestivni prikaz Velikog rata u činjenicama i brojkama Nevija Šetića – ima ulogu poveznice između svjetske i nacionalne situacije. Drugu poveznicu tvore prilozi Jasne Zanić-Nardini i Gojka Borića o najnovijim knjigama o Velikom ratu objavljenima na engleskom i njemačkom jeziku. Potonjom smo htjeli našu sredinu dodatno upoznati s dijelom bogate najnovije literature o Velikom ratu jer nam se čini da naša javnost nije upoznata s njom izvan stručnih krugova.

Rado bismo imali još studija i prikaza fragmenata poslijeratnog života u Hrvatskoj. Međutim, Revija ne može pretendirati na sustavnost i sveobuhvatnost, ali može ponuditi niz tekstova koji funkcioniraju kao komadići slagalice koju treba stalno upotpunjavati. Ostale su nespomenute ili tek ograničeno zahvaćene mnoge teme: sva lica međuratnoga policijskog režima, predodžbe »politike prebijanja rebara« hrvatskih seljaka duboko usječene u kolektivno pamćenje, modusi političkog djelovanja političke, ali i svedruštvene oporbe u okolnostima diktature i terora fašistoidnih paradržavnih organizacija, i tako redom. Držimo da smo, primjerice, prilogom o poslijeratnoj agrarnoj reformi pripomogli podsjećanju na nepravedno prvo oduzimanje zemlje u prvoj Jugoslaviji provedeno sa svrhom mijenjanja etničke slike Hrvatske. Najsofisticiraniji segment, kulturu i umjetnost, gotovo da nismo ni dotaknuli. Prilog o Velikom ratu kao filmskoj temi pokazuje, primjerice, da ju hrvatski film gotovo da i nije obrađivao. Zanimljivo bi bilo razmisliti zašto je tomu tako. Priznajemo da smo, općenito, pomalo zatečeni slabom sustavnom istraženošću tog razdoblja i područja, ali držimo da – primjerice – pomažemo podizanju razine svijesti o slabije poznatim i zaboravljenim segmentima hrvatske književnosti objavljene uglavnom u tijeku i netom nakon rata objavom izbora citata iz bogate ratne memoarske, autobiografske i dnevničke proze hrvatskih književnika – vojnika u austrougarskoj vojsci koji je napravio Filip Hameršak, a koji vidimo kao vrijedan doprinos reaktualizaciji tog dijela korpusa nacionalne književnosti. Premda je sama Hrvatska revija bila jedan od vodećih časopisa u međuratnoj Hrvatskoj i premda su časopisi jedna od rijetkih sustavno obrađenih tema (i) toga razdoblja, nismo se dotaknuli ni onog segmenta hrvatske kulturne scene koji se odvijao kroz časopise, tada znatno mnogobrojnije i raznovrsnije nego danas. Časopis je, kao što znamo, fotografija trenutka i kao takav prvorazredan je svjedok stanja, događaja i razmišljanja koji u potonjim interpretacijama često zadobivaju drukčija svojstva te je zato zahvalna građa za tu svrhu. Sve to ne nabrajam kao nedostatke ovoga broja: nemoguće je u jednom broju i spomenuti sva lica jednog razdoblja povijesti. Prije radim popis tema koje će ovo uredništvo možda uspjeti prikazati u budućim brojevima. Naime, rekonstrukcija prošlih vremena, zavirivanje u – kako to sretno kaže F. Braudel – »sjenu ljudi iz prošlih vremena« da bismo uvidjeli kako su zaista živjeli želja je svakog naraštaja. Prvi svjetski rat uzrokovao je mnoge promjene u hrvatskom društvu, a njihove posljedice osjećaju svi naraštaji od tada do danas. Mogli bismo lakonski ustvrditi da je hrvatski narod prešao sa zla na gore, ali i da je došlo do temeljitih promjena kulturnih i društvenih paradigmi. Mogli bismo ovdje navesti mnoge dokaze takva općeg mišljenja preostale u usmenoj kulturi. Zato, primjerice, držimo vrijednima objavljivanja crtice iz tadašnjeg života zapisane u razgovoru sa stogodišnjakinjom gospođom Nedom Prpić o njezinoj mladosti u međuratnom Zagrebu. 

Ova Revija izlazi na početku zadnjeg tromjesečja u godini u kojoj se obilježava stota obljetnica Velikog rata. Razmišljajući o temama koje u njoj zahvaljujući našim suradnicima donosimo s jedne strane, a o sustavnijoj prisutnosti teme rata u našem društvu (naravno, ne i u stručnim krugovima) s druge, možemo sa žalošću konstatirati da bismo rado da smo ju uređivali u oštrijoj konkurenciji: dojam je, naime, da se o Velikom ratu govori manje sustavno nego što se to od ovog društva te tužne i važne obljetnice očekivalo.

Za uredništvo,

Mirjana Polić Bobić

Glavna urednica