Henrik VIII. – kralj zbog kojega su Englezi počeli obožavati oca hrvatske književnosti

Bilo jednom u... Dalmaciji - piše: Iva Kurelac

Henrik VIII. – kralj zbog kojega su Englezi počeli obožavati oca hrvatske književnosti

Marulićevo zakopano književno blago

Foto: Iva Kurelac i Vilijam Lakić

Nakon što se u 16. stoljeću među engleskim intelektualcima proširio glas o tome da njihov slavni monarh Henrik VIII., u jeku razvoda od Katarine Aragonske, iz ruku ne ispušta Marulićev Evanđelistar, jedan od njih – humanist i svećenik Robert Turner – zaputio se 1598. u uzbudljivu potragu za zakopanim knjigama oca hrvatske književnosti koja ga je dovela u Dalmaciju

Nije nikakva novost da je hrvatska obala zbog svoje iznimne ljepote i kulturnih vrjednota već desetljećima među najposjećenijima na svijetu. No saznanje da je još prije četiri stoljeća bilo stranaca spremnih iz daleka krenuti na put do Dalmacije, već zahtijeva pozornost. Iako u 16. stoljeću dolazak na hrvatsku obalu nije, kao danas, podrazumijevao opušteno uživanje na plažama kakvoga luksuznog hotela, na našem je priobalju već u to doba doslovce cvao intelektualni turizam.

Tijekom renesanse hrvatskom su obalom putovali brojni pravnici, profesori s uglednih europskih sveučilišta, inozemni bilježnici i crkvenjaci. Krajem 16. stoljeća, točnije 1598., u Šibeniku se među tim putnicima-namjernicima zatekao i ugledni engleski svećenik, intelektualac i humanist Robert Bonaventura Britanac (Robertus Bonaventura Britannus), pravim imenom Robert Turner. ...

* * * *

Marulićev Evanđelistar u knjižnici Henrika VIII.

Taj je čovjek hrvatskoj znanstvenoj javnosti do sada bio poznat isključivo kao glavni negativac u priči, nalik na kakav krimiroman, o gubitku rukopisa prve povijesti Dalmacije, znamenitog Šibenčanina Dinka Zavorovića, za koji je stoljećima optuživan. Tek u novije vrijeme ustanovljeno je da je Turner zapravo častan čovjek, kojega je smrt, na žalost, spriječila da Zavoroviću vrati njegov rukopis. Šibenčanin to očito nije znao, pa je kao žrtva spleta nesretnih okolnosti o svemu opširno pisao svojemu prijatelju Tomi Suričeviću. Da nije tih dvaju pisama koja je Zavorović 1602., po završetku rada na novoj verziji svojega djela O dalmatinskoj povijesti (De rebus Dalmaticis), u očaju razmijenio sa Suričevićem koji ga je s Turnerom i upoznao, danas vjerojatno ne bismo znali da je Britanac u Dalmaciju zapravo došao po sasvim neobičnom poslu.

*****

***

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 2-2011 od 21. srpnja 2011.