Uvodnik

Hrvatska revija 1/2014.

Časopis Matice hrvatske za književnost, umjetnost i kulturu življenja.
Utemeljen 1928.
Obnovljen 1951. u Buenos Airesu.
Od 1991. ponovno u Hrvatskoj.
Izlazi tromjesečno.

Nakladnik
Matica hrvatska
Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb

Za nakladnika
Igor Zidić

Glavna urednica
Mirjana Polić Bobić

Uredništvo
Dubravka Oraić Tolić, Cvijeta Pavlović, Mirjana Polić Bobić, Josip Užarević

Likovno-grafički urednik
Željko Podoreški

Naslovnica
Kruno Bošnjak, skupltura A. G. Matoš, 1996.

Suradnici
Krešimir Bagić, Josip Bratulić, Gojko Borić, Ljiljana Dobrovšak, Ljerka Dulibić, Nikica Gilić, Hrvoje Hitrec, Jelena Knešaurek Carić, Helena Knifić Schaps, Anita Končar, Filip Kozina, Ana Lemić, Sanja Majer-Bobetko, Andrea Milanko, Krešimir Nemec, Iva Pasini Tržec, Damir Pešorda, Boris Senker, Ljudmil Spasov, Laura Šakaja, Flora Turner-Vučetić

Lektura i korektura
Mirjana Mataija

Tajnica uredništva
Dorotea Milas

Priprema za tisak
Služba tehničke pripreme MH

Tisak
Denona d.o.o., Zagreb

http://www.matica.hr/hrvatska_revija

ISSN 1330-2493

Uredništvo: Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2, telefon (01) 48 19 195, (01) 48 78 360, telefaks (01) 48 78 369 e-mail: hrvatska_revija@matica.hr
Cijena pojedinog broja iznosi 30,00 kn odnosno 4,50 EUR. Godišnja pretplata za Hrvatsku, uključujući poštarinu, iznosi 120,00 kn, a za inozemstvo 60,00 EUR.
Kunske uplate na žiro račun broj 2481000-1110106604 kod Kreditne banke Zagreb d.d. Devizne uplate na IBAN broj HR96223600001101517838 kod Zagrebačke banke.

Zahvaljujemo Zakladi Antun Gustav Matoš iz Tovarnika, akademskom kiparu i slikaru Kruni Bošnjaku te akademskim slikarima Branimiru Čiliću i Dimitriju Popoviću na ustupljenim fotografijama u temi broja.

Objavljivanje »Hrvatske revije« potpomogli su Ministarstvo kulture RH i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba.

Uvodna riječ

Poštovano čitateljstvo,

uredništvo vjeruje da će vam biti drago što smo se i mi u ovom broju pridružili proslavi stote obljetnice smrti Antuna Gustava Matoša (1873–1914). Kad kažemo Matoš, ili kad upotrijebimo trigram AGM – koji se, usput budi rečeno, rabi jedino kad je u pitanju taj autor – u općoj je predodžbi u prvom redu književni autor koji je i dio obveznoga školskog štiva i popisa najmilijih stihova ljubitelja nacionalnog pjesništva ili znalaca pjesništva moderne. Mi smo u ovoj temi broja pokušali osvijetliti sve crte koje tvore povijesnu osobu Antuna Gustava Matoša, od njegovih političkih uvjerenja do njegova pjesništva, kritičarskoga rada i polemičkoga duha, a donosimo i osvrt na knjigu Dubravke Oraić Tolić Čitanja Matoša. Kao zlatna nit u svim se radovima provlači misao o univerzalnoj vrijednosti Matoševe umjetnosti i neodoljivoj snazi mita AGM. Kao posebnu vrijednost bloka posvećenoga velikomu Gustlu ističemo osim povijesne likovne građe i nove radove trojice suvremenih umjetnika: akademskoga kipara i slikara Krune Bošnjaka te akademskih slikara Branimira Čilića i Dimitrija Popovića.

Hrvatska revija kao i uvijek obiluje vrlo zanimljivim i raznorodnim prilozima. Međutim, u ovom broju donosimo još jednu veću tematsku cjelinu, koju, držimo, valja posebno približiti i zbog njezina sadržaja i zbog cilja koji njezinim objavljivanjem podupiremo. Posrijedi su tri teksta o Velebitu u rubrici »Descriptio Croatiae«. Josip Bratulić napisao je iscrpan i znalački tekst o Velebitu kao temi književnosti, Helena Knifić Schaps napisala je prilog o tradicijskoj gradnji na Velebitu, a Ana Lemić o životu i stanovnicima Velebita, napose njegove prigorske strane, u dijakronijskoj perspektivi. Ta tri priloga zaslužuju nekoliko komentara. Najprije, nisu posrijedi teme kakve se obično vezuju uz Velebit, nego se Velebit problematizira, i to temeljem prethodnoga dugogodišnjega sustavnog istraživanja te sklonosti tom podneblju i okruženju koje se, oporo i teško za život, ne uvlači pod kožu na prvi pogled. Velebit je u hrvatskom kontekstu najbolja ilustracija Braudelove teze da sredozemne planine hrane svoje doline ljudima i istodobno postaju »prazni prostor« na kojem stanovništvo stalno nestaje. Tu pojavu možemo, jamačno, provjeriti u svakoj statistici i popisu stanovništva ili putujući nekom od drevnih velebitskih cesta i penjući se jednako drevnim putovima, ali izgleda da je naše društvo nezainteresirano za tu pojavu. Helena Knifić Schaps je u svojem prilogu sažela ono najvažnije iz svoje knjige Velebit arhitektonski (2013), u kojoj je fotografijom, arhitektonskim crtežom i detaljnim opisom prikazala primjere i osnovna obilježja tradicijske gradnje za stanovanje u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita. Ta je knjiga jedini sustavan i stručan prikaz tog dijela hrvatske tradicijske kulture u nas. Ana Lemić je u svojem prilogu pak sažela ono najvažnije o velebitskom stanovništvu iz svoje knjige Sela i stanovi na Velebitu – Svjedočanstva života od nastanka do nestanka (2013), u kojoj je i fotografijom i opisom dala vjeran i sustavan prikaz života koji nepovratno nestaje, a kojemu – i životu i nestanku – ona desetljećima svjedoči prateći sudbine sela i obitelji na tom putu. Mislili smo da te dvije knjige ne treba predstavljati tek kao »dvije izvrsne knjige«, što one nedvojbeno jesu, nego i putem Hrvatske revije pomoći da njihov sadržaj postane čim poznatiji. Naime, obje su autorice htjele potaknuti stručnu i ukupnu javnost na senzibiliziranje za problem nestanka života na Velebitu i na nebrigu za tradicijsku graditeljsku baštinu, ali i za mogućnost i potrebu opstanka čovjeka u tom zaštićenom području. Mi im odajemo priznanje i skupa s njima konstatiramo: nitko više ne može reći da nema »snimke stanja«. Pitanje je hoće li se nešto slijedom te snimke poduzeti. Svojim prilogom o temi Velebita u našoj književnosti Josip Bratulić nije samo osvijetlio tu rijetko spominjanu temu nego je samim izborom navoda, od najranijih Zoranićevih do Tomičićevih i Šoljanovih, dao presjek percepcije velebne planine u matičnoj kulturi i imaginariju. Osim toga dotaknuo se i pitanja terora nad velebitskim i podvelebitskim stanovništvom u obje Jugoslavije, dakle, političkog okvira o kojem u ovom prilogu ne govorimo, ali koji je izravno prouzročio stanje koje su Helena Knifić Schaps i Ana Lemić zabilježile.

Želimo vam sretan Uskrs!