Bratstvo čitatelja i velikog autora

Recenzija - Piše: Janko Heidl

Bratstvo čitatelja i velikog autora

U 22 eseja iz ove knjige Peterlić razmatra žanrove, opuse pojedinih redatelja i fenomene vezane uz filmsku glumu

Na početku predstavljanja Filmske čitanke u zagrebačkom kinu Tuškanac, jedna od urednica, Diana Nenadić spomenula je kako su je neposredno prije promocije knjige upitali: Zašto još jedna knjiga Ante Peterlića, kad ih već ima nekoliko? Diana Nenadić, kao i druga dvojica urednika i predstavljača, Nikica Gilić i Bruno Kragić, naveli su valjane razloge za objavljivanje nove Peterlićeve knjige, no uistinu je začudno da tko uopće postavi takvo pitanje. Jer, Ante Peterlić (Kaštel Novi, 1936. – Zagreb, 2007.) ne samo da je najznačajniji hrvatski filmolog, nego je bio i prvorazredan pisac i pedagog koji je svoja znanja i oštroumna razmišljanja o filmu znao uobličiti na iznimno čitak i poticajan način. Peterlićevi tekstovi bez sumnje pripadaju samom vrhu svjetskog pisanja o filmu te je, jednostavno rečeno, svako novo ukoričavanje njegovih tekstova i te kako dobrodošlo te da je, poslužimo li se rječnikom stereotipnoga pjesničkog zanosa, uistinu riječ o maloj publicističkoj filmološko-filmofilskoj svečanosti.

Uostalom, knjiga s Peterlićevim potpisom nema puno, samo sedam. To su, podsjetimo se: Pojam i struktura filmskog vremena (1976.), Osnove teorije filma (1977.) koja se pojavila u četiri izdanja, Ogledi o devet autora (1983.), Oktavijan Miletić (s Vjekoslavom Majcenom, 2000.), Studije o devet filmova (2002.), Deja-vu (2005.) i Povijest filma: rano i klasično razdoblje (2008.) u dva izdanja, a njima, dakako, treba pridodati i epohalnu dvodijelnu Filmsku enciklopediju (1986., 1990.), kojoj je Peterlić bio glavni urednik.

Filmska čitanka Peterlićeva je osma knjiga, a u njoj su sakupljena dvadeset i dva njegova eseja, objavljena u rasponu od 1965. do 2006. u raznim hrvatskim, slovenskim i srpskim, uglavnom časopisnim izdanjima. Tekstovi su raspoređeni u tri tematske cjeline u kojima autor razmatra žanrove, opuse pojedinih redatelja i fenomene vezane uz filmsku glumu. Pritom nije nezanimljivo uočiti da je najveći dio tekstova usmjeren na američku kinematografiju, a da se tek tri teksta – oni o Marcelu Carneu, Ritmu zločina Zorana Tadića i Anti Babaji – izričito bave temama koje nimalo ne pripadaju američkom filmu.

Čitatelj upoznat s Peterlićevim pismom u Filmskoj čitanci pronalazi ono što očekuje. Niz gusto pisanih, sadržajnih zapažanja, sistematizacija, definiranja, raščlanjivanja i objedinjavanja. Sve je zabilježeno jasnim jezikom i razumljivim načinom izlaganja, a vezano uz kojekakve aspekte filmotvorstva, od najuže zanatskih, ...

*

Članak u cjelosti možete pročitati u Hrvatskoj reviji br. 2-2011 od 21. srpnja 2011.