Je li studentski štrajk doveo do sloma hrvatskog proljeća

Piše: Tihomir Ponoš

Je li studentski štrajk doveo do sloma hrvatskog proljeća

Uloga studentskog pokreta i štrajka

Studentski je pokret trajao nešto manje od godinu dana – od 21. prosinca 1970., odnosno izbora Ivana Zvonimira Čička za studenta prorektora, do uhićenja studentskih vođa sredinom prosinca 1971. Osvajajući dotad teško shvatljive prostore slobode – mogli su političarima na vlasti kazati da nisu dovoljno dobri komunisti – studenti su organizirali i proveli najslavniji štrajk u hrvatskoj povijesti, i to baš onako kako su ga i zamislili

Studentska gibanja u lipnju 1968. (ispred Studentskog centra u Zagrebu)

Studentski pokret, ili kako su ga sami protagonisti zvali pokret hrvatskih sveučilištaraca, jedan je od tri stupa, uz reformsko krilo Saveza komunista i Maticu hrvatsku, hrvatskog proljeća. Studentsko je gibanje započelo i prije 1971. godine, naime, svoju su živahnost i društvenu angažiranost studenti demonstrirali još 1968. godine. Studenti iz te generacije osvojili su dotad teško shvatljive prostore slobode – moglo se kritizirati političare na vlasti s lijeve, komunističke pozicije. Drugim riječima, moglo im se kazati da nisu dovoljno dobri komunisti. Iste je godine za rektora, mimo volje Saveza komunista, izabran Ivan Supek. Na njegovu su inicijativu usvojene nove odredbe o ustroju Sveučilišta koje su jamčile tzv. studentsku trećinu. Tim je izmjenama omogućeno da prvi put u povijesti Sveučilišta za prorektora bude izabran i jedan student. Upravo će taj izbor pokrenuti lavinu zbivanja među studentima.

Izbor Čička – šok za sustav

Ivan Zvonimir Čičak za studenta prorektora izabran je 21. prosinca 1970. godine. Neočekivano je pobijedio službenog kandidata Damira Grubišu. Čičak je bio autsajder, ali ne nepoznat autsajder. Nije bio član Partije, dapače bio je praktičan vjernik katolik, aktivan u organizacijama katoličke mladeži. Kao student bio je prosječan, a iza sebe je imao, s obzirom na godine, solidan dosje sukoba s vladajućima. Godine 1966. izbačen je iz gimnazije, u završnom razredu, zbog školske zadaće Nad razastrtom kartom moje domovine. Upornošću i odlukom suda vraćen je u školu i omogućeno mu je polaganje mature. Godine 1969. pobijedio je na natjecanju u govorništvu, održanom o Međunarodnom danu ljudskih prava, a o njegovu se govoru, kao provokaciji, raspravljalo u vrhu Saveza komunista Hrvatske.

Predstavnici studentske »ljevice« Frane Plančić (lijevo) i Lino Veljak (desno). U pozadini Nenad Tomaš

***

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 2-2011 od 21. srpnja 2011.