LIPIK

Tema broja

LIPIK

U devet godina ovog tečaja Hrvatske revije objavili smo mnogo pojedinačnih priloga o hrvatskim gradovima pa i gradićima, no ni jednom nismo za temu broja odabrali cjelovitiju obradu nekoga hrvatskoga grada. Nije riječ o tome da naši gradovi ne bi zavrijedili svestranu pozornost, naprotiv, mnogi od njih bili bi zahvalne teme za takvu obradu. Prednost smo dali drugačijem, tematskom pristupu pa smo više puta obrađivali pojedine teme u odabranim hrvatskim gradovima. Podsjećamo naše čitatelje na tematske blokove o svecima zaštitnicima, o kavanama, kinematografima ili pak zavičajnim muzejima u hrvatskim gradovima. Odabir Lipika za središnju temu ovoga broja stanovita je iznimka s obzirom na takvu praksu. Ovaj put u središtu pozornosti Hrvatske revije zaista se našao jedan hrvatski grad i to ne iz skupine onih većih i mnogoljudnijih. Na odluku da cjelovitije predstavimo Lipik utjecala je ponajprije činjenica da je riječ o jedinstvenom gradu u Hrvatskoj kao i o gradu koji se u današnje vrijeme često nalazi podalje od pozornosti društva.

Lipički perivoj u 1930-im godinama

U usporedbi s ostalim hrvatskim gradovima Lipik ima nekoliko posebnosti. Do Drugoga svjetskog rata bio je perjanica kontinentalnog turizma ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. Kao lječilišno i topličko mjesto bio je poznat i izvan granica države. Bečki putopisci opisivali su ga kao »mjesto koje liječi i dušu i tijelo«. Osim po ljekovitoj vodi Lipik je bio poznat i po ergeli konja, što je dodatno povećavalo svojevrsnu turističku ekskluzivnost toga mjesta. Nakon Drugoga svjetskog rata nastupilo je nazadovanje Lipika, a najteže dane doživio je u jesen 1991, kada je grad pretrpio teška razaranja, jedno vrijeme bio i okupiran, ergela doslovce ukradena, a stanovništvo izloženo pogibiji. Uz podatke koji govore o boljoj prošlosti, u prilozima naših autora nalaze se detaljne informacije upravo o tom razdoblju. U kratkom vremenu bezumlja uništene su vrijednosti koje su stvarane kroz više naraštaja.

Svadba Ljubice Škrlec i Franje Medvedića, izvršnog direktora lječilišta, 1934. u Lipiku

Fontana kod ulaza na Wandelbahn (stare fotografije Lipika uz uvodni tekst teme broja ustupio Antonio Orsini)

U člancima doznajemo ponajprije o sadržajima koji Lipik čine posebnim, no ponešto i o onome što je izgubljeno u ratnom vihoru kao i o građevinskoj i gospodarskoj obnovi grada, naporima lipičkoga stanovništva, napose mladeži, da se oživi zabava i rekreacija, kao i o ljudima koji su pomogli ili pomažu da se pročuje glas o Lipiku, kao što su britanski pukovnik Mark Cook, pripadnik mirovnih snaga u Hrvatskoj koji je pomogao obnovu Dječjeg doma, ili naš znameniti glazbenik Nenad Bach, koji promidžbeno podupire Lipik. Jedan od takvih, tihih a dragocjenih prijatelja Lipika, jest i zagrebački sveučilišni profesor Darko Žubrinić, koji nam je dao inicijalni poticaj za tu temu. U realizaciji tematskoga bloka najveću pomoć imali smo u Ivanu Pušćeniku, koji je preuzeo organizaciju suradnje u Lipiku te pribavio i snimio glavninu ilustracija. Uredništvo mu ovom prigodom toplo zahvaljuje, a na njegov poticaj zahvale upućujemo i Sandi Ivanović, Marici Topić, Dušku Kličeku i Mati Čačiću iz Lipika te Snježani Božić iz Zagreba. Dakako, zahvala uredništva ide i svim autorima priloga od kojih je tematski blok o Lipiku sastavljen. 