KOMADIĆ RAJA

Marijana Stamova

KOMADIĆ RAJA

Bugarska je zemlja iznimnih raznolikosti, jedinstvena i ekološki očuvana krajobraza, glasovita po proizvodnji ružina ulja i vina, ali i baštinica vrijednih spomenika kulture. O osnovnim prirodno-zemljopisnim osobitostima Bugarske, o njezinim regijama i njihovim specifičnostima, turističkoj i kulturnoj ponudi te bugarskim brendovima za Hrvatsku reviju piše povjesničarka Marijana Stamova iz Instituta za balkanistiku pri Bugarskoj akademiji nauka (BAN). Prijevod na hrvatski jezik Marijana Bijelić.

Geografske i klimatske osobitosti

Republika Bugarska smještena je na sjeveroistočnom dijelu Balkanskog poluotoka između trideset prve i četrdeset treće paralele. Zauzima samo 2% površine Europe. Teritorij države obuhvaća 110 993 km2. Prosječna nadmorska visina iznosi 470 m. Stara planina dijeli zemlju na dva dijela. To je planina duga 750 km počevši od prolaza Vrška čuka do rta Emine na Crnom moru. Prirodna je sjeverna granica Bugarske rijeka Dunav, plovna za putničke i teretne brodove. Crno more prirodna je istočna granica s duljinom obale od 378 km. Ima dva velika zaljeva – kod grada Varne i kod grada Burgasa. Oko 25% duljine obale pokriveno je sitnim pijeskom, što pogoduje primorskom turizmu.

Bugarska je planinska zemlja. Na njezinu teritoriju nalazi se 37 planina od čega je 36 u južnom dijelu. Stara planina dijeli sjevernu i južnu Bugarsku i najdulja je a ujedno i visoka planina. Druga je po duljini Srednja gora. Najdojmljiviji je Rilsko-rodopski masiv, gdje se nalaze Rila, Pirin, Rodopi, Slavenka, Sgrčag. Najviša je planina Rila, s vrhom Musalom (2925 m) – najvišim vrhom na Balkanskom poluotoku. Druga je po visini Pirin, planina alpskoga karaktera, s najvišim vrhom Vihrenom (2914 m). Istočno od Rilsko-rodopskog masiva nalaze se dvije niže planine – Sakar i Strandža. Najviša je, najveća i najpoznatija planina iz Plano-zavalske skupine Vitoša, s Crnim vrhom (2290 m). Između granice sa Srbijom i Rile smjestilo se 7 niskih planina. To su Ruj, Ezdimir, Straža, Ljubaš, Crna Gora, Verila i Golo brdo, gdje se nalazi rezervat Ostrica, bogat endemskim biljnim vrstama. U jugozapadnom dijelu Bugarske nalazi se Osogovsko-belasicka grupa, u koju spadaju Osogovska planina i Belasica (obje više od 2000 m), a također i Maleševska planina, Vlahinja i Ogražden. Belasica se prostire na teritoriju Bugarske, Grčke i Makedonije. Bugarske planine pogoduju turizmu i sportu. Iznimno dobre uvjete za skijanje nude četiri velika skijaška centra: Borovec, Pamprovo, Aleko i Bansko. Manji su skijaški centri lokalnoga značenja Semkovo, Paničište, Rilska jezera, Maljovica, Petrohan, Kom, Straža, Bekleme, Uzana, Čumerna, Zdravec, Bijela Crkva, Persenik, Jundola, Cigov čark. Planinarski je centar vrh Maljovica (2730 m), a također i Vihren, Rajske stijene, Sjeverni Džendem, Lakatnik, Karandila, korito rijeke Erme. Uvjeti pogoduju i razvoju planinskog maratona, biciklizma, delta i paraglajdinga, kajakaštva i drugih araktivnih sportova.

U Bugarskoj ima oko 400 visokoplaninskih jezera. Najpoznatija su Sedam Rilskih jezera, potom Banderiška, Vaisilaška, Krevenska, Samoviska i Gazejska jezera, Gornje poležansko jezero, Popovo i Tevno. Iskarski tjesnac čudo je prirode, usječen u njedra Stare planine. Počinje od Sofijskoga polja, a završava na Crvenom brijegu.

Doline i kotline u Bugarskoj zauzimaju velik dio teritorija sjeverno i južno od Stare planine. Dunavska ravnica je najveća ravnica, a graniči sa Srbijom na zapadu, Dobrudžom i Crnim morem na istoku te rijekom Dunavom na sjeveru. Karakteriziraju ju brojni brežuljci, doline i rijeke koje presijecaju njezinu površinu. Dobrudža je bregovita ravnica smještena u sjeverozapadnom dijelu Bugarske, nazvana »žitnicom Bugarske« zbog prostranih žitnih polja. Dolina ruža nalazi se između Srednje gore i Stare planine. Ondje zbog povoljnih klimatskih uvjeta uzgajaju diljem svijeta poznate bugarske ruže. Ta klima pogoduje i rastu bakterije »bacillus bulgaricus«, zbog koje je jedino ovdje moguća proizvodnja poznatoga bugarskoga kiselog mlijeka. Trakijska ravnica druga je po veličini u državi, a širi se od planina koje ograđuju Sofiju na zapadu do Crnog mora na istoku. Na sjeveru se prostire do Srednje gore, a na jugu do Rile, Rodopa i Strandže. Nazvana je i »povrtnjakom« Bugarske.

Republika Bugarska može se podijeliti u dvije klimatske zone. Stara planina im je prirodna granica. Zima je oštrija u sjevernoj Bugarskoj a blaža u južnom dijelu zemlje. Srednje zimske temperature kreću se između 0 i 7 °C. U proljeće klima ima promjenljivo kontinentalna obilježja. Ljeto je vruće i sparno u sjevernoj Bugarskoj, osobito u porječju Dunava. Ljetne temperature u južnoj Bugarskoj približavaju se vrijednostima u mediteranskim zemljama. One ne dosežu ekstremne vrijednosti kao u Dobrudži i obično su unutar raspona 28–30 °C. Jesen u Bugarskoj blaga je i ugodna. Jesenske su kiše relativno češće od proljetnih. Mjeseci svibanj, listopad i studeni imaju najveću količinu oborina. U cjelini Bugarska se može svrstati u pojas umjerene klime. Međutim, prirodno je da su u visokim planinama temperature niže od prosjeka zemlje. Ima još nekoliko područja zanimljivih s klimatskoga gledišta, kao što su Sofijska dolina, Slivenska i Varnska regija, gdje tijekom cijele godine pušu jaki vjetrovi. U prvim dvama područjima uzrok je blizina Stare planine, dok je oko Varne uzrok specifična mikroklima Varnskog zaljeva i sjeverne zračne struje s mora.

Kada je riječ o turizmu, Bugarska se uvjetno dijeli na 36 regija. Svaka se od njih odlikuje karakterističnim životom i kulturom. Najvažnije njihove karakteristike opisane su u sljedećim cjelinama.

Razvoj turizma u Bugarskoj

Povoljne uvjete za odmor na moru i vodene sportove nude južna Bugarska, područje oko Varne i sjeverna obala Crnog mora. Najveći je crnomorski grad Varna. U okolici grada nalazi se mnogo vrtova, vinograda i bjelogoričnih šuma. Kao turističko središte nudi neograničen broj usluga i visoku udobnost svim svojim posjetiteljima.

Posebnu pozornost zaslužuju muzeji – katedrala Sveta Bogorodica, akvarij i delfinarij. Desetak kilometara sjeveroistočno od Varne nalazi se staro crnomorsko odmaralište Sv. Konstantin i Elena. Drugi je po veličini grad na našoj obali Burgas, koji se nalazi u Burgaskom zaljevu. Raspolaže s mnogo hotela, privatnih apartmana i zanimljivih znamenitosti. Najveće su odmaralište na sjevernoj obali Zlatni pijesci. Stabilna temperatura od 27 stupnjeva i ljetna mikroklima čine ga prekrasnim mjestom za odmor i razonodu. U sjevernom dijelu Varnskog zaljeva nalazi se odmaralište Albena, gdje se jednom godišnje održava reli »Albena«, festival narodnih pjesama i plesova za televizijske kuće te natjecanja u bridžu i odbojci na pijesku. Odmaralište raspolaže i s tri autokampa: Albena, Internacional i Egzotika. Nedaleko od tog mjesta kroz prirodnu šumu prolazi Batova rijeka. Blizu je i Kranevo. U njegovoj okolici otkrivene su iskopine starih tvrđava Kranea i Gerania. U tom se naselju organiziraju kampovi za učenike i mladež, ima i termalnih izvora. Balčik je poznat po najvećem i najbogatijem botaničkom vrtu na Balkanu a svojom antičkom atmosferom, koja se očuvala stoljećima sve do današnjih dana, privlači turiste. Na 12 km od rta Kaliakra nalazi se Kavarna – luka za manje putničke i teretne brodove. Kod Čirakmanske mogile vide se ostaci iz rimskog doba i iz srednjega vijeka. Arheološke iskopine na rtu Šabla najveća su atrakcija posjetiteljima grada. Na 3 km od njega nalazi se Šablensko jezero, gdje se gnijezdi više od 100 000 vrsta divljih gusaka. Na 59 km od Varne nalazi se odmaralište Rusalka. Blizu mora u prekrasnom stjenovitom okružju nastanila se ptičja kolonija. U okolici odmarališta zanimljivo je mjesto za posjet Kameni Brijeg. Ondje se nalaze divni stjenoviti oblici s mnogo špilja i grebena. Ušće rijeke Kamčije jedan je od najljepših pejzaža crnomorskog priobalja. Ondje raste šuma s više od 40 vrsta drveća i grmlja, a također paprati, trstika i žuti lopoč. Taj kraj bogat vodama proglašen je zaštićenim parkom prirode i pod zaštitom je UNESCO-a. Park je dug 40 km (od Longoze do ušća rijeke) i do 5 km širok. Ondje se mogu sresti srne, jeleni, jastrebovi, veprovi, risovi i dr. Poznata su crnomorska odmarališta Sunčev brijeg, Sv. Vlas, Nesebar, Djuni, Eleni, Kiten. Nesebar je smješten na malom poluotoku. Smatra se da su njegove plaže najbolje na obali. U gradu ima mnogo crkava. Južno od odmarališta nalazi se Ravda, u čijoj se okolici uzgajaju dinje i vinova loza te druge ratarske kulture. Blizu ušća rijeke Aheloj nalazi se istoimeni grad. Upravo ondje je car Simeon porazio bizantsku vojsku. U najjužnijem dijelu Burgaskog zaljeva na malom stjenovitom poluotoku leži Sozopol. Grad privlači drevnom atmosferom koja nas prenosi kroz vrijeme tri stoljeća unazad. Uličice s kaldrmom i visoke ograde neodvojiv su element oblika Sozopola. Zanimanje pobuđuju i stare crkve, arheološki muzej i umjetnička galerija. Na sjeveru je poznato odmaralište Crnomorac, 20 km južno od ušća rijeke Ropotamo, u kojem se nalaze rezervat, kampovi, a blizu je i Zimski otok. Iza ušća rijeke nalazi se Maslinov rt. Manja su crnomorska odmarališta Carevo, Primorsko, Ahtopol, Obzor, Bijela. Do ušća rijeke Veleka nalazi se selo Kosti, koje je sačuvalo tradiciju nestinarstva. Blizu Ahtopola smješteni su Varvara, Sinemorec i Rezovo.

Prirodne znamenitosti

Mogućnosti za zimske sportove nude središnji Rodopi, Pirin, Rila i Gabrovski Balkan. Planinski, seoski i ekološki turizam razvija se u svim planinskim područjima.

Osobito su lijepe planine Rila, Pirin, Stara planina i Zapadni Rodopi, s djevičanskim šumama, mnogim špiljama, tjesnacima, vodopadima i jezerima do kojih vode živopisni puteljci. Posebno zanimanje pobuđuju Sedam Rilskih jezera zajedno s Rilom. Ondje se nalazi i najviši vrh na Balkanu – Musala te najstariji rezervat biljnih i životinjskih vrsta Parangalica, koji je dio Nacionalnog parka Rila. Na planini Pirin nalaze se ledenjačka jezera, prelijepi Popinolški vodopad u istoimenom mjestu i Melničke piramide. Nacionalni park Rila je pod zaštitom UNESCO-a kao svjetska prirodna i kulturna baština.

Staru planinu karakteriziraju mnogobrojne špilje i vodopadi. Ondje se nalaze Iskarski tjesnac, špilje Ledenika i Elata, nacionalni park Središnji Balkan i park prirode Plavo kamenje.

U Rodopima je priroda oblikovala zanimljive prirodne fenomene kao što su špilje, tjesnaci, stjenovite piramide, stijene u obliku gljiva, od kojih su poznatiji Trigradski klanac, Bijnovski klanac, špilja Đavolsko grlo, Jagodinska špilja i Čudesni mostovi.

U tim planinama nalaze se i prekrasna zimovališta i turistička naselja s uvjetima za odmor i turizam: Borovec, Semkovo, Pamprovo, Bansko, Smoljan, Devin, Čepelare i mnogi drugi.

Bugarska je zemlja s mnogobrojnim tihim, ekološki čistim i netaknutim krajevima gdje se može uživati u prekrasnoj prirodi i istodobno uroniti u atmosferu tradicionalne bugarske kulture i njenih običaja. Elena i Široka Luka s okolicom, Melnik, Trjavna, Rupite, Kotel, Boženci, Arbanasi, Kovačevci i Koprivštica samo su dio njih.

Na teritoriju države postoji 98 rezervata, od čega je 17 stanište različitih životinjskih vrsta. Najpopularniji su Boatin, Sjeverni i Južni Džendem, Kamčija, Parangalica, Caričica, Skakavica, Bajove rupe. Bugarska se ponosi s tri nacionalna parka i deset parkova prirode, koji su sačuvali raznovrsnost, ljepotu i jedinstvenost njezina prirodnog i kulturnog naslijeđa. Nacionalni su parkovi: Rila, Pirin i Središnji Balkan, a parkovi prirode: Rusenski Lom, Vračanski Balkan, Strandža, Šumensko plato, Zlatni pijesci, Vitoša, Sinje kamenje, Rilski manastir i Bugarka. Posebno je zanimljiv i rezervat Srebrna, uključen u popis UNESCO-a.

Bugarska je bogata ljekovitim termalnim izvorima u područjima središnjih Rodopa, Srednje gore, Vračanskoga Balkana i Varnskog primorja. Jedno od najvećih bogatstava su upravo ljekoviti termalni izvori, kojima je posuta cijela zemlja – više od 600 prirodnih izvora i više od 370 umjetno probijenih, od kojih je nekoliko po svom sastavu ravno vodama najpoznatijih svjetskih termalnih i blatnih lječilišta. Pogodnosti blage klime, termalnih voda i prekrasne prirode privlačni su mnogim ljudima. Poznatija termalna odmarališta su Velingrad, Narečen, Vršec, Kjustendil, Kostenec, Sapareve toplice (s najtoplijom termalnom vodom), Sandanski, Bankja, Pomorie, toplice Pavel i Hisarja.

Kulturnopovijesno naslijeđe

Bogato povijesno naslijeđe omogućilo je kulturni turizam u cijeloj zemlji. Obrasci kulturnog i povijesnog naslijeđa kao što su arheološki spomenici, uporabni predmeti i skupocjenosti što datiraju još iz paleolitika, kad su razna plemena naseljavala teritorij današnje Bugarske, preko antike (uglavnom obrasci tračanske kulture), srednjeg vijeka, narodnog preporoda do sadašnjeg vremena.

Mnoštvo stranaca koji posjećuju zemlju upoznaju povijest i kulturu Bugarske najviše s pomoću izložaka Arheološkog muzeja i Nacionalnoga povijesnog muzeja u Sofiji. Dio povijesnih eksponata nalazi se u muzejima Plovdiva, Stare Zagore, Nove Zagore, Varne, Velikog Trnova, Ruse, Razgrada, Vidina, Burgasa i drugih bugarskih gradova. Posebno zanimljive znamenitosti pronađene su blizu Stare Zagore (znamenita Kranovska mogila, nazvana Noina arka europske civilizacije), špilja Magura kao i ostaci iz paleolitika sačuvani su u području od rta Kaliakra do Ahtopola. Blizu Nove Zagore pronađeni su unikatni keramički i drugi predmeti koji su se koristili u kućanstvima, a potječu iz paleolitika i ranog neolitika. Neki od najizrazitijih primjera reprezentativnih za kulturu i umjetnost drevnih Tračana pronađeni su u Rogozinskoj srebrnoj riznici, Leteći Pegaz iz Sveštara i Trakijska grobnica. Posljednjih godina otkrivena su jedinstvena nalazišta iz vremena Tračana u Kazanluškoj grobnici i Panagjurskoj zlatnoj riznici. Osim tih nalazišta u bugarskim su krajevima nađena i svjedočanstva starogrčke i rimske kulture. Smatra se da su stari Grci i Rimljani preuzeli neke elemente materijalne kulture, religije, duhovnosti i običaja starih Tračana. Sačuvani su i obnovljeni čitavi dijelovi gradova, kao što su Augusta Traiana, Trimoncium, Pautalia, Mesebriia, Apolonia i dr. U bugarskim povijesnim muzejima nalaze se mnogobrojni eksponati koji svjedoče o svakodnevici antičkih naroda, o njihovu kulturnom i vojnom životu, različiti kipovi božanstava, maske i mozaici. Ispod temelja prijestolnice Sofije otkriveno je 150 000 četvornih metara ostataka antičkoga grada Serdike. Amfiteatri i termalna lječilišta u Plovdivu, Sofiji i Varni imaju veliko povijesno značenje. Prodiranja Slavena i Prabugara unose nove elemente u kulturni razvoj zemlje. Bugari uvode novi sustav pisanih znakova i starogrčki se sustav koristi sve manje, uglavnom u kronikama koje opisuju ratove između Bugarske i Bizanta. Starobugarski simboli pronađeni su na keramičkim posudama, papirusima ili uklesani u kamenu. Zanimljiva nalazišta zlatnih i brončanih predmeta iz tog doba su riznica iz Miklosa (prstenje bugarskih vladara, mač Kubrat-kana i drugi). Primanje pravoslavne vjere obilježava novu epohu bugarske povijesti. Značajni su spomenici otkriveni u prvoj bugarskoj prijestolnici – Pliski, a najpoznatiji je Konjanik iz Madare, najveći bareljef u Europi. Ostaci crkava sagrađenih u vrijeme prvoga bugarskog carstva nalaze se u Velikom Preslavu kao i u srednjovjekovnim naseljima Crnomorskog priobalja i u unutrašnjosti zemlje. Smatra se da se začeci bugarske književnosti javljaju u 9. stoljeću, koje je poznato kao »zlatni vijek Bugarske«. Vrlo zanimljivi s kulturnog i arheološkoga gledišta su kršćanski manastiri iz tog razdoblja. Najjači dojam ostavlja impresivni Rilski manastir, sagrađen u 10. stoljeću. Nakon oslobođenja od Bizanta podignuto je mnogo tvrđava, od kojih su neke sačuvane do danas i nalaze se u Vidinu, Červenu, Sredecu, Asenovgradu i Belogradčiku. Za crkve i manastire iz tog razdoblja karakteristične su prekrasne freske. Freske u Bojanskoj crkvi blizu Sofije uspoređivane su s renesansnim umjetninama unatoč činjenici da su stoljeće i pol starije. Bačkovski manastir, manastir Aladža i Ivanovski manastir podignut na stijeni izraziti su primjeri majstorstva starih ikonopisaca, graditelja i drvodjelja. Impresivan je arheološki kompleks Carevec u staroj bugarskoj prijestolnici Velikom Trnovu. Nevjerojatan smještaj grada, crkve, obrambene zidine i kule pokazuju obrazovanost i majstorstvo bugarskih vladara. Blizu Trnova nalazi se živopisno naselje Arbanasi. Nakon osmanskog osvajanja bugarska kultura zamire. Gradnja novih manastira ponovno počinje u 17. i 18. stoljeću. U Trjavni, Debru i Banskom grade se škole za ikonopisce i drvodjelje. Arhitektura preporodnog razdoblja specifična je po nekoliko obilježja. Osnovni građevni materijal tog vremena bili su drvo, kamen i vapno. Za to razdoblje tipični su drveni pod, ognjište, drvorez na stropu, niska vrata. Ti elementi mogu se vidjeti u etnografskim kompleksima u Koprivštici, Velikom Trnovu, Plovdivu, Širokoj Luki, Trjavni, Etri (blizu Gabrova), Eleni, Kotelu, Boženicima, Starom Stefanovu i Melniku. Otvaranje novih škola i razvoj obrazovanja pridonose uzdizanju bugarske kulture. Sredinom 19. stoljeća Vasil Aprilov osniva poznatu Aprilovsku gimnaziju u preporodnom gradu Gabrovu. Nakon oslobođenja zemlje od turske vlasti razvoj kulture dobiva nov karakter. Pojavljuje se kinematografija. Godine 1904. osniva se Narodno kazalište. U razdoblju između dvaju ratova znanost dobiva jak poticaj. Osniva se Bugarska akademija znanosti. Nakon Drugoga svjetskog rata razvijaju se pantomima i kazalište lutaka, bugarski cirkus, estradna glazba i opera. Nakon 10. studenog 1989. nestaju sve ideološke barijere. Danas bugarski stvaraoci pronose slavu svoje zemlje cijelim svijetom. Misterij bugarskih glasova, Dječji zbor Bugarskoga nacionalnog radija i Nacionalna opera, dio su kulturnog identiteta bugarskog naroda.

Razvoj kulturnog turizma u Bugarskoj

Bugarska kao zemlja bogatoga kulturnog naslijeđa pogoduje razvoju kulturnog turizma. Među najpoznatijim narodnim običajima i blagdanima su Kukeri u Perniku i Dupnici, koji se obilježavaju u siječnju, festival izvornog folklora u Koprivštici (svibanj – lipanj), folklorni festival u Burgasu i Varni (kolovoz), božićna slavlja u planinskim naseljima, praznik mora u Balčiku i Sozopolu (kolovoz), praznik ruže u Kazanluku (lipanj), blagdani na Krsnoj gori (rujan), Uskrs (u svim crkvenim manastirima) s impresivnim obredom u katedrali Aleksandra Nevskog u Sofiji i u Rilskom manastiru. Narodne nošnje i glazbeni instrumenti su jedinstveni. Neki od najzanimljivijih su iz Tracije i Rodopa. Nošnje su različite, ovisno o različitim praznicima i krajevima zemlje. Pozornost zaslužuju kukeri, lazarice i nestinarke. Većina ih je izložena u etnografskim muzejima. Za narodnu glazbu karakteristični su nepravilni ritmovi, dvoglasje i troglasje. Tradicionalni su bugarski instrumenti gajda, bubanj, tambura, dvojnice, brambazuk i zvona. Bugarska narodna glazba i narodni izvođači proslavili su zemlju diljem svijeta.

Ružino ulje i vino – bugarski brendovi

Različite agrikulturne zone u Bugarskoj pogoduju uzgoju mnogih kultura. Tipičan primjer je Dolina ruža, gdje rastu ruže od kojih se dobiva ružino ulje, a također i područje Rodopa, gdje nailazimo na rijetku vrstu »Orfejev cvijet« te sandanski kraj poznat po nasadima maslina i limuna. Bugarska umjerena klima europskog juga pogoduje uzgoju voća, što dokazuje dugogodišnja tradicija uzgoja grožđa. Posebno su tipični i karakteristični za Bugarsku upravo uzgoj ruža i proizvodnja vina.

Dolina ruža! Dva susjedna polja poznata pod tim imenom zasluženo su izborila svjetsku slavu svojim nasadima ruža. Ruža i ružino ulje odavno su postali simbol Bugarske. Ruža je ponos i slava Bugarske. Zahvaljujući njoj stranci su Bugarsku nazvali »ružin vrt« i »zemlja ruža«. Botanika poznaje oko 7000 vrsta ruža, od kojih samo 200 daje ulje. Ali »kraljica ruža« u Bugarskoj i cijelom svijetu ostaje kazanluška ruža uljarica, u botanici poznata kao rosa damascena. Kada, otkud i na koji način je ružin grm prenesen u Bugarsku, nije poznato. Konstantin Jireček pretpostavlja da se to zbilo u doba turske vladavine, vjerojatno početkom 17. stoljeća. U početku je ruža krasila samo raskošne vrtove turskih begova. Postupno je počela prodirati u vrtove Bugara, koji su je isprva uzgajali kao ukrasni cvijet. Nakon toga prenesena je i na polja. Oni koji su uzgajali ružine nasade, bili su i prvi proizvođači ružina ulja. Raspolagali su primitivnim oruđem – za destilaciju se koristio nevelik kotao – »alambik«. Tijekom vremena tehnologija proizvodnje ružina ulja se usavršavala i potkraj 19. st. pojavili su se suvremeni destilatori. Tada je i slava bugarskoga ružina ulja, koje karakterizira stabilnost i visoka kvaliteta arome, krenula po svijetu.

U prošlosti se rosa damascena uzgajala samo u Kazanluškoj kotlini, gdje su povoljni klimatski uvjeti i tlo. Kazanluška ruža kultivirana je u mnogim zemljama: Grčkoj, Cipru i Kaliforniji. Za industrijske namjene uzgaja se u Indiji, Iranu, Turskoj, Maroku, Francuskoj i Njemačkoj, ali nigdje drugdje ona ne daje toliko vrijedno ulje kao u Dolini ruža.

Ruža uljarica je višegodišnji grm koji se može uzgajati na jednom mjestu 20–40 godina. Ružin cvat počinje sredinom svibnja i traje do sredine lipnja. Tisuće cvjetova treba preraditi da bi se dobila jedna jedina kap ulja. Ružino je ulje tekuće zlato Bugarske. Iz tri tone crvenih ili šest tona bijelih cvjetova dobiva se oko 1 litra aromatske tekućine. A koliko je truda, brige i pažnje potrebno za uzgoj ruže! Zato je i kilogram bugarskoga ružina ulja dva i pol puta skuplji od kilograma čistog zlata. Ruže se skupljaju rano ujutro od 5 do 9 sati kad su prekrivene rosom jer vlažni cvijet sadrži više ulja. Ulje veličanstvene ruže cijedi se posebnim uređajima – destilatorima – s pomoću pare koja sporo prolazi kroz njih. Para sa sobom izvlači i eterično ulje, prelazi u hladionik i kondenzira se u obliku masnih kapi na vodenoj površini a te se kapi na kraju skupljaju. Pomoću specijalnih žlica s dugim drškama ulje se prelijeva u staklene posude i pohranjuje u tamni prostor. Ruža uljarica se upotrebljava u medicinskoj i parfemskoj industriji. Ulje se ne koristi samo kao kozmetičko sredstvo nego i za liječenje očnih bolesti, glavobolje, čireva, tuberkuloze i dr. Ružine čaške koriste se u kurama mršavljenja. Naposljetku, ruža se koristi i u stomatološke svrhe.

Vinski turizam je jedan od najbrže razvijajućih oblika specijaliziranog turizma koji bilježi značajan porast nacionalnoga turističkog dohotka. Nije čudno što bugarski proizvođači vina sve uspješnije nude svoje proizvode na međunarodnom tržištu. Većina ih je otvorila mjesta za degustaciju i nude svojim gostima mogućnost da se naslade izvrsnom kvalitetom i aromom bugarskih crnih i bijelih vina. Sve to povezano s bogatom bugarskom kulturom i bogatom prirodom nudi neponovljiv doživljaj turistima koji su odabrali jedan ili drugi vinski put. Bugarska kao zemlja drevnih kultura i civilizacija nasljednik je bogate tradicije proizvodnje vina. Arheološki nalazi posljednjih godina potvrđuju da je božanstveno piće bilo poznato u doba starih Tračana. Otvoreni hram boga vina Dioniza u drevnom gradu Perperikonu – prijestolnici vladara Rodopa, daje osnovu znanstvenicima za teoriju da je pradomovina vina upravo ovdje u Bugarskoj. Ne možemo ne primijetiti činjenice u vezi sa slavom melničkog vina, koje su u mjehovima prodavali grčki trgovci, a još je živa uspomena na dostave od 500 litara tog vina godišnje koje je naručivao Winston Churchill osobno.

Proizvodnja vina od starine do naših dana obavijena je legendama i bajkama. Tomu pridonose i suvremene reklame za stare vrste vina koje uvijek sadrže nešto amblematično povezano s njihovom proizvodnjom, neku skrivenu tajnu koja se u jednoj obitelji stoljećima predaje s koljena na koljeno. Vina i njihova svojstva najviše ovise o sorti loze koja se uzgaja na određenom području. Općepoznata je činjenica da su južne zemlje, koje imaju umjerenu klimu, što podrazumijeva obilje padalina i toplo vrijeme, domovina vrsta grožđa najboljih za vino. Bugarska u tom smislu ima sve prirodne uvjete za dobro vinogradarstvo. U jednom od najstarijih bugarskih pisanih spomenika – Krumovim zakonima – vladar predviđa teške kazne za pijanstvo i prekomjerno trošenje vina. Po zapovijedi kana Kruma u Traciji su iskorijenjene velike površine zasađene vinogradima. Povjesničari smatraju da se taj zakon odnosio ponajprije na slavenski etnos i ostatke tračanskog stanovništva jer je starobugarska tradicija konzumiranja alkohola bila povezana s medovinom, a ne s vinom. No tijekom vremena, umjesto da iščezne, vinogradarstvo se u Bugarskoj počelo razvijati. Tomu pridonosi blizina Bizanta, čija je kulturna tradicija povezana s upotrebom vina. Primanje kršćanstva pridonijelo je razvoju vinogradarstva i proizvodnje vina zbog toga što je vino dio svetih mističnih rituala pravoslavnoga kršćanstva povezanih s Isusovom krvlju.

U razdoblju srednjeg vijeka iz kojeg imamo sačuvane pisane izvore vinarstvo je bilo izrazito primitivno. Čuvanje vina bilo je jedan od temeljnih problema njegovih proizvođača. Svaki je kraj imao svoju tradiciju čuvanja gotove prerađevine grožđa, ali nedostatak znanja o vinu uzrokovao je njegovo brzo kiseljenje. To je na bugarskom tržištu dovodilo do paradoksa jer je mlado vino bilo skuplje od odležaloga višegodišnjeg vina. Neposredno nakon oslobođenja (1878) u Bugarskoj započinje intenzivan rad na uvođenju suvremenih znanstvenih postignuća s područja kemije koja su izravno povezana s proizvodnjom vina. Na sveučilištima na kojima se studira agronomija otvaraju se seminari enologije koji postaju temelj suvremene proizvodnje vina u Bugarskoj. U dvadesetogodišnjem razdoblju do početka 20. st. u Bugarskoj je osnovano nekoliko glavnih centara za vinogradarstvo i proizvodnju vina. To su Suhindol, Sliven, Loveč, Stara Zagora, Pleven, Čirpana, Melnik. Na godišnjim svjetskim izlaganjima potkraj 19. i početkom 20. st. Bugarska sudjeluje s dva osnovna proizvoda – ružinim uljem i vinom. Početkom 20. st. formiraju se udruge koje nastoje preuzeti obrazac proizvodnje od francuskih vinara, zatvoreni ciklus uzgoja grožđa. U Bugarskoj kooperacije – dobrovoljne udruge vinogradara i proizvođača vina počinju uzgajati određenu vrstu grožđa, od kojega se proizvodi marka vina s garantiranom kakvoćom. Kooperacije su izborile donošenje zakonske odredbe u Narodnom parlamentu, kojom se zabranjuje pokušaj falsificiranja njihovih zaštićenih marki. Neposredno nakon pada komunističkog režima prve privatne firme koje su se obnovile u Bugarskoj bile su vinogradarski podrumi. Započeo je proces obnove uzgoja tradicionalnih bugarskih vrsta grožđa, od kojih su mavrut i gamza najjače povezane s bugarskom tradicijom. Velik prinos obnovi i zaštiti bugarskih marki dao je institut za enologiju, koji je postavio visoke kriterije kakvoće vina.

Bugarska je mali djelić raja koji je u sebi okupio nevjerojatnu ljepotu azurnoga toplog mora i veličanstvenih planinskih vrhova pokrivenih snježnim pokrivačem. Bugarsku je priroda bogato obdarila iznimnom raznolikošću krajolika, blagom umjereno kontinentalnom klimom koja pogoduje cjelogodišnjem odmoru, bogatstvom flore i faune, mnogobrojnim ljekovitim termalnim izvorima. Mnogi europski putopisci opisuju Bugarsku kao raj na Zemlji zbog njezinih geografskih osobitosti: mora, rijeka, jezera, planina i ravnica, bregova, oblika stijena i planina pokrivenih gustom šumom. Ljepota, živopisnost bugarskih planina, njihova dostupnost tijekom svih godišnjih doba privlači mnogo bugarskih i stranih turista. S druge strane bugarsko crnomorsko primorje također nudi raznolikost živopisnih mjesta za putovanje i odmor. A budući da je Bugarska zemlja bogatoga kulturnopovijesnog naslijeđa, nudi dobru osnovu i za razvoj kulturnog turizma. Povoljni klimatski uvjeti i raznolikost klimatskih zona u Bugarskoj pogoduju uzgoju raznih kultura od kojih su posebno karakteristične ruža i vino, današnji zaštitni znakovi Bugarske diljem svijeta.