Hrvatska revija 2, 2011.

Naslovnica , Putopis

Den Haag – piše: Josip Horvat

Selo-grad čiji stanovnici krumpire s placa nose u kutiji za violine

Slučajni turist

Den Haag – piše: Josip Horvat

Selo-grad čiji stanovnici krumpire s placa nose u kutiji za violine

Slučajni turist

slika Foto: Ratko Mavar i Pia Vuk

Izgleda kao grad iako nema status grada, nije glavni grad Nizozemske, no u njemu stoluje parlament i većina veleposlanstavâ, nije prijestolnica, a u njemu živi kraljica... Zbog akutnog nedostatka sofisticiranosti i glamoura te suviška snobizma ovo selo-grad svjetski putnici stavljaju u najuži izbor pet najdosadnijih mjesta na svijetu, no u svijesti Hrvata Den Haag je tek Bečko Novo Mjesto i Karađorđevo 21. stoljeća posljednje zrake slabašnog sunca lijeno se slijevaju preko stabala stotinjak lipa, uredno zasađenih niz pitoreskno šetalište Lange Voorhout. Subota je, sedam je navečer, no na šetalištu nema šetača. Otkucava i osam, no i dalje se ništa ne događa. Na bilo kojem drugom sličnom mjestu u svijetu šetalištem bi dokono prolazili nebrojeni ulickani parovi željni ukusnog zalogaja ili kakve druge večernje zanimacije. No ovo je Den Haag i ptice u krošnjama pjevaju same sebi jer u jednoj od najpoznatijih haaških ulica, jednostavno, nema gotovo nikoga da ih sluša. I terasa restorana De Posthoorn, mada malena, zjapi gotovo posve prazna. U kutu sjede samo dvije postarije gospođe, što je mene potpuno iznenadilo, no ne i pospanog konobara. Den Haag je, očito, vrlo miran grad. Odnosno selo jer status grada mali zaselak – izgrađen u 13. stoljeću oko lovačke kuće Vilima II., grofa Holandije i kralja Njemačke – nikad u svojoj povijesti nije uspio dobiti.


Djevojka s bisernom naušnicom


Četiri sata prije bilo je tiho i u nedalekom muzeju Mauritshuis, smještenom u elegantnom ljetnikovcu iz 17. stoljeća. I to ne samo zato što se bližio kraj radnog vremena. Čak i na drugom katu, gdje su smještene neke od najslavnijih svjetskih slika svih vremena (među kojima su i nekoliko Rembrandtovih autoportreta i glasoviti Sat anatomije doktora Tulpa), nije bilo gužve, štoviše, atmosfera je bila gotovo intimna. Nijedna se svjetska zbirka slika ne može tako komotno i ležerno razgledavati kao ova haaška. Ni u rekordnoj sezoni Muzej nije posjetilo ni pet posto radoznalaca koji svake godine posjete, primjerice, londonsku National Gallery ili Tate Modern.


***


Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 2-2011 od 21. srpnja 2011.

Hrvatska revija 2, 2011.

2, 2011.

Klikni za povratak