Potraga za zemljom u kojoj teče med i mlijeko

Esej - piše: Maja Zovko

Potraga za zemljom u kojoj teče med i mlijeko

Lik imigranta u suvremenoj španjolskoj književnosti

Multikulturalna stvarnost u madridskoj četvrti Lavapiésu u romanu Lucíje Etxebarrije

Španjolska književnost nije ostala nijema na posljedice imigracijskog booma pa smo u prilici čitati brojne romane čiji protagonisti progovaraju o novonastalome kulturnom pluralizmu Iberskog poluotoka i to ispripovijedanom iz perspektive, često pogrešno tumačenoga Drugog, koji se ni u fikcionalnom diskursu nije uspio riješiti pripisanih mu stereotipa i klišeja

Potkraj dvadesetog stoljeća Španjolska se u vrlo kratkom razdoblju pretvorila od tradicionalno emigracijske zemlje u jednu od najprivlačnijih imigracijskih destinacija. Imigranti u Španjolsku osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća bili su, uz državljane bogatih europskih zemalja, Portugalci, malobrojni Afrikanci i Azijati. Većina prvih latinskoameričkih doseljenika koji su napustili svoje zemlje iz političkih razloga bili su obrazovani. Krajem devedesetih imigracijski se proces vrtoglavo ubrzao. Jasan pokazatelj je i činjenica da su u Španjolskoj 1981. imigranti predstavljali tek 0,5% stanovništva, postotak koji se 2009. popeo na 12%, a o golemim dimenzijama ilegalne imigracije govori i podatak da je samo u jedan dan, 18. svibnja 2006., 580 osoba doplovilo s afričkog kontinenta na Kanarsko otočje.

Takva radikalna demografska i kulturna promjena španjolskog društva naišla je na zanimanje nekih od suvremenih španjolskih spisatelja koji u svojim djelima nastoje prikazati životne uvjete i osobne drame novopristiglih stranaca te iz perspektive Drugoga progovoriti o posljedicama ovoga recentnog fenomena.

Emigracijski motivi

U književnosti se primjećuje zanimanje za određeni tip imigranta: to je egzotični i marginalni emigrant. Najbrojniji protagonisti bez dvojbe su podrijetlom iz zemalja Magreba i nalazimo ih u sljedećim proznim djelima Háblame, musa, de aquél varón Dulce Chacón (1998., Muža mi kazuj, muzo), Las voces del Estrecho Andrésa Sorela (2000., Glasovi s Gibraltara), Por la vía de Tarifa Nieves Garcíje Benito (1999., Preko Tarife), Ramito de Hierbabuena Gerarda Muńoza Lorentea (2001., Grančica metvice), El último patriarca Najat el Hachmi (2008., Posljednji patrijarh), Cosmofobia Lucíje Etxebarríje (2007, Kozmofobija), Fátima de los naufragios. Relatos de tierra y mar Luordes Ortiz (1998., Fatima, zaštitnica brodolomaca. Priče s kopna i s mora) i Donde mueren los ríos Antonija Lozana (2003., Gdje umiru rijeke). Španjolskim čitateljima nedovoljno poznati muslimanski i poganski običaji ...

***

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 2-2011 od 21. srpnja 2011.