Uvod

Uvod

Aleja na varaždinskom groblju (snimio Andrej Švoger)

Pohodimo li neki novi, nama nepoznat i neotkriven grad, gradić ili selo, a pritom nemamo pri ruci turistički vodič, najbolji je način da upoznamo njegovu prošlost (a da pritom ne posjećujemo pismohrane i ne prebiremo po lokalnim kronikama) posjet mjesnom groblju. Posljednja počivališta stanovnika grada ili sela jedinstveni su, u vječnosti objedinjeni čuvari uspomena na prošlost svojega kraja, na njegove stanovnike, zorno posvjedočenje prolaznosti i povijesnih mijena. Pohod grobljima »susret« je s naraštajima obitelji čiji su odvjetci pridonosili boljitku zavičaja, upoznavanje zaslužnika na poljima od politike i gospodarstva do vojništva i umjetnosti, ali i posvjedočenje o mnogobrojnim »anonimnim« i zaboravljenim običnim ljudima o kojima ne zbore lokalne monografije i koji nikada neće dobiti svoju natuknicu u zavičajnom leksikonu. Groblja su i jedinstven spomenik arhitekture, sklad prirode i vrijednih kiparskih djela, iskaz moći, bogatstva i katkada oholosti uglednih te – kao njihov zorni kontrast – skromnosti i siromaštva malih i bezimenih.

U hrvatskim su gradovima, ali jednako tako i u manjim mjestima, lokalna groblja nerijetko jedna od njihovih temeljnih prepoznajnica, znak identiteta, memorija prošlosti i jedinstven kulturni spomenik. Upravo stoga, a zahvaljujući velikom odazivu suradnika, uredništvo Hrvatske revije načinilo je tematski blok u kojem su groblja središnja tema istraživanja. Temat započinje netipičnim tekstom o životnom putu i sudbini grobara židovskoga groblja u Đakovu, zaslužnika za spašavanje podataka o tragično stradalim žrtvama Sabirnog logora Đakovo u Drugom svjetskom ratu. Slijedi, tematski povezan s prethodnim, tekst o logoraškom groblju (za pripadnike njemačke nacionalne manjine 1945–1946. godine) Krndija kraj Đakova te potom niz tekstova koji se bave poviješću groblja većih hrvatskih gradova. Iz pera znalaca zavičajne prošlosti obrađena su groblja u Osijeku, znamenito varaždinsko groblje i riječka Kozala, povijest groblja grada Trogira i Gospina otoka kraj Solina, devastirani splitski Sustipan i davno ugaslo groblje Kotorana. Iz tih tekstova doznajemo pregršt podataka o društvenim i demografskim prilikama u našim gradovima, o njihovoj (nekadašnjoj) multietničnosti i multikonfesionalnosti, o znamenitim ličnostima i obiteljima, ali i o umjetnicima i arhitektima koji su svojim djelima ukopna mjesta pretvorili u kulturni spomenik. Specifičnog su sadržaja tekstovi koji se bave grobljima na području grada Visa (s naglaskom na groblju vojnika i mornara poginulih u pomorskim bitkama u viškom akvatoriju), kao i Mornaričkim grobljem u Puli – jedinstvenom posvjedočenju uloge austrougarske države u političkom i društvenom životu toga grada. Naposljetku, tematski blok zaključuje prilog o groblju bezimenih na rubu Beča s vedrijim zapažanjima o tamošnjoj grobljanskoj gostionici.