KUKULJEVIĆEVO ARKEOLOGIČKO DJELOVANJE

Zoran Gregl

KUKULJEVIĆEVO ARKEOLOGIČKO DJELOVANJE

Arheolog Zoran Gregl priredio je prilog o jednom od prvih donatora današnjega zagrebačkog Arheološkog muzeja te prvom predsjedniku Hrvatskog arheološkog društva. Fotografije su snimili Miljenko Gregl i Igor Krajcar, a tehničku pomoć u pripremi priloga pružio je i Srećko Škrinjarić. Poprsje I. Kukuljevića Sakcinskog na Trgu N.Š. Zrinskog u Zagrebu; autor Rudolf Valdec

O svestranosti Ivana Kukuljevića Sakcinskog i njegovu radu na polju politike, književnosti, povijesti i kulturne povijesti puno je pisano, no njegova arheološka djelatnost dosad je bila zanemarivana iako je tijekom svojega burnog i vrlo plodonosnog života obnašao mnoge važne funkcije pa čak bio i prvi predsjednik Hrvatskog arheološkog društva. Ta je činjenica, a ujedno i povijesna istina, često bila prešućivana pa je došlo vrijeme da se i na nju upozori. U njegovu golemom radnom opusu arheologiji pripada možda manje važno mjesto, no i ta je »marginalia« zavrijedila da se na nju osvrnemo budući da se Kukuljevićeva svestranost očituje i kroz taj oblik djelovanja pa i na tako uskom znanstvenom polju možemo razlučiti nekoliko oblika rada. Prvo, organiziranjem Družtva za povestnicu jugoslavensku utro je put Hrvatskom arheološkom društvu, a prikupljanjem i publiciranjem podataka u Arkivu za povestnicu jugoslavensku, stvorio je osnovni fond podataka koji je potonjim generacijama arheologa itekako olakšao rad. Ivan Kukuljević prvi je, iako neškolovani, terenski istraživač u sjevernoj Hrvatskoj pa to možemo smatrati i drugim aspektom njegova djelovanja, dok su treći i četvrti oblik spisateljska djelatnost te donatorstvo. Naime, on je među prvima počeo darivati arheološki materijal tadašnjem Narodnom muzeju – točnije njegovu Arkeologičkom odjelu, iz kojega je izrastao današnji Arheološki muzej u Zagrebu, matična ustanova te vrste u Hrvatskoj. Svoju djelatnost usmjerio je prije svega na antiku i još 1873. je objavio opsežnu raspravu Panonija rimska, koja je i do današnjih dana jedina sinteza o toj temi tiskana na hrvatskom jeziku. Također se bavio proučavanjem srednjovjekovnih burgova u kontinentalnoj Hrvatskoj te objavio i više rasprava o toj tematici, od kojih su najznačajnije Događaji Medvedgrada i Njeke gradine i gradovi u kraljevini Hrvatskoj. Paralelno s arheološkom djelatnošću tekao je i njegov konzervatorski rad. Na Staru godinu 1850. osnovana je u Beču Centralna komisija za istraživanje i održavanje građevnih spomenika, koja je ubrzo u svim krunskim zemljama imenovala konzervatore iz redova istaknutih znanstvenih ili kulturnih djelatnika. Za Hrvatsku i Slavoniju 19. veljače 1855. imenovan je Kukuljević, a uz njega su još za našu zemlju imenovani Petar Kandler (Istra) i Vicko Andrić (Dalmacija, tj. splitsko okružje).1 Iako je živio i bio jedan od najaktivnijih sudionika hrvatskoga nacionalnog preporoda u 19. st. (održao je 2. svibnja 1843. prvi govor na hrvatskom u Saboru i zatražio njegovo uvođenje kao službenog jezika) zbog njegove erudicije i svestranosti možemo ga mirne duše smatrati čovjekom renesansnog »kova«.2

Nakon sloma revolucije 1848/1849. i početka apsolutizma iduće godine, Kukuljević se privremeno povukao iz politike (do 1860) te se više posvetio znanosti. Na njegov je poticaj 1. listopada 1850. održana osnivačka skupština Društva za povestnicu jugoslavensku3; u uvodnom je govoru naveo osnovne smjernice rada i odmah bio izabran za predsjednika Društva. Cilj svih članova bilo je sakupljanje, otkrivanje, čuvanje i proučavanje svih vrsta spomenika; pisanih i materijalnih, kulturno-povijesnih, arheoloških, etnografskih i dr., a da bi djelovanje Društva bilo što efikasnije i dostupnije javnosti pokrenut je časopis – Arkiv za povestnicu jugoslavensku4. Prvi svezak izišao je 1851, a posljednji (br. XII) 1875, a kako je u zadnjem broju donesen popis radova u svim svescima Arkiva, vrlo je očigledna dominantna Kukuljevićeva uloga u njima.

Za našu temu posebno je zanimljivo šesto poglavlje knj. I (tzv. Dodatak) u kojem su objavljena Pitanja na sve priatelje domaćih starinah i jugoslavenske povestnice iz kojih je vidljivo na koji je način prikupljao podatke o arheološkom i drugom materijalu te oformio prvu »bazu podataka« o potencijalnim lokalitetima5. Navodimo neka od pitanja:

1. Ima li u vašoj okolici na gori ili na polju, malih okruglih brežuljakah, koji su od ljudskih rukuh nanešeni? Kako se zovu, i šta se od njih pripoveda? Ima li stečakah i humkah? (pitanje se odnosi na tzv. tumule; grobne humke kružnog tlorisa i ovalnog oblika koji mogu biti zemljani ili kameni a registrirani su u prapovijesti i u antici).

2. Jesu li se ikada u vašoj okolici, podaleko od navadnoga groblja, slučajno izkopale kakove kosti, i koje veličine? (u današnje se vrijeme pokapa na ograđenim grobljima na periferiji gradova ili u ruralnim sredinama oko župne crkve, dočim pronalazak kostiju na neobilježenim mjestima npr. oranicama ili livadama može upućivati na starija, arheološka razdoblja).

...

4. Ima li u vašoj okolici starih zidinah nad ili pod zemljom? Oda šta su sagrađene, kada i od koga? (odgovor na to pitanje su prapovijesne gradine, antička naselja i utvrde te srednjovjekovni burgovi).

5. Nalaze li se kod vas stare opeke (cigle) sa kakovimi urezanimi znakovi? (rimskodobne opeke ponekad imaju utisnut žig proizvođača, neki natpis, crtež i sl.).

6. Ima li kod vas ostanakah starih vodovodah s gvoždjenimi, olovnimi ili zemljenimi cevmi? (to pitanje upućuje na postojanje rimskih ili srednjovjekovnih vodovoda).

...

26. Bavi li se tkogod u vašem kotaru sabiranjem ili popisivanjem starinah? Jeda li bi se moglo od njega štogod kupiti ili na dar dobiti za narodni muzeum?

. . . . . .

Jedna od Kukuljevićevih darovnica Narodnome muzeju

Svaki prijatelj starinah i povestnice, osobito pako članovi družtva za povestnicu jugoslavensku, mole se ovim uljudno, da na jedno, ili ako je moguće, i na više gore stavljenih pitanjah, pismeno, u kojem im drago jeziku odgovore, i svoj odgovor podpisanome pošalju. Njihova će se imena staviti sa zahvalnicom u novine, i njihovi sastavci čitat će se, ako im bude povoljno, u velikoj skupštini spomenutoga družtva.

U Zagrebu dne 29. listopada 1850.

Ivan Kukuljević, s. r.

Tijekom svojega djelovanja Društvo se susretalo s mnogo poteškoća, prije svega financijske prirode, tako da se 1878. pojavio prijedlog da ono prekine sa radom a da se proučavanje domaće povijesti prebaci na novoosnovanu Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti dočim bi se »sva imovina istoga družtva u smislu družtvenih pravila predala arkeologičkom odjelu narodnog muzeja«. Međutim, na lipanjskoj skupštini Društva zaključeno je »... da družtvo za jugoslavensku poviest i starine ima i nadalje obstojati, samo će svoju zadaću stegnuti na arheologiju. Zatim bi izabran novi odbor svrhom da družtvo preustroji i novu ustanovu pripravi. Članovi tog odbora bijahu: predsjednik presv. gosp. Ivan Kukuljević Sakcinski, podpredsjednik prof. Š. Ljubić, tajnik prof. dr. Izidor Kršnjavi, blagajnik prof. dr. Lobmayer, i odbornici Gjuro Deželić, Radoslav Lopašić, Vjekoslav Klaić i Ivan Tkalčić. Odbor lati se odmah posla, te u svojoj sjednici od 16. lipnja 1878. zaključi, zamoliti visoku zemaljsku vladu, neka dozvoli družtvu svoje ime promijeniti u ‘Hrvatsko arkeologičko družtvo’. Visoka vlada pristala je rado na ovu molbu, te odpisom od 25. srpnja 1878. br. 13.803. potvrdi zbilja promienu naslova.«6 Tako je prvim predsjednikom HAD-a, društva koje i danas djeluje pod istim imenom, postao upravo Ivan Kukuljević, koji je tu dužnost obnašao sve do smrti. Na tragu Društva za povestnicu i njegova Arkiva, Hrvatsko je arkeologičko družtvo također odmah krenulo sa svojim glasilom – bio je to Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva, čiji je prvi broj objelodanjen u Zagrebu 1879. a danas, nakon gotovo 130 godina, još uvijek izlazi pod nazivom Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. Lijepa obljetnica za jednu malu državu i malobrojne znanstvenike tog profila u njoj!

Terenska istraživanja temelj su arheološke znanosti, no njima prethode i pripremni radovi za samo iskopavanje koji se provode bilo u arhivima u gradovima ili prikupljanjem podataka od lokalnog stanovništva na samom terenu, toponomastičkim istraživanjima, opažanjima i podacima koje nam daje konfiguracija tla ili pojednostavljeno rečeno – rekognosciranjem. Tek na osnovi takvih, sveobuhvatnih podataka, donosi se odluka o tome gdje se nalaze potencijalni arheološki lokaliteti koje treba istražiti kako bi se mogli proučiti i zaštititi od propadanja ili uništenja.

Prve rezultate svojih rekognosciranja objelodanio je Kukuljević u svom Arkivu, a odnose se na neka od podsljemenskih sela sjeveroistočno od Zagreba, gdje je oko 1854. pronašao tragove rimske ceste (Trnava Markuševečka) pa je pretpostavio da ta cesta preko Markova Polja kraj Sesveta ide prema Ščitarjevu i Sisku, te u Granešini, gdje je registrirao nalaze rimskih opeka. Spominje također da su 1872. »rimski pjenezi« pronađeni i u samom Zagrebu i to na Opatovini, Novoj vesi i Vlaškoj ulici7.

U rujnu 1867, kada je »liečenja radi, revni starinar irski grof Karlo Mac Donell« boravio u Varaždinskim Toplicama8, otkopala su njih dvojica u središtu mjesta žrtvenik posvećen nimfama9, na obližnjim njivama (lok. Gromača) kasnoantičku nekropolu te u Tuhovcu ostatke vile rustike. Svibanj i lipanj 1873. bili su iznimno plodonosni glede terenskog rada, i to jugoistočno od Zagreba; u Trnavi Resničkoj pronađeni su ostaci više zgrada, nekropole (»kamenite grobne škrinje«), a od pokretnog materijala posebno se ističe brončano poprsje mladića – vjerojatni ukras s rimskih kola10. U obližnjem Borongaju na poziciji Bratovština11 otkopan je prvi rimski tumul noričko-panonskog tipa u Hrvatskoj, za koji čak možemo pretpostaviti da je imao kamenu konstrukciju. Nastavak istraživanja slijedio je nešto sjevernije u Trnavi Markuševečkoj – na poziciji Cikov Gradiček, koje se spominje i kao Gradišće, utvrđeno je postojanje zidova i u blizini grobova12. Možemo pretpostaviti da je riječ o kasnoantičkom refugiju i nekropoli a možda čak i o prapovijesnom naselju budući da se na takvim teško pristupačnim uzvisinama živjelo u oba razdoblja. Iz toga je vidljivo da je Kukuljević svoj terenski arheološki rad uglavnom vezao uz dva područja u kojima je živio i radio. To su Zagreb te Varaždinske Toplice i Tuhovec, u blizini kojega je imao svoj posjed Puhakovec, dočim je kao konzervator putovao po cijeloj sjevernoj Hrvatskoj a nešto manje po Dalmaciji i Hrvatskom primorju. Tijekom tih putovanja marljivo je prikupljao podatke o srednjovjekovnim utvrdama te ih publicirao u dvjema monografijama13.

Najznačajnije je pisano djelo sinteza Panonija rimska iz 1873, pisana hrvatskim jezikom. U njoj detaljno opisuje granice rimske provincije, podjelu u 2. st. na Gornju i Donju te u 4. st. na Prvu, Drugu, Saviju i Valeriju; pokušava latinska imena naselja i drugih geografskih pojmova locirati na karti te piše o životu, običajima, obrtu, umjetnosti i zanatima stanovništva. Zasebno poglavlje posvećuje antičkim itinerarima s vrlo preciznim podacima o pravcima glavnih cesta, npr. Emona – Siscia – Sirmium, Poetovio – Mursa, Poetovio – Siscia, Senia – Siscia itd. Već je tada ispravno ubicirao Andautoniju u Ščitarjevo, Aquae Iasae u Varaždinske Toplice, Neviodunum u Drnovo kod Krškog i sl. Naravno da nije uvijek bio u pravu pri određivanju današnjih imena latinskom nazivlju ili u lociranju pojedinih lokaliteta, no u drugoj polovici 19. stoljeća, kada je Panonija rimska objelodanjena, ubrajala se među najbolje sinteze o antičkoj povijesti14.

Već je spomenuto da je publicirao rezultate svojih rekognosciranja i iskopavanja u okolici Zagreba (Arkiv), dok je kao konzervator objavio dva rada u kojima piše o Sisciji15 te o srednjovjekovnim lokalitetima u Lici, Hrvatskom primorju, Dalmaciji (Brinje, Senj, Novi Vinodolski, Rab i Nin) a obrađuje i jedan antički – Arupium (selo Prozor kraj Otočca u Lici)16.

Mitrin bakljonoša – Kaut

Prve zbirke Narodnog muzeja bile su popunjavane isključivo darivanjem a Ivan Kukuljević bio je jedan od prvih donatora. Poklanjao je mnogo: arhivalije, slike, stari novac, etnografske, kulturno-povijesne spomenike, a od arheoloških izdvojit ćemo samo one najvrednije. Iz Siska potječe kameni reljef Kauta, danas izložen u lapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu. Riječ je o dijelu reljefa boga Mitre pronađenom 1863. godine17, a iz istoga grada potječe kamena baza18. God. 1873. prigodom kopanja »studenca gradjana Polišanskoga« u Petrinjskoj ul. 3 u Zagrebu pronađena je mramorna glava »njekog Rimljana«.19 Nije poznato kako je taj spomenik došao u Kukuljevićevo vlasništvo, no sačuvana je njegova darovnica iz koje je vidljivo da poklanja Narodnom muzeju glavu bradatog muškarca iz Petrinjske, brončano poprsje mladića iz Trnave Resničke te dvije glinene rimskodobne vodovodne cijevi iz Stenjevca. Darovni list nosi datum 15. svibnja 1889, a 1. kolovoza iste godine Kukuljević je umro. Nekrolog mu je objavljen u Viestniku koji nosi datum 1. listopada 1889.20

1 D. Jurman-Karaman, Ivan Kukuljeviµ-Sakcinski, prvi konzervator za Hrvatsku i Slavoniju. Zbornik zaÜtite spomenika kulture, knj. IV-V, str. 147-162, Novi Sad, 1955.

2 T. SmiÞiklas, Äivot i djela Ivana Kukuljeviµa Sakcinskoga. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 110, str. 110-204, Zagreb, 1892.

3 A. Szabo, SrediÜnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873. Monografije sv. 14/ II, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta SveuÞiliÜta u Zagrebu, str. 79-95, Zagreb, 1988.

4 Isto, str. 80.

5 Arkiv za povestnicu jugoslavensku, knj. I., Dodatak, str. 241-243, Zagreb, 1851.

6 M. Zaninoviµ, èime Ljubiµ–utemeljitelj Hrvatskog arheoloÜkog druÜtva. Izdanja Hrvatskog arheoloÜkog druÜtva, sv. 6, str. 29, Zagreb, 1981.

7 I. Kukuljeviµ-Sakcinski, Starine u gradu Zagrebu i njegovoj okolici. Arkiv za povestnicu jugoslavensku, knj. XII, str. 158, Zagreb, 1875.

8 I. Krstitelj TkalÞiµ, Toplice kod Vara×dina u Hrvatskoj (Vara×dinske Toplice). str. 23, Zagreb, 1869.

9 A. Longhino, Warasdin-Toplitz, Altberuhmte Schwefeltherme. str. 10-11, Agram, 1896.

10 Vidi bilj. 7, str. 159; Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu. str. 20, Zagreb, 1991.

11 Lj. Hervojiµ, Tragovi rimske naselbine u Ternavi. Arkiv za povestnicu jugoslavensku, knj. XII, str. 157, Zagreb, 1875.

12 Vidi bilj. 7, str. 159-160; J. Klemenc, Archaeologische Karte von Jugoslawien: Blatt Zagreb. str. 75, Beograd, 1938.

13 I. Kukuljeviµ-Sakcinski, Dogadjaji Medvedgrada. Zagreb, 1854; Isti, Njeke gradine i gradovi u kraljevini Hrvatskoj. Zagreb, 1869–1870.

14 I. Kukuljeviµ-Sakcinski, Panonija rimska. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. XXIII, Zagreb, 1873.

15 I. Kukuljeviµ-Sakcinski, Uber der Zustand der Alterthumer in Siscia. Mittheilungen der Kaiserliche Konigliche Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale, II Band, str. 81-83, Wien, 1857.

16 Uber einige Baudenkmale in Ober-Croatien und Dalmatien. Mittheilungen der Kaiserliche Konigliche Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale, III Band, str. 323-327, Wien, 1858.

17 J. BrunÜmid, Kameni spomenici Hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu, dio I. Antikni spomenici. br. 122, str. 59, Zagreb, 1904–1912.

18 Isto, br. 97, str. 46.

19 Isto, br. 68, str. 38.; I. Degmed×iµ, Sadr×aj antiknih kamenih spomenika na­enih u Zagrebu i okolici. Iz starog i novog Zagreba, sv. 1, str. 95-96, Zagreb, 1957.

20 Viestnik Hrvatskoga arkeologiÞkoga dru×tva. god. XI, br. 4, str. 97-104, Zagreb, 1889.