Svevremenska snaga Zrinskih u brisanju kulturnih granica

U zajedničkom zborniku Susreti dviju kultura: obitelj Zrinski u hrvatskoj i mađarskoj povijesti devet hrvatskih i jedanaest mađarskih autora predstavlja povijesnu ulogu obitelji Zrinski te njihovo značenje u međusobnim hrvatsko-mađarskim kulturnim vezama u razdoblju od 14. do kraja 17. stoljeća.

Zbornik Matice hrvatske pod nazivom Susreti dviju kultura rezultat je međunarodnoga hrvatsko-mađarskoga znanstvenog skupa održanog 2009. godine u Matici hrvatskoj, a posvećenoga povijesti i baštini obitelji Zrinski. Na 558 stranica i u osamnaest znanstvenih radova, dvadeset autora iz Hrvatske i Mađarske na interdisciplinarni način proučava povijest obitelji Zrinski iz raznih kutova, osvjetljavajući tako ukupnu povijest i ostavštinu jedne od naj­utjecajnijih hrvatskih velikaških obitelji u Habsburškoj Monarhiji. Podnaslov zbornika Obitelj Zrinski u hrvatskoj i mađarskoj povijesti jasno daje naslutiti važnost zajedničke suradnje dviju zemalja.

Zbornik uspijeva prikazati cjelovitu sliku složenih odnosa dviju susjednih zemalja u ondašnjem vremenu, kada se i sam Nikola VI. Zrinski proglašavao »I Mađar i Hrvat«. U današnje vrijeme, kada termini nacije i nacionalnosti nose sasvim drukčija značenja, nije uvijek lako shvatiti složenu situaciju 16. i 17. st. Upravo je nacionalnost i bila razlog dugostoljetnog odgađanja kvalitetnih znanstvenih istraživanja hrvatsko-ugarske tematike. Veliko značenje suradnje najbolje je opisao urednik zbornika i jedan od autora, Sándor Bene, rekavši da je vlastito moguće poznavati tek preko poznavanja drugoga.

Zbornik proučava obitelj Zrinski i razdoblje od 14. do kraja 17. st. kroz historiografsku, književnopovijesnu, povijesnoumjetničku, arheološku, kulturološku, političku i turističku prizmu, ali i međusobno prožimanje dviju susjednih zemalja i kultura. Ipak, ponajprije su uočljive dvije osnovne tematike: povijesna i književna. Iako nisu u ravnoteži zbog pomanjkanja sačuvanih književnih djela iz tog razdoblja, međusobno se prepleću. Književnim temama u zborniku autori su pristupili posve novim metodologijama, pa je književnost često poslužila kao ilustracija povijesnih procesa.

Iako je zbornik posvećen cijeloj obitelji Zrinski, već pri pogledu na naslovnicu uviđamo da je naglasak stavljen na braću Nikolu i Petra. Naime, na naslovnici zbornika nalaze se ilustracije koje su ujedno krasile njihove knjige poezije. Ilustracije prikazuju braću kao pomorce, pa su s namjerom postavljene jedna uz drugu kako bi izazvale privid zajedničke plovidbe. Time se na slikovit način željela prikazati važnost bratske sloge, ali i zajednički put kojim su se kretali: obojica su bili vojnici, pjesnici, nosili položaj bana, ali i plovili istim »morima« prema jednakom cilju.

Portreti Nikole i Petra Zrinskog, bakrorezi Eliasa Wildemanna, Margarita Šimat Sveštarov: Dioskurska ikonografija braće Nikole i Petra Zrinski u 17. stoljeću: (Zrinska concordia u metafori i alegoriji)

Zbornik započinje zajedničkim radom autora Damira Karbića i Suzane Miljan o integraciji obitelji Zrinski u novu slavonsku sredinu kroz pet generacija i načinu na koji su Zrinski stvorili novi identitet bez odricanja starog. Autori sustavno i detaljno proučavaju načine uklapanja u novu sredinu, koji su se odvijali trostruko: izgradnjom posjeda, klijentelskim odnosima, ali i ženidbenim strategijama. Doznajemo kako su Zrinski, unatoč činjenici da je proces aklimatizacije tekao postupno i različitim ritmovima, vrlo spretno formirali novi identitet bez gubitka prvotnoga. Sljedeći rad Krešimira Regana proučava arhitektonsku povijest grada Ozlja od pretpovijesti do najnovijeg vremena. Također, uspoređuje Ozalj s ostalim fortifikacijama iz tog vremena, ističući njegovu osebujnost s obzirom na druge utvrde.

Prikaz Ozlja 1556. godine, Wolfgang Lazius, Krešimir Regan: »Orlovo gnijezdo« obitelji Zrinski – plemićki grad Ozalj

Géza Pálffy razmatra doseg hrvatske i mađarske historiografije vezane uz obitelj Zrinski. Posebno se koncentrira na dva njezina člana, Nikolu IV. i Nikolu VII., kroz čiji politički i kulturni rad pokušava upozoriti na problem pozicioniranja unutar aristokracije Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva i Habsburške Monarhije u 16., odnosno 17. st. Autor je vrlo detaljno istražio izvore, posjedovne odnose, monografije i ikonografiju obitelji Zrinski. Na taj je način pokušao stvoriti novu i realniju sliku Ugarske i Hrvatske u 16. i 17. st., kada je aristokracija bila iznad nacije, sliku koja se uvelike razlikuje od one stvorene u 19. st., kada su se obje strane koristile povijesnim izvorima kako bi stvorile svoj nacionalni identitet. Sljedeća dva rada govore o povijesti izgradnje Novog Zrina i Legrada, odnosno o njihovu vojno-strateškom značenju u obrani Hrvatske i ostatka Europe od navale Turaka. Prvi rad Dragutina Feletara uz tekstualni dio upotpunjen je i mnogobrojnim ilustracijama. U drugom radu skupina autora (Gábor Hausner, Lajos Négyesi i József Padányi) govori o izgradnji Novog Zrina, o načinu financiranja koji se osnivao na samostalnom ulaganju Zrinskih uz pomoć Štajerske i Mletačke Republike i nadničarskom radu kmetova, te ruše tezu stare historiografije prema kojoj je gradnja Novog Zrina bila individualna akcija. Šesti rad u zborniku govori o povezanosti obitelji Zrinski s gradom Zagrebom i ulozi nekih članova obitelji u razvitku grada. Autor Hrvoje Petrić ističe da je veza sa Zagrebom učvršćena 1661., kada su Petar Zrinski i supruga Katarina Frankopan kupili kuću na Markovu trgu. U radu su navedene raznovrsne djelatnosti kojima su se Zrinski bavili, od trgovine prekooceanskom robom, gostionice s vlastitim vinom, pa sve do rudnika na Medvednici, nekretnina koje su posjedovali i načina na koji je imovina tijekom povijesti razdijeljena. Također, kći Petra Zrinskog, Judita Petronila Zrinski, koja je živjela u samostanu klarisa na Gradecu, bila je još jedna poveznica Zrinskih i Zagreba. Nekoliko sljedećih radova govori o ulozi književnosti kao sredstvu postizanja političkih i društvenih ciljeva braće Zrinski. István Bitskey bavi se zanimljivom temom nastanka i utjecaja epa Nikole Zrinskog Obsidio Szigetiana na formiranje mađarskog i hrvatskoga nacionalnog identiteta. Autor ističe kako Zrinski miješa povijesne teme s fikcijom, čime pokušava oblikovati svijest svojih sunarodnjaka, te naglašuje potrebu za moralnim poboljšanjem i zajedničkom suradnjom europskih sila kako bi dobili Božju pomoć u borbi protiv nevjernika. U sljedećem radu Sándor Bene razmatra ulogu rodoslovlja u formiranju slike obitelji Zrinski. Naglasak je stavljen na Nikolu Zrinskog i njegovu privrženost junacima koji iz bitke izlaze kao poraženi, ali ipak moralni pobjednici. Iznosi tri važna čimbenika za izgradnju identiteta Zrinskih: Huni kao preci Mađara, mogućnost zajedničkog podrijetla s Habsburgovcima i utjecaj ranog nacionalizma u Hrvatskoj. Autor ističe dvije knjige koje su imale snažan utjecaj na Zrinske, a to su Ráttkayeva Memoria i Stemmatographija Zrinskih, koju je prema narudžbi napisao Marko Forstall. Bene u radu detaljno proučava i opisuje oba djela, kao i njihove autore. Također govori o odnosu Nikole Zrinskog i Forstalla, te razloge odabira irskog redovnika za pisanje genealogije Zrinskih. U devetom radu autor László Szörényi proučava značenje pojma domovine, odnosno patrie kod braće Zrinski. Detaljno proučava pitanje nacionalne opredijeljenosti Nikole i Petra, jer iako su obojica dvojne nacionalnosti, prvi piše na mađarskom jeziku, a drugi na hrvatskom. Autor analizom četrnaestog pjevanja epa Opsidio Szigetiana pokušava pronaći odgovor na pitanje o kojoj domovini Nikola piše kada govori o ljubavi prema njoj te potvrđuje podudaranje s Klaniczayjevim mišljenjem o dualističkom patriotizmu braće Zrinski, ali i ističe potrebu za suradnjom mađarske i hrvatske književne povijesti kako bi se pripremilo novo, komparativno kritičko izdanje mađarske i hrvatske varijante Zrinijade koja će ponuditi konkretnije odgovore. Agnes R. Várkonyi u radu Očevi i sinovi analizira zajedničke vladajuće forme u promjenjivim odnosima Ugarske i Hrvatske u 16. i 17. st. Autorica stavlja naglasak na Nikolu Zrinskog, kao i na verbalni sukob oca i sina u djelu Opsidio Szigetiana. Također, iz međusobne korespondencije obitelji Zrinski, autorica pokušava iščitati promjene generacijskih odnosa i svijeta vrijednosti u kontekstu ondašnjeg vremena. Sljedeći se rad također bavi umjetnošću, ali ovaj put likovnom. Autorica Margarita Šimat Sveštarov analizira prikaze kojima su sami sebe predstavljali pojedini članovi obitelji Zrinski pred suvremenicima. Zanimljiv je način na koji je obitelj Zrinski gradila svoju idealnu projekciju isticanjem herojskoga genealoškog podrijetla i korištenjem antičkih ikonografskih motiva. Rad je potpomognut primjerima ilustracija koji pokazuju snagu concordije, odnosno obiteljske sloge u kultu predaka, obrani teritorija i Zrinskog imena.

Gvozdansko, kaštel, pogled s jugoistoka nakon krčenja šume, Drago Miletić: Prijedlog za projekt: Banovina – postojbina Babonića i Zrinskih

Opsežan rad Ivana Goluba prikazuje biografiju Jurja Križanića, hrvatskog pisca, jezikoslovca, političara te zagovornika slavenskog jedinstva. Rad analizira njegov odnos s pojedinim članovima obitelji Zrinski, ali i odnos Zrinskih i Križanića s obitelji Lippay. Autor ističe njihovu zajedničku ideju o otporu Turcima i bečkom centralizmu. Sljedeća su dva rada izrazito zanimljiva jer govore o manje eksponiranim članovima obitelji Zrinski: Adamu Zrinskom i Ivanu Antunu Zrinskom. Autor Gábor Hausner na osnovi opsežne literature i izvora detaljno razmatra posljednjeg člana velikaške obitelji Zrinski − Adama. Kronološki donosi podatke njegova djetinjstva, školovanja u Beču i Belgiji do povratka u Čakovec, zatim njegovo zanimanje za znanost, borbe protiv Turaka, te smrti u bitci kod Slankamena 1691. O Ivanu Antunu Zrinskom, sinu bana Petra Zrinskog, detaljno piše János J. Varga. Na osnovi arhivskih podataka rekonstruira njegov život i njegovu političku i vojnu ulogu kao carsko-kraljevskoga konjaničkoga kapetana. Autor posebnu važnost pridaje 1683. godini, kada je Ivanu Antunu suđeno zbog navodne potpore Kara Mustafi u napadu na Beč. Autor na kraju zaključuje kako su zbog nedostatka izvora u historiografiji stvorene različite slike o Ivanu Antunu, od žrtve do urotnika, te poziva na daljnja istraživanja, kako bi se konačno skinuo veo misterije s Ivana Zrinskog. Rad Mártona Szilágyija označava povratak u književnu sferu usporedbom pisanih djela Nikole Zrinskog i Istvána Gyöngyösija. Posebnu pozornost pridaje kasnoj recepciji pjesničkog djela Nikole Zrinskog u mađarskom nacionalnom preporodu, kada je uzdignut na pijedestal najvećega mađarskoga književnika 17. st. Autor se osvrće na različite tradicije navedenih djela, ali i na njihov utjecaj u kasnijim razdobljima mađarske književnosti. Péter Hajdu donosi nešto drugačiji rad, kojem je u središtu interesa Nova Zrinijada, politička satira Kálmána Mikszátha iz 19. st. Navedeno djelo na originalan način stavlja Nikolu Zrinskog kao protagonista romana, a njegove osobine donosi kao neprihvatljive u suvremenom kontekstu. Ipak, kako ne bi uvrijedio narod i buduće čitatelje u kojima je kult Zrinskih još uvijek bio snažan, Mikszáth ne deheroizira Nikolu Zrinskog i tematici pristupa oprezno. Alojzije Jembrih bavi se ocjenom i doprinosom nedavno preminuloga Zvonimira Bartolića, književnog povjesničara koji je dobar dio svojeg opusa posvetio temama obitelji Zrinski i njihovoj važnosti za razvoj hrvatskog jezika i književnosti. Bartolić se u svom proučavanju ponajviše usmjerio na likove Nikole i Katarine Zrinski te na djelovanje hrvatske tiskare u Nedelišću. Rad arheologa Drage Miletića na dobar način zaokružuje zbornik pogledom u budućnost i željom da se danas zapuštena područja na kojima su knezovi Zrinski izgradili svoj zasebni identitet u Pounju ponovno razviju i zauzmu mjesto u hrvatskom krajobrazu koje im s obzirom na njihovu povijesnu važnost i pripada. Autor predlaže i načine na koje to područje može postati gospodarski perspektivna i razvijena regija Hrvatske.

Na kraju treba naglasiti kako je zbornik Susreti dviju kultura, bez obzira na ostala istraživanja vezana uz obitelj Zrinski, vrijedan prilog u proučavanju tematike. Zbornik je znanstvenim postupcima srušio neke mitove građene stoljećima, ponudio odgovor na mnoga pitanja, ali i otvorio neka sasvim nova. Također treba istaknuti kako je opsegom i tematikom širok i raznovrstan zbornik izvrsno uklopljen u cjelinu. Trud autora isplatio se trostruko: učvrstio je mađarsko-hrvatske odnose, pogvoznudio važna znanstvena dostignuća i pružio inspiraciju za buduća znanstvena istraživanja.