Dijagnoza: potrošačko ludilo! Terapija: želimo ga ponovno!

Božićni šoping

Dijagnoza: potrošačko ludilo! Terapija: želimo ga ponovno!

Piše: Josip Horvat

Tko je Hrvatima ukrao Božić? Komunizam ili konzumerizam? Pljačka domaćih sinova ili recesija?

Vrijeme Božića svugdje u svijetu, pa tako i u nas, vrijeme je kada, čini se, ponajviše slave trgovci, ali i vrijeme kada se javljaju mnogi dušobrižnici koji tvrde da se pravi duh Božića odavno zagubio u nekom mračnom skladištu blještavo osvijetljenog šoping-centra.

No je li tome uistinu tako? Nije li već i sama količina hrane i piće koje ljudi, bjesomučno se probijajući kroz borove i lampione, navuku u svoje domove dovoljan znak da se oni baš i ne spremaju na tiho i bogobojazno snatrenje?

No je li Božić uopće ikad bio tiho snatrenje?

Prvi kršćani, uostalom, nisu ga uopće slavili, svetkovali su tek Uskrs jer im Novi zavjet nigdje nije rekao kada je Božić, odnosno kada je mali Bog – Isus rođen.

I robovi su slavili

Svetu, štovanu noć kršćani su prvi put proslavili u Rimu 25. prosinca 336 godina nakon Kristova rođenja, čime se Katolička crkva suprotstavila poganskom blagdanu koji se slavio taj dan, svetkovini rođenja boga Sunca Sola i prethodeće mu višednevne Saturnalije, vrijeme opuštanja, gozbe, razveseljavanja i odmora od formalnih pravila. Običaj je bio da se za tih svečanosti daruju maleni darovi, najčešće lutke za djecu i svijeće za odrasle. Posao se odgađao, a slavili su i robovi. Pilo se, kockalo i pjevalo, a česta je bila i javna golotinja. Katul svojedobno zapisuje i kako su to bili »najbolji dani«. No nisu se samo oni u to doba veselili, – poganski su Skandinavci održavali zimske julske svetkovine, palili julske cjepanice (panj, badnjak) u čast Thoru, bogu grmljavine, s vjerovanjem da će svaka iskra iz vatre predstavljati, sljedeće godine, novorođenu svinju ili tele. Gozba bi trajala dok panj ne izgori, uglavnom dvanaestak dana. Skandinavci još uvijek Božić nazivaju Julom, a i u Engleskoj je riječ Yule sinonimna s Božićem. U Njemačkoj su pak postojali blagdani Mitwinternacht (noć u sredini zime) i Wintersonnenwende (zimski solsticij), a također i dvanaest divljih noći Rauhnächte u kojima se slavilo, jelo i pilo.

Božićna priča

Kršćani su te svetkovine zamijenili adventskima. U srednjem je vijeku slavljenje Božića sve raširenije, organiziraju se gozbe, puno se pjeva, često se na božićni dan jeo vepar, a postojalo je i posebno božićno pivo. Engleski je kralj Richard II. 1377. bio domaćin božićne gozbe na kojoj se pojelo 28 volova i 300 ovaca.

Protestanti su ga kasnije osuđivali, engleski puritanci 1647. čak i zabranili, no ta je zabrana ukinuta nakon deset godina. S europskim doseljenicima proširio se na Ameriku, a u 19. stoljeću njegovom novom oživljavanju u anglosaksonskom svijetu, pa i šire, svojom knjigom Božićna priča puno pridonosi Charles Dickens.

Božić je s vremenom prestao biti povlastica samo onih religioznih. Štoviše, već odavno nije ni povlastica samo kršćana. Jedan je britanski kulinarski kroničar prije nekoliko godina objavio zanimljiv članak o tome kako se sukobio s urednikom koji mu je naručio tekst o Božiću, u kojemu su trebale biti navedene božićne anegdote i recepti iz svih krajeva svijeta. Naime, urednik nije bio zadovoljan dobivenim člankom i gnjevno mu je predbacio da je tekst suhoparan i previše europski intoniran. »Pa gdje su tu Kina i Indija? Za ime Isusovo, što oni jedu za Božić?« bijesno je urlao, a podjednako iznervirani novinar na to mu je odgovorio: »Za ime Isusovo – ništa. Pa oni nisu kršćani!« Urednik ga je efektnim bekendom spustio na zemlju, cinično mu dobacivši: »Ma nemoj, a kakve veze, molim te, Božić ima s kršćanstvom?«

I doista, Božić, kakav se danas događa diljem svijeta, zapravo je postmoderna tvorevina: svojevrsni križanac europskih religioznih i paganskih tradicija koje se od kraja 19. stoljeća sve više miješaju s novodobnim likom bliskog rođaka europskog Svetog Nikole – Santa Clausa, odnosno Djeda Mraza i pripadajućim mu potrošačkim mentalitetom, s njim zajedno u paketu pristiglim iz Amerike.

************

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatske revije br. 3.-4. 2011.