Društvo Katarina grofica Zrinski

Lucija Benyovsky

Društvo Katarina grofica Zrinski

U radu autorica razmatra postanak i djelovanje Društva Katarina grofica Zrinski. Prvo hrvatsko društvo žena koje su svoj uzor vidjele u Katarini Zrinskoj utemeljeno je u Americi, a u Hrvatskoj je prvo društvo utemeljeno u Karlovcu 26. ožujka 1919. kao Žensko prosvjetno katoličko društvo Katarina Zrinjska. Svrha gospojinskih društava, osnovanih i u drugim hrvatskim gradovima, bila je karitativna djelatnost, širenje katoličkog morala i sl. Zrinskim velikanima

I nestalo je blaga i nestalo je sreće

I nestalo je vas i zemaljske vaše moći

I ostala je spomen i ljubav vam u rodu,

Za tebe , Katarino, osobito kod žena.

Hrvatice se diče sa imenom ti slavnim…

Krsta Slava Franić1

O obitelji Zrinski, jednoj od najstarijih srednjovjekovnih plemičkih obitelji s hrvatskog područja i zrinsko-frankopanskoj uroti2 pisali su mnogi povjesničari, književnici i drugi autori. U svim je tim radovima Katarina Zrinska (1625–1673) središnji lik, pa se može djelomično stvoriti slika o toj najuzornijoj hrvatskoj ženi.3

Suvremenici opisuju Katarinu Zrinsku kao odlučnu i prodornu ženu, bila je po prirodi pronicava i oštroumna, jake volje, samosvjesna i odrješita, rodoljubiva, a po istaknutom položaju Petrovu moćna i častohlepna.4 Katarina je bila i veoma poštovana.5

Ana Katarina Frankopan (Bosiljevo, 1625?–1673), žena Petra Zrinskoga, zauzima značajno mjesto u hrvatskoj povijesti.6 Bila je poznata kao mecena i kao prva žena u banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem nego je i sama pisala književne tekstove. Ana Katarina bila je kćerka Vuka II. Krste Frankopana (1589–1652) (jedno vrijeme bio je vicegeneral) i njegove (druge) supruge Uršule Inhofer. Iz njegova trećeg braka rođen je Katarinin polubrat Fran Krsto Frankopan. Katarina je u očevoj kući u obitelji Frankopan dobila temeljito obrazovanje. Od majke (Njemice) je naučila njemački, a poslije još mađarski, latinski i talijanski jezik. Katarina se udala za Petra Zrinskoga (vjenčanje je bilo u Karlovcu), kojega je, nakon nagle smrti (1664) njegova brata Nikole, Leopold I. imenovao (24. 1. 1665) za hrvatskoga bana. Katarina Zrinska je isto kao u očinskoj kući i u kući svoga muža imala na raspolaganju bogatu knjižnicu. U Ozlju je 1660. godine napisala molitvenik Putni tovaruš, a zatim ga tiskala u Mlecima i darovala pavlinu Ivanu Belostencu (1594–1675).7 Katarina i Petar imali su četvero djece: Ivan IV. Antun Baltazar (26. 8. 1654 – †11. 11. 1703), Jelena (1643 – †18. 2. 1703), Judita Petronela (1652 – †1699), Aurora Veronika (1658 – †19. 1. 1735). Ivan IV. Antun nakon sloma urote morao je prihvatiti prezime Gnade. Nakon kraće vojničke karijere bio je osumnjičen za veleizdaju, zatvoren u Ratteburgu u Tirolu i Schlossbergu u Grazu, gdje je proveo 20 godina i umro duševno poremećen. Jelena se udala u Mađarsku za Franju kneza Rákószyja, drugi put kao udovica za Emerika Thökölyja. Judita Petronela i Aurora Veronika završile su život u samostanima. Judita Petronela bila je opatica Sv. Klare u Zagrebu, a Aurora Veronika opatica uršulinka u Celovcu.

Petar Zrinski je zajedno sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom pogubljen 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu kao urotnik protiv Leopolda I. Nakon otkrića i sloma zrinsko-frankopanske urote neprijatelji kuće Zrinskih osvetili su se i Katarini. Kad je zavjera doživjela neuspjeh i kad su se urotnici u Beču predali, golemi imutak Zrinskih djelomice je razgrabljen, a djelomice zaplijenjen. Lišena svega, Katarina je u srpnju 1670. s kćerkom Aurorom (Zorom) internirana u samostan dominikanki u Grazu, gdje je i umrla 16. studenog 1673.8

Hrvatska banica, Katarina Zrinska, njezin rodoljubni život i tragičan svršetak bio je poznat svima najviše po romanu Eugena Kumičića Urota Zrinsko-Frankopanska.9

Dr. Ante Starčević prvi je započeo snažnu i odlučnu rehabilitaciju Zrinskog i Frankopana svojim govorom u Saboru 26. lipnja 1861. godine. Starčević je dao poticaj kultu njihove uspomene u narodu.10 Budući da su se obljetnice mučeničke smrti Zrinskog i Frankopana slavile iz godine u godinu u sve većem opsegu i sve izraženijim političkim naglascima, 80-ih godina 19. stoljeća osnovan je Odbor za prijenos kostiju Zrinskih i Frankopana iz Bečkoga Novog Mjesta u domovinu. Međutim, tek su 30. travnja 1919. nakon 247 godina zaslugom Družbe Braće hrvatskog zmaja vraćeni u domovinu posmrtni ostaci Zrinskog i Frankopana.11 Prema pisanju suvremenog tiska u Zagrebu je bilo organizirano slavlje kakvo još Zagreb nije vidio. Nepregledne povorke sviju odličnika, društava muških i ženskih korporacija, hrvatskih sokola, školske mladeži, akademičara, na hiljade i hiljade svijeta iz pokrajine, građanstvo grada sve je sudjelovalo da iskaže dužnu poštu hrvatskim velikanima.12 Neka glasila naprednjaka, poslije hrvatsko-srpske koalicije, znala su se ne samo rugati tomu svetom otačbeničkom kultu pravaša za svoje mučenike već i izravno ustajati proti tome kultu i izravno i neizravno denuncirati pravaše kao veleizdajnike jer se usuđuju slaviti urotnike proti caru i carskoj službi.13

Kult uspomene Zrinskoga i Frankopana imao je korijen baš u tom što su se njihova imena smatrala simbolom nastojanja hrvatskog naroda za uspostavom samostalne hrvatske države. Širenje kulta Katarine Zrinske i prikazivanjem njezina kulturnoga i narodnoga rada kao najznamenitije žene svojega doba budilo je moralnu, socijalnu i nacionalnu svijest hrvatskoga ženskog svijeta.14

Stoga ne čudi da je ovo veliko hrvatsko ime uzelo svojom zastavom velik krug vrijednih žena osnovavši društvo pod spomenutim imenom.15

Većina dobrotvornih gospojinskih (ženskih) društava osnovana je u Hrvatskoj i Slavoniji potkraj 19. st. po uzoru na takva društva u zemljama Habsburške Monarhije.16 U 19. st. bio je običaj ne samo u zemljama Habsburške Monarhije nego i u drugim zemljama u svijetu da se u zajednicama velikih imovinskih razlika osnivaju dobrotvorna društva koja su predvodili najbogatiji građani. Dobrotvorna djelatnost i dijeljenje milodara ubogim bilo je u skladu s njihovim vjerskim i građanskim shvaćanjima. Društveni prestiž nalagao je gospođama da se u društvu istaknu i svojim imutkom i plemenitošću. Sve priredbe i druga događanja koje su gospođe organizirale bile su događaj za određene krugove (katoličke, pravoslavne, židovske). Sve su se one gotovo natjecale u dobrotvornosti svojih priredaba.

Gospojinska društva osnovana prije Prvoga svjetskoga rata (1914–1918) uživala su velik ugled u svim hrvatskim krugovima. Zahvaljujući ugledu osnivača, plemenitosti njihovih pobuda, ciljeva i zadataka, dragovoljnim i društvenim radom bila su ne samo preteča nego i uzor i društvima koja se osnivaju nakon rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije (1918). Do Prvoga svjetskog rata gospojinska društva bavila su se u prvom redu karitativnim radom. Poslije postupno usmjeravaju djelokrug rada i na kulturno-prosvjetnu djelatnost. Nakon osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1. 12. 1918) dolazi do osnivanja novih društava, koja se organiziraju prema nacionalnoj odnosno vjerskoj i stranačkoj pripadnosti. Novoosnovana višenacionalna država Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca bila je stvorena na nedemokratskim osnovama, s mnogim neriješenim problemima u gospodarstvu, kulturi, prosvjeti, zdravstvu i dr. Neriješeno nacionalno pitanje potresalo je temelje Kraljevine Jugoslavije cijelo vrijeme njezina postojanja i konačno dovelo do njezina sloma u travnju 1941. Zbog toga se u Kraljevini Jugoslaviji sve više povećavao broj osoba kojima je zbog neimaštine, nezaposlenosti, štrajkova i bolesti bila potrebna materijalna i druga pomoć. Odmah nakon osnutka nove države započinje borba protiv centralističkog režima, nacionalnog ugnjetavanja i političkih progona Hrvata. Razne društvene skupine vode borbu parlamentarnim i diplomatskim putem, a istodobno se borba vodi i različitim oblicima pasivnog i aktivnog otpora. U Kraljevini Jugoslaviji postojala je nejednakost spolova. Žene nisu imale pravo glasa, iako se rasprava o izbornom pravu žena vodila u Hrvatskom saboru.17 Bez velikih uspjeha žene će između dvaju svjetskih ratova tražiti svoja prava u obiteljskim, kao i u socijalnim, državnim i kulturnim odnosima.18

Kao reakcija na velikosrpske ideje i ugroženost opstojnosti hrvatskoga naroda, kao i zbog drugih razloga, proširila se među Hrvatima težnja za osnivanjem različitih društava na nacionalnoj osnovi: športskih, kulturno–prosvjetnih, ženskih.

Žensko društvo koje je osnovano prema nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti bilo je i društvo Katarina Zrinjska.19 Pod tim imenom bila su osnovana ženska društva među hrvatskim življem i jedno nazvano po njenim kćerima. Zajedničko tim društvima bilo je da su bila dobrovoljna i rodoljubna, a cijelo vrijeme svojega postojanja razvijala su djelatnost u svim smjerovima: karitativnom (humanitarnom) kulturno-prosvjetnom i društvenom.

Najstarije društvo osnovano je izvan domovine u dalekom Čileu. Neposredno prije Prvoga svjetskog rata u Punta Arenasu počele su se organizirati i Hrvatice. Punta Arenas (Čile) bio je jedna od najznačajnijih hrvatskih kolonija u Južnoj Americi.20 Na osnivačkoj skupštini u siječnju 1914. društvo je dobilo naziv Hrvatska žena. Svrha je društva bila da se neumorno borimo u svakom pogledu za napredak naše hrvatske stvari pa bilo to privatno, društveno ili u obiteljskom krugu.21 Najvažniji cilj društva bio je čuvanje hrvatskog jezika i pomoć ženama u domovini. Nakon izbijanja Prvoga svjetskog rata društvo Hrvatska žena uključuje se u jugoslavenski pokret. Budući da joj je bila osnovna zadaća prikupljanje novca za pomoć Srbiji i Crnoj Gori, Hrvatska žena konstituira se kao ogranak JNO Katarina Zrinska.22

U Sjevernoj Americi Olga Barić osnovala je 1917. godine društvo Kćeri Katarine Zrinjske. Svrha društva bila je djelovati nacionalno, kulturno i socijalno među našim iseljenicima. Kao predsjednica toga društva osnovala je i pomladak u Youngstormu Ohio.23 Članice su prikupljale i slale pomoć u domovinu kad god je to bilo potrebno.24 U Australiji utemeljeno je društvo Hrvatska žena – Katarina Zrinska, 27. listopada 1974. u prostorijama Hrvatskoga kluba u Bromptonu (Adelaide).25

Žensko prosvjetno katoličko društvo Katarina Zrinska u Karlovcu

Radoslav Lopašić (1835–1893) u svojoj knjizi Karlovac. Poviest i mjestopis grada i okolice zapisao je da je na glasu družtvenost i gostoljubivost karlovačkih žitelja.26 Već za njegova života osnovana su u Karlovcu mnoga dobrotvorna društva. Nakon Prvoga svjetskog rata osnivaju se nova društva, neka dužeg, a neka kraćeg trajanja.27

Društva hrvatskih katoličkih žena osnovana su nakon Prvoga svjetskog rata u mnogim mjestima među hrvatskim življem sa svrhom: duhovne obnove, prosvjetnog i karitativnog rada. U Zagrebu je 1919. godine osnovana Hrvatska katolička ženska sveza. Ona je bila centrala svih ženskih katoličkih društava i vrhovni forum Katoličke akcije. Sveza je okupljala sve kulturne radnice koje su željele svoj rad osnivati na kršćanskim načelima. Na poziv karlovačkih gospođa zastupnice Sveze osnovale su 24. ožujka 1919. godine u Karlovcu žensko prosvjetno katoličko društvo Katarina Zrinjska.28 Društvo je uzelo ime banice Ane Katarine Zrinski, jer se ona pridržavala kroz čitav svoj život strogih kršćanskih načela, što se vidi iz njene korespondencije.29 Življi rad društvo je počelo razvijati kada su odobrena pravila društva 10. veljače 1920.30

Svrha društva bila je prosvjećivati i odgajati članice da budu dobre katolkinje, čestite državljanke, značajne žene, uzorne majke, napredne gospodarice, preporoditeljice svoje okoline i apoštoli svake dobre stvari.31 Da bi se ta svrha postigla društvo Katarina Zrinska priređivalo je predavanja, tečajeve, osobito za kućanstvo, naučne izlete, svakovrsne sastanke, predstave i zabave. Kako bi namaknulo sredstva, društvo je namjeravalo osnovati knjižnicu i čitaonicu, pčelicu za štednju.32 Namjera je bila prema društvenim pravilima odgajati članove raznim vježbama u deklamovanju, govorima, predstavljanju, glazbi, pjevanju i gimnastici. Radi ostvarivanja tih zadataka članice su osnovale odsjeke: euharistički, karitativni, prosvjetni, gospodarski, glazbeni, gimnastički i dr.33 Troškove je društvo namirivalo od članarina, darovima, dohocima zabava, tombole itd. Članovi društva bili su redoviti, podupirući i utemeljitelji. Članom društva mogla je postati svaka katolkinja koja je navršila 16 godina. Djevojke mlađe od 16 godina mogle su imati svoj posebni odsjek i one su činile pomladak društva. Pravila govore o dužnostima i pravima redovitih članova, primanju novih članova i prestanku članstva. Društvom je upravljao upravni odbor, koji se sastojao od predsjednice društva, potpredsjednice, tajnice, knjižničarke i primjerenog broja odbornica. Upravni odbor birala je glavna skupština među redovitim članovima na godinu dana. Prva predsjednica društva Katarina Zrinjska bila je Đurđica Gazdić (1871–1949), tajnica i blagajnica bila je Božena Bledšnajder. Odbornice su bile Katarina Raić, Josipa Došen, Terezija Radetić i Ana Jakopčić. Upravni odbor upravljao je imovinom društva, primao i isključivao članove, rješavao novčane poslove, organizirao predavanja i sastanke, predlagao skupštini zaslužne osobe za začasne članove itd. Glavna skupština birala je nadzorni odbor. Razmirice članova rješavao je Obranički sud. Društvena pravila govore i o prestanku rada. U slučaju da glavna skupština ne odredi drukčije, društvena imovina trebala je pripasti onom društvu koje se u istom mjestu i s istom svrhom osnuje u roku od tri godine, a do tada imovinu će čuvati Hrvatska katolička ženska Sveza u Zagrebu,34 kojoj je trebala imovina i pripasti ako se novo društvo ne osnuje.35 U dodatku Pravila navedeno je da društvo Katarina Zrinjska iz Karlovca pristupa Hrvatskoj katoličkoj ženskoj Svezi u Zagrebu.

Dana 13. svibnja 1920. održana je glavna skupština ženskoga prosvjetnoga društva Katarina Zrinjska. Odbor Hrvatske katoličke ženske Sveze zastupala je predsjednica Sveze gđa Julija pl. Halper Vranyczany, glavna tajnica Danica Bedeković i druga tajnica Katica Dušić. Nakon što je predsjednica gđa pl. Halper otvorila skupštinu, razložila je tajnica Bedeković u kratkom predavanju svrhu i potrebu katoličkih organizacija i kratku povijest katoličkog pokreta. Nakon toga prišlo se na izbor predsjednice upravnog i nadzornog odbora. Za predsjednicu je izabrana gđa Bledšnajder. Nakon skupštine održana je prva sjednica novoizabranog odbora.36 Nakon što se društvo ustrojilo redovito su se održavali mjesečni sastanci na kojima su se održavala predavanja iz različitih područja, a napose iz sociologije, pedagogije, narodne povijesti, apologetike itd. Predavači su bili: o. Anaklet Zadravec, o. Matija Matijašec, o. Đuro Bencetić, vlč. Ante Janko, dr. Josip Rožman, dr. S. Šimunović, Ante Rozgaj, kotarski i školski nadzornik, Ivan Pavelić, odvjetnik dr. Ćiril Brajša,37 profesor dr. Zvonko Dugački, Sofija Brajša, iz Zagreba sveučilišni profesori dr. Stjepan Bakšić i dr. Dragutin Kniewald, zatim dr. Stjepan Markulin, Petar Grgec, dr. Ivan Protulipac, dr. Ivan Merz, Pavao Jesih, o. Mijo Čuić, Danica Bedeković i Katica Dušić te drugi.38

Društvo Katarina Zrinjska držalo je svakog tjedna sastanke s djecom i djevojkama. Svrha je toga rada bila podupirati religiozni odgoj i očuvati tu mladež od svih pogibelji koje joj danas prijete.39 Društvo je željelo dati pravu poduku što se tiče filmova, modernih plesova i pretjerane golotinje u modi te raznih senzacionalnih romana, koji djeluju negativno na mladež. Svrha društva je da toj mladeži otvori oči i pruži ne samo pravu poduku nego i ugodnu zabavu ne skrivajući joj ništa od modernog napretka, što se ne protivi vrhovnim idealima istine, dobrote i ljepote.40

U radu oko prosvjećivanja svojih članica društvo Katarina Zrinjska radilo je na suzbijanju nepismenosti među djevojkama za koje se malo tko brine, a to su gradske služavke. Za njih je održano više analfabetskih tečajeva za vrijeme zimskih mjeseci. Uspjeh je bio vrlo dobar tako da je 1925. nakon održanog ispita pred povjerenstvom gradskog poglavarstva društvo dobilo od države lijepu potporu kao nagradu. Prema društvenim pravilima svrha društva bila je pružiti i plemenitu te ugodnu zabavu i gojiti društvenost i prijateljstvo među članicama, pa je u tu svrhu Katarina Zrinjska priređivala više puta na godinu razne zabave i izlete. Dramsku sekciju vodila je velikom požrtvovnošću i ljubavi gđa Mimica Mlinarić. Osobite je simpatije društvo steklo što je više godina priređivalo Nikolinje za djecu s dječjim programom. Velika dvorana Zorin doma bila je redovito premalena da primi mladež sviju karlovačkih osnovnih škola. Valja istaknuti da je društvo sakupljalo prije Nikolinja po gradu darove za siromašnu mladež uz vrlo velik odaziv građanstva, a napose trgovaca.

Premda društvu nije bila glavna svrha baviti se dobrotvornošću, jer su zato postojala u Karlovcu posebna društva, kojima je to bila glavna svrha, ipak je društvo Katarina Zrinjska djelovalo i na karitativnom polju, kad su to prilike tražile.41 Svake godine društvo je pomagalo Invalidskom udruženju pri sakupljanju na Invalidski dan i sudjelovalo u radu Dobrotvornog društva sv. Antuna. Strašne zime god. 1928–1929. mnogo je pridonijelo svojom suradnjom u akciji za sakupljanje za gladnu školsku djecu u primorsko-krajiškoj oblasti.

Društvo Katarina Zrinjska nije propuštalo ni jednu godinu, a da ne sudjeluje na proslavi Zrinjsko-frankopanskoga dana 30. travnja.42 Društvo je sudjelovalo i na svim drugim narodnim svečanostima koje su se održavale u Karlovcu, kao što je bila proslava 1000. obljetnice hrvatskoga kraljevstva, koja se slavila u svim krajevima među hrvatskim življem. Na tim svečanostima se osobito isticala grupa gospođa Katarine Zrinjske u narodnim nošnjama. Jedan od najvažnijih događaja u društvenom životu bila je nabava društvenog barjaka, koji je izrađen po zamisli odbora, a prema nacrtu poznatog umjetnika profesora Šaše Šantela. Zastava prikazuje na jednoj strani stari grad Dubovac, a na drugoj strani Hrvaticu s križem u pozadini i knjigom u ruci kao simbol prosvjete na kršćanskim temeljima, dok ornamentika s narodne nošnje i susjedne Rečice odaje ljubav za sve ono što je hrvatsko. Posvetu barjaka obavio je 27. svibnja 1929. opat i zagrebački kanonik Milan Strahinšćak, a kumovala je gđa Zora Vasić rođ. Benković iz Zagreba, rođena Karlovčanka. Prema pisanju gđe Sofije Brajše svečanost posvete obavljena je u najvećem sjaju.43 Samoj posveti i svečanom banketu u Zorin domu prisustvovale su sve državne, autonomne i vojne vlasti te time iskazale svoje priznanje društvenom radu.

God. 1919–1930. predsjednice društva Katarina Zrinjska bile su sljedeće gospođe: Đurđica Gazdić, supruga pukovnika, Božena Bledštajner, supruga liječnika, Ana Jurišević, supruga pukovnika, Sofija Brajša, supruga odvjetnika, Lukrecija Maroević, supruga trgovca i Sofija Škrobe, supruga umirovljenog majora.44

Na poticaj Jugoslavenskoga ženskog saveza45 počeo se od 1927. godine slaviti u svibnju Majčin dan, koji se slavi kao Dan časti, Dan zahvalnosti i Dan cvijeća. Dan časti zato što je majčina čast najveća. Sve daje, a ništa zato ne traži. Trpi li šuti, samo da druge ne žalosti. Sve svoje radosti drugima daje dok za sebe sadržaje samo što je mučno i bolno.

Dan zahvalnosti zato što to majci duguju svi ljudi zbog dobra koje ona uvijek daje i želi.

Dan cvijeća zato što je majka tiha i mirna kao cvijeće.46

Karlovački glasnik u broju 20 od 19. svibnja 1933. navodi: I ove godine proslavljen je u našem gradu dan nježnih osjećaja i ljubavi Majčin dan. Karlovačka ženska udruženja: Kolo sestara, i Katarina Zrinska priredile su proslavu Majčinog dana s lijepim i opsežnim programom.47 Katarina Zrinska priredila je proslavu u velikoj dvorani Hrvatskoga doma u korist siročadi bez majke. Lijep proslov Majkama održao je g. Milinković. Deklamacija Što je majka i dvije pjesme Zajčeve Vir i Majka otpjevao je g. V. Rukavina uz pratnju gđice Marević. Prikazana su i dva igrokaza, Molitva i priča i Majčin dan, u kojem je solo otpjevala Ankica Klopović. Proslava je završena živom slikom. Nakon koncertnog programa razdijeljene su nagrade vrijednim majkama. Prva nagrada pripala je gđi Josipi Prša, koja je 19 godina udova, a majka dvanaestero djece. Ona je podigla svu djecu s malim sredstvima postolara. Druga nagrada određena je gđi Mariji Tončić, supruzi učitelja u miru, istarskog izbjeglice. Ta majka ostala je s petero djece bez sredstava, tome se othrvala i danas su svi svršeni ljudi. Treća nagrada pripala je gđi Milki Trbuhović, majci četvero djece. Suprug je otišao u Ameriku, sama je odgojila dobru i vrijednu djecu.

Prikaz društvenog života bio bi nepotpun kad ne bismo naglasili veliki rad vlč. Šimunovića, koji je obnašao mjesto društvenoga duhovnog savjetnika. On je surađivao u prosvjetnom radu društva održavši bezbroj predavanja iz najraznovrsnijih područja i pomažući to društvo u svakoj njegovoj akciji.

Već je spomenuto da je društvo Katarina Zrinjska sudjelovalo na svim važnijim svečanostima i proslavama u gradu Karlovcu. Karlovački glasnik u broju 38 (22. 9. 1933) piše o sudjelovanju u velikoj svečanoj procesiji u Dubovcu u povodu 1900. godišnjice muke i smrti Spasitelja, 17. rujna. Procesiju je vodio o. Gjuro Bencetić uz asistenciju 11 svećenika i dvojice bogoslova.48 U procesiji su sudjelovali članovi Marijinih kongregacija, Katarina Zrinjska, Hrvatska žena, odbor za gradnju Hrvatskog doma, križarska organizacija, tisuće građana, velike grupe seljaka sa svojim župnicima iz Ozlja, Rečice, Hrnetića, Mahična, Lasinje, Skakavca, pjevajući litanije i pobožne pjesme a sudjelovala je i jedna seljačka glazba. Iz Zagreba sudjelovao je dr. J. Šimrak, kanonik i urednik Hrvatske straže. Članice su na važnijim svečanostima nosile društvenu odoru. Na glavi su imale kapu, koja je bila trokutasta oblika. Na crnoj platnenoj tkanini crnim perlicama bila je izvezena s desne i lijeve strane hrastova grančica. U sredini je bio hrvatski grb s krunom. U grbu je bio crnim perlicama izvezen natpis Katarina Zrinska. Vrpca je bila na zatiljku spojena s lastikom.49 Članice su bile obučene u crne haljine, a neke su imale i narodne nošnje.

Karlovački glasnik piše da je dužnost rodoljubnoga građanstva i svih hrvatskih društava grada Karlovca (Hrvatske žene, Katarine Zrinske itd.) da u što većem broju prisustvuju 13. i 14. lipnja 1936. proslavi 100. godišnjice hrvatskoga preporoda u Karlovcu.

Društvo se i dalje brinulo za gradsku sirotinju, organizirajući razne zabave, čiji je prihod išao u humanitarne svrhe. Hrvatsko katoličko društvo Katarina Zrinska u Karlovcu priredilo je u ožujku 1940. veliku predstavu s igrokazom u pet čina. Dvorana je bila dupkom puna. Goste je pozdravila predsjednica gđa Draga Prahić. Na toj velikoj proslavi prema pisanju lista Hrvatice u igrokazu su se istaknule gđice Vera Sam, Danica Milinković, Milica Milinković i Tomljenović. Igrokaz su uvježbali Vinko Milinković i gđica Terezija Kohl.50 Društvo je naišlo na potporu i kod uglednih karlovačkih građana. Treba istaknuti pjevačicu Anku Martinić, pukovnika Riharda Hunku, guslača i pjevače Milivoja Hauptfelda i Ivana Mlinarića i dr.

Prema pisanju ženskog lista Hrvatica (travanj 1940) društvo Katarina Zrinska u Karlovcu održavalo je svakog mjeseca svoje redovite sastanke i predavanja o vjersko moralnom preporodu obitelji.51

Cijela 1940–1941. godina bila je obilježena u znaku jubileja 1300. godišnjice veze Hrvata sa svetom Rimskom crkvom. Društvo katolička žena Katarina Zrinska održalo je 23. ožujka 1941. svečanu priredbu u Hrvatskom domu u čast sv. Oca i Jubilejske godine hrvatskoga naroda. Priredbu su posjetili ugledni građani grada Karlovca, koje je pozdravila predsjednica društva gđa Rastić. Uvodnu riječ održala je gđa Zlata Svoboda (1889–1976). Na priredbi je prikazana drama iz prvih kršćanskih vremena Sv. Cecilije. Dramu je režirala učiteljica gđa Kučinić. Sudjelovala je i vojnička glazba. Društvo je zahvalilo ocu gvardijanu Sikstu Zbüllu, koji svakom prigodom podupire društvo savjetom i uputama i prati njegov razvitak.52

Povijest društva Katarina Zrinska u Karlovcu od 1919. do 1931. napisala je za časopis Obitelj Sofija Brajša (1896–1978). Ona je bila osnivačica društva i devet godina njegova predsjednica.

Sofija Dušić rodila se 21. siječnja 1896. u Zagrebu. Pučku i građansku školu i preparandiju završila je kod časnih sestara milosrdnica. Kao učiteljica službovala je u Trnavi kraj Bjelovara i Poreču kraj Slavonske Požege. Već u preparandiji, a pogotovo kao učiteljica surađivala je u katoličkom pokretu. Širila je katolički tisak i jeronimske knjige, bila je članica raznih crkvenih pjevačkih zborova. Kada se 1919. udala za odvjetnika dr. Ćirila Brajšu, napustila je učiteljsko zvanje. U svim gradovima gdje su živjeli, u Donjoj Stubici, Karlovcu i Zagrebu, aktivno je surađivala u mnogim društvima (u Ženskoj svezi, Marijinoj kongregaciji, Senioratu,53 Orlovstvu, ženskim katoličkim društvima Katoličke akcije). Godine 1936. imenovao ju je zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac predsjednicom Biskupijskog okružja hrvatske katoličke žene u Zagrebu. Sofija Brajša održala je više od 40 predavanja u raznim katoličkim društvima u Zagrebu54 i drugim gradovima, deset svečanih govora na euharistijskim kongresima (Krk, Omišalj, Karlovac, Krapina, Varaždin, Požega, Senj, Budimpešta, Đurđevac i Čazma), te pet svečanih govora na priredbama Katoličkog dana u Velikoj Gorici, Desiniću, Sv. Gorama i Donjem Miholjcu. Godine 1940. izabrana je predsjednicom Patronaže za zaštitu mladih djevojaka u Zagrebu. Surađivala je u katoličkim listovima Za vjeru i dom, Ženska misao,55 Hrvatska straža i drugim. Sofija Brajša bila je majka dvanaestero djece. Umrla je u Zagrebu 2. ožujka 1978.56

Hrvatsko katoličko prosvjetno društvo Katarina Zrinska, prema riječima Sofije Brajše, stvorilo je od svojih članica jednu usko povezanu obitelj, koja sva živi i radi za iste ideale bez obzira na žrtve i napore. Hrvatsko katoličko žensko prosvjetno društvo Katarina Zrinjska spada doista u red onih institucija privatne inicijative, koje rade iz najidealnijih motiva i na najnesebičniji način na procvat svoga dragoga Karlovca.57

Društva hrvatskih katoličkih žena postojala su i u drugim mjestima (različito su se nazivala), a svrha im je bila duhovna obnova te prosvjetni i karitativni rad. U Zagrebu ih je bilo nekoliko: Društvo Hrvatske katoličke žene sv. Josipa, Društvo sv. Terezije i dr.

Hrvatska katolička žena Sv. Duha bilo je prvo i najstarije društvo među brojnim sestrinskim društvima. U društvu Hrvatska katolička žena župe sv. Blaža bila je predsjednica nakon preseljenja u Zagreb Đurđica Gazdić.58 Društva su prema pisanju katoličkog tiska bila vrlo aktivna.59 Svrha im je bila osim karitativnog rada (skrbili su se za svoje siromašne župljane), borba protiv psovke, kletve, pijanstva, čuvanje dobrih običaja, rad na obnovi župne crkve i dr.

Potkraj 1939. u zagrebačkoj su nadbiskupiji bila 152 ženska društva s više od 9000 članica.60

Tijekom rata sva ženska katolička društva uključila su se u veliku akciju za prikupljanje odjevnih predmeta za vojnike koji su se borili na istočnom bojištu.61 Osim toga katolička društva organizirala su akciju i za pomoć siromaha i poginulih domobrana.62

Društvo katoličke žene Katarine Zrinske u Karlovcu cijelo to ratno vrijeme riječju i dijelom u svojim župama provađale su katolički i djelotvorni karitativni rad.63

Društvo Katarina grofica Zrinjska u Petrinji

Društvo Hrvatske žene iz Petrinje (osnovano 31. srpnja 1921) na izvanrednoj sjednici 1. 11. 1921. predložilo je dvije svoje članice (Kesser i Biffl) da prisustvuju svečanoj akademiji koja je bila priređena u spomen banice Katarine Zrinjske. Na odborskoj sjednici predsjednica društva gđa Kleščić održala je 22. 11. 1921. predavanje u spomen velike Hrvatske mučenice banice Katarine Zrinjske. Godinu dana poslije (5. 11. 1922) Marija Kleščić predložila je da se dana 16. studenoga održi rekviem za blagopokojnu hrvatsku banicu Katarinu Zrinjsku, a 19. studenoga spomen-večer Katarine Zrinjske s predavanjem. Zadušnice su se održale i sljedeće godine (16. 11. 1923). Osim članica (oko 100) na misi zadušnici bili su prisutni članovi Hrvatskog sokola. Članice su prisustvovale 29. travnja 1924. veličanstvenoj bakljadi i procesiji gradom svih hrvatskih društava. Dana 30. travnja služene su svečane zadušnice za uspomenu hrvatskog bana Petra Zrinskog i Krste Frankopana. Svečane zadušnice za pokojnu banicu Katarinu Zrinsku bile su služene u crkvi sv. Lovre i 16. 11. 1925. a bila su prisutna i sva petrinjska hrvatska društva.64

Nakon osam godina u Petrinji je osnovano još jedno žensko društvo koje je štovalo kult Katarine Zrinske. Društvo Sv. Katarina osnovano je u Petrinji 27. 10. 1929. sa svrhom da se pomažu članice moralno i materijalno prigodom poroda, bolesti i udaje i smrti.65 Prva skupština društva bila je u domu gđe Marije Kleščić, a prisustvovale su joj 64 gospođe. Već prve godine društvo je imalo 95 članica. Kada se počelo raspravljati o nazivu društva većina je bila za prijedlog da se društvo nazove Katarina Zrinska. Međutim, prihvaćen je prijedlog gđe Kleščić da se društvo nazove po imenu kapelice Sv. Katarine u Majdancima zbog političkih prilika koje su tada bile u Jugoslaviji. Kralj Aleksandar ukinuo je 6. siječnja 1929. Vidovdanski ustav i uveo diktaturu, a 18. siječnja raspustio je sve političke stranke i sva nacionalna društva. Političke su se prilike promijenile nakon kraljeve smrti (atentata u Marseilleu 9. 10. 1934) i pada vlade Bogoljuba Jeftića na izborima 5. svibnja 1935. Političko vodstvo hrvatskoga naroda s dr. Vladkom Mačekom na čelu iskoristilo je taj trenutak tzv. političke slobode i započelo snažnu političku aktivnost na političkom (osnivanjem organizacija HSS-a), kulturno-prosvjetnom, gospodarskom i socijalnom polju.66

Nakon osam godina od osnutku Društva Sv. Katarina došlo je vrijeme da se udovolji želji članstva i da se društvo nazove Katarina Zrinski.67 Godine 1930. u travnju priredilo je čajanku s plesom, a predavanje O ljepoti i čistoći doma održala je prof. Mila Vod. Društvo je u travnju 1931. dobrovoljnim prinosima članova i ostaloga građanstva popravilo crkvicu sv. Katarine. Iste su godine članice prikupile priloge za domaći vatrogasni barjak. Godine 1932. članice društva sudjelovale su na plesu dobrotvornoga vatrogasnog društva i gospodarske bratovštine u Petrinji. Članice su sudjelovale u velikom broju prigodom Euharističkoga kongresa u Sisku. Iste godine održano je predavanje o Katarini grofici Zrinski, a nakon predavanja priređena je čajanka s plesom. God. 1933. priređena je zabava s igrokazom Osveta i Tamburaš Đuka. Od 1934. sudjelovalo je društvo s pet delegata na koncertu HPD Slavulja Petrinja. Iste godine posvetilo je društvo svoj barjak. Barjak je izradila Petrinjka Alojzija Canov-Korenjak, a satkala seljanka Marica Kušeković iz Bresta. Kuma barjaka bila je ugledna kućanica i velika dobrotvorka gđica Ljubica Ivandija. Držak za barjak izradio je i darovao obrtnik g. Ivan Kosturin. Barjak u koji je bilo zabijeno 18 spomen-čavala posvetio je župnik g. M. Razum. U 1935. godini društvo je pripremilo zabavu i prvi put u Petrinji prikazalo živu sliku Kiparev san i Sv. Katarina i vila. Iste godine društvo je sudjelovalo pri posveti barjaka i 50 godina Obrtničkog Radničkog društva Banovac i na proslavi 70. godišnjice HPD Slavulja. Društvo je također (12 delegatkinja) prisustvovalo u Zagrebu otkriću spomenika arheologu don Frani Buliću. Početkom 1936. održan je koncert u dvorani Hrvatskog doma. Iste godine društvo je sudjelovalo pri posveti zvona crkvice sv. Katarine. Društvo je sudjelovalo i na dočeku nadbiskupa koadjutora dr. Alojzija Stepinca. Uz mnogobrojna hrvatska društva prisustvovalo je svečanosti otkrića spomenika Stjepana Radića.68 Iste godine 22. rujna društvo je priredilo zabavu Katarinsko proštenje u dvorani Hrvatskoga doma s lukom sreće i plesom. Delegatkinje društva prisustvovale su na proslavi 100 godina hrvatske himne, koju je priredilo HPD Slavulj. Društvo je kumovalo barjaku Križarskog sestrinstva.

Nova pravila društva Katarina grofica Zrinjski u Petrinji odobrila je Kraljevska banska uprava Savske banovine 6. lipnja 1937, nakon čega su prestala vrijediti Pravila br. 43817 od 26. travnja 1930.69

Društvena pravila potpisale su u ime društva predsjednica Marija Kleščić i tajnica Jelka Benković. Zadatak društva Katarina grofica Zrinjska u Petrinji bio je da goji među članstvom smisao, koja će rađati akcijom na polju čovječnosti morala i podupiranjem članstva u slučaju poroda, udaje i smrti.70 Članove društva činile su začasne članice, zakladiteljice, utemeljiteljice, redovite članice. Začas-

nom članicom mogla je postati osoba koja je imala osobitih zasluga društva, a zakladateljicom ona osoba koja je mogla uplatiti društvu 500 din, dok utemeljiteljicom društva postaje osoba koja je mogla samo jedanput platiti 100 din. Prema pravilima društva članica društva mogla je postati svaka neporočna žena ili djevojka ako uplati upisninu 5 din.

Upravni odbor može isključiti članicu ako svojim vladanjem vrijeđa čast i ugled društva. Pravila reguliraju prava i dužnosti članstva, društvene sastanke i djelokrug glavne skupštine. Svaka članica imala je pravo na potporu iz društvene blagajne koju određuje upravni odbor u slučaju poroda i u slučaju smrti (prava može ostvariti 6 mjeseci nakon upisnine).71 Upravne poslove vodi predsjednica uz upravni odbor od 8 osoba i 5 zamjenica. Glavna skupština bira predsjednicu i upravni odbor na tri godine. Pravila određuju i zadatke predsjednice, upravnog odbora, tajnice, blagajnice i revizialnog odbora. Društveni prihod društvo je moglo ostvariti od uplate članstva, zabava, predavanja, koji se upotrebljavao za potporu članstva i za poduku ženskog naraštaja u kućanstvu te podizanju naobrazbe i morala. Ako prestane rad društva (čl. 16), kada se podmire svi dugovi, preostala imovina trebala se raspodijeliti za miraz djevojkama koje su čestitog i moralnog ponašanja i koje su najsiromašnije u gradu Petrinji, sirote i bez roditelja.

Prema izvještaju o radu Odbora društva Katarina grofica Zrinski od 1929. do 1937. podijeljeno je 8250 Din za udavače, rodilje, bolesnice i za posmrtninu.72

Upravni odbor društva Hrvatica Katarine grof. Zrinski svake godine pozivao je sva hrvatska društva, rodoljubno građanstvo i članstvo da prisustvuju zadušnicama za banicu Katarinu Zrinsku.73

Povodom 10. godišnjice (1939) društva Hrvatica Katarine grofice Zrinski na godišnjoj skupštini ponovo je bila izabrana za predsjednicu osnivačica društva Marija Kleščić. U izvještaju o radu prikazan je rad tog humanog društva. Od skromnih prihoda društva mnogo je nadareno sirotinje, udano mladih siromašnih djevojaka i učinjeno drugih dobrota.74

Društvo je svake godine sudjelovalo na Uskrsnuću, tijelovskoj procesiji na blagdanu Sv. Katarine, kao i na svim hrvatskim manifestacijama.75

Žensko društvo Hrvatica Katarine grofice Zrinjski u Zagrebu

Žensko Društvo Hrvatica Katarine grofice Zrinjski u Zagrebu osnovano je otprilike istodobno kada i Društvo hrvatska žena, tek možda dva do tri mjeseca prije (listopad 1920?).76 Društvo je osnovano sa svrhom širenja rada na području socijalnom, humanitarnom i kulturnom među ženama. Sav taj rad bio je uvijek protkan žarkim patriotizmom svojstvenim našim ženama.77 Osnutak toga ženskog društva potaknule su američke Hrvatice, koje su se obratile nekim Zagrepčankama i preporučile im da osnuju žensko društvo. Među osnivačicama su bile iste one gospođe koje su osnovale i društvo Hrvatska žena. Tek je poslije došlo do diobe na Hrvatsku ženu i društvo Hrvatica Katarine grofice Zrinjski.78

Osnivačka skupština održana je u Zagrebu 6. kolovoza 1921. Osnivačice društva hrvatskih žena Katarine grofice Zrinske u Zagrebu bile su: Katarina Zechel, Marija Starčić, Irma Starčić, Matilda Jelič, Marija Krivačić, Marija Tyuruk, Ivanka Kalenić, Nada Tončić, Gisela Šundov, Štefanija Wölfl, Otilia Kern, Mila Wölfl, (nečitljivo ime) Topoli, Olga Kodrnja, Viktorija Čajko, Marija Brandeu, Manda Negač, Lina i Herma Braumgarten, Katarina Katić, Ana Katić, Ankica Urbanke, Stefanija Šestak, Marija Durn, Greta Kiap, Tereza Bedenko, Sla-

vica Žigić Marija Paulić, Anka Butorac ud. Krivačić, Ilo-

na Zechel, Terka Večerina, Katarina ud. Barešić, Eva Čosić, Anka Matijak, Luiza Večerina, Slavica Faletar, ne-

čitljivo(?), Dragica (prezime nečitljivo), Antonia Sajerić, Rozalija Faler, Amalia Krivačić, Mira Hrvoj, Mileva Mihaljević, Ljuba Šikić, Katarina Bakšić, Gizela Mikac, Slavica Jolić (Jelić?) Paula Udović, Matilda Krivačić, Ivana Mikac, Irma Katušić, Josipa Hrženjak, Vilma Bedenko.79

Prva predsjednica društva Katarina Zrinska u Zagrebu bila je gđa Katarina Zechel.

Društvena pravila odobrena su 21. ožujka 1922. Kraljevska hrvatska zemaljska vlada, povjereništvo za unutarnje poslove, izdalo je i obrazloženje da naziv društva ima glasiti Društvo Hrvatica Katarine Zrinske i to s razloga što već postoji jedno društvo hrvatskih žena u Zagrebu s već odobrenim pravilima (Pravila Društva Hrvatske žene u Zagrebu odobrena su 21. svibnja 1921).

Prema pravilima svrha društva bila je a) Širenje kulta Katarine grofice Zrinske prikazivanjem njezinog kulturnoga i narodnog rada kao najznamenitije hrvatske žene svojega doba; b) Prema ovomu svome Uzoru slijedeći rad Katarine grofice Zrinske buditi moralnu, socijalnu i nacionalnu svijest hrvatskog ženskog svijeta; c)Raditi na prosvjetnom, gospodarskom i socijalnom napretku svojih članica širenjem obrazovanosti, svestranom podukom na svim poljima narodne prosvjete naročito pobijanjem analfabetizma među hrvatskim ženama, njegovanje i širenje hrvatske narodne ženske umjetnosti napose osnivanjem i podupiranjem ženskih udruga za narodnu umjetnost i obrt, materijalno i moralno podupiranje svojih članica prema sredstvima društvenim i d) unositi novi duh i poziv rada na svim poljima narodnoga života.80

Da bi tu svrhu postiglo društvo će priređivati predavanja, posebne tečajeve primjerene naobrazbi i staležu te potrebama svojih članica, zajedničke izlete, naučne sastanke, priređivati predstave, koncerte i druge zabave, osnivati društvenu knjižnicu i čitaonicu, te po mogućnosti pokrenuti vlastito glasilo, bodriti i upućivati svoje članice na štedljivost i razumno kućanstvo. Sredstva će društvo osigurati prinosima članova, darovima i prihodima od zabava i drugih društvenih priredbi. Članice su se sastajale u kavani Europa, Ilica 31,81 i u prostorijama Braće hrvatskog zmaja na Kamenitim vratima.82

Članovi društva mogu biti redoviti, podupirući, počasni i utemeljitelji. Član utemeljitelj postaje osoba koja plati jedanput 1000 kruna, a redovite članice plaćale su mjesečno članarinu 10 kruna. Društvena pravila govore o pravima i dužnostima i prestanku članstva. Upravu društva čine upravni odbor, nadzorni te glavna odnosno izvanredna skupština. Upravni odbor sastoji se od predsjednice i 14 odbornica, koje bira glavna skupština na godinu dana. Pravila detaljno opisuju djelokrug rada upravnog i nadzornog odbora te djelokrug rada glavne skupštine. Razmirice članica iz društvenih odnošaja rješavao je obranički sud. Posebnim člankom reguliran je prestanak društva (čl. 15) Društvo prestaje s radom ako to zaključi glavna skupština ili ako ga raspusti oblast. U slučaju razlaza društva najprije se podmire svi dugovi društva, a ostala gotovina razdijeli se na tri dijela: jedan dio samostanu manje braće sv. Franje u Zagrebu, koji je dužan na smrtni dan Katarine grofice Zrinske 16. studenog čitati svečanu zadušnicu, drugi dio gotovine treba dati rimokatoličkoj crkvi u Ozlju, a treći dio rimokatoličkoj župnoj crkvi u Čakovcu u istu svrhu. U slučaju da je imovina manja, sva se imovina treba dati samo manjoj braći Sv. Franje u Zagrebu.

Već smo spomenuli da su ne samo matica društva Hrvatske žene u Zagrebu nego i sve njene podružnice štovale kult Katarine Zrinske.83 Na osnivačkoj skupštini Hrvatske žene koja je održana u Kostajnici 3. travnja 1922. radi usvajanja društvenih pravila bile su prisutne iz Zagreba potpredsjednica društva Hrvatske žene, Marija Kumičić, Slava Fürst i gđa Krasnik.84 Gđa Krasnik prisutnima je pročitala knjižicu Molitva hrvatske žene banice Zrinjski.85

Žensko društvo Hrvatica Katarina grofica Zrinjski bilo je prema društvenim pravilima dobrotvorno, kulturno-prosvjetno društvo i nije mu bio cilj stranačko, odnosno političko djelovanje.

Međutim kako je vrlo često zajednički nastupalo (proslave različitih obljetnica, demonstracije) s drugim hrvatskim društvima (Hrvatski sokol, Napredak, Braća hrvatskog zmaja, Hrvatska žena i dr.) i s pripadnicima Hrvatske seljačke stranke i Hrvatskoga bloka (udružene opozicije), povremeno je bilo zabranjivano od vlasti kao nacionalističko i separatističko udruženje.86 Povod zabrani bio je događaj koji se zbio prigodom proslave imendana dr. Ante Starčevića i dr. Ante Radića, u nedjelju 11. lipnja 1922. godine. Prema pisanju dr. Rudolfa Horvata, sudionika tih događaja, proslavi koju je organizirao Hrvatski sokol pridružila su se i ženska hrvatska društva Hrvatska žena i Katarina grofica Zrinska. 87

Beogradska je vlada od 5. lipnja 1922. zabranjivala narodnim zastupnicima u Hrvatskoj i Slavoniji održavanje javnih pučkih skupština. Vlada je progonila hrvatske novine, a reducirala hrvatske činovnike i suce. Svetozar Pribičević, ministar prosvjete, godine 1922. otpustio je, umirovio ili premjestio 400 hrvatskih i mnogo uglednih profesora. To je ogorčilo Hrvate. Kada je Hrvatski sokol objavio da će u nedjelju 11. lipnja 1922. poći korporativno na grob dr. Ante Starčevića u Šestinama Sokolu se odmah pridružilo zagrebačko društvo Hrvatska žena (koja je svake nedjelje priređivala čajanke u dvorani Hrvatskoga sokola). Inicijativom gđe Marije Kumičić početkom 1921. osnovano je narodno i prosvjetno društvo Hrvatska žena.88 To je društvo djelovalo veoma agilno pa je uskoro dobilo desetak podružnica u drugim hrvatskim gradovima (u Brodu, Osijeku, Petrinji, Bjelovaru, Karlovcu, Daruvaru, Jastrebarskom, Ogulinu, Gospiću itd.). Dr. Rudolf Horvat navodi da je zajedničkom agitacijom Hrvatskog sokola i Hrvatske žene pohod na Starčevićev grob pobudio u Zagrebu velik interes. Povorka duga 4 km krenula je 11. lipnja u 14,30 sati od zgrade Hrvatskoga sokola. R. Horvat detaljno opisuje cijeli događaj, spominje sva društva koja su sudjelovala i broj članova. Među mnogobrojnim rodoljubnim društvima iz Zagreba i okolice spomenuta su bila rodoljubno društvo Hrvatska žena s više od 1000 članica i Hrvatice Katarine grofice Zrinski s oko 200 članica. U povorci dotle u Zagrebu neviđene sudjelovali su mnogobrojni članovi hrvatskih pjevačkih društava iz Zagreba, te društava iz Šestina, Gračana i Remeta (Frankopan) itd. U Šestine je došlo oko 20 000 Zagrepčana.89 Tek kada je oko 17 sati u Šestine stigao narodni zastupnik Stjepan Radić, započela je svečanost pred župnom crkvom kod groba dr. Ante Starčevića. Radić je održao govor u kojem je prikazao značenje i zasluge pok. dr. Ante Starčevića. Osim S. Radića govorili su dr. Rudolf Horvat uime Hrvatskog sokola, zatim gđa Slava Fürst uime društva Hrvatska žena i uime društva Katarine Zrinske njena predsjednica Marija Krivačić.90 R. Horvat navodi da je svečanost svršila pjevanjem hrvatske himne, koju je mnogo tisuća ljudi otpjevalo toli gromko da je odjekivala Zagrebačka gora. »Problemi« su nastali kada su sudionici tako uspjele manifestacije krenuli iz Šestina u Zagreb. Redarstvo je tvrdilo da je tada netko iz povorke klicao Dolje kralj! i Dolje dinastija Karađorđević. Zbog toga je Redarstveno ravnateljstvo donijelo odluku o raspuštanju društava Hrvatski sokol, Hrvatska žena i Hrvatice grofice Zrinski. Sva tri društva raspuštena su na temelju Bachova patenta iz 1852. kojim se beogradska vlada poslužila još i nakon donošenja Vidovdanskog ustava. To nasilje samo je povećalo ogorčenje hrvatskih rodoljuba. Zabrana društva bila je kratkotrajna. Društva su radila i za vrijeme službene zabrane rada (podružnice Hrvatske žene djelovale su pod drugim nazivima). Međutim, članstvo je ostalo na okupu i kada je ukinuta zabrana društva rade ponovo pod starim nazivima91.

Nakon izbora za Ustavotvornu skupštinu 8. 2. 1925. godine, Pavle Radić uime Hrvatske seljačke stranke priznao je kralja i ustav, čime je Stjepan Radić kapitulirao pred velikosrpskim režimom (17. 11. 1925. Stjepan Radić ušao je u Pašićevu vladu). Bio je to čudan Radićev potez, kada mijenja taktiku oporbe u taktiku suradnje i zbog toga što se 1925. broj pristaša uz ideologiju integralnoga jugoslavenstva smanjivao, a povećavao broj onih koji su težili samostalnoj Hrvatskoj. Potvrdit će to mnogobrojne manifestacije u povodu tisućgodišnjice hrvatskoga kraljevstva koja se obilježavala tijekom cijele godine. Sve nacionalne udruge bile su uključene u organiziranja različitih priredbi i prikupljanja prinosa za otkrivanje spomenika i gradnju bazilike u Duvnu u spomen tisućgodišnjice krunidbe kralja Tomislava.92

Družba Braće hrvatskog zmaja organizirala je 27. lipnja 1927. u Beču proslavu, kojoj su uz druga nacionalna društva prisustvovale i članice društva Katarina Zrinska. U bečkoj katedrali sv. Stjepana otkrivena je spomen-ploča dvojici zaslužnih Hrvata, Pavlu Ritteru-Vitezoviću, hrvatskom književniku, povjesničaru i političaru te zagrebačkom kanoniku Jurju Marčeloviću, hrvatskom povjesničaru.93

Društvo Katarina grofica Zrinska imalo je svoj barjak.94 Na spomen posvete barjaka 8. 11. 1925. Zmaj Brloški (Emilije Laszowsky) napisao je posvetu koja glasi: svojoj marnoj predsjednici gđi. Dragici Novosel (1866–1942) da na spomen Zrinskim i Frankopanima sastavim u ovoj knjižici datume rođenja, vjenčanja i smrti članova slavnih naših Šubića Bribirskih, Zrinskih i Peranskih te Frankopana.95

Družba Braće hrvatskog zmaja obnavljala je stari grad Ozalj i uredila u njemu prekrasni Zrinsko – Frankopanski muzej, galeriju slika i veliku knjižnicu za goste koji preko ljeta obitavaju na odmoru i liječenju. Sve to ne bi bilo moguće bez dobrotvornih i požrtvovnih ljudi koji su svojim doprinosima pomagali rodoljubni rad Družbe Braće hrvatskog zmaja. U obnovi osobito se isticalo društvo Katarina Zrinska. Članice su prikupljale dobrovoljne prihode.

Osamnaest kilometara daleko od grada Karlovca tik uz rijeku Kupu na odsječenoj stijeni podignut je u 12. st. grad Ozalj. Ozalj je promijenio tijekom stoljeća nekoliko gospodara, ali najslavniji gospodari bili su velikaši Frankopani i nakon njih Zrinski. Od 1544. Šubići-Zrinski postaju gospodari i grada Ozlja, a njime su gospodarili sve do teške tragedije roda Zrinskih i Frankopana 30. travnja 1671. godine.

Prema pisanju Milutina Mayera najveće slavlje održano je na gradu Ozlju kada je knez Petar Zrinski pozvao 27. listopada 1671. mnoge domaće i strane velikaše u Ozalj da prisustvuju njegovu vjenčanju s umnom i tada jamačno najljepšom velikašicom u Hrvatskoj Anom Katarinom, kćerkom karlovačkoga generala, kneza Vuka Frankopana Tržačkoga. U Karlovcu je obavljeno svečano vjenčanje, a zatim gozba u kući generala Vuka Frankopana. Pod večer slijedećega dana, 28. listopada, vratiše se kićeni svatovi u Ozalj, gdje je nastavljeno slavlje. Tu u tvrdom gradu Ozlju osnovao je slavom ovjenčani knez Petar Zrinski svoje toplo obiteljsko gnijezdo. U Ozlju je napisala grofica Katarina molitvenik Putni tovaruš namijenjen hrvatskom narodu. Tu je knez Petar spjevao i svoju Adrijanskoga mora sirenu, a njegov šurjak Franjo Krsto Frankopan napisao i nekoliko pjesmica, koje je poslije uvrstio u svoj Gartlic.96

Grad Ozalj nije bio samo obrambena kula protiv osmanskih najezda već je bio i hram znanja i umijeća. U Ozlju se nagomilalo blaga i bogatstva od više stoljeća i Ozalj je postao riznica i muzej slave i bogatstva Zrinskih. U Ozlju je započela tzv. urota zrinsko-frankopanska. Nakon propasti Zrinskih Ozljem vladaju carska komora, grofovi Petacci, grof Perlas, grof Teodor Batthyány, knezovi Thurn-Taksis.

U nedjelju 3. svibnja 1926. uz veliko je slavlje na Zrinskom gradu Ozlju otkrivena spomen-ploča, koju su postavila Braća hrvatskog zmaja i ujedno je obilježena obljetnica smrti Zrinskoga i Frankopana. Prema pisanju ilustriranog tjednika Svijet, sudjelovao je iz Zagreba i drugih bližih mjesta velik broj društava: pjevačkih, sokolskih, vatrogasnih, kulturnih, ženskih i drugih kao i mnogih pojedinaca. U povorci je bilo oko 3000 ljudi. Veliki meštar Družbe Braće hrvatskog zmaja E. Laszowsky otkrio je spomen-ploču. Izrečeno je nekoliko govora koji su isticali značenje Zrinskih i Frankopana. Poslije podneva istoga dana bijaše priređena vrlo animirana veselica. List je objavio i fotografiju koja prikazuje gospođe Hrvatske žene i Katarine Zrinske sa svečanosti u Ozlju.97 Knez Albert Marija Lamoral Thurn-Taksis izdao je u svom gradu Regensburgu 6. srpnja 1928. darovnicu kojom grad Ozalj na vječna vremena daruje družbi Braće Hrvatskoga Zmaja u Zagrebu, koja su tu darovnicu prihvatila 16. srpnja 1928. g.98

O Zrinskima i Frankopanima svake godine 30. travnja na godišnjicu smrti bana Petra Zrinskog i kneza Frana Krste Frankopana suvremeni tisak objavljivao je prigodne članke (iz povijesti obitelji, o (uroti) pobuni zrinsko-frankopanskoj, o proslavama, komemoracijama i sl.). Sarajevski list Napredak99 piše da je Društvo Katarina Zrinska svake godine prisustvovalo proslavi Zrinsko – Frankopanskog dana. Osobito svečana komemoracija hrvatskih mučenika Zrinskog i Frankopana održana je u velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu 30. travnja 1935. Priredba je otpočela u 20 sati, posjeta je bila i za sam Zagreb rekordna. Sve što misli s narodom, s narodom osjeća bilo se skupilo da oda počast mučenicima za hrvatsku misao i slobodu. Među uzvanicima bio je naročito zapažen i burno aklamiran mladi hrvatski nadbiskup preuz. g. Dr. Alojzije Stepinac. Bio je izveden i obilan program (Beethoven, Mozart, Ivan pl. Zajc i dr.). O Zrinskima i Frankopanima lijepo patriotsko predavanje održala je dr. Zdenka Smrekar (1884–1946?).100

U Odboru za proslavu 30 godina spisateljskog rada Marije Jurić-Zagorke 1931. bila su uključena sva zagrebačka i humanitarna ženska društva. Cilj je bio prikupiti sredstva kojima bi se Mariji Jurić-Zagorki, našoj prvoj ženi novinarki i političkoj reporterki, u Zagrebu sagradila skromna kućica.101 Apel su potpisale 23 ženske udruge (udruženja) iz Zagreba. Uime društva Katarina Zrinska letak je potpisala njena predsjednica Ljubica Hečimović. Iako su apel potpisale 23 ženske udruge (udruženja), Zagorka nikad nije dobila svoju kućicu.

Nakon parlamentarnih izbora od 5. svibnja 1935. započinje aktivniji rad svih nacionalnih društava na kulturno-prosvjetnom i socijalnom polju. Sva hrvatska ženska društva stavila su u svoj program rada za 1935. godinu pomoć gladnima, koja je nazvana Akcija za narodnu pomoć.102

Ženska sekcija odbora za narodnu pomoć osnovana je u jesen 1935. s namjerom da pomaže rad Centralnog odbora. Odbor je organiziran još 1934. za pomoć gladnima u Dalmaciji i Hercegovini kad je zbog strašne suše zaprijetila propast od gladi. List Naša žena redovito je izvještavao o radu Ženske sekcije, koja je organizirala mnogobrojne transporte djece. Nije to bio lagan ni jednostavan rad. Transporti su dolazili s velikim brojem djece (oko 2000) koja su bila vrlo loše odjevena, pa ih je trebalo u Zagrebu nahraniti i obući za daljnji put u njihove nove domove. Žensku sekciju osnovala je dr. Zdenka Smrekar, a brojila je oko 40-ak gospođa. Predsjednica je bila Vlasta Marković, tajnica Stanka Stožir, a blagajnica Marija Mrnjavčević. Inicijativom Ženske sekcije skupljala su se po gradu odijela i cipele, šivalo se rublje u prostorijama tvrtke Singer, koja je u tu svrhu stavila besplatno na raspolaganje strojeve, rasvjetu i grijanje prostorije. Centrala kamo su dolazila djeca i gdje se obavljao sav posao bile su prostorije Hrvatske žene u Patačićkinoj ulici br. 1. Najaktivnije žene bile su članice društva Hrvatska žena i Hrvatica Katarina Zrinska.103

Istodobno se na poziv uredništva Naše žene provodila po cijelom Zagrebu velika sabirna akcija u korist naše gladne braće po ugroženim krajevima Dalmacije, Like i Hercegovine.104 List je obavještavao članice o akciji. Požrtvovne gospođe u pratnji hrvatskih akademičara obilaze od kuće do kuće i kucaju na svaka vrata moleći za pripomoć. Na mnogima nailaze na puno razumijevanje na mnogima žalibog na potpuno nerazumijevanje, a ima i takovih vrata koja se uopće ne otvaraju. Treba spomenuti da je prvi doprinos na sabirne arke dalo društvo Hrvatica Katarine Zrinjske predavši gđi Anki Turčić tri zlatna dukata sa željom da bi podloga čitavoj sabirnoj akciji bila zlatna i uspjeh tog velikog rada što zamašniji.105 Na poziv Naše žene odazvala su se i druga ženska društva Kolo domaćica i Klub likovnih umjetnica. O toj akciji pisao je splitski dnevnik Novo doba.106 Spomenuti list navodi da su zagrebačke ženske organizacije Hrvatske žene, Kola domaćica i Katarine Zrinjske u zajednici sa zadrugom Sloga povele zajedničku akciju da se djeca najsiromašnijih krajeva iz Dalmacije i Hercegovine smjeste u onim krajevima gdje još ima kruha u obilju.107 Prva grupa tih ubogara ispod 10 godina njih 128 stigla je jutros iz raznih sela mučke krajine u pratnji roditelja. Djecu su smjestili u prostorije samostana franjevaca na Dobrome u Splitu. U Gradskoj kuhinji dobili su ručak, a večerati će na račun zadruge Sloge.108

Društvo Katarine Zrinjske organiziralo je jednu akciju nekoliko dana prije Svih Svetih, kao i na sam blagdan. Članice Hrvatske žene i Katarine Zrinjske prodavale su na Mirogoju spomen-vijence, izrađene na kartonu s natpisom Na čast mrtvima – za pomoć gladnima! Zagrebačko rodoljubno građanstvo otkupljivalo je spomenute vijence i plaćalo ih i većom cijenom no što je bila određena. Tom je prodajom prikupljeno više od trideset tisuća dinara.109

Društvo Katarina Zrinska osim na humanitarnom djelovalo je i na kulturnom polju. Otkriće spomenika 16. rujna 1935. u Zagrebu arheologu svjetskoga glasa don Frani Buliću (1846–1934) zabilježili su svi tadašnji listovi, Obzor, Večer, Novosti, Jutarnji i dr. Jutarnji list na naslovnoj stranici objavio je članak da je toga ponedjeljka 16. rujna 1935. bio nezaboravni dan u Zagrebu. List je nabrojio sva društva koja su sudjelovala u slavlju, javljao o oduševljenju, zanosu i sreći i govorima prigodom otkrića. Otkriće spomenika don Frani Buliću pretvorilo se u snažnu kulturnu i narodnu manifestaciju u kojoj su sudjelovala mnoga hrvatska društva iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Najbrojnije zastupljeno bilo je društvo Hrvatska žena, koje je bilo i organizator svečanosti. U povorci iza Hrvatske žene išla je velika povorka članica Katarine Zrinjske.110

Članice su na svim važnijim svečanostima bile obučene u društvenu odoru. Na glavi su nosile kapu, koja je bila trokutastog oblika. Na crnoj platnenoj tkanini crnim perlicama bila je izvezena s lijeve i desne strane hrastova grančica. U sredini je bio hrvatski grb s krunom (grb društva?). U grbu je bio izvezen s perlicama natpis društva Katarina Zrinska. Traka je na zatiljku bila spojena s lastikom.111 Članice su bile obučene u crne haljine.112

Na Spasovo, 21. svibnja 1936. svečano je postavljeno i otkriveno brončano poprsje hrvatskom pjesniku Dragutinu M. Domjaniću.113 Tom su činu prisustvovali svi sudionici međuklubskoga jugoslavenskog Pen-kluba te delegati mnogih zagrebačkih kulturnih ustanova i društava, među kojima su bile i članice Katarine Zrinske.

Na poticaj Družbe Braće hrvatskog zmaja 15. svibnja 1936. održana je na mirogojskom groblju u Zagrebu velika narodna svečanost. Inicijativom Družbe Braće hrvatskog zmaja prenesene su iz Pokupskoga kosti hrvatskog preporoditelja i pjesnika ilirca Pavla Štoosa, koji je u Pokupskom preminuo 1862. kao župnik. Na Mirogoju su se okupili članovi Braće hrvatskog zmaja s dr. Rudolfom Horvatom na čelu, koji je održao govor, zatim predstavnici društva Hrvatske žene, Katarine Zrinske, Napretka, svećenstva, omladine i dr.114

Društvo Katarina Zrinska sudjelovala je u svim narodnim i vjerskim priredbama. Svake godine na Tijelovo organizirane su u Zagrebu procesije u kojima su sudjelovala uz velik broj građana i predstavnika vlasti i sva društva u društvenim odorama i s društvenim barjacima. Prema pisanju Svijeta 1936. godine (20. lipnja) bilo je u procesiji 76 društava. Procesiju je vodio nadbiskup koadjutor dr. A. Stepinac uz brojnu asistenciju svećenstva.115

Sva hrvatska društva prisustvovala su u Petrinji na proslavi (Svi Sveti 1936) otkriću spomenika Stjepanu Radiću.116

Od svih predsjednica društva Katarina Zrinska treba izdvojiti agilnu gđu Ljubicu Hečimović. Ljubica Pavelić rodila se 1869. u Karlobagu. Od najranijih godina isticala se dobrim srcem i težnjom da pomogne bližnjem.117 Kao učenica II. razreda pučke škole spasila je iz snijega jedno siroče iz Pazarišta, koje je ostalo nekoliko godina u kući njenih roditelja u Gospiću. Kada se udala za nastavnika Ivana Hečimovića, radi njegove službe živjela je u Tešnju, Tuzli, Banjoj Luci i Sarajevu. U svim tim mjestima radila je zajedno sa svojim suprugom na kulturnom i humanitarnom polju. Njenom inicijativom osnovano je u Banjoj Luci 1904. godine Dobrotvorno gospojinsko društvo, čija je bila prva predsjednica. U Sarajevu je radila u Napretku, te osnovala žensku podružnicu toga društva, u kojem je bila predsjednica. Godine 1923. došla je u Zagreb i razvila znatnu kulturno-humanitarnu djelatnost.118 U Zagrebu se odmah uključila u rad hrvatskih društava, bila je odbornica Napretka i Prosvjetnog saveza. Istaknula se svojim radom i ubrzo u Zagrebu izabrana za predsjednicu društva Katarina Zrinska.119

U povodu 25-godišnjice javnoga kulturnog i humanitarnog rada 7. travnja 1929. društvo Hrvatica Katarina Zrinska priredilo je Ljubici Hečimović jubilarnu proslavu.120 U organizaciju proslave uključila su se i druga ženska društva. Svečanost je bila priređena u prostorijama društva Hrvatske žene (Patačićkina br. 1). Jubilarku je pozdravila gđa Hrvoj. U govoru je iznijela sve zasluge gđe Hečimović za njezina dugogodišnjeg rada na kulturnom i humanitarnom polju. Na proslavi joj je predan jubilarni srebrni lovorvijenac,121 a ona je kao predsjednica tom prigodom uručila uokvirene diplome začasnog članstva gospođama Turčić, Svježko, Franić, Hrvoj te g. Ratkoviću. Povodom 25-godišnjeg rada na kulturnom i humanom polju gđa Ljubica Hečimović primila je brojne čestitke. Ženski list u travanjskom broju 1929. objavio je članak o njezinu dobrotvornom radu i njenu fotografiju. U razgovoru za Ženski list Ljubica Hečimović je izjavila: Započela sam svoj dobrotvorni rad po nekom nutarnjem nagonu osjećajući teške boli nad svakom bijedom. U tome me je radu uvijek podupirao moj suprug pa sam tako mogla da svoje djelovanje u punoj mjeri razvijem. U svom humanitarnom radu za ublažavanje bijede osjećam osobito zadovoljstvo i upravo sam sretna kad pomislim da svojim nastojanjima mogu ublažiti mnogu nevolju. Ovih je 25 godina mojeg rada projurilo brzo a ja sam sretna što sam doprinjela koje zrno za moj mili hrvatski narod i domovinu.122

Ljubica Hečimović umrla je u Zagrebu 7. 11. 1936.123 List Napredak u povodu smrti objavio je sljedeći nekrolog: Naši pokojnici Ljubica Hečimović i Ivan Hečimović. Na 8. studenog umrla je u Zagrebu naša članica i bivša odbornica Ljubica Hečimović rođ. Pavelić. Na sprovodu zastupali su našu podružnicu g. Zrnc, Dr. Landikušić, Simon i Dilberović. Bili su prisutni i mnogobrojni članovi. Na odar pokojnice položena je velika kita cvijeća s vrpcom i natpisom: Svojoj bivšoj odbornici podružnica Napretka Zagreb. Na 18. studenog preminuo je i suprug pok. Ljubice, Ivan Hečimović, također Napretkov član. I njegovu sprovodu prisustvovalo je brojno članstvo. 124

Dolazak gradišćanskih Hrvata u Zagreb u prosincu 1936. bio je povod da su dva ugledna hrvatska društva Hrvatska žena i Katarina Zrinjski kumovala hrvatskim društvima: pjevačkom društvu gradišćanskih Hrvata iz Parndorfa i hrvatskom društvu Prosvjeta iz Beča. Posveti barjaka prisustvovalo je mnogobrojno zagrebačko građanstvo, a slavlje je uveličalo i zagrebačko pjevačko društvo Zvonimir, koje je slavilo 30. godišnjicu svoga djelovanja.125

Društvo Katarina Zrinska održalo je 1937. redovitu godišnju skupštinu, na kojoj je izabran novi odbor i nova predsjednica gđa Tonka Rukavina. Novoizabrani odbor odlučio je intenzivnije prosvjetno i karitativno djelovati.126 Akcije pomoći u korist pasivnih krajeva bile su organizirane i 1937. godine. Da bi se prikupio novac društvo Hrvatica Katarine grofice Zrinske održalo je matineju. Prema pisanju lista Naša žena, ta akcija bila je prvi samostalni nastup toga društva koje se nedavno reorganiziralo.127

Katolički dnevnik Hrvatska straža piše 25. svibnja 1940. o veličanstvenoj tijelovskoj procesiji u Zagrebu. Sama procesija bila je jedna od najljepših vjerskih manifestacija, kojoj je uzeo učešća cijeli Zagreb sa svim svojim ustanovama, društvima i organizacijama. Prisutna su bila mnogobrojna domoljubna društva. Članice društva Katarine Zrinske bile su u svojoj članskoj odjeći i sa svojom društvenom zastavom. U prvostolnoj crkvi na Kaptolu odslužena je svečana pontifikalna misa, koju je služio dr. Alojzije Stepinac, hrvatski metropolita i zagrebački nadbiskup uz veliku asistenciju. U procesiji bio je prisutan i ban dr. Ivan Šubašić, podban dr. Krbek i rektor Hrvatskoga sveučilišta dr. Andrija Živković, načelnik Mate Starčević, predstavnici grada Zagreba i predstavnici vojske.

Treba spomenuti još jednu agilnu članicu društva. To je Krsta Slava Franić.128 Krsta Slava Franić rođena je 1878. u Koprivnici. Kao kći podžupana završila je za ono doba najviše djevojačke škole. U Zagrebu je nakon toga svršila uglednu stručnu školu i stekla diplomu za umjetne radnje i posvetila se tom radu. Njen javni rad započeo je pisanjem. Najprije je počela pisati u dječjem listu Smilje, a zatim u sarajevskom književnom časopisu Nada. Surađivala je još u Hrvatskoj smotri, Domu i svijetu, Agramer Tagblattu. Tiskala je knjigu za djecu Nadzornikova deca i aktovke Gorica i Gda mame doma ni. Njena aktovka Odvjetnik iz prošlog stoljeća prikazivala su diletantska društva u humanitarne svrhe. U Zagrebu nije bilo ni jedne gradske škole, zabavišta, dječjih skloništa (vrtića) i sličnih humanitarnih institucija gdje se nisu izvodili njeni igrokazi, aktovke ili recitirale njene pjesme. Tako je ona zapravo bila godinama neki duhovni mecena javne dobrotvornosti. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata javila se u bolničarsku službu (u ratu joj je poginuo brat). Nakon rata radila je u raznim humanitarnim ustanovama (dobrovoljno dječje zabavište) i udrugama. Godinama je agilno radila u društvu Hrvatska žena. U Petrinji prigodom proslave 15. godišnjice društva Hrvatska žena istaknula se organizacijom akademije i pobudila pozornost svojim govorom.129

U društvu Katarine Zrinske kao predstavnica kulturne sekcije radila je na unapređenju kulturnih ciljeva društva, držala je predavanja, pisala i režirala. List Hrvatica u broju 2 (veljača 1939) objavio je pjesmu Krste Slave Franić Zrinskim velikanima. 130

U ženskim listovima koji su izlazili između dvaju svjetskih ratova nalazimo mnogobrojne članke koje se bave raznim aspektima ženske tematike: ulogom žene u društvu, njezinim obrazovanjem, odgojem, rodoljubljem, ženskim pokretom u svijetu i pravnim položajem žene. U te teme podjednako su se uključivali kulturni i pedagoški djelatnici kao i čitatelji – čitateljice.

Početkom 1935. dr. Zdenka Smrekar (umirovljena profesorica ženske gimnazije i članica društva Hrvatska žena) počela je izdavati časopis za ženski svijet Naša žena. List je osnovan, prema riječima glavne urednice, zbog dva razloga: jedno je da ženu Hrvaticu odgaja kao svjesnog člana porodice i domovine, a u drugu ruku da je prosvjećuje u svim onim pitanjima koja su od važnosti za život žene.131

Kroz pune tri godine (1935–1938) izlaženja, list je osobitu pozornost posvećivao svim pitanjima koja su od važnosti za život žene (domaćice i one u zvanju). Naša žena imala je priloge isključivo od ženskih suradnika. List je imao stalnu rubriku Iz naših ženskih društava. Uredništvo lista molilo je sva ženska društva da im šalju svoje izvještaje o radu kako bi mogli obavještavati hrvatski ženski svijet o radu hrvatskih ženskih društava želeći da se na taj način društva međusobno upoznaju i zbliže i da jedno dobiva poticaj u radu od drugoga.132 Dr. Vladko Maček je u razgovoru s urednicom Naše žene, dr. Zdenkom Smrekar o rodoljublju hrvatskih žena izjavio: Vidim, da hrvatske žene i seljakinje i građanke ni najmanje ne zaostaju u svom rodoljublju za svojim muževima i braćom, te dapače da tom svom rodoljublju u mnogim prilikama davaju još jači izražaj nego muškarci. Ipak, mislim, da neće biti zgorega, ako naročito građanskim ženama pripomenem, da se rodoljublje ne sastoji samo u poštivanju i slavljenju prošlosti, nego da glavni izraz rodoljublja ima biti briga za sadašnjost i budućnost….133

Dr. Smiljana Antunović-Mikačić, suradnica lista Naša žena iz Splita,134 pisala je: O ulozi žene u današnjem društvu, da je današnja žena i kao domaćica i kao radnica izvan svoje kuće važan društveni faktor i ta žena danas osjeća potrebu da uzme aktivnog učešća u svim suvremenim društvenim pokretima. Ona je poručivala ženama da trebaju pratiti sve suvremene događaje, da trebaju pomagati bijedne, potlačene i izrabljivane. To je cilj organiziranju žena i njihovu okupljanju. U novoj političkoj situaciji trebaju i žene da dođu do boljeg položaja, to one već na osnovu svoje današnje uloge u društvu u punoj mjeri i zaslužuju, jer žena je već danas suradnica muškarcu gotovo na svim područjima njegova rada. I zato kada se govori o ulozi žene u današnjem društvu ne valja to smetnuti s uma135.

Na zagrebačkoj Radio-postaji održavala su se tijekom 1936. predavanja pod nazivom ženski sat. Predavačica dr. Zdenka Smrekar obrađivala je svaku temu objektivno i na način da se svaka ozbiljna žena mora složiti s njenim nazorima. Dr. Z. Smrekar stalno je isticala ideju o suradnji muškarca i žene na izgradnji kulture. Prema njenim riječima ženu je trebalo stalno poticati da razvija svoje posebne sposobnosti. Predavanje Ulaz žene u javni život objavila je i Naša žena.136 Među ostalim Z. Smrekar je rekla da je žena počela ulaziti u javni život početkom 19. st. nakon Francuske revolucije, koja je poljuljala sve osnove društva i života novim evanđeljima bratstva, jednakosti i slobode. Dva su momenta po riječima dr. Smrekar snažno utjecala da je žena stala ostavljati tihi zaklon kućnog ognjišta i ulaziti u javni život. Prvo je ekonomski moment, a drugi razlog je potreba individualne slobode. Dok je prvi razlog – ekonomski, iskrsnuo među ženama gospodarski slabijima zbog nužde, dotle se drugi iskristalizirao među ženama ekonomski jakim kao potreba duha, intelekta, kao rezultat spoznaje da i u žene ima sposobnosti i vrlina koje mogu i te koliko da vrijede u javnome životu.137

Dr. Z. Smrekar svoje predavanje je zaključila riječima ulaz žene u javni život ima samo svoj raison d`être, svoje logično i moralno opravdanje, ako žena time unosi nešto novo, bolje vrednije, nešto po čemu javni život postaje i ljepši i pravedniji i bolji da se živi.138

Društva su prestala djelovati uoči Drugoga svjetskog rata. Nakon osnivanja Nezavisne Države Hrvatske (10. 4. 1941) prestaju s radom neka društva i osnivaju se nova.139 Društvo Katarina Zrinski gubi na ranijem značenju te njezinu ulogu postupno preuzimaju druga ženska društva. Godine 1943. društva Hrvatska žena i Katarina Zrinska prestaju djelovati prema zakonskoj odredbi i imovini raspuštenih i ustrojenih društava objavljenoj u Narodnim novinama od 5. svibnja 1943. godine.

Dokumentacija (arhiva) i barjak tih ženskih društava nakon rata (1945) su spaljeni i uništeni(?).

Društvo Katarina Zrinska, zapostavljeno i zaboravljeno ponovno je oživjelo (s novim pravilima) u Zagrebu 1999. godine, ali kao stranačka udruga Hrvatske demokratske zajednice (HDZ).140

Rad na ovoj temi bio je otežan zbog manjka arhivske građe i drugih stručnih i znanstvenih radova. U nedostatku arhivske građe koristila sam se najviše suvremenim tiskom, posebice ženskim časopisima i sjećanjima (rijetkih) nasljednika. Uz velik trud uspjela sam rekonstruirati djelovanje ženskih društava koja su imala ime po hrvatskoj banici Katarini Zrinskoj. Društva su međusobno surađivala, iako su se razlikovala prema pravilima društva. Međutim s obzirom na velik broj dobrotvornih žen_

skih društava u svim hrvatskim gradovima (Zagreb, Kar-

lovac, Petrinja, i dr.) ta ženska društva bez obzira na društvene priredbe kojima je svrha bila da u prvom redu donesu materijalnu korist, smatrala su da je njihova zadaća dovršena godišnjom zabavom i sudjelovanjem na svečanim nacionalno-političkim manifestacijama, sprovodima ili procesijama. Nije bilo (izuzev Hečimović, Brajša, Kleščić) ni jačih ličnosti koje bi sintetizirale te sitne akcije i bile neki »vodiči« u društvenim nastojanjima. 

1 Hrvatica. Časopis za ženu i dom, Izdavač i glavni urednik: Marija Jurić-Zagorka, br. 2, veljača 1939.

2 Neki autori umjesto naziva zrinsko – frankopanska urota upotrebljavaju naziv pokret, pobuna, revolt, nezadovoljstvo i sl.

3 U disertaciji Inge Lehmann o molitveniku Putni tovaruš Ane Katarine Zrinske, autorica tvrdi (na temelju djela Ivana Kukuljevićeva »Književnici u Hrvatah s ovu stranu Velebita«, u: Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 9, 1868) da je u hrvatskom puku dugo živjela tradicija o Katarininoj izdaji muža i brata, odnosno o njenoj krivnji za urotu, a da pri toj tvrdnji nije navedeno da je takvo neopravdano mišljenje nastalo najvjerojatnije pod utjecajem narodne pjesme. Naime, priprosti puk često je svaljivao krivnju na žene junakâ, posebno ako su one bile stranog podrijetla, što je s Katarinom mogao biti slučaj budući da joj je majka bila njemačka grofica Inhofer. Hrvatska revija, br. 1, Zagreb, siječanj 1993, str. 109.

4 Nije poznat ni jedan portret Katarine Zrinske. Od njene djece sačuvan je samo lik kćeri Jelene na više portreta. Marijana Schneider, Zrinski i Frankopani u likovnoj umjetnosti, u: Historijski zbornik, god. XXV–XXVI, 1972–1973, str. 263.

5 Ana Katarina Frankopan – Zrinska (oko 1625–1673). Hrvatski kajkavski pisci. Sv. II. 17. stoljeće (dalje: Hrvatski kajkavski), ur. Olga Šojat, Zagreb, 1977, str. 8.

6 Zvonimir Bartolić, Majka Katarina. Biografski i književno – povijesni kolaž o Ani Katarini Frankopan – Zrinski i Putni tovaruš. Na spomen 330. obljetnice smrti (dalje: Majka Katarina), Čakovec, 2004, str. 204.

7 Hrvatski kajkavski, str. 8.

8 Još su uvijek nepoznati grobovi Katarine i kćeri Veronike. Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan i Ivan Zrinski, zvan Gnade (Milost), počivaju u zagrebačkoj katedrali. Judita, opatica klarisa, pokopana je 1703. u zagrebačkom samostanu u crkvi sv. Trojstva.

9 Eugen Kumičić, Urota Zrinsko-Frankopanska, Zagreb, 1996.

10 U povodu 41. obljetnice smrti A. Starčevića održana je komemoracija u Glazbenom zavodu u Zagrebu. Poziv Braćo Hrvati (letak) potpisale su uz druga nacionalna društva i Društvo Hrvatica Katarine grofice Zrinjski. Zagreb, 1937.

11 Spomenica Zrinsko – Frankopanska prigodom svečanog prenosa njihovih kostiju u domovinu, Zagreb, 1919.

12 Milutin Mayer, Tragedija roda Zrinsko – Frankopanskoga (30. travnja 1671) Svijet, br. 13 (1. 5. 1926), str. 238–239.

13 Pravaš. Glasilo HSP, br. 25 (30. 4. 1923). Na temelju Riječke i Zadarske rezolucije utemeljena je 1905. nova stranačka oporbena skupina, zvana Hrvatsko-srpska koalicija. Koalicija je 1906. pobijedila na izborima i od te godine do 1918. ona je imala većinu u Hrvatskom saboru.

14 Imenom banice Katarine Zrinske nazvan je konvikt za učenice stručnih škola u Sarajevu (Konvikt Katarina Zrinska). Ilustrovani Svijet, br. 19 ( 5. 5. 1928), str. 413; Zajednica doma i škole pri Državnoj narodnoj ženskoj školi Katarina Zrinjska u Slavonskom Brodu; SBUO Pov. II 3 i 1932–1938, ZP 3739: stp, 6+6, Hrvatski državni arhiv.

15 Ženski list, br. 5 (svibanj 1932)

16 Lucija Benyovsky, Dobrotvorna gospojinska (ženska) društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata (dalje: Dobrotvorna gospojinska), u: Časopis za suvremenu povijest, god. 30, br. 1, Zagreb, 1998, str. 73–93.

17 Niklas, Rasprava o izbornom pravu žena u Hrvatskom saboru, u: Ženski svijet. Mjesečnik za kulturne, socijalne i političke interese žena. Izdaje i uređuje Zofka Kveder – Demetrović, br. 1, 1918, str. 6–10.

18 Nevenka prema politici i rodoljublju. Ženski svijet, br. 1, 1918, str. 197–199.

19 Društvo se spominje pod različitim nazivima: Katarina Zrinska i Katarina Zrinjska.

20 Ljubomir Antić, Hrvati u Južnoj Americi, Zagreb, 1991, str. 269–270.

21 Isto, str. 270.

22 Isto. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata znatan dio Hrvata pristupio je jugoslavenskom iseljeničkom pokretu, koji je stvorio svoju organizaciju Jugoslavenska narodna obrana (JNO) u Južnoj Americi. Isto, str. 47.

23 Olga Barić, Hrvatica, br. 2 (veljača 1939), str. 54. Kada se Olga Barić nakon Prvoga svjetskog rata vratila u Zagreb, osnovala je velik broj ženskih grana Hrvatske seljačke stranke.

24 Monografija društva Hrvatska žena povodom 60. obljetnice društva Hrvatska žena, grana 1. Chicago, 1989.

25 Izbliza Hrvati u Australiji. Katalog izložbe, Muzej Mimara, 27. 1. – 10. 2. 2005, str. 35.

26 Radoslav Lopašić, Karlovac. Poviest i mjestopis grada i okolice, Zagreb, 1879.

27 Marija Vrbetić – Agneza Szabo, Karlovac na razmeđu stoljeća 1880–1914, Zagreb, 1989.

28 Pravila Hrvatskog katoličkog ženskog prosvjetnog društva Katarina Zrinjska (dalje: Pravila) ustanovljena su i odobrena na sastanku održanom 24. ožujka 1919. u Karlovcu.

29 Zvonimir Bartolić, Majka Katarina, str. 117.

30 Pravila Hrvatskoga katoličkog ženskog prosvjetnog društva Katarina Zrinjska odobrila je Kraljevska hrvatska glavna zemaljska vlada, povjereništvo za unutarnje poslove u Zagrebu 10. veljače 1920, Hrvatski državni arhiv, broj zapisa 19467.

31 Isto, član 2.

32 Nisam našla podatke je li društvo osnovalo knjižnicu, čitaonicu i pčelicu za štednju.

33 Pravila, član 3.

34 Danica Bedeković, Naš ženski pokret. Almanah Luči. 1905–1926. jubilarni dvobroj, god. XX, Zagreb, 1. 9. 1925, str. 293–298. Danica Bedeković bila je tajnica Hrvatske katoličke ženske Sveze. U spomenutom članku D. Bedeković piše da je najbolje rješenje problema organizacije ženskog pokreta u osnivanju ženskih prosvjetnih udruženja koja različitim odsjecima mogu da zahvate sve prikladne grane rada.

35 Pravila, član 16.

36 Glavna skupština Katarine Zrinjske u Karlovcu. Ženska misao, List za prosvjetu, socijalni rad i organizaciju, br. 5 i 6 (Zagreb, 15. 7. 1920), str. 83.

37 Ćiro Brajša (1889–1977) rodio se u Pazinu. Nakon završene klasične gimnazije u rodnome mjestu studirao je pravo u Beču i Zagrebu, gdje je postigao doktorat. Bio je član Seniorata. Politički je djelovao u Hrvatskoj pučkoj stranci. Kao odvjetnik djelovao je u Gornjoj Stubici, Karlovcu i Zagrebu. Suprug Sofije Brajša i otac gđe Jelene Brajša. Jure Krišto, Hrvatski katolički pokret 1903.–1945. (dalje: Hrvatski katolički), Zagreb, 2004, str. 127.

38 Sofija Brajša, Katarina Zrinjska u Karlovcu (dalje: Katarina Zrinjska u Karlovcu), u: Obitelj, br. 3, Zagreb, 7. 6. 1931, str. 378–379. U vezi sa spomenutim predavačima vidi: Jure Krišto, Hrvatski katolički.

39 Isto.

40 Isto.

41 Karlovačke novosti u br. 1 od 12. lipnja 1932. objavile su popis svih karlovačkih kulturnih, prosvjetnih i karitativnih društava. Na popisu se nalazi i Katoličko društvo Katarina Zrinjska.

42 O obilježavanju Zrinjsko-frankopanskog dana vidi: Zvonimir Bartolić, Majka Katarina., str. 32–45.

43 Sofija Brajša, Katarina Zrinjska u Karlovcu, str. 378–379.

44 Isto.

45 Jugoslavenski narodni ženski savez osnovan je u Beogradu 1919, a konstituirao se u Zagrebu 1920. u cilju zbliženja sviju ženskih društava u Jugoslaviji. Od zagrebačkih društava bilo je učlanjeno 28 društava. Društva Hrvatska žena i Hrvatsko društvo grofice Katarine Zrinske nisu bila učlanjena u Jugoslavenski narodni ženski savez (predsjednica je bila u Zagrebu Zlata Kovačević-Lopašić, tajnica Danica Bedeković). Almanah, Zagreb, 1932.

46 Majčin dan. Karlovački glasnik, br. 20, Karlovac, 19. 5. 1933.

47 Humanitarno-kulturno udruženje Kolo srpskih sestara osnovano je u Beogradu 1903. godine. Naziv (ime) udruženju dao je Branislav Nušić. Članice štuju uspomenu na srpsku slikaricu Nadeždu Petrović. Ona je sudjelovala je u Prvom svjetskom ratu i kao bolničarka zarazila se tifusom, od kojeg je umrla 1915.

48 O karlovačkom gvardijanu Gjuri Bencetiću, koji je u Karlovcu osnovao Pučku kuhinju i Dječje obdanište vidi: Lucija Benyovsky, Dobrotvorna gospojinska, str. 45–47.

49 Originalnu kapu sačuvala je gđa Alma Toplak (rođ. 1928). Kapu je nosila njena majka gđa Ljubica Holzel-Toplak, koja je bila članica društva Katarine Zrinske od 1920. do 1940. u Karlovcu. Kapu sam dobila i presnimila posredstvom gđe Slavice Kavicki iz Karlovca.

50 Hrvatica, br. 4, travanj 1940.

51 Marija Jurić-Zagorka uređivala je Ženski list od 1925. do 1938. Bio je to ženski ilustrirani list usmjeren na konkretne probleme, nacionalne, ženske, kulturno-prosvjetne. Od 1938. list mijenja formu i ime te nastavlja izlaziti kao Hrvatica. List Hrvatica imao je stalnu rubriku Društveni rad naših žena.

52 Glas Katoličke žene. Glasilo Biskupijskog okružja hrv. Katoličkih žena, god. II, br. 3–4, Zagreb, (ožujak–travanj) 1941.

53 Jure Krišto, Hrvatski katolički, str. 126.

54 U dobrotvornom društvu sv. Vinka u Zagrebu održala je predavanje o zadaći žene u karitativnom radu. Uloga žene u karitativnom radu, Hrvatica , br. 21, siječanj 1940.?.

55 Sofija Dušić-Brajša, Žensko pitanje (izlazilo je u nastavcima), Ženska misao. List za prosvjetu, socijalni rad i organizaciju, br. 1, 21. 11. 1919.

56 Podatke o Sofiji Brajši dobila sam od njene kćeri Jelene Brajše na čemu joj zahvaljujem. Podatke je napisala njena teta Katica Dušić (Sofijina sestra) u Zagrebu 11. 2. 1941.

57 Sofija Brajša, Katarina Zrinjska u Karlovcu, str. 378–379.

58 Hrvatica, 12, prosinac 1939.

59 Broj katoličkih društava i katolika učlanjenih u njima bio je prilično velik. Prema podacima koje je 1938. skupio nadbiskupski tajnik dr. Franjo Šeper za zagrebačku nadbiskupiju, bilo je ukupno 1642 društva s ukupno 129 622 člana. Jure Krišto, Hrvatski katolički, str. 223.

60 Rad katoličkih društava. Hrvatica, br. 4, travanj 1940.

61 Isto.

62 Glas Katoličke žene, br.1–2, siječanj–veljača 1942.

63 Isto.

64 Original zapisnika društva Hrvatska žena iz Petrinje od 1921. do 1927. nalazi se kod Dinka Predoevića, Put za Matulji 25, Matulji. Zahvaljujem na informacijama i presnimci.

65 Rad Hrv. potpornog društva »Sv. Katarina« Banovac, br. 40, Petrinja, 3. 10. 1937.

66 Narodna sloga. List za politiku i narodno gospodarstvo, br. 2, 1935.

67 Pravila društva iz 1930. nisu sačuvana u Hrvatskom državnom arhivu.

68 Otkriće spomenika Stjepanu Radiću. Banovac, br. 31, Petrinja, na Svi Svete 1936.

69 SBUO–Pov. II predmet 5596/37.HDA, 6.

70 Isto, čl. 2

71 Isto čl. 6 i 7.

72 Rad Hrv. potpornog društva »Sv. Katarina«, Banovac, br. 40, Petrinja 3. 10. 1937.

73 Zadušnice za banicu Katarinu Zrinski. Banovac, br. 45, Petrinja 13. 11. 1938.

74 Desetgodišnjica društva Hrvatica Katarine grofice Zrinski. Banovac, br. 21, Petrinja, 21. 5. 1939, str. 3.

75 Arhiva društva nije sačuvana.

76 Lucija Benyovsky, Jelisava Horvat (1880.–1961.) (dalje: Jelisava), u: Dr. Rudolf Horvat život i djelo. Referati sa znanstvenog skupa u Koprivnici, Koprivnica 1998, str. 94–115.

77 Društvo Hrvatica Katarine grofice Zrinjski, Jutarnji list, 22. 4. 1936.

78 Prvi javni nastup Društva hrvatska žena bio je 15. lipnja 1921, kada je na poziv Družbe Braće hrvatskog zmaja korporativno došlo u Vrbovec, rodno mjesto hrvatskoga bana Petra Zrinjskog (1621–1671). Toga se dana slavila 300. godišnjica njegova rođenja kao i posveta domaćeg Hrvatskog pjevačkog društva Petar Zrinjski, kojemu je kumovala Ivka barunica Ožegović. Tom prigodom prisutnima se uime društva obratila potpredsjednica Marija Kumičić. Jutarnji list, 20. travnja 1936.

79 Pravila društva hrvatskih žena Katarine grofice Zrinske u Zagrebu, 6. 8. 1921, Hrvatski državni arhiv, br. 2636. Neka prezimena članica su nečitljiva.

80 Isto, čl. 2

81 Almanah, Zagreb 1932, str. 153.

82 Gđa Marija Hečimović-Pintar sjeća se da je sa svojom tetom Ljubicom Hečimović dolazila na sastanke društva u prostorije Društva Braće hrvatskog zmaja na Kamenitim vratima.

83 Prema pravilima Društvo Katarina Zrinska namjeravalo je osnivati i podružnice na temelju istih pravila. Budući da arhiva društva nije sačuvana, nije mi poznato gdje su bile podružnice (možda u Petrinji?).

84 Društvo Hrvatska žena, UOZV VIII–10 18656/1921, ZP 3562; tsp. 6. HDA.

85 Molitva Katarine Zrinske najuzoritije Hrvatice, priredio Josip Grbelja, Zagreb, 1995, 19. str.

86 Izvještaj šefa policije Vrbanija od 12. 6. 1922. pokrajinskom namjesniku za Hrvatsku i Slavoniju Jurju Demetroviću. Hrvatski državni arhiv, br. 6144/1922.

87 Rudolf Horvat, Hrvatska na mučilištu (dalje: Hrvatska na mučilištu), Zagreb, 1942, str. 151–154.

88 Lucija Benyovsky, Jelisava.

89 Rudolf Horvat, Hrvatska na mučilištu.

90 Predsjedničkom uredu kraljevskog redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu. Zagreb, 12. 6. 1922, br. 6268. Prs.1922. HDA.

91 Lucija Benyovsky, Dobrotvorna gospojinska, str. 28.

92 Duvanjski zbornik, ur. Jure Krišto, Zagreb – Tomislavgrad, 2000.

93 Svijet. Ilustrovani tjednik, br. 2, 10. 7. 1926, str. 23. Fotografija prikazuje skupinu zagrebačkih sudionika snimljenih ispred bečke katedrale, među kojima se u službenoj odori nalaze članice Hrvatske žene i Katarine Zrinske.

94 Nisam uspjela saznati gdje je zastava. Je li uništena zajedno s arhivom (zapisnicima) društva nakon 1945. godine?

95 Uspomeni Zrinskih i Frankopana. Pregled datuma rođenja, vjenčanja i smrti slavnih knezova bribirskih, Zrinskih i Peranskih od plemena Šubić te knezova Krčkih – Modruških – Vinodolskih – Senjskih – Tržačkih – Slunjskih – Brinjskih – Ozaljskih itd. Frankopana, sredio Zmaj Brloški, Zagreb 1926. Predsjednica društva: Dragica Novosel rođ. Puffler (1866–1942).

96 Milutin Mayer, Grad Ozalj, u: Obitelj. Ilustrovani tjednik, br. 17, 26. 4. 1931.

97 Svijet. Ilustrovani tjednik, br. 15, 15. 5. 1926, str. 288.

98 Isto.

99 Napredak, glasilo hrvatskog kulturnog društva u Sarajevu, br. 5, svibanj 1935, str. 65.

100 Isto.

101 Bjelovarski list, br. 19, Bjelovar, 9. 5. 1931.

102 Akcija za narodnu pomoć, u: Naša žena, br. 42, 9. 9. 1935.

103 Naša žena, br. 28, 1. 10. 1936. Kada su se djeca koja su bila smještena na trošak Ženske sekcije u Lužnici i Leskovcu vratila nakon godinu dana svojim domovima, Ženska sekcija odbora za narodnu pomoć je likvidirana, jer je prestala svrha radi koje je osnovana.

104 Naša žena, br. 2, 9. 11. 1935, str. 5.

105 Turčić Anka (1887–1938) supruga šumskog industrijalca Umberta (iz Kartoteke – Mirogoj).

106 Novo doba, 3. siječanj 1936, str. 3.

107 U Pravilima Seljačke Sloge, hrvatskoga seljačkoga prosvjetnoga i dobrotvornoga društva u Zagrebu (osnovano 1920. u selu Buševu), kao svrha društva najavljeno je unapređivanje i širenje seljačke kulture prosvjetnim i dobrotvornim radom. Mirko Glojnarić, Borba Hrvata (1919–1939), Zagreb 1940, str. 251.

108 Isto.

109 Isto.

110 Jutarnji list, 17. 9. 1935.

111 Sačuvana je samo kapa.

112 Fotografiju članica društva Katarina Zrinski (u sredini, četvrta s desne strane je Ljubica Hečimović, do nje sjedi s lijeve strane Hedviga grofica Oršić) i fotografiju sa sprovoda Ljubice Hečimović na Mirogoju, dobila sam od gđe Marije Hečimović-Pintar, na čemu joj zahvaljujem.

113 Otkriće poprsja pjesniku Kipcov i popevkih, Svijet. Ilustrirani tjednik, br. 22, 30. 5. 1936.

114 Svijet. Ilustrirani tjednik, br. 20, 16. 5. 1936, str. 477.

115 Svijet. Ilustrirani tjednik, br. 25, 20. 6. 1936.

116 Otkriće spomenika Stjepanu Radiću. Preko 30 000 ljudi na proslavi. Banovac, nezavisni list za Petrinju i okolicu, god. 1, Petrinja, na Svi Svete 1936, br. 31.

117 Svečanost u društvu Katarine Zrinske i Hrvatske Žene. Novosti, br. 93, 5. travnja 1929.

118 Ljubica Hečimović, Almanah, Zagreb 1932, str. 323–333.

119 Gđa Marija Hečimović-Pintar sačuvala je i dvije povelje, koje je darovalo Društvo Hrvatica Katarina grofica Zrinski svome članu utemeljitelju. P. N. Ljubici Hečimović našoj dragoj predsjednici kao začasnom članu, a druga je bila uručena Svome članu utemeljitelju Ivanu Hečimoviću, prof. u m. Kao začasnom članu. u.z. Predsjednice, Hedviga grofica Oršić, podpredsjednica i Slava Franić u zamjeni tajnice (tajnica Amalija Pavlić) U Zagrebu 10. srpnja 1927.

120 Jedan ženski jubilej. Ženski list, travanj 1929.

121 Spomen spis sa srebrnim lovorvijencem: Predsjednici Ljubici Hečimović prigodom 25 godišnjice njenog kulturnog rada. Hrvatice Katarine Zrinski. 1929. sačuvala je Marija Hečimović-Pintar, nećakinja Ljubice Hečimović. Osim lovorvijenca gđa Marija Hečimović-Pintar sačuvala je i jedan tanjur s cvjetnim motivom, koji ima u sredini grb u kojem piše Katarina Zrinska i jedan srebrni bokal, koji je društvo darovalo svojoj počasnoj predsjednici.

122 Isto.

123 Podatke (presnimke) godine rođenja i smrti članica dobila sam od gđe Jadranke Kašnar-Jagarinec iz Kartoteke Gradska groblja d. d., Mirogoj 10. Na pomoći joj zahvaljujem!

124 Napredak. Glasilo hrvatskog kulturnog društva u Sarajevu, 1936.

125 Naša žena, br. 32, 16. 12. 1936.

126 Naša žena, br. 5, 1937.

127 Naša žena, br. 9, 1937, str. 17.

128 Slava Krsta Franić bila je sestra književnika Milana Ogrizovića (1877–1923).

129 Galerija javnih radnica. Krsta Slava Franić, Hrvatica, br. 2, veljača 1940, str. 169–170.

130 U spomenutom broju objavljen je članak Dan Zrinskog i Frankopana i odlomak iz Urote Zrinsko-Frankopanske romana Eugena Kumičića, str. 162–164.

131 Naša žena, 26. 1. 1938. Uvodni članak urednice dr. Zdenke Smrekar u povodu 3. godišnjice izlaženja lista.

132 Naša žena, br. 2, 1937.

133 Naša žena. Tjednik za ženski svijet, br. 40, 26. 10. 1935.

134 Među ženama Splita, koje su tijekom 1941. aktivno radile u narodno-oslobodilačkom odboru (NOO-u) bila je i dr. Smiljana Mikačić. U proljeće 1942. osnovana je u Splitu grupa intelektualki, koja je bila sastavni dio Mjesnog podbora AFŽ za Split. Na osnivačkom sastanku koji je organizirao Miloš Žanko bila je prisutna i dr. Smiljana Mikačić. Žene Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi, knj. 1, Zagreb, 1955, str. 50 i 151.

135 Naša žena, br. 40, 26. 10. 1935, str. 5.

136 Naša žena, br. 31, 1. 12. 1936.

137 Isto.

138 Isto.

139 Lucija Benyovsky, Dobrotvorna gospojinska, str. 63–66.

140 Osnovana Zajednica žena Katarina Zrinska HDZ-a grada Zagreba. Za predsjednicu Zajednice na državnoj razini bila je izabrana Jadranka Kosor. Jutarnji list, 23. 3. 1999.