POZDRAV IZ ROVINJA

POZDRAV IZ ROVINJA

Rovinj je grad drevne i bogate prošlosti, znamenita kulturnog naslijeđa, jedno od najpoželjnijih istarskih i hrvatskih turističkih odredišta. Tekst profesora Eugena Teklića iz Rovinja sažeto i pregledno provodi nas kroz stoljeća rovinjske događajnice. Autor sljedećih fotografija je Renco Kosinožić.Eugen Teklić

Iz prošlosti

Tragovi naseljenosti širega područja Rovinja datiraju još od brončanog i željeznog doba. Godine 177. Rimljani su razrušili gepidsku utvrdu Arupino te je od njezinih ostataka započela gradnja jezgre današnjega Rovinja na području crkve sv. Jurja i sv. Eufemije. Neki smatraju da je ime grada Rovinja i poteklo od riječi Arupinum ili Arupium. Drugi se znanstvenici ne slažu s tim, nego ime grada vezuju uz Mons Rubeus (crveno brdo) ili Rubinum, Ruvinium, Rovino te na kraju Rovinj. Toponime mjesta povezane s crvenom bojom neki autori dovode u vezu s činjenicom da je cijela obala od Rovinja do Bala bila prekrivena ulomcima kućica volaka od kojih se dobivala crvena boja izrazito tražena u prvom tisućljeću. Jedan gram te purpurne boje vrijedio je kao gram čistog zlata. Ti toponimi javljaju se u 8. stoljeću, kada su stanovnici cissanskih posjeda prešli na rt Mons Albanus, koji su Kelti nazivali Ruven. U trenutku kad je katastrofa zadesila Cissu svi stanovnici prelaze na strmu vapnenačku bijelu stijenu Rovinj. Upravo po tim bijelim klisurastim stijenama prvotno se i otok zvao Mons Albanus (monte – brdo i alba – bijel). Današnji Rovinježi, idu li na područje gdje se nalazi crkva sv. Eufemije, kažu da idu na Monte.

Balbijev luk na ulazu u stari dio grada

Anonimni ravenski pisac djela Cosmographia spominje Castrum Rubini već u 7. stoljeću, pišući o Istri od 4. do 5. stoljeća: grad je tada, opasan morem s jedne i bedemima s druge strane, pružao zaštitu žiteljima od na-jezde Gota u 5. stoljeću, kao i od slavenskih, avarskih i langobardskih napada u 6. i 7. stoljeću. Godine 476. Rovinj postaje dio Zapadnog Rimskog Carstva. To razdoblje traje kratko jer već 489. germanski vojskovođa Odoakar preuzima vlast nad Rovinjem. Teodorik, vođa istočnih Gota, 496. godine osvaja Istru i Rovinj. Nakon Gota, Rovinj je od 6. do 7. stoljeća pod bizantskom vlašću. Pred sam kraj bizantske vladavine u Istri Rovinj je bio toliko ekonomski jak da je, nakon Pule i Poreča koji su plaćali carstvu 66 solida te Trsta 60 solida, plaćao porez od znatnih 40 solida. Godine 804. Rovinj sudjeluje na poznatom Rižanskom placitu, na kojem se tuže istarski gradovi zbog hrvatsko-slavenskog naseljavanja Istre. Čak su i Neretljani sa svojim lađama uplovljavali u vode oko Rovinja. Godine 876. hrvatski knez Domagoj pljačka i spaljuje Rovinj. Taj je događaj uvelike unazadio njegov ekonomski razvoj. Rovinj 967. potpada pod vlast akvilejskog patrijarha. Godine 1188. sklapa s Dubrovnikom ugovor kojim su se obje strane obvezale na trgovanje i razmjenu dobara. U sljedeća dva stoljeća Rovinj izgrađuje svoju samoupravu. Veliko vijeće i Skupština građana tvore zakonodavno tijelo, dok su Consoli i Sindico izvršna vlast. Veliko vijeće bilo je sazivano za najvažnije poslove, kao što su odluke vezane uz rat, zaključivanje mirovnih ugovora, zakonodavstvo, nameti i porezi, izbor članova općinskih magistratura, podjela zemlje i sl. Veliko vijeće bilo je sastavljeno od ograničenog broja najbogatijih i najutjecajnijih građana. Demokratičnost Rovinja može se vidjeti i u sazivanju svih građana u općinsku skupštinu, koja je donosila najvažnije odluke za grad. Smatra se da je Rovinj imao statut već u 13. stoljeću, dok noviji statut datira iz godine 1531. U 13. stoljeću Rovinj dolazi u sukob s Piranom, koji u zajedništvu s Koprom 1207. pokreće rat protiv Rovinja i uništava njegovu okolicu. Polovicom 12. stoljeća Venecija zauzima istarsku obalu. Nakon bezuspješnog odupiranja Veneciji, Rovinj je 1283. osvojen te će ostati pod vlašću Venecije sve do njezina nestanka s povijesne pozornice 1797. Gradom tada upravljaju podestati, redom bogati plemići iz Venecije. Najpoznatiji rovinjski povjesničar, Bernardo Benussi, govoreći o venecijanskoj vlasti i njihovim vlastodršcima u gradu, napominje da su podestati nakon obavljene službe od šesnaest mjeseci rijetko pozdravljani na odlasku. Podestat je imao ingerenciju nad crkvenim, političkim, upravnim, trgovačkim i inim poslovima. U obavljanju juridičkih poslova podestatu su pomagali suci, koje je izabiralo vijeće, a imali su udjela i u kaznenim i civilnim pitanjima. Tijekom srednjega vijeka u gradu se razvija domaće plemstvo, koje ima udjela u Vijeću te u svim sastavnicama javnoga djelovanja. Sredinom 14. stoljeća Genova je zaratila s Venecijom. Genovska flota, pod vodstvom Pietra Dorije, pljačka Poreč i kao ratni plijen uzima relikvije sv. Maura i sv. Eleuterija. Uskoro i genovsko brodovlje dolazi do otoka Rovinja i nakon što su ga zauzeli prodiru do crkve sv. Jurja te otuđuju posmrtne ostatke sv. Eufemije. Nakon dvadeset i jedne godine odsutnosti iz svojega grada svetica je vraćena u Rovinj 1401. U to vrijeme Rovinježi žive na otočiću zbijenom na manje od jednoga četvornoga kilometra. Živjelo se dosta teško, u neprestanoj oskudici vodom te u zajedničkim prostorijama sa životinjama, koje su bile neophodne za poljoprivredu, uz ribarstvo najvažnije sredstvo preživljavanja. Zanimljivo je da se rovinjski grb, heraldički križ crvene boje na bijelom polju, pojavljuje upravo u to doba na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće. Kao i mnogi gradovi i mjesta u Istri, i Rovinj je 1465. pogođen kugom. Kuga nije nanijela preveliku štetu Rovinju, no ipak je prouzročila teškoće od kojih su se neki gradovi teško oporavljali, što je dovelo do većeg siromaštva te je bilo potrebno pobrinuti se za taj dio pučanstva.

Pogled na stari dio grada

Poljana na brijegu

Godine 1475. izgrađeno je prihvatilište u koje bivaju smješteni najpotrebitiji: siromašni stanovnici, stariji i nemoćni te pomorci koji bi se kratko zaustavili na otoku na proputovanju. Stalna prijetnja Venecije, Austrijanaca, akvilejskog patrijarha i uskoka dovela je do utvrđivanja otoka tornjevima i bedemima. Unatoč zidinama koje su podigli, stanovnici Rovinja nisu bili pošteđeni velike pljačke i paleži. Godine 1599. više stotina uskoka pljačka grad. Rovinj se postupno oporavlja, no 1615. austrijske ga trupe ponovno uništavaju. Svi ti napadi uvelike otežavaju život stanovnicima pa grad živi prilično teško. Opisujući Rovinjštinu, novigradski biskup Tommasini piše da su Rovinježi sirovi i neotesani ljudi odjeveni u grubo ruho, a žene su siromašne i lijepe. Rovinj se širi uza zidine na otoku, ali i prelazi preko kanala na kopno. Razlog tolikoj ekspanziji pučanstva jest rat s Turcima, zbog kojega mnogi doseljenici dolaze u Istru. Tijekom 17. stoljeća Rovinježi sudjeluju ljudstvom i brodovljem u borbama s Turcima na strani Venecije. Premda u teškom gospodarskom stanju, Rovinj daje na dar Veneciji 1638. godine 50 dukata kao pomoć u borbi protiv Turaka, a samo trinaest godina poslije čak 1500 dukata. Grad 1595. ima 2800 stanovnika, raspoređenih u 562 obitelji s 220 različitih prezimena. Doseljavanje se nastavlja i nadalje iz sjeverne Italije, Venecije, Dalmacije, Hrvatske, Albanije i Grčke, tako da 1650. broji oko 5000 stanovnika, 1741. ima 7966 stanovnika, potom 1750. ima 8782 stanovnika, a 1775. već 13 788. Svi se brzo naturaliziraju u Rovinju. Mnogi doseljenici – obrtnici, postaju znameniti po tkanju lana i konoplje, usavršavaju preradu ulja, grade nove torculare. Da bi zadovoljio potrebu za smještajem tolikog broja novopristiglih stanovnika, Rovinj poprima sva obilježja graditeljstva starogradske jezgre: kuće se dižu u visine, zbijene jedna do druge, naslanjajući se na gradske zidine, kako navodi biskup Tommasini. Kanal koji je štitio otok s kopna zatrpan je 1763. Budući da nije bilo neposredne opasnosti, a stanovništvo je već tada bilo prenapučeno na otoku, te zbog potrebe za novim prostorom, stanovnici prelaze na kopno, gdje su im bila i polja. Dakle, prenapučenost nije jedini razlog širenju grada preko kanala. Unatoč prelasku na kopno i jačanju ratarstva i stočarstva, različiti obrti, ribarstvo i pomorstvo i dalje se uspješno odvijaju, budući da je Rovinj bio važna pomorska trgovačka luka na putu od Istoka prema Veneciji. U to vrijeme na cijeni su bili rovinjski piloti (peoti), koji su provodili trgovačke brodove sjevernim dijelom Jadrana i venecijanskom lagunom. Danas se mali greben dei Peoti u rovinjskom arhipelagu naziva tako u spomen na te hrabre pomorce. Venecija nemilice iskorištava brojne kamenolome u okolici Rovinja. Veliki su i nameti: porezi i carine uzrokuju mnoge pobune protiv Serenissime. U trinaest godina Venecija čak četiri puta intervenira zbog pobuna u Rovinju. Nevolje Rovinježa s Venecijom prestaju 1797, kada Veliko vijeće abdicira, a Napoleon osvaja Veneciju. Čuvši za pad ozloglašene Venecije, građani s oduševljenjem izabiru na skupštini novu gradsku upravu, koju čini 18 zastupnika svih glavara obitelji. Takvo stanje ostaje na snazi do 1805. i za vrijeme Napoleonovih Ilirskih provincija 1809–1813. Nakon pada Napoleona, Austrija zauzima naše prostore te Rovinj dobiva 1821. status grada. Nakon 1861, kad Istra postaje samostalna pokrajina, i Rovinj dobiva svoj kotar.

Slike iz crkve sv. Eufemije (autor Leonardo Rigo, 19. st.): smaknuće svetice u Kalcedonu te dolazak sarkofaga s njezinim tijelom u Rovinj

Pod austrijskom upravom Rovinj se znatno razvija, toliko da 1850. postaje središte istarske Trgovačko-industrijske komore. Još 1816. uvedena je javna rasvjeta. Lloydovim je parobrodom 1845. bio povezan s Trstom, a 1847. gradi se parni mlin. Godine 1853. gradi se svjetionik na otoku Sv. Ivana, 1852. izgrađen je pogon za izradu cementa, 1865. sagrađeno je kazalište, a 1878. tvornica voska. U rovinjskom kaptolskom arhivu još uvijek se nalaze promidžbeni materijali vezani za tu tvornicu. Nastaju prve banke i osiguravajuće društvo. Stalni demografsko-ekonomski rast uzrokuje i daljnji razvoj grada. Godine 1857. Rovinj ima 9401 stanovnika, 1900. više od 10 000, a 1910. čak 12 323. Godine 1882. posjeduje tvornicu stakla, a iste godine i tvornicu sardina. Bolnica, koja je i danas na glasu kao jedna od najvažnijih ortopedija u tom dijelu Europe, sagrađena je 1888. Tada počinje i razvoj zdravstvenog turizma. Važnost te bolnice vidljiva je i iz zanimljivog podatka da se tijekom cijele godine u bolničkoj crkvi svetog Pelagija održavaju nedjeljne svete mise, a klupe su ispunjene do posljednjeg mjesta. Godine 1872. Rovinj dobiva Tvornicu duhana, koja je u gradu djelovala 135 godina dok nije premještena u Kanfanar. Godine 1876. povezan je željeznicom na prugu Divača – Pula. Godine 1891. osniva se Institut za biologiju mora, koji i danas djeluje; 1905. Rovinj dobiva javnu plinsku rasvjetu, 1906. i gradski telefon, a vodovod 1908. Početkom 20. stoljeća ima tramvaj, organiziranu poštu, opskrbu strujom, a srednja je škola otvorena 1913. Razdoblje austrougarske vladavine ostalo je zapamćeno kao najplodnije razdoblje u razvoju grada. Grad se razvija u industrijskom, pomorskom i kulturnom smislu. Sve se prekida ratom 1914. Prvi svjetski rat donio je loše razdoblje za grad. Mobilizacija i odlazak u izbjegličke logore ispraznili su ga. U gradu je ostalo samo stotinjak osoba. Kad su se izbjeglice počele vraćati, teško ih je stanje dočekalo u gradu. Dvije godine nije bilo nikakvog uroda, a lošim stvarima priključilo se i nevrijeme, koje u Rovinju često zna napraviti štetu, a upravo se to dogodilo i s rovinjskom lukom 1916, kad su i brodovi bili uništeni, što je izgladnjelom puku otežalo prehranu i život.

Panorama grada

Sarkofag s tijelom sv. Eufemije

Nakon Prvoga svjetskog rata Istra dolazi pod vlast Kraljevine Italije. Rovinj postaje dio Italije 1920. nakon potpisivanja Rapalskog sporazuma između Kraljevine Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te biva uključen u talijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina. Premda je samo dva desetljeća bio pod talijanskom fašističkom upravom, privreda, kultura, ekonomija i sve ostale pore društva doživljavaju zastoj i opadanje u svim segmentima. U Istri je narodnooslobodilačka borba imala za cilj vratiti to područje matici zemlji, pa je tako i Rovinj dao borce protiv talijanskog fašizma. Posebno treba istaknuti da su na strani antifašista u Rovinju sudjelovali borci i talijanske i hrvatske nacionalnosti. Rovinj napušten od Talijana opisuje Antun Šoljan u romanu Izdajice. Grad je bio sablasno prazan. Nakon kapitulacije Italije, Rovinj kratko vrijeme ostaje u njemačkim rukama. Mirovnim ugovorom u Parizu 1947. dolazi u sastav Hrvatske, koja je pak bila sastavni dio Jugoslavije. U tom razdoblju, zahvaljujući infrastrukturi, u Rovinju se razvija ribarstvo, industrija, obrt, turizam i ugostiteljstvo. Postaje jednim od najvažnijih kulturnih odredišta na cijeloj našoj obali. Godine 1953. osniva se turističko društvo. Uskoro se gradi i cesta Rovinj–Sošići kojom se Rovinj povezuje s unutrašnjošću. Potkraj pedesetih godina u grad dolazi i vodovod, a time se rješava opskrba vodom, koja je mučila Rovinježe sedamnaest stoljeća. U kaptolskom arhivu, na žutim izblijedjelim stranicama, na nekoliko su mjesta ostale zapisane molitve, procesije i obavljane liturgijske službe kako bi Bog poslao kišu. Male starogradske konobe nazivane špača oživljavaju s pomoću stranih deviza kojima stranci plaćaju domaće vino, a poljodjelcima se devizama plaća domaća hrana koja se nudila na štandovima u gradu ili uz cestu. Potražnja za autohtonim proizvodima dala je nov impuls i poljoprivredi, a napose maslinarstvu. Vrijednost masline i maslinova ulja toliko je skočila da su se pojedinci specijalizirali samo za tu granu poljoprivrede. Carera, glavna ulica u gradu, nekoć mjesto gdje su domaće životinje obavljale nuždu, sada se uređuje. Zabranjuje se držanje domaćih životinja. Stare štale, magazini, spremišta polako se renoviraju i postaju apartmani. Godine 1963. Konzervatorski zavod u Rijeci donosi rješenje kojim se zaštićuje starogradska jezgra.

Zgrada na Trgu Pignaton; tipična, uska građevina za stari dio grada.

Godine 1965. Rovinj dobiva prvi hotel za goste »dubljega džepa«, Park. Započinje sustavna skrb za turizam. Budući da se sve više radne snage zapošljava u turizmu i u uslužnoj djelatnosti, dolazi i do porasta stanogradnje, izgradnje infrastrukture, obrazovanja, te se osniva i srednjoškolski turističko-ugostiteljski smjer. Rovinj postaje grad u kojem ljetuju poznati, ali i grad u kojem se grade odmarališta i kupuju stanovi s pogledom na more. Iste godine skupina entuzijasta organizira »Grisiu« – izložbu na otvorenom. Izgrađuju se novi objekti, a stari se renoviraju. Rovinj u tom razdoblju dobiva nadimak »jugoslavenski Saint Tropez«. Turistička zajednica počinje nagrađivati najuređenije okućnice, balkone, vrtove. Većina deviza zarađenih u Hrvatskoj završavala je u Beogradu sve do devedesetih godina, kada se Hrvatska najposlije osamostaljuje. Ta činjenica donosi Rovinju golem društveni, ekonomski i kulturni napredak, a on se s pravom naziva biserom Istarskog poluotoka.

Rovinjska sadašnjost

Prema popisu stanovništva iz 2001. Rovinj ima 14  234 stanovnika, osim većinskoga hrvatskog stanovništva, ima oko 1700 Talijana, 500 Srba, 257 Bošnjaka, 337 Albanaca. Muškaraca je 48%, a žena 52%. Klima je mediteranska. Prosječna temperatura u siječnju je 4,8  °C, a u srpnju 22,3 °C. Srednja godišnja temperatura iznosi 16,6 °C, a od 1. svibnja do kraja listopada prosječno 24 °C. Temperatura mora od sredine lipnja do sredine rujna viša je od 20 °C. Srednja godišnja temperatura mora je 16,6 °C. Prosječno osunčavanje, izraženo u satima, iznosi 2393,3. Od sredine svibnja do sredine rujna sunce sja dnevno duže od 10 h. Godišnje padne 940 mm kiše, a godišnji prosjek vlage iznosi 72%. Vegetacija je suptropska. Područje grada Rovinja graniči s općinama Bale, Kanfanar, Sv. Lovreč i Vrsar. U rovinjskom arhipelagu nalaze se 22 otočića, od kojih su Sv. Andrija i Sv. Katarina najveći i najljepši. Posebno vrijedni i zaštićeni objekti prirode, specijalni rezervati na području Rovinja jesu otoci i priobalno područje od otočića Sv. Ivana do Dvije sestrice, more i podmorje Limskoga kanala i dio Limske drage, park šuma »Punta Corrente«, močvara Palud, Romualdova pećina na južnoj strani Limskoga kanala i kamenolom »Cava di Monfiorenzo«, svojevrstan geološki »spomenik prirode«. Rovinj je od Zagreba udaljen 320 km. Prema društvenom proizvodu jedan je od najbogatijih gradova u Hrvatskoj. Ukupno je zaposleno 5668 st., dok je nezaposleno 8% aktivnoga stanovništva. Turistički kapaciteti po broju ležaja su 27  992 (hoteli 3168, turistička naselja 2236, pansioni 163, privatni smještaj 4935, kampovi 16 319, ostalo 1176). Broj turističkih dolazaka iznosi 345 960, a broj turističkih noćenja 2 432 075. Aktivnih je poslovnih subjekata 728. Ukupni prihodi grada su 4 018 428 442 kn, dok su rashodi 3 564 097 594 kn. U Rovinju djeluju dvije osnovne hrvatske i jedna talijanska škola, također i dvije srednje hrvatske i jedna srednja talijanska. Tri su vrtića, ali i jedne talijanske jaslice.

Zračni snimak starog grada

Turistička panorama grada

Cijeli Stari grad zaštićena je povijesna cjelina. Opasan je djelomično sačuvanim srednjovjekovnim gradskim bedemima. Ulazak u Stari grad turisti obično započinju kroz Balbijev luk, koji potječe iz 1678. Na gornjem dijelu nalazi se reljef glave, dva grba obitelji Balbi te figura lava. U otvorenoj knjizi uklesano je: »VICTORIA TIBI MARCE EVANGELISTA MEVS«. Prolaskom kroz Balbijev luk započinje turistički obilazak grada. S lijeve strane nalazi se gradska vijećnica, koju na fasadi krase grbovi različitih imućnih obitelji iz rovinjske prošlosti. Krećući se dalje uz Centar za povijesna istraživanja, dolazi se na Veli trg, okružen renesansnim građevinama, s kojega se račvaju male uličice u mnogim smjerovima. Posjetitelji obično biraju Grisiju. Krivudava i popločena ulica jedinstvena je po tome što od 1967. jednom godišnje postaje otvorenom galerijom na kojoj po zidovima, vratima, ulazima, izlažu djela razni umjetnici. Pri samom vrhu nalazi se crkva sv. Josipa iz 1673. Na vrhu drevne starogradske jezgre dominira crkva sv. Eufemije, dovršena 1736. Crkva je duga 51,11 m a široka 30,26 m. Srednja lađa visoka je 17,71 m, a pokrajnje lađe Presvetog oltarskog sakramenta i Sv. Eufemije visoke su 10,11m. Najveće hodočasničko mjesto u Istri Rovinj postaje na dan mučeništva sv. Eufemije 16. rujna. Da bi zadovoljili potrebe mnoštva vjernika koji se okupljaju oko svetice, Rovinježi ruše u 10. st. crkvu sv. Jurja i grade novu trobrodnu baziliku. Na sredini je bio postavljen sarkofag sa svetičinim tijelom. Nakon nekoliko stoljeća pristupilo se neuspješnim obnovama, tako da je zbog povećanja broja stanovnika i ekonomskog blagostanja odlučeno da se izgradi novo zdanje. Da bi se zadovoljio nacrt arhitekta Giovannija Dozzija, bilo je potrebno srušiti crkve sv. Jurja, sv. Uršule i sv. Mihovila, koje su se nalazile na vrhu brijega. Godine 1736. nakon jedanaest godina gradnje crkva je dovršena. Tri glavna oltara podignuta su prema nacrtima Girolama Laureata, a 1754. nabavljene su i orgulje. Štukature je načinio Giovanni Lattuga. Sakristija je načinjena od orahova drveta 1803. Ondje se čuvaju, uz vrijedno liturgijsko ruho, i predmeti i slike raznih majstora, od kojih su najvrednije dvije ikone: sv. Ivana Krstitelja iz 15. st. i Majke Božje s djetetom, također iz 15. st. Cijeli kompleks: crkva, zvonik i sakristija, podignuti su da bi se proslavio Bog i štovala sv. Eufemija, zaštitnica, crkve, grada, djece, mladih i studenata. Tijelo joj se čuva u nedovršenom mramornom sarkofagu iz 5. st., koji se otvara jednom godišnje na dan njezina mučeništva. Kad se otvore vratašca na sarkofagu, ukazuje nam se voštana maska, koju je izradila Mila Vod, voštana desna ruka i svečano ruho ispod kojeg se nalaze svete relikvije. Tijelo se nalazi u Rovinju od 800. kad je na čudesan način sarkofag doplovio na obalu otoka. Tad se dogodilo i prvo čudo. Došavši na obalu, pobožni je puk, otvorivši pokrov, našao pergamente koji su svjedočili da je u njemu tijelo svetice rođene u kalcedonskoj imućnoj obitelji oko 290. U mladosti je uz naobrazbu (prikazivana je u studentskom plaštu) primila i vjeru u Isusa Krista te postala gorljivom kršćankom. Ne želeći se odreći svojega zaručnika 304. biva mučena na kotaču, bačena pred lavove, da bi joj na kraju bila odrubljena glava. Nakon slobode koju dobivaju kršćani u ispovijedanju vjere, pobožni puk gradi crkvu u Kalcedonu njoj u čast. Ondje se održao IV. crkveni koncil u njezinoj crkvi, koja je uništena u napadu Perzijanaca 620. Kršćani u strahu od uništenja relikvija sveticu prebacuju 50 km sjevernije u Konstantinopol. Car Justinijan gradi još prije svetici u čast veliku crkvu. Veliki problemi nastali su za štovatelje svetičinih relikvija (ikonoduli) kada su u Konstantinopolu ikonoklasti (protivnici štovanja relikvija) željeli uništiti njezine posmrtne ostatke. Relikvije su jedne olujne večeri nestale iz crkve te se ubrzo neobjašnjivo pojavile na otočiću Rovinju. Volovima su pokušali prebaciti sarkofag u crkvu sv. Jurja, no to im nije pošlo za rukom. Sljedeće jutro došao je do okupljenih pučana jedan dječak, rekavši da mu se ukazala svetica u snu, te je uspio uz pomoć svojih dviju mladih junica prebaciti sarkofag na vrh brežuljka. Ono što nije mogla učiniti snaga volova učinio je Bog po vjeri tog dječaka. Dok se mramorni sarkofag uz klisuru prenosio do crkve, jedno je dijete palo pod njega, ali je sv. Eufemija pred svim stanovnicima grada učinila čudo te smrskano tijelo ponovno oživljava. Od tada pa do danas sv. Eufemija čini čuda gradu i svijetu. I danas je nezamisliva slika Rovinja bez njezine crkve, kojom se ponosi cijeli grad. Crkva je smještena uza zvonik koji je stariji, a potječe iz 1680. Izgradnja je stajala Rovinježe 30 000 zlatnih dukata. Na zvoniku su bila tri zvona, ali je dva manja talijanska vlast skinula za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Godine 1994. postavljena su nova tri zvona s likovima sv. Jurja, sv. Eufemije i Majke Božje. Na vrhu zvonika nalazi se kip svetice koji se okreće u smjeru vjetra i na taj način pokazuje stanovnicima kakvo će biti vrijeme. Zanimljiva je pričica o prognozi vremena: ako se bakreni kip sv. Eufemije okrene prema otočiću sv. Katarine, za očekivati je da će biti loše vrijeme jer se dvije žene u razgovoru obično svađaju, pa unatoč tomu što su svetice ipak su i žene. S vrha zvonika vidi se još jedan toranj i samostan koji su točka pohoda gostiju Rovinja. Godine 1710. dovršena je izgradnja franjevačkog samostana. Crkva je posvećena sv. Franji. U samostanu se nalaze mnoga umjetnička djela, muzej, stara knjižnica, no potrebno je istaknuti ikonu Majke Božje iz 12. st. Godine 1882. u crkvi su postavljene orgulje. Najstarije je sačuvano zdanje crkvica (krstionica) Presvetog Trojstva iz 13. st. Srednjovjekovna crkva sv. Tome Apostola je iz 14. st. Osim navedenih crkvi posjetitelji mogu pogledati i Zavičajni muzej grada Rovinja. Za razgledavanje su otvoreni postavi: stari majstori (slikarstvo i kiparska djela talijanskih i njemačkih umjetnika od 15. do 19. st.), tradicionalni ribarski alati, etnografska zbirka (stara pekara, stara rovinjska kuhinja), numizmatička zbirka, arheološka zbirka, suvremena hrvatska umjetnost, memorijalna zbirka slika Vilka Šeferova. Moguć je posjet i muzeju »Kuća o batani«, mini-muzeju Hutterot, pomorskoj zbirci, poljani na brijegu, koja potječe iz 18. st, Pučkom otvorenom učilištu, MMC-multimedijalnom centru, galeriji »Adris«, akvariju u sklopu Instituta Ruđer Bošković, Limskom kanalu, spomeniku prirode Zlatni rt, dvorcu na Crvenom otoku i ostacima iz rimskog razdoblja. Uz raznovrsnu mediteransku gastronomsku ponudu, Rovinj nudi u ljetnim mjesecima niz koncerata po crkvama, muzejskim prostorima, ulicama i trgovima. U gradu se održavaju regate, teniski turniri, pripremaju razni sportaši za nastupe, a rekreativci skupljaju snagu i kondiciju za život koji slijedi nakon odlaska iz ovoga zemaljskog raja. Zasigurno, uzimajući u obzir bogatu povijesnu i kulturnu baštinu, prirodne ljepote i pogodan geografski položaj, tradiciju turizma i razvijeno gospodarstvo, grad Rovinj buduća desetljeća dočekuje kao jedan od najperspektivnijih istarskih gradova.