Tema broja: PARKOVI u HRVATSKOJ

Sonja Jurković

Tema broja: PARKOVI u HRVATSKOJ

Tema broja je parkovna arhitektura u Hrvatskoj. Autorica uvodnog teksta redovita je profesorica na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i jedan je od vodećih stručnjaka za tematiku krajobrazne arhitekture u nas.

Prema oprobanom modelu Hrvatske revije, nakon uvodnog članka slijede primjeri iz pojedinih hrvatskih gradova.

Parkovi u Hrvatskoj velika su tema koja prelazi opseg jednog broja časopisa. Tema je važna prije svega po svojem značenju za kulturu života u gradovima kao i radi osiguranja ugodnog ozračja i stvaranja doživljaja u parkovima, te umjetničkih napora da se prirodnim medijem ostave poruke generacijama koje će ih koristiti.

O ovima parkovima pisane su knjige (Mihovil Ku-nić, Artur Schneider, Mladen Obad-Šćitaroci, Sonja Jur-ko-vić, Bruno Šišić i dr.). Organizirano je više simpozija (Hrvatske akademije, Udruženja pejzažnih arhitekata UPAJ, Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata HDKA). Organizirana je fakultetska izobrazba i poslijediplomski studiji na Agronomskom, Arhitektonskom i Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Nekadašnja „Društva za lijepo“ i mnogi nekadašnji investitori ostavili su zaista veliko bogatstvo parkova na hrvatskom tlu. Neki od njih pripadaju u vrhove europske baštine – Maksimir ili dubrovački renesansni vrtovi npr. Parkovi nekadašnjih dvoraca od Slavonije do Zagorja posebno su istraženi i valorizirani, u radovima Bojane i Mladena Obad – Šćitaroci.

Detalj iz parka Tuškanac u Zagrebu (snimio A. Orsini)

Mnogi parkovi nastajali su naporom da se u urbanističkom razvoju naselja osmisle šetališta ili da se urede rekreacijski prigradski prostori. Može se navesti više od tridesetak gradova s uređenim gradskim šetalištima i gradskim javnim parkovima.

Organizirane su službe za održavanje parkova i nasada koje se i danas skrbe o parkovnom naslijeđu te podižu i nove parkove (od Varaždina do Osijeka, od Pule do Dubrovnika).

Međutim, bez obzira na iznimne stručne i znanstvene radove o toj problematici, kao da nikad nije dovoljno pisati o njima, da bi svijest o značaju parkova dovoljno prodrla do građana. Tako svaku novu generaciju treba nanovo podsjećati na vrijednosti koje su utkane u baštinjenu parkovnu kulturu, ali i osvješćivati potrebu za podizanjem novih parkova te isticati prednosti što ih donosi redovito korištenje parkovnih ambijenata.

Teoriju parkovne umjetnosti kod nas su razvijale mnoge zaslužne ličnosti, od gospara do pjesnika, od vrtlara do biskupa, od liječnika do profesora, od zaljubljenih amatera do pejzažnih arhitekata. Renesansni umjetnici, prosvijećeni biskupi, ljubitelji među plemstvom i građanima, podizali su svijest o potrebi i koristi boravka na osmišljenim, uređenim i oblikovanim parkovnim ambijentima.

Podizanje parkova preuzimale su povijesne ličnosti od biskupa Maksimilijana Vrhovca i Jurja Haulika (park Maksimir), plemstva Drašković (Trakošćan) pa do ljubitelja kao što je bio doktor Vilim Bernard Müller u Varaždinu.

Narasla građanska svijest potkraj 19. stoljeća osniva Društva za lijepo, koja potiču uređenja gradskih šetališta (u Karlovcu i drugim gradovima).

Osnivaju se vrtlarske škole i rasadnici, a postupno i sveučilišna nastava.

Da potkrijepimo te tvrdnje navodimo knjige izašle od 1990. u kojima se mogu dobiti podrobnije informacije.

Obad Šćitaroci, Mladen (1991,1993), Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Školska knjiga, Zagreb

Obad Šćitaroci, Mladen (1992), Hrvatska parkovna baština – zaštita i obnova, Školska knjiga, Zagreb

Maruševski, Olga; Jurković, Sonja(1992) Maksimir, Školska knjiga, Zagreb

Gostl, Igor (1994) Zagrebački perivoji i promenade, Školska knjiga, Zagreb

Knežević, Snješka (1996) Zagrebačka zelena Pot-ko-va, Školska knjiga, Zagreb

Regula-Bevilacqua, Ljerka (1997) Botanički vrt, Školska knjiga, Zagreb

Obad Šćitaroci, Mladen; Bojanić Obad Šćitaroci Bojana (1998.), Dvorci i perivoji u Slavoniji – od Zagreba do Iloka, „Šćitaroci“, Zagreb

Kiš, Dragutin (1998) Hrvatski perivoji i vrtovi, Prometej – Algoritam, Zagreb

Grupa autora, (2002), Gradska šetališta Hrvatske - Kultura šetanja, Školska knjiga, Zagreb

Jurković, Sonja (2004. Park ostvarenje sna – teorija vrtne umjetnosti, Naklada Jurčić, Zagreb

Bojanić Obad Šćitaroci, Bojana; Obad Šćitaroci, Mladen (2004), Gradski perivoji Hrvatske u 19. stoljeću, „Šćitaroci“, Zagreb

Vahtar-Jurković, Koraljka (2004), Opatija – urbanistički razvoj i perivojno nasljeđe, Glosa, Rijeka

Šišić, Bruno (2008), Dubrovački renesansni vrtovi

Vahtar-Jurković Koraljka (2010), Opatijski gradski perivoji, Glosa d.o.o. Rijeka i Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Neke od spomenutih knjiga govore o pojedinačnim perivojima, a neke su kompendiji raznih parkovnih djela. U iznimna ostvarenja pripadaju ostvarenja kao što je perivoj Maksimir, ali i gradski parkovi Opatije, Osijeka, Petrinje, Rijeke, Splita, Zadra i Zagreba, parkovi dvoraca od Jakovlja do Vukovara, park šume Zlatni rt u Rovinju i park prirode na Brijunima.

Posebno se mogu istaknuti napori da se u urbanu gradsku strukturu ugrađuje zeleni sustav, sustav koji povezuje prirodni rub pošumljenih obronaka i obala, koji čini unutarnju mrežu drvoreda i zelenih trgova i javnih parkova. Takva urbanistička rješenja daju okvir za kvalitetu življenja u gradu (Zagreb, Varaždin, Karlovac, Opatija).

Možda je taj pozitivni odnos prema okolnom pejzažu oduvijek postojao. Čuvali su se daleki vidici, riječni tokovi, prepoznavao se genius loci pri naseljavanju i zauzimanju prostora. No u današnjoj se ubrzanoj urbanizaciji se to gubi te gradnja preplavljuje prostor, ne obazirući se na potrebu ostavljanja slobodnih površina.

Zato je potrebno podizati svijest o važnosti očuvanja, ali i stvaranja novih parkovnih prostora i drvoreda.

U ovom broju nisu mogle biti obrađene sve teme koje se odnose na našu parkovnu baštinu, ni kulturu današnjega korištenja perivoja. Ipak, dani su neki posebni primjeri koji svaki za sebe govore ili o značaju (renesansni dubrovački vrtovi), podrijetlu gradskih šetališta (Zadar), problemu održavanja (Trogir, Osijek), zapuštanju i neprepoznavanju postojećih šetališta (Tuškanac u Zagreb), ali i o težnji da se nove generacije studenata zainteresiraju za atraktivne projekte uređenja gradskih parkova (Rakitje, Podbrežje) .

U nadi da će tekstovi koji slijede potaknuti Vašu pažnju na ulogu parkovnih prostora u uređenju naših gradova i potrebi trajnog razvijanja odnosa prema kulturi njihovog korištenja, prilažem i popis nekih zaslužnih osoba za podizanje perivoja i stvaranje velike baštine parkovne arhitekture u Hrvatskoj.1

Ugodna Vam šetnja po parkovima obrađenim na sljedećim stranicama.

1 Lujo Adamović, Vitězslav Durchánek, Josip Etinger, Cvito Fisković, Igor Gostl, Georg-Juraj Haulik de Varallya, Dragutin Hirc, Ciril Jeglić, Ivo Jurčić, Dragutin Kiš, Smiljan Klaić, Mihovil Kunić, Milan Lenuci, Rupert Melkus, Mladen Obad Šćitaroci, Elza Polak, Michael Sebastian Riedl, Lela Rotkvić, Artur Schneider, Carlo Schubert, Silvana Seissel, Rudolf Siebeck, Ivan Smirich, Bruno Šišić, Pavao Ungar, Maksimilijan Vrhovac, Fedor i Mira Wenzler

To su imena samo nekih od velikog broja zaslužnih za našu perivojnu baštinu.