Matičari su u svojim idejama i zahtjevima otišli predaleko za ono doba

Piše: Tihomir Ponoš

Matičari su u svojim idejama i zahtjevima otišli predaleko za ono doba

Matica hrvatska u hrvatskom proljeću

Matica hrvatska osuđena je u Karađorđevu, prozvana je ne samo za prodor nacionalizma, nego i za pokušaj stvaranja političke stranke. Vladimir Bakarić je i prije Karađorđeva govorio da Matica hrvatska okuplja paralelni Centralni komitet. Posljedice tih osuda i kraha hrvatskog proljeća za Maticu su bile dramatične

Razdoblje hrvatskog proljeća ubraja se u najslavnija i najpoznatija razdoblja u povijesti Matice hrvatske. Ona se neizostavno navodi kao jedan od tri nosiva stupa tadašnjih zbivanja, uz reformsko krilo Saveza komunista Hrvatske i studentski pokret. Matica hrvatska sredinom 1960-ih bila je doživljavana kao kulturna institucija za koju u javnosti nije vladao pretjeran interes. Bavila se svojim uobičajenim poslom, objavljivanjem knjiga i časopisa, a nitko je tada nije doživljavao kao relevantnog društveno-političkog aktera, a kamo li aktera koji će samo koju godinu kasnije postati opasan za vladajuću i jedinu Partiju, biti optužen za stvaranje paralelne političke partije i koji će, na kraju, pod prisilom obustaviti rad uoči 130. obljetnice osnutka.

»Neka bude živost«

Ipak, i u prvoj polovici 1960-ih bilo je nekakve živosti u Matici hrvatskoj. Naime, do 1960. godine osnovano je tek pet ogranaka Matice, a od 1961. do 1966. godine njih 16. Važan događaj za Maticu hrvatsku (i ne samo za nju) zbio se 17. ožujka 1967. godine kada je Telegram objavio Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Taj je dokument potpisala i Matica hrvatska, a upravo je u njezinim prostorijama dokument i nastao. Bura ili, kako bi se današnjim rječnikom kazalo, medijski odjek Deklaracije bio je golem, u središtu je te bure bila Matica hrvatska i javnosti je skrenuta pozornost na nju. Istodobno, u rad Matice ulazi sve više mladih ljudi, mnogi od njih u tridesetim godinama, neki u dvadesetima, bivaju izabrani na relevantne dužnosti i ta »svježa krv« bit će od goleme važnosti za Maticu u hrvatskom proljeću, a mnogi od ljudi koji su dinamizirali najstariju hrvatsku kulturnu instituciju, nakon sloma hrvatskog proljeća, završit će u zatvoru...

** *

Stjepan Sučić, hrvatski proljećar, današnji potpredsjednik Matice hrvatske

Studenti su najavili rat Rankovićevim špijunima

Stjepan Sučić / Foto: Mirko Cvjetko

Mnogi današnji matičari djelovali su i 1971. godine. Ipak, sudbinom se izdvaja Stjepan Sučić, tada sudionik studentskog pokreta, jednog od tri stupa hrvatskog proljeća, danas potpredsjednik Matice hrvatske, također jednog od stupova hrvatskog proljeća. Stjepan Sučić svoje je djelovanje 1971. godine službeno započeo 4. travnja kada je na 25. Godišnjoj skupštini Saveza studenata Zagreba, istoj onoj na kojoj Budiša dolazi na čelo zagrebačkih studenata, izabran u Predsjedništvo.

Tadašnji student elektrotehnike bio je u delegaciji Hrvatske u Novom Sadu, početkom lipnja 1971. kada je došlo do konačnog razlaza i raspada u Savezu studenata Jugoslavije. U Novom Sadu je trebalo prihvatiti novi statut i programska načela SSJ-a, službeni je prijedlog bio da se SSJ definira kao samostalna politička organizacija koja djeluje na programu SKJ, a prijedlog je hrvatske delegacije bio da su savezi studenata republika i pokrajina samostalne organizacije koje se radi zajedničkih interesa udružuju u Udruženje republičkih i pokrajinskih saveza studenata....

*

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 2-2011 od 21. srpnja 2011.