Retrospektiva Krste Hegedušića u Galeriji Adris u Rovinju

Osvrt na izložbu - piše: Mladen Lučić

Retrospektiva Krste Hegedušića u Galeriji Adris u Rovinju

Proštenje u mojem selu, 1927., ulje na platnu, 50 x 61 cm, Moderna galerija, Zagreb / Foto: Goran Vranić

Kada se sve zbroji, Krsto Hegedušić bio je težak slučaj – najteži, valjda, samome sebi – a naročitim su ga majstorom nove opustošene urbanosti učinile iste one značajke po kojima je bio vodeća osobnost ne samo Zemlje, nego i ruralnoga kritičkog realizma prije Drugoga svjetskog rata. Hegedušiću je bilo suđeno da tek u otporu dolazi do rezultata: ništa i nikad s lakoćom

Rovinjska galerija Adris protekli je mjesec proslavila deset godina djelovanja u kojem nas je s trideset i dvije izložbe upoznala s velikanima hrvatske moderne. Suradnja sa zagrebačkom Modernom galerijom i njezinim tadašnjim ravnateljem Igorom Zidićem pokazala se dobitnom kombinacijom jer su u proteklom desetljeću u prostoru galerije (projekt Marijana Hržića) bila pokazana antologijska djela novije hrvatske povijesti umjetnosti, praćena opsežnim katalozima i vrsnim Zidićevim tekstovima, koji su kritički kontekstualizirali i valorizirali predstavljenog umjetnika i njegovo djelo. Retrospektiva Krste Hegedušića, priređena sada nakon niza godina, jest presjek intrigantnoga i po mnogo čemu neobičnoga i jedinstvenog opusa ovoga karizmatičnoga hrvatskog umjetnika.

Krsto Hegedušić jedan je od malobrojnih hrvatskih umjetnika prema kojemu nisam izgradio određeni kritički odnos. Krstin doprinos razvoju hrvatske umjetnosti svakako je višeznačnog predznaka, a to je i razlogom da kada se izgovori njegovo ime, prva mi asocijacija nije samo umjetnost, već i njegovo socijalno, političko te pedagoško djelovanje. U takvom kontekstu uvijek sam promatrao njegov rad te ga nesvjesno nisam previše ni valorizirao kao slikara, premda u njegovo slikarsko umijeće nikada nisam sumnjao.

Međutim, koliko je Hegedušić svojim programskim, socijalno-političkim angažmanom u umjetnosti koristio hrvatskom puku, toliko je i kočio umjetnički razvoj progresivnih likovnih strujanja u našoj sredini.

»Kako slikati? Svakako tako kako kod nas još nitko nije slikao...

*

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 2-2011 od 21. srpnja 2011.