Hrvatska revija 2, 2011.

Kultura življenja , Naslovnica

Zrcalo - piše: Zlata Burcar

Pohranimo naše krpice s ljubavlju

Muzej prekinutih veza

Zrcalo - piše: Zlata Burcar

Pohranimo naše krpice s ljubavlju

Muzej prekinutih vezaslika Foto: Saša Vagner

U prizemlju Kulmerove palače, na samo nekoliko koraka od Starogradske vijećnice i crkve sv. Katarine smjestio se Muzej prekinutih veza. Svadbene povorke, što naviru s lijeve i desne strane, tu se i dalje neometano susreću, slaveći veselu budućnost tek združenih mladenaca


Projekt Muzej prekinutih veza od samih je početaka percipiran kao nešto šašavo, toplo i iskreno. Tu sliku nisu narušili ni izlošci poput sjekire, vjenčanice ili velike Sanaderove slike na platnu, niti priča od koje je sve počelo. Naime, osnivači Muzeja, Olinka Vištica i Dražen Grubišić nekoć su bili u romantičnoj vezi. Kada je nestalo romantike postavilo se pitanje materijalnih ostataka veze i – rodila se ideja o nastanku izložbe, koja je prije nešto manje od godinu dana rezultirala i gornjogradskim muzejom. Dakle, u samo četiri godine Muzej prekinutih veza pokorio je svijet pričom o ljubavnim promašajima. Izlošcima koje bi samo kriminalac s težim poremećajem pokušao ukrasti. Idejom zbog koje se već sada, u očima svijeta, Zagreb doživljava kroz slogan: If you have a broken heart, go to Zagreb, Croatia.


slika


I prije nego ih optužite da zarađuju na tuđoj (ne)sreći sjetite se da hrvatski muzeji ne zarađuju. Oni privatni, a takvi se još uvijek mogu izbrojati na prste jedne ruke, još manje. Ipak, razlog zašto se oko ovoga projekta okupilo toliko simpatizera krije se u terapeutskom učinku priče jer, naglašavaju osnivači, donirajući izložak dijelimo svoj život s posjetiteljima i distanciramo se od emotivnog gubitka. Dokazuje to i priča jednog Britanca kojemu je jedini cilj putovanja u Zagreb bio ostaviti muzeju svoj vjenčani prsten i tako se oslobodi prošlosti. Mnoštvo je takvih katarzičnih iskustava jer bez obzira koliko je svaka ljubav posebna, prekidi su ono što ih povezuje. Olinka i Dražen shvatili su to već pri prvom prikupljanju izložaka za Zagrebački salon 2006. godine, a namjeru da naprave tek jednokratnu instalaciju pomeo je prvi poziv na gostovanje. Nakon prvog, uslijedio je drugi, peti i dvadeseti poziv pa je uz europsku publiku, u izložbi do danas uživala i ona američka i afrička!

Koncept putujućih izložbi pokazao se iznimno uspješnim. ...

*

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 2-2011 od 21. srpnja 2011.

Hrvatska revija 2, 2011.

2, 2011.

Klikni za povratak