U potrazi za zelenom livadom

Jalta

U potrazi za zelenom livadom

Piše: Josip Horvat / foto: Jelena Pia Vuk

Ruski su se velikaši u njezinim bajkovitim palačama liječili od tuberkuloze, Čehov je ondje uzgajao ruže i pisao Tri sestre i Damu s psićem... Staljin, Churchill i Roosevelt ondje su kreirali željeznu zavjesu te je spustili na Europu... Sredinom prošlog stoljeća u njezinim su se hotelskim betonskim monstrumima odmarali najvrjedniji socijalistički pregaoci ... Danas je u Jalti kao u košnici, a od turista više ima samo – žohara

Da se sunčane zrake ne odbijaju od zlatnog luka kupole ruske pravoslavne crkve, pomislili biste, dok brodom prilazite Jalti, da je taj uistinu kičasti ukrajinski gradić smješten na talijanskoj ili francuskoj rivijeri. Uostalom, Jalta se nalazi na istoj zemljopisnoj širini kao i francuski jug pa je stoga obdarena i sličnom blagom klimom. Nije zato čudno da su njezine lijepe stjenovite obale već u 19. stoljeću privukle rusku kraljevsku obitelj i ostalu aristokraciju koja se ondje liječila od tuberkuloze i tražila toplo utočišite bježeći od oštrih ruskih zima. Najbolji su svjetski arhitekti i vrtlari na okolnim planinskim padinama prekrivenima borovom šumom godinama gradili ljetnikovce i perivoje. No ruski plemići nisu u njima dugo uživali jer ih je 1917. pomela boljševička revolucija... Neke je zauvijek istjerala iz palača, a neke je zbrisala s lica zemlje...

Palača Livadia

Palača Voroncov

Otmjene su palače potom naselili komunistički vlastodršci. Primjerice, Staljinova je omiljena ljetna rezidencija bila Masandra, dvorac ruskog cara Aleksandra III., koji po mnogo čemu podsjeća na romantične francuske dvorce. U veljači 1945. krimske su palače pružile sigurno, udobno i dostojanstveno utočište velikoj trojici, tj. vođama Sovjetskog Saveza, Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije i mogućnost da u udobnosti najviše razine zajedno sjednu i uhvate se u koštac sa svim mogućim implikacijama predstojeće ratne pobjede.

Churchill i njegovi bili su smješteni u palači Voroncov, kombinaciji škotskog dvorca i orijentalne fantazije, koju su za potrebe tadašnjeg guvernera Krima, grofa Mihaila Voroncova, sagradili engleski arhitekti. Njemačka se vojska iz Voroncova iselila deset mjeseci prije velikog susreta pa je Churchill stigao u hladnu, mračnu i pomalo sumornu vilu.

Zlatni lukovi katedrale sv. Aleksandra Nevskog

Danas je ondje prekrasno. Palača je temeljito restaurirana, no unatoč činjenici što su njezini gotički tornjevi i zidovi okrenuti prema planinama i dalje donekle neprivlačni, strana koja gleda prema moru uistinu je vedra i graciozna. U odličnom su stanju i vrtovi, a s južnog ulaza spuštaju se široke stube, uz koje su postavljena tri para bijelih mramornih lavova. Jedan iz donjeg para u blaženom je stanju polusna, prekriženih šapa i glave udobno položene na njih. Njegov zadovoljni izraz lica svidio se i Churchillu, koji ga je opisao riječima: »Isti ja, samo bez cigare«. No nije se zaustavio samo na udivljenju, upitao je svoga domaćina Josifa Visarionoviča Staljina bi li ga mogao dobiti na dar, no ruski je diktator energično otklonio njegovu želju. Lav se i danas nalazi na svome starom mjestu, no za razliku od ondašnjih vremena palača vjerojatno više nije ozvučena, u što su stalno sumnjali Churchillovi ljudi. A kako i ne bi?! Naime, jedan iz Churchillove pratnje prokomentirao je da je vidio – ispražnjen akvarij. Dva dana nakon komentara akvarij je osvanio pun zlatnih ribica. Drugi se požalio da nigdje ne može nabaviti limunovu koru prijekopotrebnu za ukusan koktel. Sutradan se u stakleniku pojavilo – stablo limuna!

Krojački stolovi

Churchilla, navodno, ništa od toga nije brinulo. Brinuo ga je golemi posao koji je sa Staljinom i Franklinom Delano Rooseveltom morao odraditi u pet kilometara udaljenoj palači Livadia, jednoj od današnjih najvećih turističkih atrakcija Jalte, u kojoj se odigrao jedan od najvažnijih događaja 20. stoljeća. Riječ je o golemoj neoklasicističkoj palači, sagrađenoj 1911. za posljednjega ruskog cara Nikolaja II. Livadia izvanjskim izgledom mnogo ne obećava, a njezina je unutrašnjost poprilično nezanimljiva i turobna. No mnogim njezinim posjetiteljima od iznimne su važnosti dva naizgled obična drvena stola, smještena u blagovaonici od bijelog mramora. Jedan je velik i četvrtast, a drugi je manji i okrugao, namijenjen povjerljivim razgovorima. Za tim su se stolovima, naime, delegacije šest dana igrale bogova koji odlučuju o sudbini poslijeratne Europe, koju su podijelili poput kakve torte. Upravo su za tim stolovima dogovoreni i svi potrebni preduvjeti koji su milijune Poljaka, Kozaka, Litvanaca, Letonaca, Ukrajinaca, Bjelorusa i Rusa odveli na gubilišta ili u socijalističke koncentracijske logore... Za tim je stolovima zapečaćena i sudbina Hrvata, Slovenaca i svih ostalih koji su se tri mjeseca kasnije predali savezničkim snagama na poljani nedaleko austrijskog gradića Bleiburg.

Pijani turistički raj

No nije ondje sve crno. Premda je Jalta vjerojatno najveća »turistička klopka« cijeloga Krima, može se ondje još štošta vidjeti, može se i odmoriti i dobro provesti uz dobru kapljicu i ukusne te cijenom pristupačne delicije.

***********

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatske revije br. 3.-4. 2011.