O NASTANKU GRADA ŠIROKOGA BRIJEGA

Ivan Dugandžić

O NASTANKU GRADA ŠIROKOGA BRIJEGA

Pregled povijesti zapadnohercegovačkog grada sastavio je Ivan Dugančić iz ogranka MH Široki Brijeg.

Tragovi grada iz starije prošlosti

Povijest jednoga grada počinje gotovo uvijek mnogo prije no što je to zabilježeno. Jer grad ne nastaje slučajno ni odjednom. Tako je i sa Širokim Brijegom, koji je i prije svojega službenog rođendana imao dugu prošlost. Od prvoga znanog čovjekova obitavanja na području potonjega grada do njegova rođendana osnutkom samostana (1846) prošlo je višestruko više vremena negoli od osnutka samostana do danas.

Dakle, povijest širokobriješkoga kraja počela je mnogo prije godine 1846. kada su postavljeni temelji današnjeg samostana. Pretpovijesno, rimsko i srednjovjekovno doba ostavilo je u okolici današnjega grada svjedočanstva mnogobrojnih kamenih zdanja: velika pretpovijesna gomila, na uzvišenju Cigansko brdo iznad Oklaja; srednjovjekovna utvrda u Borku, nedaleko od vrela Lištice; gomile iznad Soldinih kuća pokraj ceste Oklaji-Dobrkovići; gomile na širem području zvanom Radešice; Markanovića gradina nad desnom obalom rijeke Lištice; gradina na istaknutom vrhu brijega Cigansko brdo; Ćavarova gradina na kamenoj litici uz rijeku Lišticu; velika gomila na Ćavarovu brdu zvana Krstine (danas mjesto zvano Bunker); gomile na brijegu zvanom Stražnica u blizini Šuškovih kuća; gomile na rubu Mokarskog polja, istočno prema Turčinovićima; pretpovijesna gradina, rimska i ranosrednjovjekovna utvrda u Mokrom (srednjovjekovni grad Mokriskik, Mokarski grad).1 Tu su i srednjovjekovni nadgrobni spomenici (stećci): Barevište, Jelinak i Polugrina u Mokrom, Sajmište kraj rijeke Lištice te stećci u groblju na Trnu. Starokršćansko doba ostavilo je u Mokrom svjedočanstvo svojega kršćanstva: temelji bazilike s krstionicom (5. ili 6. stoljeće).2 Dakle, okolica Širokoga Brijega puna je zanimljivih i dirljivih tragova iz starije prošlosti. No, vratimo se gradu iznad Mokarskog polja (o kojem sredinom 10. stoljeća piše bizantski car Konstantin Porfirogenet) i srednjovjekovnom gradu u Borku, nedaleko od vrela Lištice.

Gradina Mokro

Prapovijesna gradina, rimska i ranosrednjovjekovna utvrda. Smještena je poviše Matijevića kuća, na brdu nad poljem, tako da zauzima istaknut vršak brda i dio platoa prema Čerigaju. S tri strane pristup je zaštićen prirodnim strminama, a s četvrte strane debelim zidom. Prostor je to veličine 180x60 m. Na najvišoj točki nalaze se ostatci bastiona, danas vidljivi u obliku velike kamene gomile, a u njezinu podnožju nalaze se dijelovi građevina zidanih obrađenim kamenom, bez žbuke. Na gornjem dijelu platoa zapaženi su ostatci pravokutne građevine i okrugle cisterne, rađenih u kamenu, sa žbukom. Površinski nalazi su mnogobrojni. Utvrda je sagrađena u ilirsko doba, a u kasnoantičko vrijeme na njoj je podignut refugij ili pribježište. Spominje je bizantski car Konstantin Porfirogenet (912–959) u svojem djelu O upravljanju carstvom. Utvrda je služila za zaštitu puta koji je vodio od Brotnja iza Trtala do Privalja i Kočerinskog polja, te zaštitu naselja ispod utvrde, u kojem je otkriven temelj crkve iz 5. stoljeća.3

Srednjovjekovni grad

Omanje srednjovjekovno utvrđenje smješteno je na jednoj kamenoj kosi i izvanredno lijepu prirodnom ambijentu blizu nekoliko izvora koji zajedno čine rječicu Lišticu. Ime samoga grada još je nepoznato, ali okolno stanovništvo lokalitet naziva Gradina, a katkad i Borak, kako se zove i jedan od izvora koji čine rječicu Lišticu.

Oblik srednjovjekovne utvrde (nepravilan četverokut) prilagođen je konfiguraciji terena. Uz obje uže strane grada prizidane su četvrtaste kule, a jugoistočni zid naknadno je pojačan visokim podzidama i jednim jakim kontraforom. Debljina je gradskih zidova od 1 do 1,5 m, a visina 1 do 6 m. Od brdskog masiva grad štiti jedan veći i jedan manji usjek. Unutar utvrde nalazi se cisterna. Pokretne nalaze uglavnom čine keramika, željezni predmeti (strjelice, čavli i dr.) i kamene kugle. Ta je utvrda štitila raskrižje putova Mostar – Duvno i Hercegovina –planina. Turci su je osvojili 1477. Dominik Mandić i neki drugi povjesničari misle da je gradina u Borku ostatak utvrde Nebojša ili srednjovjekovni Kruškovac,4 glavni grad srednjovjekovne župe Večerić. Sustavno arheološko iskapanje na srednjovjekovnom gradu izvođeno je u dva navrata: prvo u 1975, a drugo u 1976. godini.5

U podnožju srednjovjekovnoga grada, između golih stijena i klisura, rijeka Lištica prolazi kroz uski tjesnac. S istočne strane toga tjesnaca diže se brijeg zvan Ćavarovo brdo, a brijeg na desnoj strani rijeke zove se Cigansko brdo.6 Podno tih brda, na mjestu zvanom Sajmište, nalazi se staro groblje sa stećcima.7 Područje oko Sajmišta (u kasnom srednjem vijeku raskrižje planinskih putova),8 osim sakralnoga značaja, imalo je veliku gospodarsku ulogu. U ono doba, to je mjesto gdje se održavao sajam, gdje se trgovalo.

Umiranje grada

Nakon rušenja franjevačkih samostana i crkava u 15. i 16. stoljeću, kršćanski puk u Hercegovini ostaje bez ikakvih crkvenih građevina.9 Turci nisu dopuštali katolicima nikakvu gradnju. Turska osvajanja širokobriješkoga kraja (oko 1470) pretvorila su ga u pustoš.10 Na opustjelo zemljište Turci su nastojali vratiti odbjeglo pučanstvo, prije svega Vlahe. Kršćansko pučanstvo postaje raja ili se islamizira. Stoljeća su prolazila: stoljeća kuga, gladi, ratova, a na tom kamenu živjeli su usporedno fratar, raja i beg. Dakle, najpogubnije godine za širokobriješki puk zasigurno su one iz vremena turske vladavine. Strah i nesigurnost za četiristoljetne vladavine Osmanlija tim prostorima prisilili su mnoge obitelji na zbjegove i iseljavanja. Puk, povijesni izvori potvrđuju, to tumači i činjenicom što gradnju solidnijih zdanja nisu dopuštali age i begovi jer rajetin (katolik), koji posjeduje kuću zidanu sa žbukom, postaje nepremjestiv. Sve do početka gradnje (1846) prvoga samostana u Hercegovini (na Širokom Brijegu), povijesni izvori potvrđuju, nema gradnje većih gospodarskih, javnih i obiteljskih objekata. Nema govora o postojanju gradskoga naselja.

O nazivu mjesta

Mjesto gdje se danas nalazi središnji dio grada, uz rječicu Lišticu,11 pripadalo je naselju Lise.12 Uzvisina južno od Ugrovače13 pred njezino ušće u Lišticu zvala se Široki brig i pripadala je naselju Pribinovići14 (danas mjesto samostana i crkve).

Ponad grada uzdižu se tri brijega okrenuta prema rijeci Lištici: Burića brig, Brig Stražnica i Široki brig. Posljednji, smješten u sredini, najširi je od sviju i otud mu ime Široki brig.15 Na njemu je 1846. započeta gradnja franjevačkoga samostana i crkve. I kada je to mjesto postalo duhovno žarište i uljudbeno središte cijele Hercegovine, njegovi su pismeni i nepismeni stanovnici zadržali dotadašnji oblik njegova imena: Široki brig (Brig).

Tako su ga i pisali franjevci prvih pedeset godina. Većina ih je drugu dionicu i dalje pisala malim slovom, iako je to označavalo velik sadržaj. Na izmaku 19. stoljeća ime se počinje pisati u i/j/ekavskom obliku: Široki Bri/j/eg.16 Takvo je službeno pisanje nastavljeno i u 20. stoljeću. Ali u govornom jeziku većine običnog puka i jezično svjesnih učenih ljudi iz toga kraja i dalje se zadržao ikavski oblik. Štoviše, pojedinci su ga tako i pisali.17

Glavno mjesto u početku nastanka gradića mijenjalo je ime više puta. Najprije se zvalo Lise,18 a ne Ćemer19 kako neki pogrešno navode. Ćemer je bio samo dio oko mlinica,20 odnosno Ćemer – po mlinici koja je bila sagrađena na svod (ćemer, perzijsko-turski kemer = svod).21 Potom se prozvalo Lištica – po rječici koja izvire u Borku, dva kilometra sjeverno od središta grada. Nakon toga mjesto dobiva ime Široki Brig – po smještaju franjevačkoga samostana i gimnazije, koji su postali veoma poznati. Pedesetih godina prošloga stoljeća komunistička vlast mijenja naziv u Lištica.22 Široki Brig je preimenovan u Lišticu (ime rječice koja teče kroz taj grad) zbog poraza partizana u tom kraju u Drugom svjetskom ratu. Župa i samostan iznad Lištice zadržali su i dalje ime Široki Brijeg. Gradu i općini vraćeno je prvotno ime 1991, kad su odškrinuta vrata demokracije.23

Nažalost, vraćanjem nekadašnjeg imena,24 nije iskorištena prigoda za ikavsku izvornost imena Široki Brig (izvorno ime), nego za njegovu preinaku (ijekavizaciju) koja je nastala potkraj 19. stoljeća.

Nastanak gradića

Rađanje gradića na rječici Lištici dogodilo se u doba smrti Turskoga Carstva i rađanja austrougarske okupacije, a povezano je uz onodobnu gradnju samostana na Širokom Brijegu. Gradić je sporo rastao, najprije, kada je Austrija početkom prošloga stoljeća napravila cestu Mostar – Lištica – Posušje, snalažljiviji su seljaci počeli graditi kuće uz cestu u blizini mlinice.25 Prvi je sagradio kuću kovač Anđeo Marušić. Od njega je kupio zemljište Miško Slišković-Kuljić i sebi sagradio kuću. Slijedili su Penavići, Naletilići, Sopte, Šola i drugi, te umirovljenici Ivan Milković, Ivan Štimac i dr.26

Budući da je kraj oko Širokoga Brijega (sada gradsko područje) bio slabo naseljen, fratri su na svom zemljištu sagradili godine 1860. dugu, kamenim pločama pokrivenu prizemnicu za smještaj 8 trgovačkih prostorija (tzv. dućana), iznajmljenih svjetovnim trgovcima.27 Na rijeci Ugrovači 1868, po planu fra Mattea Lorenzzonija, podigli su kameni most. Zahvaljujući mostu, putu prečacu Lištica – Brijeg, trgovine postupno s Briga prelaze prema naselju, uz rijeku Lišticu. Tako u prvom desetljeću prošloga stoljeća Široki Brijeg ima osnovnu školu, oružničku i financijalnu postaju, franjevački samostan s gimnazijom, te mnogo dućana i trgovina.28

Godine 1919. putopisac je zapisao: Iza punih 16 godina put me nanese amo i vogjen starom željom pohitih na obalu Lištice, da se i šakom i kapom do mile volje napijem. I jest voda! Pravo vele Lišani: »Ko se Lištice napije, ne more je više nigda zaboraviti!« Ja sam to ovo drugi put u dobar čas iskusio: prvi put bijah još »dite«, ali sad… Kad sam se lipo pokripio. Uputio sam se niz čaršiju.29 To nije više ono selo pred 16 godina (1903. op. a), kad sam zapamtio samo Penavića kulu; to je trgovište, da ne reknem čitav gradić! Sve kuća do kuće, dućan30 do dućana.31

Uoči Prvoga svjetskog rata otvorila se u Širokom Brijegu pošta (1911) i otkupna stanica duhana (1912). Koliko je bio velik društveno-gospodarski značaj novoga duhanskog objekta u Širokom Brijegu, suvišno je isticati. Društveni značaj nove stanice ogledao se u tome što su u njoj našli prvi put u povijesti toga kraja zaposlenje domaći ljudi koji su bili školovani i sposobni. Istodobno se u njoj zaposlio i manji broj fizičkih radnika, a svake godine radilo je stotine sezonskih radnica – vagarica ili doganki.

Prihod od duhana te doprinosi domaćih iseljenika (Amerika) omogućili su ne samo skroman život širokobriješkom seljaku nego i kupnju zemlje za izgradnju kuća uz prometnicu Mostar – Široki Brijeg, današnje središte grada. Najviše se kuća u gradu izgrađivalo za uslužne – ugostiteljske, obrtničke i trgovačke djelatnosti.

Osim najzamašnije – Duhanske stanice, novostvorena Općina32 najveću stavku prihoda imala je od uspostave stočnoga sajma, a koji se najviše razvio 1927. godine.33

Za gospodarski razvoj bilo cjeline bilo pojedinca potreban je novac. Da bi širokobriješki puk što povoljnije došao do novca, fra Didak Buntić je 1910. odlučio zajedno sa svojim suradnicima osnovati Hrvatsku seljačku zadrugu,34 a fra Dominik Mandić je 1924. sa suradnicima osnovao Hrvatsku katoličku štedionicu.35

Od sredine 30-ih godina 20. stoljeća širokobriješko je područje bilo središte za eksploataciju hercegovačkih boksitâ. Prirodni uvjeti, a još više ratne pripreme Trećeg Reicha, tomu su pogodovali, pa je već u 1938. na boksitnim terenima Širokoga Brijega i Čitluka 663 radnika iskopalo 185 950 t. Početak iskorištavanja boksitne rudače donio je Širokom Brijegu do tada nepoznatu gospodarsku dinamiku.36 Uz to treba dodati da se istodobno kao nova djelatnost pojavio kamionski transport,37 da su za nove kamione cestovne dionice bile preuske, pa ih je trebalo širiti kao i probijati nove putove, da je pojačani priljev novca oživio trgovinu itd. Tako su boksiti jednom dijelu Širokoga Brijega postali sredinom 30-ih godina prošloga stoljeća uzrokom nešto lakšeg života i nešto većih nada.

Od godine 1923. teku pripreme za izgradnju hidrocentrale, a prva žarulja na području Širokoga Brijega zasjala je 1936. zahvaljujući franjevcima i velikoj pomoći prinosima o. Franje Čuturića, hrvatskog župnika u Chicagu (SAD). Prvi vodovod izgrađen je godine 1938.

Grad je rastao zahvaljujući i znamenitoj širokobriješkoj gimnaziji, posebno nakon što je ona 1918. bila izjednačena s drugim gimnazijama, dobivši pravo javnosti.

Ne smije se mimoići ni djelovanje školskih sestara sv. Franje. U gradu su održavale (1935–45) žensku stručnu školu, osnovale dječji vrtić i održavale razne tečajeve.38

Za potrebe prikazivanja filmskih predstava u Širokom Brijegu još se potkraj tridesetih godina počeo graditi Dom kulture, koji je zbog ratnih nedaća otvoren tek 1948. godine.39

Nije moguće govoriti o gradu a ne spomenuti 7. veljače 1945, kada su partizani, nakon zauzeća, poubijali mnogo nevinih ljudi a grad i sela opljačkali.40 Nekoliko godina poslije imamo nacionalizaciju, a oduzeto je i uništeno toliko toga. Narodnoga i širokobriješkoga: gimnazija, konvikt, muzej, knjižnica, hidrocentrala, hotel…

Promet

Mostovi. Prvi prijelaz rijeke Lištice nalazio se kraj Gradine u Borku41 preko stijene od sige, a prijelaz ispod kojega je tekla Lištica narod je nazvao Božja ćuprija.42 Taj prijelaz za cestu kroz širokobriješko područje još je iz rimskoga razdoblja. Antička cesta Radobolja – Borak – Duvno, a za turske uprave Mostar – Borak – Duvno služila je više stoljeća kao glavna prometnica. Njome su prolazile različite vojske. Bila je prometna veza između srednjovjekovnih država.43

U samom mjestu, danas središtu grada, nalazio se kameni most približno na mjestu današnjega betonskoga. O tom mostu prvi podaci potječu iz 1767. godine, kada je zabilježen njegov popravak.44

Da bi se osigurao pristup Širokom Brijegu u kišno zimsko doba, zaslugom franjevaca podignut je 1868. kameni most na putu prečacu Lise (naselje kraj rijeke Lištice) – Brijeg. Most preko Ugrovače, po nacrtu fra Matea Lorenzzonija, napravio je fra Jakov Markota iz Krućevića, brat laik (umro 1875).45

Most preko Ugrovače, na cesti koja vodi iz mjesta Široki Brijeg do gimnazije (Klanac – Brig), podignut je oko 1903. Taj most, novi betonski, obnovljen je godine 1939. Most su izgradili Kr. Banska uprava u Splitu i »Kontinentalno boksitno rudokopno i industrijsko d. d.« iz Zagreba.46

Ceste. Položaj širokobriješkoga područja imao je važnu ulogu za nastanak prvoga samostana. God. 1840. dogovorili su se hercegovački franjevci, da je za novo sjemenište ili gimnaziju u Hercegovini najprikladniji Široki Brig, od vajkada prolaz između unutarnje Hercegovine i Dalmacije (Mostar – Imotski) te zapadne Bosne i doline Neretve.47

Austro-Ugarska je od Turaka naslijedila u Hercegovini sve putove u lošu stanju. Za bolji unutarnji promet i vezu s morem trebalo je popravljati stare i izgraditi nove ceste.48 Godine 1888. započeta je gradnja nove suvremene ceste Mostar – Blato,49 a ona je najviše rađena 1891–92. godine.50 Oko 1896. cesta je došla do naselja Knešpolje. Glavna cesta Mostar – Široki Brijeg – Posušje – Livno puštena je 1902. u promet.51 Mostarski Osvit donosi: Kako nam sa Širokoga briega javljaju, predana je prometu novo sagradjena cesta, koja vodi od Širokoga briega preko Kočerina, Vranića u Posušje, a odavle preko Županjca u Livno. Cestu je pregledao u nedjelju 23. o. mj. šef gradjevnog odjelenja okružne oblasti u Mostaru g. nadmjernik Oskar Reddi. Izgradnjom ove cestovne pruge udovoljeno je davnoj potrebi i želji naroda.

Izgradnja putova koji bi povezivali središte Širokoga Brijega sa selima nije se mogla ni pomišljati, jer je tek 1902. završena cesta Mostar – Široki Brijeg – Posušje. Tada su najvjerojatnije započeta prva povezivanja sa selima tzv. bijelom cestom. Nažalost, ne raspolažemo podatcima o izgradnji prvih kilometara koji počinju iz središta Širokoga Brijega prema selima. Tek, prve podatke imamo za treće desetljeće prošloga stoljeća. Godine 1929. započeta je izgradnja cesta od Širokoga Brijega u raznim smjerovima, i to: Široki Brijeg (Franj. samostan) – Mokro – Rasno; Široki Brijeg – Galića Han – Dužice – Medvidovići – Ledinac – Višnjica do glavnog puta Ljubuški – Imotski; Široki Brijeg – Dobrkovići – Crnač – Izbično – Liskovac – Rakitno; Široki Brijeg – Uzarići – Biogrci – Ljuti Dolac – Kruševo.52

Izgradnja cesta od središta gradića prema širokobriješkim selima bila je težak i mukotrpan posao, posebice prema brdskim naseljima. Trebala je golema radna snaga da se izravna hercegovački krš, probiju brda, prezidaju drage i izgrade nasipi. U njihovu izgradnju uloženo je mnogo truda, napora, upornosti i strpljenja. Izgradnja cesta trajala je dugi niz godina.

Od godine 1935. ceste i prema širokobriješkim brdskim selima, zahvaljujući početku iskopavanja rude boksita, naglo su se počele izgrađivati.53

Godine 1930. uspostavlja se svakodnevna autobusna pruga Split – Imotski – Široki Brijeg – Mostar, koju preuzima određeno vrijeme imotski privatni poduzetnik Borić.54

Podatci pokazuju da se u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske ulagalo u prometnu granu – kako u njezinu infrastrukturu tako i u prometnu funkciju uopće: temeljiti popravak i proširenje ceste Mostar – Široki Brijeg izveden je 1942.55 Na širem području izvođeni su radovi na prilagođavanju ceste prema Mostaru.

Pošta. Usporedno s razvojem prometnica razvijala se i poštanska sveza sa Širokim Brijegom. Ona je često bila loša, štoviše do početka Prvoga svjetskoga rata gotovo nikakva. U Mostaru se 1895. izgrađivala telefonska mreža, a javni telefonski promet otvoren je 1906. Pomoćna pošta na Širokom Brijegu u sastavu matične pošte Mostar bila je osnovana 1. ožujka 1911.56 Prijevoz na crti Mostar – Imotski odvijao se zaprežnim kolima. Pomoćne pošte bile su ograničene na određene poslove: prijam i otprema pisama, brzojava, pražnjenje poštanskih kovčežića, preporučena pisma, vrijednosna pisma, paketi, uputnice do određene vrijednosti. Telefonska postaja na Širokom Brijegu otvorena je 1913. Imala je samo jednu govornicu, a nalazila se u Penavića kući. U poštanskoj postaji na Širokom Brijegu 1914. bio je jedan službenik i dva pomoćna radnika. Pošta se poslije nalazila u kući Rude i Katice Milković.

Vrlo su važne usluge telegrafa bile za razvoj meteorološke službe. Meteorološka postaja u Širokome Brijegu osnovana je 1886. Te davne godine u Bosni i Hercegovini bilo je devet meteoroloških postaja. Kao promatrač, kako su se tada zvali ljudi koji su radili u postajama, u tijeku 1889. bio je u Širokome Brijegu Josip Milković. Za širokobriješku postaju nema podataka gdje se nalazila i kada je prestala raditi.57

Na Širokom Brijegu je 1914. telegrafska postaja bila spojena s poštanskom postajom.

Opskrba vodom

Kanalizacija. Godine 1905. izgrađen je kanal od vrela rijeke Lištice, preko Oklaja (Ružova polja) i Trna, do korita periodične rijeke Ugrovače. Taj kanal dug je 3500 m, a pomoću njega natapa se 1800 dunuma (180 ha), većinom zemlje oranice. Godine 1919. nastavak je gradnje natapnoga sustava za Mokarsko polje, a najviše se kanala izgradilo 1922.58 Akciju oko prokopavanja kanala vodio je fra Dominik Mandić.

Vodovod. U Ljetopisu Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu zapisano je da su 20. svibnja 1930. došli mp. provincijal s ing. Gőrlichom i jednim hidrotehničkim inženjerom iz Splita mjeriti vodovod od vrela na rijeci Lištici do grada i do samostana. Vodovod je građen više godina od 1938. do 1943. Radio je na načelu gravitacije u mjestu Široki Brijeg. Njegov prirodni pad prema samostanu završavao se u strani ispod groblja Mekovca u Grabovini, gdje je izgrađena vodovodna crpka, s pomoću koje se dopremala voda u franjevački samostan, gimnaziju i konvikt na Širokom Brijegu. Vodovod se sastojao od cjevovoda čeličnih cijevi promjera 125 mm.

Na vodovod u početku nisu bila priključena kućanstva. Za opskrbu pučanstva vodom izgrađeno je sedam javnih slavina.59

Opskrba strujom

Hidroelektrana. Ondje gdje Široki Brijeg najstrmije pada u ravnicu Luka i Vraca, i na onom mjestu gdje se rječica Lištica najbliže primiče Širokom Brijegu sagrađena je 1868. mlinica,60 a tik uz mlinicu 1934. i hidroelektrana. Godine 1936. otvorena je električna centrala i provedena je elektrifikacija u Širokom Brijegu.61 Sve je bilo tako uređeno da priroda nije narušena. Naprotiv, izgradnjom hidrocentrale i njezinih popratnih objekata (benta i jažve) fratarska hidrocentrala i mlinica prekrasno su se uklopile u prirodu i dodatno ju oplemenile. Turbinu je napravila tvrtka Voith u St. Pöltenu, a generator tvrtka Ganz. Mrežu je proveo Solterer iz Sarajeva.62

Zgrada u kojoj je bila smještena elektrana sastojala se od dviju prostorija, i to sobe veličine 5,80x7,20 m, gdje je smješten uređaj, te jednoga sporednog odjeljenja veličine 3,30x5,80 m. Danas je zgrada u ruševnu stanju,63 a bila je pod krovom do osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Naletilića centrala. Braća Ivan i Perko Naletilić, zv. Lovrići, podignuli su godine 1938: na obiteljskom imanju,64 kraj rijeke Lištice, posve malu centralu (pogon je bio dizelski motor). Na tu centralu bile su priključene prve žarulje u samom gradiću. Koliko nam je poznato, Naletilića centrala radila je samo jednu godinu.

Gospodarstvo

Mlinice. U širokobriješkom kraju ljudi su se od davnina koristili vodom tekućicom za gradnju vodenica. Pisane tragove imamo tek 1477: kada su Turci prigrabili Hercegovu zemlju, popisali su svu imovinu radi prihoda i poreza. U tom se popisu spominju četiri mlina na Lisama.65

Početkom 20. stoljeća na rijeci Lištici od izvora do njezina utoka u Mostarsko blato, na razmaku od kojih 10 km, bilo je oko 20 mlinica s 90 mlinova.66 Sada su u ruševnom stanju. Najstarije mlinice od izvora Lištice do njezina utoka u Mostarsko blato (po prvim vlasnicima i graditeljima): Lončareve mlinice, Mandića, Grbešića, Jelića, Bošnjakove, Penavića, Naletilića, Ćavarove, Šuškove i dr.67 Najstariji podatak poznat je za mlinicu na Lištici Ćemer – 8 mlinova. Građena je 1634. Upisana u gruntovnicu 1890. Mlinište 159 m2, oranica 2870 m2. Jedna od starijih mlinica je i fratarska mlinica – 8 mlinova. Građena je 1868, a graditelj je bio fra Jakov Markota. Godine 1934. uklonjena su dva mlina, a na njihovo mjesto ugrađena električna centrala, koja je opskrbljivala rasvjetom Široki Brijeg i Lišticu. Vlasnik franjevački samostan. Ta mlinica je bila dosta velika, imala je pomoćnu prostoriju (kuću) u kojoj su noćili ljudi i prostoriju za konje na kojima se dotjeravalo žito za mljevenje.68

Duhanska stanica. Godine 1880.69 osnovana je Tvornica duhana u Mostaru, prvi duhanski objekt u Hercegovini, a otkupni ured (duhanska stanica) otvoren je 1912. na Širokom Brijegu.70 Narod ju je zvao Dogana. S prvim se otkupom duhana počelo u šest baraka.

Prvi podatci proizvodnje duhana na Širokom Brijegu zabilježeni su 1914, kada su 1792 proizvođača usadila

16 302 000 strukova duhana na površini 407,5 hektara. Od sađenih strukova proizvedeno je 481,46 tona duhana.71

Usporedno s povećanjem sadnje, koja se trajno nastavljala, iako se mijenjala, podizala su se i skladišta za spremanje i djelomičnu preradu duhana. Zahvaljujući fra Dominiku,72 počelo se s izgradnjom nove Duhanske stanice godine 1930. i završilo se 1938. Osim dvaju velikih skladišta izgrađena je i lijepa upravna zgrada.

U duhanskom uredu na Širokom Brijegu bilo je 1940. prosječno mjesečno, zaposleno 583 radnika.73 Međutim, teško je ustanoviti broj zaposlenih u Duhanskoj stanici jer je to u najvećem dijelu sezonski rad,74 a povremeni radnici, u pravilu, nisu bili osigurani.

Boksitni rudnici. Prve pripremne radnje za proizvodnju boksita na području Širokoga Brijega započelo je »Kontinentalno boksitno rudokopno i industrijsko d. d.« Zagreb, 1934. u Knešpolju, zatim na Uzarićima i Krtinama. Proizvodnja je otpočela 1935. u Tribošiću, Šudurovoj glavici i Crnču. Iste je godine otvorilo radilište i Društvo »Dalmatia-bauxit« iz Zagreba.75 Procjenjivalo se da je u tim radilištima od 1935. do 1940. proizvedeno oko 250 000 tona boksita, a od 1940. do 1943. oko

133 000 tona. Broj radnika kretao se od 230 do 300.76

»Ugrovača rudarsko d. d« Mostar, sa 67 radnika, osnovano je 1938. kao vlasništvo švicarske tvrtke »Aluminium-Industrie AG«. Poduzeće je imalo 17 rudnih polja, sve na terenima Širokoga Brijega s vrlo kvalitetnim boksitom i s najvećim pričuvama. Od 1940. do 1943. godine iskopalo je 118 548 tona boksita uz zapošljavanje 100–200 radnika.77

U okolici Širokoga Brijega kopa se crvena rudača na više mjesta. Dva stara društva »Dalmacija« i »Kontinental« rade ima tri godine dok druga dva nova »Ugrovača« i »Panboksit« potpisali su ugovore za iskorištavanje boksita u Crnču i u Crnim Lokvama. Istraživanjem se je ustanovilo da se nalaze ogromne naslage ove rudače u sjevernom kao i južnom području Širokoga Brijega. Ove je godine bilo zaposleno oko 900 radnika. Ako bi i nova društva otpočela radom, broj bi se radnika snažno povećao.78

Između 1935. i 1944. na području Širokoga Brijega proizvedeno je boksitne rude 517 792 tone.79

Ta je gospodarska djelatnost – nadalje – u teškim predratnim i ratnim godinama imala zapošljavanjem i osiguravanjem bilo kakvih novčanih primanja veliko značenje za dio širokobriješkog pučanstva.

Novčarstvo. Prva Hrvatska seljačka kasa za zajmove i štednju na Širokom Brijegu počela je djelovati 2. veljače 1910. Članova je bilo 307, a do kraja prosinca 1910. imala je prometa 557 349 00 K.80 Jedan od najzaslužnijih za osnivanje Hrvatskih seljačkih zadruga bio je fra Didak Buntić.81

Na ovom mjestu bit će zanimljivo navesti dio dopisa u Narodnoj slobodi sa Širokoga Brijega o 20. godišnjoj skupštini Hrvatske seljačke kase: U početku zamišljena samo kao jedno tijelo preko kojeg će novac kolati tj. da prima uloge na štednju i da podjeljuje svojim članovima kredite, sve to u malom opsegu, danas ta zadruga uz vršenje tih osnovnih poslova vrši i sve ostale poslove i može se mirne duše nazvati malom bankom, jer se svom godišnjem novčanom prometu, po svojoj snazi i jakosti, može mjeriti sa kojom bilo bankom u provinciji. U odličnim je vezama, kako sa domaćim novčanim zavodima tako i sa sličnim zavodima u inozemstvu, napose u Americi gdje žive mnogi naši iseljenici s kojima zadruga podržava prilično jake veze.82

Na kraju 1929. imovno je stanje zadruge: gotovine u blagajni 22 136.30 Din., vrijednosni papiri 18 987. Din., zajmovi 738 745.83 Din.

U Mostaru je fra Dominik Mandić 1924. sa svojim suradnicima osnovao Hrvatsku katoličku štedionicu.83 Štedionica je neko vrijeme djelovala i u Širokom Brijegu.84 Iako je obećavala dobar razvoj, a poslije je, zbog političkih prilika samo životarila i konačno nestala.85

Tržnica. Tjedni stočni sajam dugo je vremena postajao samo kao program, a ostvaren je tek sredinom godine 1924. Već početkom 1927. stočni sajam u Širokom Brijegu među trgovcima uživa glas dobrog i velikog tržišta stokom.86 Stoka se najviše izvozila u Mostar i Imotski, pa onda u Split, Makarsku, Zadvarje, Ljubuški i Vrgorac. Opis stočnoga sajma donose ondašnje novine: Premda Široki Brijeg imade jako razvijenu trgovinu i saobraćaj sa svijetom, to nemamo svoje općine, koja bi vodila ovaj Pazar, već postoji Pazarni Odbor, na čelu sa drom M. Čuturićem, koji rukovodi sa svim poslovima. Od suficita, prema zaključku pazarnog odbora pravi se uz državnu novčanu pomoć zgrada u kojoj će ovdašnji sreski liječnik ordinirati. Zgrada je već uglavnom dogotovljena, a do sada je na nju utrošeno oko 50.000 dinara. Prostrana je, zračna, ima nekoliko soba, sagragjena na jednom brežuljku izgleda kao kakav sanatorium. Vrijednost ove zgrade kao ambulante je sa zdravstvenog gledišta neprocjeniva, tim više, što je u najnovije vrijeme odmah uz ambulantu, država incijativom Dra Šimonovića, podignula banju.87

Tržnica se nalazila ispod Japlanice, na području Oklaja, u stara vremena raskrižje planinskih putova. Poslije se stočni sajam održavao na području Puringaja.

Zdravstvo

Prvi diplomirani liječnik koji je u grad dolazio bio je dr. Stanko Pinjuh, i to tijekom 1925. i 1926. godine, 21. ožujka 1928. dr. Josip Barišić bio je postavljen za prvog liječnika državne zdravstvene stanice,88 a godine 1930. širokobriješka je općina dobila novog liječnika, dr. Poklepovića.89 Legenda širokobriješkoga zdravstva dr. Jure Grubišić dolazi u službu 1932.

U prijeratnim godinama harale su različite bolesti, pa se radilo na prosvjećivanju pučanstva glede higijene, a golem doprinos dali su franjevci, osobito fra Vojislav Mikulić. Prva zgrada (ambulanta),90 pod vodstvom M. Čuturića, podignuta je 1927, a odmah do nje gradi se banja.91 Zgrada zdravstvene stanice gradi se 1935, a kat se podiže 1955. Završetkom rata stanica ostaje bez stalnog liječnika, a usluge pruža liječnik iz Mostara, dolazeći jednom tjedno. Stanica se 1955. motorizira jednim džipom, a godinu dana poslije i sanitetskim vozilom.

Školstvo

Početak glasovite širokobriješke gimnazije92 treba tražiti, osim redovničke škole na Čerigaju, u gradnji prve osnovne učionice, koja je 1867. otvorena na Širokom Brijegu. Nad ulazom u školu stajao je natpis: Narodna učionica. Uzdignuta od otaca reda sv. Franje. Pod nadstojništvom fra Pile Čuture. Godine Gospodnje 1867. Tu prvu pučku osnovnu školu na području današnje općine Široki Brijeg osnovali su franjevci nedaleko od samostana. Zgrada škole nalazila se na prostoru gdje se danas nalazi gostionica Ivana Bilinovca. Godine 1882. škola je uklopljena u sustav državnih škola.

Narodna osnovna škola preselila se 1901. u središte današnjega grada u privatnu zgradu Joze Mandića zvanog Gidžić. Na zgradi ispod prozora stajala je ploča s natpisom Jozo Mandić 1901. Škola. Nosila je naziv Narodna osnovna škola Široki Brijeg.93

Samostanska škola, gimnazija u prostorijama istočnoga krila samostana, brzo je postala pretijesna. Tu skromnu zgradu zamjenjuje 1902. duga katnica, novoizgrađena gimnazija, produljenje južnoga krila samostana. Međutim, zgrade se nisu povećavale, a naglo se povećavao broj polaznika, posebno nakon što je ona 1918. bila izjednačena s drugim gimnazijama, tj. dobila je od bivše carevine pravo javnosti. Trebalo je proširiti školski prostor. Smionim pothvatom izgrađena je nova, velika, impozantna gimnazija (1924–31).94 Istodobno je izgrađen i konvikt (1929–32), u kojemu je sada Likovna akademija.

Godine 1935. Školske sestre sv. Franje osnovale su podružnicu, vlastitu kuću s dječjim vrtićem (tzv. igraonicom) i stručnom školom na Širokom Brijegu.95 Uoči samoga rata godine 1939. organizirano su održavale tečaj ćilimarstva koji je pohađalo 10 – 15 djevojaka iz grada i okolnih mjesta. Uz školu, postojao je i mali internat za djevojke koje su pohađale školu, a bilo im je daleko dolaziti iz roditeljske kuće.96

Studij filozofije i bogoslovije. Nakon završetka novicijata klerici su redovito nastavljali školovanje u Hercegovini, potom dolazili na studij filozofije i bogoslovije u Italiju. Međutim, katkad zbog političkih okolnosti ili osobnih teškoća pojedini su klerici studirali i završavali studij filozofije i bogoslovije u Hercegovini. Na Širokom Brijegu, koliko je nama poznato, početak je visokog školstva u Hercegovini. Tako već godine 1860. na Širokom je Brijegu ne samo novicijat uz sjemenište, nego još povrhu filozofija i teologija. Kontinuirani rad na Širokom Brijegu potvrdit će i sedam godina poslije (1867) fra Petar Bakula te povijesni izvori franjevačke provincije iz 1892.97 Dakle, u samostanu na Širokom Brijegu postojao je visoko-

školski teološki studij – Studium domesticum Sacrae Theologiae.98

Dakle, Likovna akademija nije prva visokoškolska ustanova u Širokom Brijegu jer je u tamošnjem samostanu 1892/93. postojala i tzv. kućna teologija.

Zaključak

Prvi istraživački rad nastanka grada Širokoga Brijega zasigurno je početak rasvjetljavanja različitih nepoznanica u novom razdoblju grada na Lištici. Doći do novih saznanja i prave istine vrlo je teško. Pisanih dokumenata i izvora malo je u sačuvanim arhivima ili ih uopće nema.

Položaj širokobriješkoga područja imao je važnu ulogu za nastanak prvoga samostana (poslije i grada), od davnina prolaz između unutarnje Hercegovine i Dalmacije te zapadne Bosne i Neretve.

Gradić se započeo razvijati oko vodenica na rijeci Lištici a cestovno povezivanje s Mostarom bio je znak za poduzetne ljude da pokraj netom izgrađene ceste kupuju zemlju i grade nove kuće.

Tek izgradnjom samostana i otvaranjem škola, posebno franjevačke gimnazije, na području Širokoga Brijega počele su se otvarati i neke trgovinice, a zatim se trgovina prenosila u grad na rijeci Lištici.

Grad se 1913. telefonskom vezom spojio sa svijetom, a 1936. dobio je rasvjetu iz hidroelektrane što su je podigli franjevci. Osim općinskih i kotarskih službenika i redarstvenika, prvi su zaposlenici našli radna mjesta u stanici za otkup duhana godine 1912. te u boksitnom rudniku 1935.

Dakle, u prvim desetljećima prošloga stoljeća, otvaranjem boksitnih rudnika i osobito proizvodnjom duhana širokobriješki puk prebrodio je mnoge muke i gospodarski se razvijao.

I sam grad i njegove najstarije ustanove vuku korijene iz samostanskih ustanova i djelovanja. Osim kasnije čuvene klasične gimnazije, samostan je u 19. i 20. stoljeću osnovao i vodio: pučku školu (1867), ljekarnu, dućane (trgovinice i kavanu), vodenicu (1868), stolarsku radionicu, sagradio je kameni most na Ugrovači (1868), gimnazijsku zgradu (1924–31), đački dom (1929–32), hidroelektranu (1934–36). Samostan je, k tome, osnovao i prvu banku, a državne je vlasti poticao na osnivanje pošte, gradnju kanala za navodnjavanje te na osnivanje stanice za otkup i djelomičnu preradu duhana, i u svim je spomenutim pothvatima sudjelovao ili je bio glavnim nositeljem.

1 Ivan Dugandžić, Širokobriješka baština, Široki Brijeg, 2004, str. 40-44; Arheološki leksikon BiH, sv. 3, str. 291-302; T. Anđelić, »Srednjovjekovni grad kraj vrela Lištice«, Vitko, br. 3/2003, str. 46-59; Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925.

2 Šefik Bešlagić, Stećci, str. 5-37; Alojz Benac, Široki Brijeg, str. 7-12; Dimitrije Sergejevski, »Bazilika u Mokrom«, Glasnik zemaljskog muzeja, 16/1961, str. 211-227; Đuro Basler, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972, str. 100-104; Đuro Basler, Kršćanska arheologija, Mostar, 1990, str. 93; Andrija Nikić, »Starokršćanske crkve u Hercegovini«, Kršni zavičaj, 9/1976, str. 15.

3 Arheološki leksikon BiH, sv. 3, str. 297; Ferdo Šišć, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, str. 454; Petar Skok, »Konstantinov to Mokriskik«, Jug. Istor. časopis, sv. 1.-4, 1937,

str. 97. i 104.

4 Dominik Mandić, Bosna i Hercegovina I, Chicago, 1960, str. 96; Rudolf Bonić, »Srednjovjekovni grad Kruševac u Humu«, Mandićev zbornik, Rim, 1965, str. 127.

5 Arheološki leksikon BiH, sv. 3, str. 297; Pavao Anđelić, Srednjovjekovne Humske župe, Mostar, 1999, str. 180; Vencel Kosir, »Starine u okolici Širokoga Brijega«, Naša ognjišta, br. 74, 1981, str. 16; T. Anđelić »Srednjovjekovni grad kraj vrela Lištice« Vitko, br. 3./2003, str. 46- 59.

6 »Tjesnac s rijekom Lišticom između Čavarova brda (brdo Svijetla) s jedne strane i Ciganskog brda (brdo Tame) s druge strane mogao je biti idealan položaj dualističkog kulta, što donekle potvrđuje i obredni prostor (Sajmište) ispred njega sa stećcima i njihovim dualističkim simbolima. Čitav ovaj kraj, svojim nazivima, gomilama i stećcima ima sakralni značaj.« Vidi: Ante Škobalj, Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu, 1970, str. 269.

7 Alojz Benac, Široki Brijeg, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, sv. III, Sarajevo, 1952, str. 5-12.

8 Niz kanjon rijeke Lištice spuštao se jedan krak stare ceste koja je vodila od Borka prema Zavozniku i antičkom naselju u Mokrom.

9 Basilije Pandžić, Hercegovački franjevci, Mostar–Zagreb, 2001, str. 20-26.

10 Ahmed Aličić, »Lištica pod turskom vlašću u 15. i 16. stoljeću«, GZM, Etnologija, Sarajevo, 1970, str. 97-134.

11 U Lisama izvire rijeka Lištica (izvedenica od imena Lise). Po njima je dobila svoje ime, a po rijeci i mjesto Lištica.

12 Lis, pridjev, sveslav. i praslav. u toponimima ima više značenja. Za širokobriješko naselje Lise, vjerojatno, toponim koji ima osnovu lis- i sufliks –in (ine) sa značenjem »mjesto po vrhovima koje nije obraslo šumom; sinonimi: čistina, proplanak«, na –inje lisinje n »goli vrh, golo brdo«. (Vladimir Mažuranić, Pravopisno-povijesni rječnik, Zagreb, 1908-1922, 598).

13 Űgrovača < Űgrovača (=jeguljina), tj. voda ili rijeka.

14 Pribinovići, današnje selo (dio Mokrog) čuva uspomenu na vrlo staro pleme Pribinoviće po kojima je dobilo svoje ime. Pribinovići se spominju još u srednjem vijeku, o čemu svjedoče pisani dokumenti. Vidi: Marko Vego, »Naselja bosanske srednjovjekovne države«, str. 127-132; Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, knjiga. I, u izdanju KKD Napredak, Sarajevo, 1942, str. 575; P. Anđelić, M. Sivrić, T. Anđelić, Srednjovjekovne humske župe, Mostar, 1999, str. 165.

15 Široki Brig nalazi se na području koje je od hrvatskog doseljenja u ove krajeve do najnovijeg vremena bilo ikavsko s obzirom na izgovor starohrvatskoga glasa jata. Samo je doživjelo smjenu dvaju narječja: najprije čakavsko, a nakon njega štokavsko. Kao i drugdje na ikavskom području, tako su se zvala i sva uzvišenja u selu Pribinovićima: Široki brig, Burića brig, Musin brig i Kuljića brig.

16 Vidi: Jakov Bubalo, »Široki Brig, a ne Široki Brijeg«, Naša ognjišta, god. 21, br. 6, str. 17.

17 Ž. Ilić, »Ime Široki Brig u izvornom obliku«, Kršni zavičaj, br. 29/1996, str. 95.

18 Naselje Lise, koje je, nema sumnje starog postojanja, bilo je u administrativnoj jedinici – Blato. Prvi put se, u svezi s pisanim aktom, spominje 1468. godine. Selo je, nakon turskog osvajanja, pusto, samo jedan dom. Usp.: Ahmed Aličić, »Lištica pod turskom vlašću u 15. i 16. stoljeću«, GZM, Etnologija, Sarajevo, 1970, str. 102.

19 Prema popisima katolika iz 1743, 1768, 1813, i 1844, te u desetak latinskih i hrvatskih Šematizama naše Hercegovačke franjevačke provincije od 1853. preko 1867. s prijevodom iz 1970, zatim 1873, 1882, 1889, 1899, 1903. s prijevodom iz 2003, zatim 1933. do 1977, koji navode naseljena mjesta župe Blato (poslije Široki Brijeg), nema ni spomena imena Ćemer. Današnje područje grada, naselje kraj rijeke Lištice, upisano je pod imenom Lise.

Pred konac turske vladavine u Bosni i Hercegovini »Ćemer je bio mala kasaba s jednim akčinicom, dva, tri dućana i tri, četiri mlinice na rijeci Lištici.« Usp.: B. Karačić, »Ubi konj svog jahača«, Kršni zavičaj, br. 13./1980, str. 26.

20 Mlinica se nalazila na rijeci Lištici u blizini današnjeg kafe Granda.

21 »Rizvanbegovića mlinica na rječici Lištici napravljena je 1634. godine. Seljaci iz okolnih sela dogonili su žito u tu mlinicu i za razliku od drugih mlinica nju su zvali Ćemer. Onda je u blizini mlinice Ivko Naletilić napravio kavanu i prenoćište za pomlioce. Ivko je uvjenčao Ivana Rezića iz Donjeg Crnča za svoju kćer Ružu.« Usp.: V. Kosir, »Široki Brijeg«, Naša ognjišta, br. 11/1972, str. 9.

22 Godine 1953. partizanskom logikom Široki Brijeg je prekršten u Lišticu, da bi se valjda u interesu dnevne politike po mišljenju općinskog revolucionarnog štaba skinula fašističko-ustašoidna hipoteka s grada i čitavoga kraja. Usp.: F. Vukoja, »Lištica ili Široki Brijeg, pitanje je sad?! «, Vrisak, br. 3/ 1990, str. 3.

23 Zakon o vraćanju naziva naseljenog mjesta Lištice i općine u naziv Široki Brijeg donesen je 16. listopada 1991. u Skupštini BiH.

24 Ako i postoji zbog nekoga razloga potreba za promjenom imena nekoga naselja, ne može se to prepustiti općinskim upravama, koje za to uglavnom nisu mjerodavne, nego stručnom povjerenstvu. Tu neizostavno glavnu riječ moraju imati onomastičari, stručnjaci za imena. Vidi: Milan Nosić, Jezikoslovne studije, Rijeka, 2001, 39.

25 Mlinice su za ona vremena krajem 19. stoljeća bila mjesta najvećih komunikacija, jer su na Lišticu (rječicu) i njezine mlinice dolazili iz udaljenih i brdskih krajeva Hercegovine da samelju žita.

26 V. Kosir, »Široki Brijeg«, Naša ognjišta, br. 11/1972, str. 9.

27 Vencel Kosir, Hercegovina prije sto godina (Šematizam fra Petra Bakule), Mostar, 1970, str. 53.

28 Ahbaba, »List sa Širokog-Briega«, Osvit, br. 64/1906, str. 3.

29 Čaršija (tur.) – trg; dio grada gdje se razvio trg; poslovni dio grada.

30 Dućan (tur.) – trgovina.

31 Lj. Lištica, 10. kolovoza 1919, Narodna Sloboda, Mostar, 1919.

32 Hrs, »Rad općine Široki Brijeg«, Narodna sloboda, br. 13/1929, str. 2.

33 Usp.: HR., »Stočni Pazar na Širokom Brijegu«, Narodna sloboda, god. X, Mostar, 1928, br. 8, str. 4.

34 Ivo Dobržanski, Seljačke škole HNZ za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1914, str. 11.

35 Basilije S. Pandžić, Životopis fra Dominika Mandića, Chicago, 1994, str. 48.

36 Lj. Lovrić, Historijat eksploatacije boksita u Hercegovini, Mostar, 1984, str. 121.

37 Stalni prijevoznici rude bili su Paradžik, Knezović i Penavić (Vlado Smoljan, ... I ne samo advokati, Mostar, 2001, str. 4.).

38 Natalija Branka Palac, Stoljeće života, Mostar, 2000, str. 71.

39 Prva je filmska predstava priređena godine 1931. u zgradi franjevačke gimnazije. Polaznici širokobriješke gimnazije tom su prigodom vidjeli tonski film Spas male Zorice Doma narodnog zdravlja iz Zagreba.

40 V. Karačić, Široki Brijeg – grad na Lištici, Akademija likovne umjetnosti Široki Brijeg, Široki Brijeg, 2001, str. 10.

41 Što se tiče postojanja praslav., bor, općenito se tumači prijevojem e > o od ie, osnove bher- koja znači »stršiti, šiljak«, a dolazi u germanskom (stisl. Bçrr »drvo«, stengl. bearo »šuma«) i keltskom (stir. barr »šiljak«). Usp: Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. I, Zagreb, 1971, str.118.

42 Ćuprija ž tur > most.

43 Konstantin Jiriček, Trgovački drumovi, Sarajevo, 1951, str. 129-130; M. Vego, Historijska karta srednjovjekovne bosanske države.

44 Džemal Čelić, M. Mujezinović, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1998, str. 288-289.

45 Šematizam...1977, Mostar, 1977, str. 79.

46 Vidi: »Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu«, Izvještaj za šk. god. 1938/39, Mostar, 1939, str. 8.

47 P. Dragičević, Prvi izvještaj franjevačke Velike gimnazije na Širokom Brijegu, Mostar, 1919, str. 5

48 Na cestama se odvijao promet kolima i kočijama, a taj je bio dosta slab. Neznatan je broj putnika.

49 Usp.: »Nova cesta«. Glas Hercegovine, god. V, br. 37/1888, str. 3.

50 Usp.: »Gradnja ceste«. Glas Hercegovca, IX/1892, 18. (5. ožujka),

str. 3.

51 Usp.: »Nova cesta Mostar-Livno«, Osvit, br. 93/1902, str. 4.

52 Usp.: HRS, »Izgradnja novih cesta«, Narodna sloboda, br. 46/1929, str. 2.

53 Kršćanska obitelj, god. XXI (1938), br. 12, str. 363-365.

54 Ante Ujević, Imotska krajina, Imotski, 1991, str. 355.

55 Kršćanska obitelj, god. XXV, br. 12/1942, str. 187.

56 Karlo Rotim, Široki Brijeg, Široki Brijeg, 1994, str. 213.

57 S. Ivanković, »Počeci meteorološke službe«, Vrisak, br. 54/1993, str. 17.

58 J. Rogalić, Polja zapadne Bosne i Hercegovine – Izdanje Geografskog društva NRBiH, Sarajevo, 1954, str. 46; Hrs, »Kanalizacija polja Mokro«, Narodna Sloboda, Mostar, 30. ožujka 1929, godina XI.

br. 12.

59 Karlo Rotim, Široki Brijeg, Široki Brijeg, 1994, str. 440.

60 Ante Marić, »Hidrocentrala samostana Široki Brijeg«, Vrisak,

br. 29/1992, str. 12.

61 Vidi: »Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu«, Izvještaj za šk. god. 1935/36, Mostar, 1936, str. 9.

62 N. N., »Iz provincije – Široki Brijeg«,

Bilten Hercegovina franciscana, god. I, br. 1/1935, str. 30.

63 Ante Marić, »Stigla je struja«, Vrisak, br. 30/1992, str. 12.

64 Sada poslovno-stambeni prostor obitelji Blage Grbešića zv. Gejić.

65 Ahmed Aličić, »Lištica pod turskom vlašću u 15. i 16. stoljeću«, GZM, Etnologija, Sarajevo, 1970, str. 105 i 119.

66 Vencel Kosir, »Mlinice na rijeci Lištici«. Naša ognjišta, br. 76/1981, str. 12.

67 Karlo Rotim, Župa Mostarski Gradac, Široki Brijeg, 1995, str. 192; Vencel Kosir, »Mlinice na rijeci Lištici« Naša ognjišta, br. 76/1981, str. 12.

68 Ante Marić, »Hidrocentrala samostana Široki Brijeg«. Vrisak, br. 29./1992, str 13.

69 Proizvodnja duhana u Hercegovini starijeg je nadnevka.

Prvi pisani počeci trgovine duhanom spominju se između Dubrovačke Republike i njezinih hercegovačkih susjeda 1676. i nalaze se u dubrovačkom arhivu. Zakon o osnivanju

Monopola za područje Bosne i Hercegovine, donesen 19. travnja 1880, stavio je svu proizvodnju, preradbu i prodaju duhana pod nadzor države.

70 Ivan Alilović, Duhan i život naroda u Hercegovini, Zagreb, 1976,

str. 57.

71 Karlo Rotim, Široki Brijeg, Široki Brijeg, 1994, str. 213. Na širokobriješkom području najviše proizvođača (njih 4269) duhana bilo je godine 1946., a najveća proizvodnja duhana od 1799,74 tone zabilježena je godine 1957.

72 Usp.: »Gradnja magazina za duhan u Hercegovini«, Narodna sloboda, br. 43/1930, str. 4.

73 Vlado Smoljan, Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine II, Mostar, 1997, str. 288.

74 Dinamika zaposlenosti u 1940. po mjesecima zaposlenosti se kretala od 64 do 1074 radnika. U prosjeku su mjesečno na pripremi duhana radile 583 uglavnom seoske djevojke.

75 »Dalmatia-bauxita«, tvrtka s osnovnim njemačkim kapitalom, koja je tijekom pet predratnih godina na području Širokoga Brijega iskopala oko 400 tisuća tona rude, te je transportirala u Njemačku.

76 Karlo Rotim, Široki Brijeg, Široki Brijeg, 1994, str. 220.

77 Vlado Smoljan, Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine II, Mostar, 1997, str. 108; Vlado Smoljan, »Gospodarstvo«, Motrišta, br. 24/2002, Mostar, str. 68.

78 Kršćanska obitelj, god. XXI (1938), br. 12, str. 365.

79 Vlado Smoljan, »Gospodarstvo«, Motrišta, br. 24./2002, Mostar, str. 69.

80 Kršćanska obitelj, god. XII, br. 5/1911, str. 99.

81 »Spomenuti valja i to, da je pod marnom rukom Didakovom procvala Hrvatska Seljačka Zadruga na Širokom Brijegu. Zadruga imade oko pol milijuna uštednoga novca i oko dvadeset hiljada rezervnoga fonda, a čini godišnji promet od jedan i pol milijuna kruna.« (Ivo Dobržanski, Seljačke škole HNZ za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1914, str. 11)

82 HRV.: »Uspješni rad jedne zadruge«, Narodna sloboda, br. 22/1930, str. 2.

83 B. Pandžić, Životopis fra Dominika Mandića, Chicago, 1994, str. 48.

84 Arhiv Franjevačke provincije u Mostaru (AHP), Spisi provincije, sv. 79, f. 273; AHP, Spisi provincije, sv. 84., f. 288-289.

85 B. Pandžić, Životopis fra Dominika Mandića, str. 48.

86 Vidi: HR., »Stočni Pazar na Širokom Brijegu«, Narodna sloboda, god. X, Mostar, 1927, br. 8, str. 4.

87 HR., »Stočni Pazar na Širokom Brijegu«, Narodna sloboda, god. X, Mostar 1927, br. 8, str. 4.

88 D. M., »Stalno liječničko mjesto na Širokom Brijegu«, Narodna sloboda, br. 2, Mostar, 1927, str. 2.

89 N. N, »Novi liječnik«, Narodna sloboda, br. 42/1930, str. 3.

90 HR., »Stočni Pazar na Širokom Brijegu«, Narodna sloboda, god. X, Mostar, 1927, br. 8, str. 4.

91 Banja ž tal. – javno kupalište, kupaonica.

92 O širokobriješkoj Gimnaziji bit će riječ na drugom mjestu, zato neće biti obrađena u ovom prikazu.

93 Šematizam...1977, 79.

94 Pandžić, B., Hercegovački franjevci, Mostar – Zagreb, 2001, str. 182-183.

95 Kuća školskih sestara na Lištici, nacionalizirana je, zgrada MUP-a.

96 Natalija Branka Palac, Stoljeće života, Mostar, 2000, str. 71.

97 Petar Bakula, Hercegovina prije sto godina..., Mostar, 1970, str. 55; Andrija Nikić, »Franjevačko školstvo u Hercegovini«, Kršni zavičaj, br. 13/1980, str. 43.